Prema Bruxellesu u nacionalnom dresu

Kada su početkom ove sezone iz nogometnog diva Barcelone najavili kako će prvi put u svojoj povijesti nositi dresove u bojama katalonske zastave, odmah je bilo jasno da tu nije riječ samo o vizualnoj promjeni. Navijači FC Barcelone vole reći kako je Barca više od kluba, a sigurno da je u današnje vrijeme nogomet postao više od loptanja na zelenom travnjaku, sa sve prisutnijim političkim i financijskim igrama. U rujnu se otprilike milijun i pol ljudi okupilo na ulicama grada Barcelone, zahtijevajući odcjepljenje od Španjolske i neovisnu državu Kataloniju.

Snažan separatizam prisutan je u ovoj pokrajini, koja određenu autonomiju ima već više od sto godina. Katalonija ima svoj jezik, kao i regionalno zakonodavno i parlamentarno tijelo. U ovoj sjeveroistočnoj španjolskoj regiji živi više od 7,5 milijuna ljudi. Na Kataloniju danas otpada oko 20 posto ukupnog španjolskog BDP-a, najrazvijenija je, ali i najzaduženija španjolska regija. Glavni razlog nezadovoljstva i separatističkih tenzija jest, dakako, kriza koja potresa mnoge europske, pa i španjolsku ekonomiju. Regionalna vlada tvrdi kako Katalonija godišnje kroz poreze Madridu daje 16 milijardi eura više nego što prima kroz ulaganja u socijalu, infrastrukturu i drugo, a ekonomisti kažu kako je to ipak nešto manje, oko 12 milijardi eura.

Motor gospodarstva

Proteklih je godina Kataloniji odgovarala pozicija u Španjolskoj kao dijelu Europske unije, koja propagira regionalizaciju i decentralizaciju državne moći među svojim državama članicama. No sada, kada iz Europe dolaze zahtjevi za štednjom i rezanjem prava na koja su ljudi navikli, Katalonija više ne želi biti dio oboljeloga španjolskog gospodarstva. Nakon što je španjolski premijer Mariano Rajoy odbio prijedlog novog fiskalnog pakta koji bi Kataloniji jamčio veće ovlasti u potrošnji i poreznoj politici, kreću sve glasnije najave referenduma o neovisnosti. Katalonski premijer Artur Mas, nakon odbijanja spomenutog prijedloga u parlamentu, rekao je kako je došlo vrijeme za ostvarenje samoodređenja. Mas je najavljivao da će, ako njegova stranka CIU pobijedi na izborima 25. listopada – prema anketama, dobit će apsolutnu većinu – raspisati referendum, no nije trebalo ni toliko čekati, jer je održavanje referenduma već izglasano i najavljeno. Čak i ako španjolska Vlada ne odobri referendum, on će se svejedno održati, oštro nastupa Mas.

Španjolska formalno nije federativna država, ali jest izrazito decentralizirana. Podijeljena je na 17 autonomnih zajednica, od kojih svaka ima svoje parlamentarno i zakonodavno tijelo. Važan segment u separatističkim osjećajima Katalonaca je jezik. Uz španjolski (kastiljski), u Kataloniji je službeni jezik i katalonski. Poznavanje katalonskog uvjet je za zapošljavanje u upravi i sudstvu, što je izazivalo velike sporove. Protivnici prevelike autonomije Katalonije tvrde kako se ovakvim potezom iz javne sfere isključuju i marginaliziraju svi oni koji se ne služe katalonskim. Zanimljivo je kako regionalna vlada useljenicima osigurava besplatno učenje katalonskog jezika, a učenje kastiljskog moraju sami platiti. Katalonci vjeruju u povijesni i jezični legitimitet svoje neovisnosti i smatraju da bi u međunarodnim ekonomskim vodama puno bolje kotirali bez utega fiskalne odgovornosti i poreza nametnutih iz Madrida. Kada bi se osamostalila, Katalonija bi bila među 50 najvećih država izvoznika na svijetu. Trenutačno Katalonci plaćaju više poreza nego bilo tko drugi u Španjolskoj, koju bi gubitak ove regije dodatno oslabio.

Katalonija je motor nacionalnog, ali i čitavoga europskog gospodarstva. Ekonomska moć Španjolske na njezinoj je periferiji (Katalonija i Baskija), a politička u centru, Madridu. Takva raspodjela očito ne odgovara sve nezadovoljnijim Kataloncima, što su politički artikulirali članovi katalonskog parlamenta, izglasavši održavanje referenduma o neovisnosti, koji bi se trebao održati paralelno s lokalnim izborima, 25. listopada. Iz Madrida poručuju kako je taj potez neustavan i kako postoje pravni mehanizmi koji će zaustaviti taj čin. Od 131 člana katalonskog parlamenta, članovi konzervativnog i umjereno nacionalističkog CIU-a, njih 84, glasovali su za održavanje referenduma, protiv je bio 21 zastupnik iz Narodne stranke španjolskog premijera Rajoyja, uz 25 suzdržanih zastupnika, većinom socijalista.

Čeka se referendum

Zasigurno je i kriza kapitalizma ili gospodarska kriza, kako joj mediji tepaju, jedan od bitnijih razloga zbog kojih se Katalonija, najbogatija španjolska i jedna od najbogatijih europskih regija, želi odcijepiti. Katalonski premijer Artur Mas i njegova stranka CIU kažu kako Kataloniju vide kao neovisnu državu, članicu Europske unije. Odcijepimo se da bismo se ujedinili, mogao bi biti slogan katalonske kampanje za neovisnost. Katalonci ne žele prihvatiti nametnuta fiskalna pravila iz Madrida, pa je pitanje kako bi onda reagirali na fiskalna pravila iz Bruxellesa, odnosno Berlina. Rasprave i stremljenja EU-a idu prema fiskalnom paktu, koji bi svaka država članica morala slijediti. U Europskoj uniji se sve češće spominje i federalizacija, pa čak i uvođenje euroobveznica. Mjere štednje stvaraju nezadovoljstvo u Kataloniji, pa je pitanje je kako bi ista ta katalonska vlada reagirala na slična pravila i još čvršću fiskalnu odgovornost nametnutu iz EU-a.

U Španjolskoj je, štednji unatoč, potrošnja i dalje veća od prihoda. U trenutku kada predsjednik europske komisije Jose Manuel Barroso poziva na jaču i snažniju Europu i zaziva federaciju, a Angela Merkel insistira na fiskalnom paktu, tako nešto bit će teško ostvarivo u zajednici u koju bi Katalonija željela samostalno ući. Odcjepljenjem od Španjolske Katalonija bi se, kao dio EU-a, vrlo brzo vratila u njezino društvo, kao i ono “neželjenih” Italije, Grčke i ostalih posrnulih europskih ekonomija.

Kapitalistička kriza je plodno tlo za separatističke i nacionalističke pretenzije. Kao dio Španjolske ili samostalno, Katalonija jest, a očito i dalje želi biti dio EU-a. Ako želje milijun i pol Katalonaca koji su izašli na ulice Barcelone uključuju samo neovisnost kao takvu, one su možda i ostvarive. No, štednji i fiskalnoj odgovornosti teško će pobjeći. Hoće li pravila stizati iz Madrida ili Bruxellesa, odnosno Berlina, zapravo je svejedno.