Intrigator

Katran & perje

Senzacionalna otkrića o strahovladi

Joker je gol!

Mediji su još jednom sablažnjeni. Portal DalmacijaNews otkriva, a mnoge novine, televizije i radijske stanice prenose, da je Željko Kerum godinama maltretirao radnike u svom trgovačkom lancu. Naslov dalmatinskog portala “Propašću Keruma na vidjelo izlaze kršenja radničkih prava”, ne može biti šokantniji.

S obzirom na pad Kerumova carstva, njegovo učestalo nepojavljivanje na hobističko-rekreativnom poslu gradonačelnika Splita te na uhićenje bivšeg mu tjelohranitelja Ante Barabe, u ovome gradu je zavladala iznenadna klima slobode, koja podsjeća na propast režima Nicolaea Ceausescua 1989. u obližnjem Bukureštu. Napokon je otvorena mogućnost da na vidjelo izađu mnogi tajanstveni detalji mračne strahovlade splitskog Jokera.

Senzacionalna otkrića kazuju da su Kerumovi ljudi pod nadzorom sestre Nevenke Bečić davali radnicima da potpišu prazne papire umjesto ugovora o radu, koje nitko godinama nije vidio jer najvjerojatnije nisu ni postojali. Nakon isteka tri godine od zapošljavanja na određeno vrijeme, radnike bi na nekoliko dana administrativno prebacivali u rezervnu firmu Kurdila, kako im ne bi morali dati ugovore o radu na neodređeno. Ovakva nehumana praksa, inače potpuno nepoznata ostalim poslodavcima u Hrvatskoj, nastavila bi se neproduljivanjem la, kako im ne bi morali dati Uugovora oboljelim radnicama ili neuplaćivanjem zdravstvenih doprinosa.

Gnjev javnosti lako je razumljiv, s obzirom na to da ovakvi postupci u Hrvatskoj inače povlače žestoke sankcije nadležnih sudova, pa predstavljaju pravi unikat u postupcima poslovično poštenih poslodavaca. Još je razumljivije da su ponašanjem splitskih Borgia zgroženi novinari, jer su ovakve sofisticirane metode pritisaka i izigravanja radnog zakonodavstva prava nepoznanica u njihovim medijskim kućama.

Petar Glodić

U nedostatku opipljivih rezultata ministri se sve više pojavljuju na različitim “eventima”

Posvuduše iz Banskih dvora

Prošlog vikenda ministar Jakovina otvorio je sajam pršuta, ministri Grčić i Jovanović školu kraj Dubrovnika, a na Danima turizma pojavio se premijer s gotovo pola Vlade. Ipak, nitko se ne može mjeriti s tempom predsjednika Josipovića

Iz Kukuriku koalicije na početku mandata poručivali su kako će umjesto naslikavanja po raznoraznim gradilištima, otvorenjima i manifestacijama, što je bio običaj svake vlade HDZ-a, njihovi ministri prionuti na posao. No u posljednje vrijeme, valjda zato što još nema opipljivih rezultata njihovog samozatajnog truda, i oni su sve češće počeli obilaziti različite “evente”.

Samo tijekom prošlog vikenda ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina otišao je u istarsku općinu Tinjan otvoriti sajam pršuta, potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar obrazovanja Željko Jovanović otišli su otvoriti osnovnu školu u Orašcu kraj Dubrovnika, a jaka Vladina delegacija, predvođena premijerom Zoranom Milanovićem, pojavila se i na Danima hrvatskog turizma u Dubrovniku. Tamo su uz njega i ministra turizma Veljka Ostojića bili još i potpredsjednik Grčić, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras te ministar prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić. Premijer je s te manifestacije obznanio svoj nadaleko citirani spoznajni uvid: “Turizam je očito naša sudbina.”

Odnedavno se naročito aktivirao i prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji je mjesec započeo otvaranjem radova na dvama Plivinim investicijskim projektima, pohvalivši se kako ih je njegovo ministarstvo pomoglo izdavanjem građevinskih i lokacijskih dozvola?! Nastavio je obilaskom vjetroelektrane Pometeno brdo i hidroelektrane Zakučac, a ovog utorka se ministar gospodarstva iz nekog razloga pojavio i na svečanom obilježavanju 20. obljetnice provedbe vozačkih ispita Hrvatskog autokluba. Čačić je i to nekako uspio dovesti u vezu sa svojim resorom, kazavši kako se HAK brine za sigurnost cestovnog prometa što je značajno za turizam, pa tako i za hrvatsko gospodarstvo. Osim toga, našao je shodnim još za reći kako je izgradnja kvalitetnih institucija najveći izazov za društvo.

Osobe koje se pojavljuju na raznoraznim događajima samo da bi bile viđene i snimljene žargon kroničara trač-rubrika odnedavno naziva “posvudušama”, a kako se lokalni izbori budu približavali, za očekivati je da će ministri sve marljivije pohoditi “evente”. Ipak, teško će se bilo tko od njih u pojedinačnoj konkurenciji, a možda ni Vlada u cjelini, moći približiti tempu predsjednika Ive Josipovića, najveće “posvuduše” među političarima, čije je aktivnosti jedva moguće popisati.

Predsjednik svakodnevno prima po nekoliko delegacija, a ima i državničkih obaveza i susreta, no svejedno nađe vremena da bude posvuda. Najnoviji je odlazak u srijedu na polaganje vijenca na spomenik “Konavoska mati” i svečanu akademiju o obljetnici oslobađanja hrvatskog juga, pred nekoliko dana pojavio se na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Samobora, istog dana bio je i na otvorenju jednog arhitektonskog simpozija, dva dana ranije na otvorenju regionalne konferencije “Žene u izgradnji mira”, nešto prije toga na svečanosti izložbe inovacija, i tako dalje, da ne nabrajamo unedogled.

Netko zlonamjeran mogao bi pomisliti da predsjednik nema pametnijeg posla, no što će tek biti kad se taj zahukta – predsjednički su izbori tek za dvije godine.

Nikola Bajto

Hrvatski i srpski izbornici Igor Štimac i Siniša Mihajlović podgrijavaju atmosferu visokog rizika

Dogovorni nogometni rat

Štimac je preko Facebooka zatražio od HNS-a da mu dovede Srbiju u Split, a ni Mihajlović mu nije ostao dužan. Na koncu, HNS je poručio da se utakmica zbog visokog rizika neće igrati u Splitu

Nogomet, to je rat koji se nastavlja drugim sredstvima, zapisao je prije tridesetak godina francuski romanopisac, esejist i dramaturg Pierre Bourgeade. U skladu s tom gorkom istinom ponašaju se i izbornici nogometnih reprezentacija Hrvatske i Srbije, Igor Štimac i Siniša Mihajlović, uz nesebičnu pomoć većine medija. Gotovo šest mjeseci prije kvalifikacijske utakmice tih reprezentacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo, niske strasti, taštine i osobni interesi aktera podgrijavaju društvenu atmosferu napetosti i visokog rizika.

Otkako je Štimac ljetos preuzeo reprezentaciju mediji su prenijeli njegove izjave da hrvatski igrači u kvalifikacijama moraju biti kao vojnici u ratu, posebno u utakmici sa Srbijom. Štimac je navodno kazao i to da moraju biti svjesni sjećanja na one koji su bili na prvim linijama u ratu.

“Dovedite mi Srbiju u Split, Škotsku u Osijek i Belgiju u Zagreb”, imperativno je na Facebooku od Hrvatskog nogometnog saveza sada zatražio Štimac koji je, čini se, nakon prvobitnih brojnih kritika javnosti, otkrio novu vrstu komunikacije. Kasnije je ublažio retoriku, spomenuo je tek čast koju nosi igranje za reprezentaciju.

No dužan mu nije ostao ni Mihajlović: prvo je poručio da su Hrvati, za razliku od Srba, hrabri samo u Hrvatskoj i otkrio da će još vidjeti hoće li njegovi reprezentativci pljeskati hrvatskoj himni, što je pod njegovim vodstvom dosad bio kodeks srpske reprezentacije kada je riječ o drugoj ekipi. Tom je izjavom izazvao dodatnu euforiju hrvatske javnosti.

U pozadini ovakvih tenzija je zapravo stari incident, čiji smo, čini se, i danas taoci, a na koji nisu zaboravili ni Štimac ni Mihajlović: u finalu zadnje kup utakmice bivše države između Crvene zvezde i Hajduka oba su današnja izbornika isključena. U svojoj biografiji Mihajlović je zapisao da mu je Štimac prišao i bez razloga mu kaza “Dabogda ti sve tvoje u Borovu pobili.”

Otada ne razgovaraju, a ratne sjekire dvojica izbornika, poznati po nacionalističkim i domoljubnim euforijama, nisu zakopali ni prije mjesec dana na UEFA-inom seminaru u Varšavi. Na koncu, iako srpske sportske reprezentacije odavno gostuju u Hrvatskoj i tenzije su se već morale smiriti, HNS je poručio da se utakmica zbog visokog rizika neće igrati u Splitu. Sociolog Dražen Lalić mišljenja je da dok god ima ljudi za koje rat nije završio, dotle se ni u Splitu neće moći igrati utakmica.

– Djelovanje naših vlasti, pogotovo kroz obrazovni sustav, je kukavno, javnost nije dobro reagirala, izrasle su nove generacije odgojene u ratu, poraću i nacionalizmu. Vjernici mrze pripadnike druge nacije, a to nisu pravi vjernici. Naš nogomet je, nažalost, već predugo inficiran nacionalizmom da bismo se sada odjednom probudili u sportskom ozračju. K tome, nogomet je u velikoj krizi u Hrvatskoj, a pogotovo u Srbiji – zaključuje Lalić.

Dragan Grozdanić

Nakon otpora SDP-a, zagrebački gradonačelnik povukao prijedlog o prodaji stanova za 700 eura

Bandić bi “provalnicima” dao diskont

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlučio je da s dnevnog reda sjednice Gradske skupštine povuče predizborni prijedlog po kome je trebalo prodati 2.720 gradskih stanova. Razlog je taj što nije htio prihvatiti amandman SDP-a po kome na kupovinu stanova ne bi imali pravo oni koji su se u njih bespravno uselili.

Rekavši da je među 2.720 stanova i 1.200 bespravno useljenih, u kojima su u 75 posto slučajeva socijalno ugroženi i branitelji, Bandić je dodao kako ne želi istjerati na ulicu toliko porodica, već im omogućiti da stanove kupe. Gradonačelnik je pred lokalne izbore 2009. dijelio ključeve ugroženim građanima, a pred ove bi očito podijelio stanove. Dodao je da se ti stanovi trenutno prodaju po cijeni od 1.800 eura po kvadratu, no da se nije prodao nijedan, pa bi on htio omogućiti da ih bespravni stanari kupe po 700 eura, koliko i vrijede prema procjenama vještaka.

Time je otvorio brojna pitanja, kao prvo, ono da su se među bespravnim korisnicima tih stanova našla i brojna poznata imena iz estrade i drugih domena javnog života, a i među onima koji to nisu mnogi su dobro potkoženi, bilo zaposlenjem u državnim firmama ili na neki drugi način. Ili su u svakom slučaju u boljoj poziciji nego mnogi koji nisu bespravno u gradskim stanovima. Drugo je pitanje zašto Bandić prekršiocima zakona omogućava pogodnosti, kada je u prodaji mogao ostaviti onih 1.500 preostalih stanova u kojima takvih slučajeva nema, a čime bi dobio neka sredstva, pogotovo ako bi i njih prodavao po 700 eura za kvadrat, što ipak nije imao na umu.

Treće je pitanje zašto su ti stanovi uopće prodavani po 1.800 eura ako je njihova vrijednost višestruko manja, kako se došlo do te cijene i jesu li troškovi gradnje bili napuhani. A ako su to stvarni troškovi, onda je pitanje koliko će Grad Zagreb prodajom po 700 eura izgubiti.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Ivica Pančić, bivši ministar branitelja

Broj lažnih invalida nije iznenađenje

Kako komentirate informaciju da DORH i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje godinama raspolažu dokumentacijom po kojoj se sumnja da je još 1990-ih najmanje 5.100 vojnih invalidskih mirovina podijeljeno nezakonito?

– Takva me informacija ne iznenađuje jer je tada vladao sveopći kaos koji je i omogućio takvo što. Pitanje je da li se danas oko toga može išta napraviti jer je objektivno prošlo puno godina, a da biste te stvari doveli u red, morate imati ljude koji znaju i koji se hoće s time uhvatiti ukoštac.

Svojedobno ste kao ministar branitelja u Račanovoj vladi pokrenuli pitanje lažnih vojnih invalida. Sudovi su većini njih poslije vratili statuse?

– Dolaskom na vlast zatekli smo 33.000 hrvatskih ratnih vojnih invalida i 18.000 onih u mirovini. Nakon promjene zakona i postrožavanja uvjeta oko tog statusa, koji su jedni gubili a drugi opet dobivali, četiri godine kasnije ostali smo na brojci od 33.000 HRVI-ja, no broj umirovljenih vojnih osoba povećan je na 20.000. Nakon što je Sanaderov HDZ došao na vlast, negdje do 2007. broj HRVI-ja popeo se na 55.000, a do iste brojke i broj umirovljenih osoba. Kasnije, kada je Jadranka Kosor kao ministrica branitelja vidjela da je mirovinski sustav pred pucanjem, vratili su odredbe “mog” zakona, po kojem je samo osoba sa statusom HRVI-ja mogla podnijeti zahtjev za invalidskom mirovinom. Jadranka Kosor je omogućila da liječnička komisija u mirovinskom sustavu samoinicijativno određuje je li nekom tjelesno oštećenje i zdravlje narušeno vezano uz sudioništvo u ratu. Ona je generirala moguće nezakonitosti i ukupno povećanje HRVI-ja. Da ne govorimo da liječnička povjerenstva nitko nije kontrolirao.

Može li se najavljenom objavom registra branitelja ispraviti nepravda?

– Bojim se da je to prebacivanje odgovornosti institucija na ulicu jer objava sama po sebi ne može ništa pokrenuti, može tek biti prvi korak. Ako DORH, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i drugi ne kane nešto poduzeti, sama objava registra neće ništa riješiti.

Dragan Grozdanić