Iz Evrope s gorčinom
Predstava “Žuta crta” u ZeKaeM-u
Kako Evropa tone u sve dublju krizu, tako je i nevesela stvarnost sve prisutnija na evropskim pozornicama. Od mračnog parodiranja da će malim narodima u ujedinjenoj Evropi biti bolje, preko crnih slika međuetničkih gloženja, do bezličnih političara u konferencijskim dvoranama i proletera bačenih na ulicu, Evropa je postala sumorna tema današnjega evropskoga kazališta. Prilog raspravi u kakvom svijetu živimo, daleko od naučenih fraza o Evropi koja spaja ljude i briše granice, predstava je “Žuta crta” u režiji Ivice Buljana, nedavno premijerno izvedena u ZeKaeM-u. Prema tekstu njemačkih autorica Juli Zeh i Charlotte Roos, “Žuta crta” na crnohumoran način crta pejzaž moderne Evrope sa sveprisutnom kontrolom, birokratskim pravilima i ljudskom zarobljenošću.
Tragikomični kabaret
Dok Evropom krstare borci za ljudska prava po zadatku, uvjeravajući nas da je to kontinent slobode koji će pomoći gladnima i progonjenima, u pozadini čeka proračunati mozak političke i ekonomske moći, kojeg je baš briga za naša prava. Taj isti um, koji će iz nas isisati posljednju paru i zadnji atom radne snage, smiješi nam se s reklamnih panoa, poručujući kako je uživanje pravi smisao života i kako je cijeli svijet naš. Zato Buljanova “Žuta crta” izgleda kao tragikomični kabaret u kojem se muvaju evropski službenici, arapski imigranti i intelektualci na odmoru, NGO aktivisti, marketinški stručnjaci i prodavači magle svih fela, dok u pozadini svira mali orkestar kao vesela pratnja jednoga tragično lažnog života. Koliko god svi ti akteri djeluju kao smiješni klaunovi nesretne i poznate nam stvarnosti, jadni kakvi jesu, predstavljaju tek tajni znak mogućih potresa na pomolu.
Ivica Buljan kreirao je ovu predstavu svojim prepoznatljivim autorskim rukopisom, u kojem nije bitna samo dramska radnja nego i kaotična razlivenost scenskog zbivanja, koja pokazuje kompleksnost čovjeka i njegove sudbine u konkretnom vremenu.
Odličan ansambl ZeKaeM-a, koji pjeva, pleše, glumi i svira u isto vrijeme, možda je jedini glumački kolektiv u Hrvatskoj koji može odigrati ovakvu vrstu ironijskoga komentara na temu suvremenoga civilizacijskog kaosa. Od Ksenije Marinković i Nine Violić, preko Jadranke Đokić, Frana Maškovića i Lucije Šerbedžije, do Gorana Bogdana, Vedrana Živolića, Hrvojke Begović i Slavena Španovića, ansambl fascinantno pretvara glumačke talente svojih članova u lakoću i lucidnost zajedničke igre.
Koprodukcijski projekt
Gostujući glumac bio je Tobias Beyer iz Državnog kazališta iz Braunschweiga u Njemačkoj i ta činjenica predstavlja važan detalj, kako same predstave tako i dobre programske orijentacije ZeKaeM-a: riječ je o koprodukcijskom projektu pod nazivom “Pozor: Pioniri!” koji je usmjeren ka kritičkom bavljenju zajedničkim evropskim iskustvom. ZeKaeM je pronašao vlastiti senzibilitet, volju i interes za udruživanjem s inozemnim teatrima, što je prilična rijetkost u praksi domaćih teatara, ostvarujući tako i način da realizira vlastiti repertoar koji u vremenu krize uopće nije lako sastaviti.
Ako se Ivici Buljanu smije nešto dobronamjerno došapnuti na uho, onda je to svakako savjet da crnohumorna melodija predstave zaslužuje svoj finale. Evropska lakirovka sve se više pretvara u laž i prijevaru, ali odgovor na egzistencijalni i moralni očaj može biti ili u istinskoj radosti života, kao filozofski radikalno drugačijem stavu prema fenomenu postojanja uopće, ili u otporu političke borbe. Na kraju ove sjajne predstave toga nije bilo, u trenutku kada je krajnje vrijeme za angažman na razini obrane elementarnog dostojanstva.