Pokrajine

U Osijeku predstavljeno leksičko i etnografsko blago zapadnoslavonskog sela

Rječnik, govor i običaji voćinskog kraja

Autori knjige “Rječnik, govor i običaji voćinskog kraja koji nestaju” rođeni su u tom kraju: Milenko Vasiljević – Čiko u Sekulincima, a Nikola Živković u Smudama, pa je recenzent Pero Matić njihov rad okarakterizirao kao “vijenac izgubljenom zavičaju”

U Osijeku, u organizaciji tamošnjeg pododbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, održana je promocija knjige “Rječnik, govor i običaji voćinskog kraja koji nestaju” (397 stranica), čiji su autori Milenko Vasiljević – Čiko, pjesnik iz Osijeka, i Nikola Živković, profesor iz Belog Manastira. Knjigu je izdao pododbor Osijek, uz financijsku pomoć pododbora Borovo, Osječko-baranjske županije, Općine Erdut, Općine Voćin i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Osijeka.

Doprinos nastanku knjige, osim autora, dali su još i Milan Dvornić iz Belog Manastira i Zvjezdana Matoković (rođena Vasiljević) iz Valpova, kao ilustratori, Radenko Bošković – Rajs kao urednik, te Petar (Pero) Matić, profesor i kustos iz Darde, kao recenzent i pisac pogovora. Autori knjige i recenzent rođeni su u voćinskom kraju, u selima koja su međusobno udaljena nekoliko kilometara: Milenko Vasiljević u Sekulincima, Nikola Živković u Smudama, a Pero Matić u mjestu Bokane, pa je njihov rad na ovoj knjizi “vijenac izgubljenom zavičaju”, kako je svoj pogovor naslovio Pero Matić.

Promociju je vodila Dušanka Tanacković iz “Prosvjete”, a na njoj su učestvovali autori Milenko Vasiljević – Čiko i Nikola Živković, recenzent Petar Matić te osječki liječnik Milorad Mišković, istraživač prošlosti osječkih Srba. Milenko Vasiljević je podsjetio okupljenu publiku da su se i on, u svojoj prethodnoj knjizi “Moje rodno selo Sekulinci” (2009), i Nikola Živković u “Rukopisnom rječniku govora svog rodnog kraja” i u svojoj knjizi “Mit i stvarnost sela Smude” (2008), već odazvali “zovu zavičaja” i da je bilo logično da udruže snage i spoje skupljenu građu te izdaju zajedničku knjigu.

Nikola Živković je govorio o tome šta sadrži knjiga i kako je u njoj leksička i etnografska građa obrađena, a Pero Matić o historiji Srba voćinskog kraja, koji su u te “krajeve došli već poslije 1469. godine, i to sa prostora Ibra, Pive, Tare i Drine”.

Na koncu je o knjizi govorio i dr Milorad Mišković. Iako riječi, govor i običaji ne spadaju u njegovu struku, a on sam ne potječe iz voćinskog kraja, knjigu je iščitavao s velikim zadovoljstvom. Neke su mu riječi i njihova značenja bili poznati, a za neke je čuo prvi put. Čak je – da bi mu postale bliže – riječi i rečenice koje ilustruju njihovo korištenje pokušavao izgovarati prema datim naglascima, tako da su mu ukućani već počeli govoriti da je progovorio – voćinski.

Na kraju promocije podijeljene su zahvalnice donatorima, a svi prisutni pozvani su na druženje i bogatu zakusku, koju su pripremile članice SKD-a “Prosvjeta”. Među prisutnima bili su i Živorad Simić, generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru, Igor Pavković, zamjenik načelnika Općine Voćin, Jovan Jelić, zamjenik župana Osječko-baranjske županije, Gordana Pavić, pjesnikinja iz Dalja, Anđelka Pavić, pjesnikinja i spisateljica iz Belog Manastira, Stevan Medić iz Belog Manastira, autor knjige “Selo Zaklopac s rodoslovom porodice Medić-Radekić” (2011) i drugi. Na promociji se knjiga mogla kupiti za 80, a inače će koštati 100 kuna.

Slavuji iz Trpinje

U promociji knjige učestvovala je i tročlana muška pjevačka grupa KUD-a “Mladost” iz Trpinje u sastavu: Slavujko Knežević, vođa grupe i prvi glas, Rado Božić i Rade Kunić. Grupa je, pred šezdesetak zadovoljnih posjetilaca, otpjevala tri narodne pjesme: “Tri livade”, “Šta to radiš, Maro” i “Ranila Milka slavuja” (književnim jezikom “hranila”, da ne bude zabune). Prema riječima Slavujka Kneževića, koji pjesmu o slavuju pjeva kao slavuj, grupa je imala desetak članova, ali su se neki pasivizirali, a neki nisu mogli doći u Osijek.

Savka sa stare fotografije

Na koricama knjige objavljena je upečatljiva fotografija porodice Milana Lončarevića iz Sekulinaca, koja se vozi kolima s volovskom zapregom. Fotografija je snimljena 1960. godine. Prisutna publika veoma se iznenadila kad joj je Milenko Vasiljević – Čiko rekao da se na promociji nalazi i žena koja je na toj slici – Savka Lončarević, koja je tada imala 24, a danas ima 76 godina. Na slici ona u rukama drži svoga sina Milana, koji danas živi u Australiji, a do nje su njena svekrva Boja i Bojin sin, a Savkin muž Mile. S lijeve strane, ispred kuće, stoji muževa strina. Nekoliko godina nakon što je fotografija snimljena, Savkina se porodica preselila u Osijek, gdje ona i danas živi.

Jovan Nedić

Obilježen Dan općine Vrginmost

U Europu pod pravim imenom

Već su započeli razgovori u Ministarstvu turizma da se Petrova gora kandidira kao turističko-razvojni kompleks, a to je samo prvi od mogućih projekata na ovom području, rekao je Milorad Pupovac u Vrginmostu, mjestu kojem je napokon vraćeno staro ime

Nakon punih šesnaest godina, žitelji Vrginmosta napokon su dočekali da se mjestu vrati stari naziv, pod čudnim okolnostima nelegalno ukinut 1996. na Županijskoj skupštini u Sisku. Za ovogodišnji Dan općine nisu mogli poželjeti bolji dar od toga da se ovaj datum i zvanično proslavi u Vrginmostu.

– Mjesto je preko noći postalo Gvozd, a da se nikoga u lokalnoj zajednici nije pitalo. Otud ogorčenost mještana i želja da se vrati stari naziv Vrginmost, pa današnji Dan općine slavimo u Vrginmostu, a ne u Gvozdu. Za koji dan bit će postavljene i odgovarajuće table s oznakama. Život ovdje nije lagan. Što se tiče problema, dijelimo sudbinu cijele županije i Hrvatske, no nekako plivamo u tim teškoćama i opstajemo. Ipak, ima jedna stvar na koju mogu biti ponosan. Suživot Hrvata i Srba ovdje je sve bolji, ljudi se međusobno druže i surađuju, međunacionalni incidenti su vrlo rijetki, a kada se i dogode, riječ je o malobrojnim pojedincima koji nisu vrijedni spomena i nemaju nikakvog ugleda i utjecaja ni na jednoj ni na drugoj strani – kaže općinski načelnik Branko Jovičić.

– Samo je jedan način da se život učini boljim u nekoliko općina Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, ovdje, na granici Korduna i Banije. Treba, zalaganjem na lokalnoj razini, zainteresirati državu da se počne ozbiljnije brinuti o ovom području i njegovim žiteljima. Da bi se to ostvarilo, Vlada mora što prije donijeti Zakon o potpomognutim područjima, jer Zakon o područjima posebne državne skrbi više ne donosi nikakvu osobitu korist, a ponegdje je čak i štetan. Ciljevi su ujednačeniji regionalni razvoj i korištenje sredstava iz europskih fondova. Bez obzira na to što su općine Vrginmost, Krnjak, Topusko i Vojnić podijeljene županijskom granicom, na interesnoj osnovi trebaju stvoriti neku vrstu zajedničkog djelovanja koje će biti svima od koristi. Već su započeli razgovori u Ministarstvu turizma da se Petrova gora kandidira kao turističko-razvojni kompleks, na inicijativu ove četiri općine, kao projekt za Europsku uniju, a to je samo prvi od mogućih projekata na ovom području – poručio je svojim domaćinima saborski zastupnik Milorad Pupovac, koji nije propustio priliku da jednim malim, ali indikativnim primjerom ukaže na odnos države prema ovdašnjem stanovništvu.

– Čujem da šumarija Vojnić naplaćuje ulazak u šumu ljudima ukoliko žele brati vrganje. Pritom se ne zna tko uopće nadzire aktivnost Hrvatskih šuma u pogledu eksploatacije, održavanja i pošumljavanja. U ovoj neimaštini, kada je ljudima potrebno sakupiti nešto gljiva ili novca za prehranu, a gdje, nažalost, najviše zarade prekupci, nije dobro da jedna državna institucija, odnosno javno poduzeće, “dere” lokalno stanovništvo, koje ionako živi u vrlo skromnim uvjetima – rekao je Pupovac.

Vladimir Jurišić

Narodna svečanost u Hrvatskoj Kostajnici, na granici dviju država

Hiljade posjetilaca na Kestenijadi

I ove su godine Dani kestena u Kostajnici postigli uspjeh. Ljudi su se družili u prirodi, otvoreno je nekoliko izložbi, održani su glazbeni koncerti i viteški turnir u Starom gradu…

U Hrvatskoj Kostajnici, jedinom hrvatskom gradu u čijem se imenu krije naziv ukusne jesenske voćke, tradicionalna Kestenijada okupila je tisuće posjetilaca koji su tokom trodnevnog programa uživali u dobro organiziranim i šarolikim sadržajima, događajima i ponudama svake vrste. Kvaliteta, količina i ponuda kestena bila je slabija nego prošlih godina, znalci kažu zato što čuvene kestenove šume u ovom dijelu Banije nije dodirnuo mraz, ali su se domaćini svojski potrudili da isprave ovaj nedostatak najrazličitijim sadržajima, dostojnim velikih šarenih vašara.

Moglo se tu kupiti svega i svačega, od praćki, licitarskih srca, plastičnih križeva i krstova, do tigrove masti, meda, sira, čajeva za svaku boleštinu, parfema i drugih čuda, a usput se na svakom koraku moglo kušati (ovaj put sitnije) pečene kestene, pogačice, kolače, ribu iz Une i druge đakonije. Mnogi su iskoristili priliku da prijeđu preko mosta u Bosansku Kostajnicu po dvostruko jeftinije cigarete.

– Ponekad mi se, preko godine, čini da je Hrvatska Kostajnica nekako zaboravljen i pust gradić na samom kraju Hrvatske, ali u dane Kestenijade kao da je centar zemlje. Svi nađu ponešto za sebe i nitko se ne vraća kući razočaran – kaže mještanka Marija, koja svake godine na Kestenijadi prodaje ljekovite trave.

U subotu i nedjelju iz Zagreba je u Kostajnicu vozio “Kesten cug” – poseban vlak za ljubitelje prirode i kestena, a iz samog mjesta svakih pola sata autobusi su prevozili goste u kestenove šume u berbu kestena.

– I ove su godine Dani kestena u Kostajnici postigli uspjeh. Ljudi su se družili u prirodi, otvoreno je nekoliko izložbi, održani su glazbeni koncerti i viteški turnir u Starom gradu, nastupili su KUD-ovi “Prosvjeta”, “Stenjevec” i “Pounjski pleter”, predstavljeni su stari zanati i običaji, održana sportska i druga natjecanja – nabrojio je Ivor Stanivuković, direktor Turističke zajednice Sisačko-moslavačke županije.

V. Jurišić

“Prosvjetini” pododbori iz Garešnice, Daruvara i Ogulina na Peloponezu

Folkloraši u Grčkoj

Prosvjetni pododbori iz Garešnice, Daruvara i Ogulina sudjelovali su na Međunarodnoj smotri folklora u grčkom gradu Paraliji, jednom od najposjećenijih ljetovališta na Egejskom moru u podnožju Olimpa. Na smotri su nastupila još dva društva iz Bugarske te po jedno iz Rumunjske, Srbije i Grčke. Pododbor “Prosvjete” iz Ogulina izveo je igre iz Bele Palanke, a pododbori iz Garešnice i Daruvara zajedničkim snagama igre iz zapadne Slavonije i Vranjskog Pomoravlja.

– Nakon defilea gradskim ulicama, nastupili smo na glavnom trgu u Paraliji. Publika nas je vrlo dobro prihvatila, a dobili smo pohvale i od organizatora za sve što smo izveli – izjavio je Zoran Blanuša, koreograf KUD-a “Moslavina”, sekcije SKD-a “Prosvjeta” pododbora Garešnica.

Izlet u Grčku bila je prilika da 56 članova “Prosvjete” obiđe znamenitosti u okolici. Posjetili su Meteore, skup od 16 pravoslavnih manastira izgrađenih na okomitim stijenama visokim i do 400 metara. Monasi su ih gradili stotinjak godina bojeći se najezde Turaka. Bili su u pravu, Turci su došli do njih, ali su osvojili samo dva ili tri manastira koji su bili pristupačniji, dok je većina Grka u ostalima našla spas.

Smotra folklora održavala se u dane građanskog nemira i štrajkova uzrokovanih velikom ekonomskom krizom, pa se javila bojazan kako će putovanje proći.

– Hrvatsku, srpsku i makedonsku granicu prošli smo bez većih problema, dok smo se na grčkoj zadržali oko tri sata zbog štrajka, ali nam to nije pokvarilo dobro raspoloženje – ispričao je Blanuša.

G. Gazdek

Stanko Mihajlović, voditelj folklorne sekcije KUD-a Punat

Leskovčanin na najvećem otoku

Držimo se hrvatskog izvornog folklora, svako ljeto imamo brojne nastupe, prije svega na otoku, a mogli smo si priuštiti i da putujemo po svijetu, od Kine i Južne Koreje do Brazila i Meksika, kaže Stanko Mihajlović koji već gotovo 40 godina vodi folklor u KUD-u Punat

Folklornu sekciju KUD-a Punat iz istoimenog mjesta na Krku već skoro 40 godina vodi Stanko Mihajlović. Uspješni nastupi krčkih folkloraša u zemlji i svijetu, primjerice na nedavnom Sajmu županija na Zagrebačkom velesajmu, kojom prilikom su predstavili plesove Krka i Suska, bili su povod za razgovor s čovjekom koji je skoro cijeli život posvetio folkloru i koji je danas član međunarodnog Savjeta organizatora festivala folklora i tradicionalne umjetnosti (CIOFF).

– Rođen sam 1942. u selu Suvom Polju u općini Bojnik kraj Leskovca. Otac je bio u partizanima, ostao u vojsci i selio se po zemlji – priča Stanko, koji se s folklorom upoznao u Zadru.

Iskustvo iz “Vlahovića”

– Kada sam 1964. došao u Zagreb na studij, ne poznajući nikoga u gradu, javio sam se na audiciju u KUD “Joža Vlahović”, kod Ivana Ivančana, velikana jugo-folklora, i bio primljen u prvu ekipu.

Slijedilo je nekoliko godina potrage za radnim mjestom.

– Radio sam u Zagrebu, a moja supruga nikako da nađe posao koji smo tražili po cijeloj Jugoslaviji. Pojavio se Krk. Tata je radio kuću u Omišlju, a žena i ja u februaru 1972. dobivamo posao u Krku. U Puntu su 1973. osnovali KUD, a godinu dana kasnije, kada su čuli da sam sedam godina plesao u “Vlahoviću”, pitali su me da li bih došao – govori Stanko.

U jesen 1974. preuzima folklor u KUD-u koji ima stotinjak članova i mještani ga polako prihvaćaju.

– U prvo vrijeme bilo je komentara “ća će nas furešt učiti naš tanac po domaću”, ali to smo brzo prevazišli. Tadašnja općina Krk pokrivala je cijeli otok i imala 15.000 stanovnika, a po svojim kapacitetima bila je 13. općina na Jadranu – priča Stanko.

KUD danas ima 90 članova – muziku, klapu i 70 u folkloru, u kome su tri grupe, od dječje do odraslih.

– Nema problema s prilivom djece. Svi koji su ranije bili u KUD-u šalju svoju djecu, jer smatraju da su sigurnija kada se neko brine o njima. Ljeti plešu i mladi koji studiraju ili su završili fakultete. Inače, držimo se hrvatskog izvornog folklora, svako ljeto imamo brojne nastupe, prije svega na otoku, a mogli smo si priuštiti i da putujemo po svijetu, od Kine i Južne Koreje do Brazila i Meksika. Osim toga, Punat sa Starom Baškom ukupno ima 1.700 stanovnika, pa naši sadašnji i bivši članovi čine značajan postotak. Djeca nemaju tolike mogućnosti kao u gradovima, pa ih folklor privlači. U malim sredinama sve zavisi od pojedinaca – objašnjava Stanko i ističe veliku pomoć općine svih ovih godina.

Tolerantna sredina

Početkom 1990-ih, u burnim vremenima, kao došljak nije imao nikakvih problema.

– Svi su me od ranije poštovali. I danas sam jedini Srbin u KUD-u, svi su drugi Hrvati. Sretan sam što živim u tolerantnoj sredini. Sada uživam u penzionerskim danima – kaže Stanko i ističe da je najvažnije poštovati sredinu i njihove običaje.

– Nažalost, nisam uključen u rad srpske zajednice, do prije neku godinu surađivali smo s riječkom “Prosvjetom”, ali sada je to manje. Možda je tome doprinio i moj stav čime bi se srpski KUD-ovi trebali predstavljati. Srbi u Hrvatskoj žive 400-500 godina i stvorili su nešto autohtono svoje, kombinaciju onog što su donijeli i onog što su zatekli. Zbog toga se ne mogu pomiriti da se pored te bogate baštine plešu “Moravac” i “Čačak” – kaže Stanko Mihajlović.

Nenad Jovanović

Plesna grupa iz Borova naselja na manifestaciji Radost Evrope

“Venere” očarale Beograd

Članice Plesne grupe “Venera”, koje su svojim atraktivnim kostimima privlačile televizijske kamere, učestvovale su u nekoliko emisija na RTS-u, Studiju B i televiziji B92

Plesna grupa “Venera” iz Borova naselja učestvovala je od 1. do 5. oktobra na 43. Međunarodnom susretu dece Evrope – Radost Evrope, koji se održava povodom Međunarodnog dana deteta. Prema rečima voditeljke grupe Jovanke Nekić-Čučković, “Venere” su na poziv organizatora, Dečjeg kulturnog centra iz Beograda, ove godine učestvovale drugi put predstavljajući Hrvatsku.

Povorka kroz grad

Susret dece Evrope započeo je karnevalskom povorkom od Trga Republike, Knez Mihajlovom ulicom do Kalemegdana, gde je upriličeno svečano otvaranje, a završio je svečanim koncertom u Sava centru uz direktan prenos na drugom programu Radio-televizije Srbije. Ovogodišnja Radost Evrope okupila je decu iz 20 evropskih zemalja: Slovenije, Grčke, Turske, Bugarske, Češke, Poljske, Italije, Kipra, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Norveške, Nemačke, Slovačke, Rusije, Litvanije, Ukrajine i Srbije, dok su deca iz Kine bila specijalni gosti.

Manifestacija je održana pod motom “Spuštajmo potoke u reke široke, razvijajmo leve i desne pritoke”, prema stihovima pesnika Duška Radovića. Deca su na tu temu glumila, plesala i pevala te, kao i svake godine, razvila nova prijateljstva. Dvanaest devojčica iz vukovarske plesne grupe ugostili su učenici i nastavnici Osnovne škole “Svetozar Miletić” iz Zemuna.

– Lepo smo se družile s našim vršnjakinjama iz Hrvatske. Trudile smo se da što više vremena provedemo napolju, a ne u kući i za kompjuterom. Našim novim prijateljicama pokazale smo zanimljivosti u gradu, bile smo u bioskopu, a najlepše nam je bilo na žurci učesnika manifestacije u Dečjem kulturnom centru – ispričale su nam Sofija Marjanović i Marija Kljajić, učenice osmog i sedmog razreda najveće zemunske osnovne škole.

– Već tri godine tražimo da ugostimo decu iz Hrvatske jer nas vežu isti jezik i tradicija – otkrio je direktor škole Ljuba Mosurović.

– Deca su bila divna i žao nam je što je sve kratko trajalo. Svake godine dobijemo goste iz udaljenijih zemalja, a ove godine su se deca više zbližila nego inače jer nije bilo nikakve jezične barijere. Nadamo se da će ostati u kontaktu – kazala je Aleksandra Vučen, profesorka geografije.

– Pokazalo se da državne granice nisu granice u našim srcima i emocijama – dodala je Jovana Goranović, profesorka srpskog jezika.

Prepune utisaka

Zahvaljujući gostoprimstvu domaćina, članice “Venere” prepune su utisaka.

– Bilo nam je zabavno, domaćini su prema nama bilo jako dobri. Mislim da je ova manifestacija dobra jer se deca iz čitave Evrope mogu sprijateljiti – kazala je Lucija Barba iz Vukovara.

– Jako sam se obradovala kada sam čula da ćemo i ove godine ići na Radost Evrope. Odlično smo se provele, stalno smo bile u pokretu, družile smo se i s decom iz drugih zemalja i stekle smo puno novih prijatelja – dodala je Kristina Kovačević.

Članice Plesne grupe “Venera”, koje su svojim atraktivnim kostimima privlačile televizijske kamere, učestvovale su u nekoliko emisija na RTS-u, Studiju B i televiziji B92, a njihove fotografije objavljene su i u nekoliko dnevnih novina.

Priredbu pokrenula urednica Dečjeg programa

Manifestacija Radost Evrope započela je davne 1969. godine na inicijativu nekolicine ljudi koji su do tada organizovali priredbe u velikoj dvorani beogradskog Doma sindikata. “Susreti četvrtkom”, kako se zvao program koji je jednom sedmično okupljao gotovo dve hiljade dece, bio je preteča današnje Radosti Evrope.

– Jedne godine su na “Susretima četvrtkom” učestvovala deca iz Švedske. Bio je to hor dečaka koje smo smestili u porodice. Kada je došlo vreme odlaska, nisu hteli da idu koliko su se sprijateljili. Nama je to bio povod da pozovemo decu i iz drugih zemalja i tako se rodila Radost Evrope – seća se Donka Špiček, koja je u to vreme bila urednica redakcije Dečjeg programa na Televiziji Beograd.

Zahvaljujući njenoj ideji, inicijativi i upornosti manifestacija je postala tradicionalna, a u četiri decenije okupila je oko 16.000 dece.

– Svečani koncert koji se održava u Sava centru organizujemo da bismo pokazali svetu da smo tu, ali najveća vrednost ove manifestacije je u tome što deca borave u porodicama i druže se sa svojim vršnjacima. To je susret prijateljstva, to je manifestacija ljubavi i igre. Igra je najvažnija, a Radost Evrope je jedna velika igra – kaže Donka Špiček koja, iako je uz penziji, radi volonterski i kao članica organizacionog odbora mladim kolegama pomaže svojim znanjem i iskustvom.

Dragana Bošnjak

Tradicionalna smotra u Zapadnoj Slavoniji

Folklor manjina u Jasenašu

U organizaciji virovitičkog pododbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Virovitice, u Mjesnom domu u Jasenašu održana je Smotra folklora nacionalnih manjina. Uz folklornu skupinu virovitičke “Prosvjete” koja je izvela pjesme i plesove iz Slavonije, nastupili su još pododbori “Prosvjete” iz Okučana i Garešnice, Češka beseda Treglava, Zajednica Mađara iz Novog Graca i humorist Đorđe Plačković iz Slatine.

Izvođače, publiku i goste pozdravila je predsjednica virovitičke “Prosvjete” Ljiljana Vukomanović, naglasivši kako su uz folklornu grupu aktivne likovna i dramska sekcija.

Poželjevši svima dobar provod uz pjesmu i ples, predsjednik virovitičkog VSNM-a Staniša Žarković podsjetio je kako se u Jasenašu već tradicionalno održavaju smotre folklora.

G. G.

Druženje u organizaciji VSNM-a Čaglin

Asfaltirana cesta u Latinovcu

Već četvrtu godinu zaredom Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Čaglin organizira druženje u seoskom domu u Latinovcu. Povod druženju je upoznavanje s radom Vijeća, predstavljanje uspješno završenih i budućih projekata. Ove je godine predstavljeno asfaltiranje makadamske ceste u selu Latinovcu u dužini od 400 metara. Projekt je ostvaren u suradnji s Općinom Čaglin, Požeško-slavonskom županijom i predstavnicima srpske zajednice (saborskim zastupnicima) koji su preko Ministarstva regionalnog razvoja omogućili sufinanciranje projekta.

Na druženju se okupilo preko 200 ljudi. Posebni gosti bili su članovi KUD-a “Prosvjeta”, pododbora iz Okučana, koji su svojim nastupom oduševili prisutne, pošto ovakvih događaja nije bilo godinama. Želja je da se okupljeni ponovno sretnu sljedeće godine, s nadom da će obnoviti stogodišnju pravoslavnu crkvu, koja je preživjela sve ratove i koja je simbol suživota svih naroda i nacionalnosti u Latinovcu i Čaglinu.

R. I.

Stogodnjak (132)

12. 10. – 19. 10. 1912: rat je počeo! Turskoj ga je najprije objavila Crna Gora, a samo nekoliko dana kasnije to isto su učinile i Srbija, Bugarska i Grčka. Jutarnja izdanja novina u Zagrebu, ali i u drugim mjestima Hrvatske, planula su samo što su stigla na kioske. Iako je rat objektivno daleko – na oko 1.000 kilometara – među hrvatskim Srbima vlada razumljiv nemir. Mnogi imaju blisku rodbinu u Srbiji, pa je njihova zabrinutost tim veća. Drugi pak strahuju kako će se ponijeti velike sile i hoće li ovaj lokalni sukob prerasti u opći rat koji već dugo prijeti Evropi. Treći se boje posljedica, najviše gladi i neimaštine. Novinski izlozi, u kojima se mogu pročitati najnoviji izvještaji s ratnih poprišta, okruženi su mnoštvom znatiželjnog svijeta koji pomno prati svaki novi ratni događaj.

* List “Srbobran” uputio je u Srbiju svoje ratne dopisnike. Na srpsko-tursku granicu otputovao je Adam Pribićević i odmah se priključio jedinicama kojima zapovijeda general Božo Janković. Pribićević se već javio kratkom viješću da su srpske jedinice ušle u Prištinu. Iz Beograda će u Zagreb svoje ratne izvještaje slati dopisnik Milan Marjanović, a s crnogorsko-turskog ratišta javljat će se Milan Buj.

* Od posljedica teške bolesti u 70. godini umro je Stevan Popović, umirovljeni sudac Kraljevskog stola sedmorice i jedan od najugledniji i najviđenijih članova srpske zajednice u Zagrebu. Rođen je u Tovarniku, u Srijemu, a u sudskoj službi proveo je punih 40 godina. Pratio ga je glas jednoga od najboljih sudaca u Hrvatskoj, a osobito se isticao u građanskim parnicama, koje su mu bile uža specijalnost. Pisao je stručne članke i komentare i objavljivao ih u pravničkom listu “Mjesečnik”. Cijela njegova porodica bila je poznata u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Supruga Milica Bela Popović potjecala je iz čuvene rumske vlastelinske kuće Nikolajević, sin mu je Dušan, advokat i poslanik u zajedničkom saboru, bio član rukovodstva Srpske samostalne stranke, a tri kćeri – Ljubica, Desanka i Milica – udale su se za ugledne liječnike i posjednike Đuru Dimovića, Dragutina Živadinovića i I. R. Krausa. Stevanov brat, vojvoda Simo Popović, bio je crnogorski ministar prosvjete. Pokojnik je sahranjen na Mirogoju, u prisutnosti više hiljada Zagrepčana.

Đorđe Ličina