Kult ličnosti

Foto: Davor Konjikušić

SNJEŽANA BANOVIĆ, kazališna redateljica, autorica je predstave “Kako je Dunda spasila domovinu”, prema komadu Slobodana Šnajdera, koja je nedavno premijerno izvedena u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. O predstavi i suradnji s piscem Snježana Banović kaže: “Šnajder i ja ne ‘igramo’ u Zagrebu. Pula je dovoljno daleko da interesna grupa koja vodi važnija kazališta u Zagrebu konstatira da nas zapravo nema, naročito njega, jer se u njegovim dramama članovi ove grupe prepoznaju kao negativci. Studije likova iz ‘Dunde’ radila sam baš po njima. To su, kako bi Krleža rekao, pravi ‘pseudointeligenti’ koje žderu ambicije i lukrativnost njihovih pozicija, pa ne biraju sredstva da tamo i ostanu doživotno. O tome piše Šnajder, o tome i ja progovaram u ovoj predstavi.”

ĐURĐA KNEŽEVIĆ, istaknuta feministkinja i aktivistica, autorica je knjige “Feminizam i kako ga steći”, objavljene u nakladi zagrebačke Frakture. Tekstovi u knjizi beskompromisno razobličuju društveno licemjerje, lažno dušobrižništvo i sve vidljive i nevidljive užase koji nas okružuju. “Feminizam i kako ga steći” nevjerojatno precizno detektira intelektualno i moralno stanje Hrvatske u novom tisućljeću: Đurđa Knežević, brutalno otvorena, kirurški precizna i kristalno jasna, ne štedi nikoga – ni sustav, ni muškarce, ni same žene. U ovoj knjizi autorica pokazuje da je stalno i iznova potrebno upozoravati na sve mane sustava i da je nužno govoriti o problemima kako bi oni postali vidljivi i da bi ih se počelo rješavati.

GEORGES MÉLIÉS (1861 – 1938), jedan od prvih autora eksperimentalnog filma, predstavljen je svojim filmom “Put na mjesec” iz 1902. godine na Festivalu eksperimentalnog filma i videa koji je nedavno održan u Zagrebu, a na kojem je prikazano oko 80 filmova iz recentne eksperimentalne i avangardne svjetske i domaće filmske produkcije, uz četiri audiovizualna performansa. Poseban program činili su filmovi koje su odabrali članovi žirija, pa je tako Mara Mattuschka predstavila vlastiti portret kroz šest odabranih radova iz svoje filmografije, dok je japanski umjetnik Daichi Saito odabrao četiri filma koji istražuju materijalnu stranu medija. Sergio Fant, bivši selektor programa “Horizonti” Filmskog festivala u Veneciji, kreirao je program “Kućna kretanja” kojim istražuje koncept doma, ljudske prisutnosti i međuljudskih odnosa. Naš filmski kritičar Damir Radić šire se, na str. 34, osvrnuo na ostvarenja viđena na 25 FPS-u, Festivalu eksperimentalnog filma i videa.

SLAVIMIR SLAVKO DEMIROVIĆ, romski pjesnik, autor je prve knjige romskih bajki na ovim prostorima pod nazivom “Mečkino dete”, koja je nedavno izašla iz tiska u nakladi Književnog društva “Rade Drainac” iz Prokuplja u Srbiji. U bajkama koje je sakupio mnogo je elemenata koji oslikavaju specifični život Roma: oslikane su romske čerge, svakodnevni život, običaji, pjesme i priče (paramiče, kako ih zovu Romi). Tu su i vjekovni snovi o boljem životu, do kojeg se dolazi slučajnom srećom, voljom sudbine ili uz pomoć nadmoćnih bića, zmajeva, vila i medvjeda. Naravno, iz romske čerge i siromaštva uspijevaju se izvući i zlatnih kočija domoći samo najhrabriji, najpošteniji, ali i oni koji umiju sanjati.

DINO MUSTAFIĆ, direktor međunarodnog kazališnog festivala MESS u Sarajevu, koji je upravo u tijeku, najavio je na uvodnoj konferenciji za novinare kako će u središtu ovogodišnjeg programa biti istraživački teatar koji otvara ključna pitanja suvremenog svijeta: izgubljenost u tranziciji, kontraverzno pitanje evropskog identiteta, politiziranost ljudske egzistencije i fenomen religije kao nade ili zablude. Na festivalu će biti izvedene 33 predstave, u program je uvrštena i nova selekcija Balkan (Con)tekst, a od poznatijih svjetskih redatelja na MESS dolaze Romeo Castellucci, Kornel Mundruczo i Heiner Goebbels. Teatar iz Hrvatske predstavlja ZeKaeM-ov “Moj sin samo malo sporije hoda” u režiji Janusza Kice.

PETAR LUKOVIĆ, novinar i publicist, autor je knjige “Jutro u banci i druge priče” koja je u izdanju izdavačke kuće Levo krilo nedavno izašla iz štampe. U knjizi su sakupljene odabrane kolumne koje je Luković pisao za E-novine od osnivanja ovog portala do danas. Tekstovi su tematski i kronološki podijeljeni u osam ironično nazvanih poglavlja: “Jutro u banci”, “Špijun u uhu: tajni transkripti”, “Troprsti predsednik – šestoprsta država”, “Šaljem pismo – ljubavnici nismo”, “Prisluškivanje Srbije: dahći me nežno”, “Posecite Srbiju, trula je”, “Tužbe od službe: Šta čekate, što me ne uhapsite?” i “Erotske poslanice Snežani Malović”. Osim u Beogradu, knjiga se može kupiti u knjižarama Algoritma u Zagrebu i Splitu.

MIODRAG ŠĆEPANOVIĆ, crnogorski kipar i dobitnik nagrade Jesenskog salona u Parizu, na pitanje francuskih novinara kako živi, kaže: “Kada bi moje kolege iz Francuske vidjeli uslove u kojima radim, pomislili bi da su se vratili u kameno doba.” Ova izjava uzburkala je duhove u Crnoj Gori, jer za razliku od svjetski priznatog Šćepanovića, koji u Kolašinu nema ni svoj atelje, mnogi crnogorski umjetnici, profesori akademija i pripadnici kulturne elite dobivaju radne prostore. Tako je, prema pisanju podgoričkih “Vijesti”, ministar kulture Branislav Mićunović, pored stana od 200 četvornih metara, dobio i radni prostor od 75 kvadrata. Radne prostore i mjesečne naknade od 800 eura dobivaju i drugi sa statusom istaknutih umjetnika – Šćepanović nema taj status, ali zato ima svjetska priznanja.