Kult ličnosti
MO YAN, kineski pisac, ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Iako je pisac visoko kotirao na kladionicama, Švedska akademija ponovno je iznenadila. Naime, premda je prevođen na brojne jezike, ne može se opisati kao svjetski poznat autor. Za hrvatske čitatelje riječ je o potpuno nepoznatom i neprevođenom piscu.
Mo Yan, pravim imenom Guan Moye, rođen je 1955. na sjeveroistoku Kine u seljačkoj obitelji, a sebe i danas opisuje kao “seljaka koji piše”. Objavio je niz romana o različitim aspektima kineskog društva, pa se tako u najnovijem romanu “Wa” (“Žaba”) bavi posljedicama kineske politike jednog djeteta po obitelji. Stil mu često opisuju kao “kineski magični realizam”, a pseudonim Mo Yan, koji znači “ne govori”, uzeo je nakon što je napisao prvi roman, “kao podsjetnik sebi da manje govori jer njegov otvoreni stil nije dobrodošao u zemlji”.
ROBERT BOB WILSON, jedan od najznačajnijih kazališnih redatelja i konceptualnih umjetnika 20. stoljeća, bio je gost festivala Zagrebi! s izložbom “HD video-portreti”. Radi se, primjerice, o portretima Dite von Teese na ljuljački, Brada Pitta u donjem rublju, Jeanne Moreau kao škotske kraljice Mary, glumca Roberta Downeyja Jr.-a na operacijskom stolu…, u sklopu serijala od trinaest fantazmagoričnih portreta slavnih osoba.
Na pitanje kako je Boba Wilsona uspio dovesti u Zagreb, voditelj festivala Emil Matešić je odgovorio: “Riječ je o dijelu svijeta u kojem on kao umjetnik nije prisutan, a o kojem je jako puno slušao od Dunje Vejzović i Marine Abramović. Američki umjetnici su znatiželjni i stalo im je da pokažu svoj rad tamo gdje još nisu izlagali. Kod Wilsona najviše fascinira upornost i dosljednost u prezentiranju ideja bez obzira na prijem javnosti, koji je nekada znao biti ponižavajući, prije svega u njegovoj domovini. Amerika nije navikla na visoku umjetnost; oni se bave pop-kulturom, vještinom preživljavanja i svjetskom dominacijom.”
VATROSLAV MIMICA (89), filmski redatelj, poznat po filmovima “Prometej s otoka Viševice”, “Ponedjeljak ili utorak”, “Kaja, ubit ću te!” i po velikim povijesnim spektaklima, “Seljačkoj buni” i “Banoviću Strahinji”, ovih je dana u francuskom gradu Amiensu primio nagradu za životno djelo, uz retrospektivno prikazivanje svojih filmova.
Mimica je bio i pionir filmske animacije i o toj fazi svoje karijere danas kaže: “Naši ljudi nisu ta djela prihvatili kao nešto dobro, iako se danas obična reklama ne može zamisliti bez takvih principa. Još otkad sam snimio kratku animaciju ‘Mala kronika’ optuživali su me da to nije ‘naše’, da uvodim tuđe teme u film. Danas me, upravo na festivalu u Amiensu, posebno cijene zbog toga što sam na neki način ‘šmugler’, krijumčar koji je u stare i konvencionalne klišeje ubacivao nove ideje.”
OTO REISINGER, popularni ilustrator, karikaturist i grafičar, dobio je za 85. rođendan na poklon knjigu vlastitih karikatura pod nazivom “Happy Days – 200 karikatura zbrda-zdola”, koja je izašla u nakladi Udruge prijatelja stripa i u kojoj su sakupljeni neki od najboljih radova ovog lucidnog kartikaturista. Pisac predgovora Rudi Aljinović zapisao je da je izbor napravljen iz upravo impozantne gomile od više od trideset tisuća karikatura, vinjeta i ilustracija, nehajno odloženih u kartonske kutije u radnoj sobi velikoga majstora.
Reisingera uspoređuju s jednim od najvećih francuskih karikaturista, Honoreom Daumierom, a ono po čemu će ostati upamćen kod kuće jesu njegov osjećaj za apsurd, sklonost blagoj ironiji i mala ali genijalna dosjetka za koju uvijek mislimo kao da je i nama mogla pasti na pamet.
LE CORBUSIER, jedan od najvećih arhitekata 20. stoljeća, čije djelo još i danas utječe na formu mnogih novogradnji diljem svijeta, rodio se prije točno 125 godina (6. listopada 1887) u švicarskom mjestašcu La Chaux-de-Fondsu. Njegove građevine neke podsjećaju na krletke, a drugi u njima vide trijumf estetike 20. stoljeća i pobjedu funkcionalizma. Možda najpoznatije Le Corbusierovo djelo, “Zgrada zajedničkog stanovanja” u Marseilleu, utjelovljuje njegovu filozofiju estetike u službi arhitekture koja proizvodi funkcionalne “strojeve za stanovanje”. Njegove urbanističke vizije zaživjele su diljem svijeta (između ostalog i u Zagrebu, u dijelovima Vukovarske ulice), a njegov najmonumentalniji urbanistički projekt je indijski grad Chandigarh, u kojem je Le Corbusier na cjeloviti način ostvario kombinaciju svoje arhitektonske i urbanističke ideje.
BLAINE HARDEN, američki novinar i publicist, autor je dokumentarne knjige “Bijeg iz logora 14” čiji se prijevod ovih dana pojavio na njemačkom tržištu. Knjiga predstavlja autentično svjedočanstvo mladića Šin Dong-hjuka koji je, nakon 23 godine zatočeništva, uspio pobjeći iz sjevernokorejskog radnog logora u kojem se rodio na Zapad. Knjiga opisuje psihičke i fizičke torture koje je preživio, od mučenja i sakaćenja do gledanja strijeljanja vlastite majke i brata. Na gotovo neizvedivu ideju bijega nagnale su ga priče ostalih logoraša koji su tvrdili da izvan logora “hrane ima u izobilju”. Šin svjedoči da je u logoru preživio denuncirajući druge, gubeći u potpunosti empatiju prema ostalim zatočenicima. Nakon bijega iz logora, uspijeva otići iz Sjeverne Koreje te preko Kine i Južne Koreje dolazi u SAD, gdje živi i danas. “Možda sam fizički pobjegao, no psihički sam još uvijek u logoru”, kaže danas Šin Dong-hjuk.