“Upodobljavanje” Vojvodine

Tri su stvari ovo ljeto pogodile Vojvodinu. Suša, ukidanje jednog broja ustavnih nadležnosti i masovna promjena tek uspostavljenih lokalnih vlasti. I sve tri nose priličnu štetu.

Ustavom Srbije, članom 12, garantuje se lokalna i pokrajinska autonomija kao oblik ograničavanja državne vlasti. Statutom Vojvodine i Zakonom o prijenosu nadležnosti 2009. godine regulisana je pokrajinska autonomija, čime nisu bili zadovoljni ni autonomaši ni centralisti. No, centralisti su te akte osporili pred Ustavnim sudom i u julu je poništeno više odredbi navedenih akata. Neustavnim je proglašeno i otvaranje pokrajinske kancelarije u Briselu, mada takvu kancelariju tamo ima svaki veći grad u Srbiji. Isto tako, osporena je odredba da Vojvodina ima glavni grad i još niz pojedinačnih stavki.

Logično se upitati zašto nekome smeta da se Novi Sad zove glavnim gradom pokrajine, kad je on zaista središte administrativnih, kulturnih, obrazovnih, univerzitetskih i informativnih institucija Vojvodine. Bolji poznavaoci pravne materije kažu da je Ustavni sud pribjegao dogmatskoj interpretaciji Statuta Vojvodine sa stanovišta formalno-pravne logike.

Politikantske operacije

Nakon odluke Ustavnog suda, uslijedila je promjena tek formiranih lokalnih vlasti u vojvođanskim gradovima i općinama. Gdje god je lokalnu vlast držala Demokratska stranka, a bilo je moguće matematički je srušiti, iz beogradskih centrala SNS-a i SPS-a išlo je uputstvo lokalnim stranačkim odborima da se lokalna vlast “upodobi” po uzoru na centralnu. Ovaj čudni, arhaični glagol “upodobiti” zapravo je izvađen iz crkvenog jezika i najbliži je značenju – prilagoditi.

“Upodobljavanje” je zakačilo mnoge gradove, a DS-u je najteže palo u samom Novom Sadu. Činilo se da je to matematički nemoguće, međutim kad se sklope razne silnice, od političkog pritiska do novca, nema nemogućih kombinacija u srpskoj politici. Troje odbornika SPO-a (stranka Vuka Draškovića), za koje se smatralo da su u čvrstom savezu sa još uvijek aktuelnim gradonačelnikom Novoga Sada, demokratom Igorom Pavličićem, pretrčali su u suprotni tabor, uz obrazloženje da je Pavličić “bahat i neodgovoran”, mada su samo mjesec dana ranije tvrdili sasvim drugu stvar. Članstvo u upravnim odborima i mogućnost da se upravlja javnim novcem bili su dovoljan motiv da se “vukovci” – “upodobe”.

Sve te smjene i politikantske operacije idu uz teške riječi u medijima, grafite po zidovima kojima se šalju neprilične, pa i šovinističke poruke te povećavaju tenzije među ljudima.

Treniranje strogoće

Odluka Ustavnog suda i osporavanje vojvođanskog statuta u direktnoj su vezi sa “upodobljavanjem”. Naime, u izjavama funkcionera centralističkih stranaka (DSS-ovih najeksplicitnije, ali i SNS-ovih i SPS-ovih implicitno), može se prepoznati namjera da se “Vojvodina disciplinuje” i da se “stane za vrat separatizmu”. Tako se tvrdi da je lokalna vlast u Novom Sadu jako važna iz “državnih razloga”. Zaista nije lako u Vojvodini prepoznati separatističke tendencije. Postoje možda u krajnje marginalnom obliku, više kao ispad nego kao ozbiljna politika. Ali, ako se sada od strane izbornih pobjednika krene u neku varijantu “disciplinovanja pokrajinskih struktura” i ako se bude trenirala strogoća u odnosu na “autonomaše”, može se dogoditi da se baš tako prizove neka ideja separatizma u Vojvodini.

Izgledi za tako glup ishod postoje. Nalazimo se pred nastavkom pregovora oko Kosova, gdje će srpska strana morati biti kooperativnija nego što je do sada bila. To znači da će brojni “patrioti” biti politički povrijeđeni na Kosovu, pa će po dobro uhodanoj shemi zadovoljštinu potražiti u Vojvodini. Jer, “patrioti” uvijek nešto spašavaju, čak i onda kad to nije ugroženo. A ovo što se trenutno događa u Novom Sadu, Somboru, Baču, Pančevu, Bečeju i drugim vojvođanskim mjestima, liči upravo na to.

I sve bi bilo lakše da suša nije opustošila prinose na vojvođanskim njivama. Direktna šteta procjenjuje se na milijardu evra. Jedan belaj nikad ne dolazi sam.