Ljudi se osjećaju diskriminirano zbog imovnog stanja

Nedavno istraživanje javnog mnijenja o diskriminaciji u Hrvatskoj pokazalo je da je ona najraširenija na području rada i zapošljavanja, čak u 63 posto slučajeva. Time su socijalno porijeklo i imovinsko stanje istaknuti kao najčešće osnove diskriminacije, dok je nacionalna pripadnost pala s prvog na drugo mjesto. Kako komentirate te rezultate?

Istraživanje ukazuje na percepciju javnosti i osobni osjećaj osoba koje su na vlastitoj koži iskusile diskriminaciju, a provedeno je metodom telefonskog anketiranja, na uzorku od slučajno odabranih 1.300 ispitanika. Riječ je o osobnom osjećaju pojedinca i vrlo često to nisu slučajevi koje možemo podvesti pod zakonsku definiciju pojma diskriminacije. Slično istraživanje proveli smo i tijekom 2009, i te su godine kao najučestalija obilježja diskriminacije isticani nacionalna pripadnost, socijalno podrijetlo, vjerska pripadnost i spolna orijentacija. Onda su se dogodili recesija, porast broja nezaposlenih, pad ekonomske moći širih slojeva društva i kao rezultat imamo socijalno podrijetlo i imovno stanje kao najučestalije osnove diskriminacije u društvu. Izvješće pokazuje da se sve veći broj osoba slabijeg imovinskog stanja nalazi u nepovoljnom položaju i da sve teže ostvaruju svoja prava i potrebe, posebno u pristupu pravosuđu i pristupu uslugama u raznim područjima života. Također, broj ovršnih postupaka predstavlja indikator teškog položaja građana. Čest je slučaj da se diskriminacija ne prijavljuje iz straha od posljedica, a dodatni problem je i nepovjerenje u sustav. Kada govorimo o diskriminaciji temeljem imovnog stanja i socijalnog podrijetla, otežavajući faktor su previsoki sudski troškovi i neizvjesnost trajanja i ishoda postupaka.

Javnost je spremna reagirati

Po kojim su parametrima socijalno porijeklo i imovinsko stanje najučestalija osnova diskriminacije?

Od ispitanika se tražilo navođenje triju osobnih obilježja prema kojima je diskriminacija u Hrvatskoj najraširenija i rangiranje tih obilježja. Takvim je načinom na prvo mjesto došlo obilježje koje su sami ispitanici najčešće navodili kao ono na osnovu kojega se u Hrvatskoj najčešće diskriminira, a to je socijalno porijeklo i imovno stanje, dok je nacionalna pripadnost pala s prvog na drugo mjesto. Ponavljam, radi se o osobnoj percepciji relativno malog uzorka ispitanika koja ukazuje na opisani poredak najzastupljenijih diskriminacijskih osnova u našem društvu. Takav subjektivni doživljaj ne znači odmah da je do diskriminacije i došlo. Tek kada se osoba zbog neke od svojih karakteristika stavi ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, tada govorimo o diskriminaciji.

Brojni slučajevi svjedoče o tome da je diskriminacija na osnovu nacionalne pripadnosti i dalje prisutna u društvu. Što reći na nebulozne izjave Željka Keruma, po kojima bi Srbi trebali znati gdje im je mjesto? Ili na konstataciju da “Srbi imaju većinski utjecaj na medije i financije u Hrvatskoj”?

Takve su izjave neprihvatljive i predstavljaju primjer izražavanja netrpeljivosti, u konkretnom slučaju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i kao takve su bile predmet negativnih i osuđujućih reakcija javnosti. To ukazuje da naša javnost ipak zna i može prepoznati politički diskriminirajući govor i da je spremna reagirati. Prema objavljenim informacijama, DORH ispituje ovaj slučaj, a mi ćemo zatražiti podatke o poduzetom. Svi građani, a posebno visoko pozicionirani politički dužnosnici, trebaju pokazati osviještenost o temeljnim, trajnim i univerzalnim vrijednostima na kojima počiva naše i ostala demokratska društva. Govor u javnom prostoru znači i odgovornost, pa iako je sloboda govora temelj suvremene demokracije, političari moraju biti svjesni učinka svojih riječi. Nažalost, ovih dana svjedočimo i drugim događajima koji potvrđuju da su i pripadnici drugih manjina izloženi sličnim iskazima netrpeljivosti, netolerancije i neprihvaćanja.

Rasizam prema Romima

Prije svega, riječ je o slučaju u Gornjem Hrašćanu gdje su mještani žestoko prosvjedovali protiv održavanja tzv. predškole za djecu romske nacionalnosti?

Da, to je još jedna u nizu učestalih manifestacija rasizma prema Romima u našem društvu. Prije toga problemi su bili i u Škabrnji, pa mogu samo iskazati veliku zabrinutost. Ako uzmemo u obzir da je, vezano uz školovanje romske djece u Međimurju, protiv Republike Hrvatske već donesena presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oršuš i drugi protiv RH, te da bi aktivnosti svih čimbenika, uključujući i širu javnost, trebale biti usmjerene na izvršenje te presude, što bi u konačnici trebalo dovesti do podizanja standarda školovanja za svu djecu navedenog područja, ovakva je reakcija još neumjesnija. Moram istaknuti da je navedeni slučaj obuhvatio neželjene oblike ponašanja – govor mržnje i pokušaj segregacije romske djece. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da su odrasle osobe, čija je odgovornost i odgojno djelovanje na mlade generacije, na taj način manifestirale svoje neprihvatljive stavove i to prema šestogodišnjacima.

U Hrvatskoj je dosad izrečeno svega nekoliko presuda za diskriminaciju: dvije takve, po spolnoj i etničkoj osnovi, izrečene su nema dugo u Varaždinu. Očekujete li pokretanje i drugih sudskih postupaka?

Moram istaknuti da smo se i mi, iskoristivši zakonsku ovlast i u skladu s nadležnostima, priključili sudskom postupku dviju Romkinja u Varaždinu i još nekim sudskim postupcima. Radi se o diskriminaciji po nacionalnoj osnovi u području zapošljavanja, odnosno o izravnoj diskriminaciji i uznemiravanju temeljem spolne orijentacije. Slučajevi još nisu pravomoćno završeni, ali prvostupanjske presude svakako ohrabruju. U skladu sa zakonskim ovlastima, pokrenuli smo jedan prekršajni postupak u medijski popraćenom slučaju, jer je na jednoj od blagajni na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu bio postavljen natpis: “Ne dirajte Rome, zaraženi su”. Ni ovaj predmet nije okončan.

Koliko ste pritužbi radi diskriminacije zaprimili tijekom prvih devet mjeseci ove godine i na kakvu se vrstu diskriminacije one odnose?

Od početka 2012. godine do 24. rujna, zaprimili smo 117 pritužbi radi diskriminacije, od čega se 28,2 posto odnosi na diskriminaciju temeljem rase ili etničke pripadnosti ili boje kože odnosno nacionalnog podrijetla. Imovno stanje zastupljeno je sa 1,7 posto, dakle naše statistike slijede trendove iskazane u izvješćima o pojavama diskriminacije za prethodne godine. Što se tiče područja u kojima se diskriminacija pritužuje, najzastupljenije je područje rada i zapošljavanja, a slijede ga pritužbe za diskriminaciju u području pravosuđa i uprave. Pristup dobrima i uslugama te pružanje istih na trećem su mjestu po broju pristiglih pritužbi.