Tajna zlatnog doba

Jedan od najlakših načina manipulacije ljudima je putem istovremene najave izuzetno teških i izuzetno povoljnih događaja. Tako se ljudima odvlači pažnja od sadašnjosti i usmjerava ih se na ničim određenu budućnost. Već tisućama godina ljude se plaši krajem svijeta koji će biti praćen sudom dušama koje nastanjuju ovaj planet, a istovremeno im se obećava dolazak zlatnog doba u kojem će oni izabrani uživati sve moguće privilegije. Ta se priča pojavljuje u većini religija, nju ponavljaju različiti znani i neznani proroci, a s vremenom je postala i zaštitni znak pokreta New age. Neprestano se određuju datumi kada bi se taj veliki spektakl trebao odigrati, a naivni se ljudi uporno pripremaju za odlazak u nove dimenzije postojanja. Primicanjem famoznog 21. prosinca 2012. svima polako postaje jasno da će svijet postojati i nakon tog datuma, tako da se predviđanje kraja svijeta počinje pomicati na 2021. godinu.

Uloga boginje Astreje

Iluzija vremena u osnovi je svih ostalih iluzija koje nas zarobljavaju, bilo da je riječ o linearnom vremenu, cikličkom vremenu ili o konceptu sadašnjeg trenutka. Bilo koji oblik duhovnosti koji je zasnovan na vremenu dio je te iluzije i ne donosi neki važniji iskorak. Prosvjetljenje ne donose programi dugogodišnjih meditacija i molitvi, baš kao ni besmisleno naprezanje da budemo u sadašnjem trenutku. Koncept svijeta kao velike škole u kojoj napredujemo iz razreda u razred i usvajamo nova iskustva i znanja djeluje vrlo primamljivo i obećavajuće onima koji imaju potrebu u svoje snove unijeti neke inspirativne sadržaje. No, njima nije jasno da u takvom konceptu nema završnog ispita, a svi učenici su vječni ponavljači.

O zarobljenosti vremenom u nekom društvu najbolje govori izrada kalendara. Razvoj bilo koje civilizacije prati izrada neke vrste kalendara, koji su u pravilu pratili određene nebeske cikluse i na taj način uređivali zajedničke aktivnosti. U neku ruku, kalendari su oblik praktične primjene astrologije u kontekstu većih grupa ljudi. U prošlosti, oni su davali korisne informacije o izražavanju nebeskih energija i pomagali pri što boljem uklapanju u zadane scenarije. Smiješno je očekivati da će iluzija protoka vremena donijeti bilo kakve važnije promjene na nivou svjesnosti. Čitav koncept o velikim vremenskim razdobljima (zlatno, srebrno, brončano i željezno doba), koja određuju ljude i njihovu evoluciju, nije ništa drugo nego dio sveprisutne zarobljavajuće matrice. Kada smo već kod evolucije, zar nije zabrinjavajuće da svako sljedeće doba donosi niži nivo svjesnosti o onog prethodnog? Zbog svega toga ne bi bilo neopravdano konstatirati kako je riječ o jednom deevolucijskom procesu koji nam više odmaže nego pomaže. Nijedan kalendar, tu je naravno uključen i onaj majanski, neće donijeti ljudima uzdizanje svijesti i oslobođenje. Jedino što se mijenja su okolnosti, a o svakoj pojedinačnoj osobi ovisi kako će ih doživjeti. Ideja kolektivnog prosvjetljenja, ma koliko god bila primamljiva, samo je ideja unutar ovog kontroliranog svijeta.

Sam pojam zlatnog doba dolazi iz grčke mitologije i legendi koje se odnose na četiri (ili pet) velikih razdoblja kroz koja prolazi čovječanstvo. U tom nizu zlatno doba je prvo, a nakon njega slijede srebrno, brončano, (junačko) i željezno doba. Zlatno doba predstavlja razdoblje početnog mira, harmonije, stabilnosti i prosperiteta. Slični koncepti postoje i u drugim tradicijama. Prema grčkoj mitologiji, u zlatnom dobu vodeću je ulogu imala boginja Astreja koja se spustila s neba na zemlju kako bi ljude učila što su poredak, pravo i pravda te kažnjavala one koji bi ih narušavali. To je bilo vrijeme kada nisu postojali zakoni i sudovi, a Astreja predstavlja iniciranje ideje o društvenom uređenju i državi, uz koje nužno ide i kažnjavanje.

Za razliku od Grka koji su Astreju smatrali predvodnicom zlatnog doba, Rimljani su kao glavno božanstvo tog razdoblja isticali Saturna. Ideja uvođenja zakonskih ograničenja i kažnjavanja itekako je u skladu sa Saturnovom astrološkom simbolikom. Sama ideja zakona spada u ingerenciju Jupitera, no njihovo provođenje i uvođenje kazni definitivno je nešto što veseli Saturna. Grčka mitologija kaže da su unatoč uvedenim zakonima, a možda baš zbog njih, ljudi s vremenom postajali sve gori, što je razočaralo Astreju i natjeralo je da se vrati na nebo, gdje je zauzela mjesto u zviježđu Djevice držeći vagu u ruci. S druge strane, priča se može tumačiti i tako da je ona izvršila svoju misiju i nakon toga se vratila tamo gdje pripada.

Mit o Prometeju

Europska pastoralna književnost i slikarstvo zlatno doba prikazuju slikama nimfi i pastira koji žive jednostavan život, nezagađen civilizacijom. U to se uklapa legendarna Arkadija, područje Grčke u kojem se štovao Pan, božanstvo s kozjim nogama. Pan je kasnije postao model za kršćansko prikazivanje đavola.

U razumijevanju simbolike zlatnog doba važne podatke možemo dobiti od Hezioda koji objašnjava kako ono završava Prometejevom pobunom i donošenjem zabranjene vatre ljudima. Ovaj božanski buntovnik time je narušio postojeći red u svemiru i ljudima otvorio mogućnosti spoznaje. Oni više nisu bili automati namijenjeni služenju i slavljenju bogova, nego su postali bića koja imaju potencijal za slobodno kreiranje stvarnosti. Radi toga je vrhovni bog Zeus Prometeja drakonski kaznio.

Mit o Prometeju narušava iluziju o savršenstvu koje da je postojalo u davnoj prošlosti i bogove prikazuje u sasvim drugačijem svjetlu. On se uklapa u kontekst gnostičkih učenja koja sve bogove proglašavaju manifestacijama demijurga, psihički poremećenog kreatora svijeta u kojem živimo i iz kojeg se trebamo osloboditi. Demijurg i njegovi pomoćnici po svaku cijenu žele zadržati ljude u iluziji koju sami stvaraju. Gledajući iz te perspektive, zlatno doba je bilo razdoblje potpune ljudske zarobljenosti i nesvjesnosti, a naizgled suprotstavljeni Zeus (Jupiter) i Kron (Saturn) samo su dva lica istog vladara (demijurga) koji je zaključao nebesa i ljubomorno sakrio ključeve. Prometejevom intervencijom došlo je do promjene i stvaranja pukotina u do tada jedinstvenoj matrici postojanja. U judeo-kršćanskoj tradiciji sličnu simboliku imaju zmija i konzumiranje famozne jabuke u rajskom vrtu.