Moskva ne može da čeka

Mediji bliski Vladi Srbije nedavno su se okomili na ambasadorku u Rusiji Jelicu Kurjak. Lavina se na ambasadorku sručila po povratku predsjednika Tomislava Nikolića iz Moskve, uz bombastične naslove da je htjela “srušiti Putina“.

Jelica Kurjak je doktorka pravnih nauka. U diplomatskoj službi u Moskvi je od 2001. godine, najprije kao savjetnica u ambasadi, potom otpravnica poslova, a od 2008. kao ambasadorka. Prije diplomatske karijere radila je beogradskom Institutu za politiku i privredu, a na ambasadorsku dužnost došla je po preporuci i na zahtjev bivšeg predsjednika Borisa Tadića.

Moskva je izuzetno važna destinacija srpske spoljne politike, a od dolaska nove Vlade i predsjednika postala je još važnija. Upravo bi ta činjenica mogla bitno određivati ponašanje provladinih medija kroz mig koji su dobili sa “nadležnog mjesta”, jer Vlada želi nekog pouzdanijeg u Moskvi. Sva ta nervoza dodatno čudi ako se ima u vidu da ambasadorki mandat ističe prije kraja ove godine.

Jelici Kurjak se zamjera da je njena kći, punoljetna i odrasla osoba, učestvovala u protestnoj šetnji organizovanoj protiv Putina početkom septembra i da je ambasadorka u januaru 2012. primila predstavnike ruske opozicije na njihov zahtjev, baš u vrijeme izborne kampanje u Rusiji. Neimenovani izvor iz Ministarstva vanjskih poslova naglašava kako je nedopustivo da ambasadorka u zemlji prijema čini ono što Srbija ne bi podnijela da strani diplomati čine u Beogradu. Ovaj sud je u najmanju ruku netačan, jer je upravo ruski ambasador u Beogradu, Aleksandar Konuzin, bio u neprekidnoj komunikaciji sa opozicijom, i Nikolićem dok ovaj još nije bio na vlasti i Koštunicom, i niko mu to nije zamjerio. Bečka konvencija koja čini osnov diplomatskog ponašanja nigdje ne brani susret sa opozicijom.

O besmislenosti prigovora na ponašanje ambasadorkine kćeri suvišno je i govoriti.

Čini se da su druge stvari u pitanju. Najvjerovatnije je da se proruskom SNS-u i Nikoliću žuri da u Moskvi što prije postave “svog čovjeka”. Svojevremeno je Slobodan Milošević, da bi manifestovao poseban odnos prema Moskvi, tamo poslao za ambasadora svoga brata. Ne bi bilo čudno da i Nikolić u Moskvu pošalje nekog naročito bliskog, pa da i nisu rodbina.