Tempirane bombe

Iako se u krizom zahvaćenim članicama Europske unije već godinama provode antirecesijske mjere po receptu takozvane trojke, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Europske središnje banke (ESB) i EU-a, te mjere nisu spasile ekonomije, ali su zato prouzročile eroziju njihovih socijalnih sustava i netrpeljivost među članicama u krizi i onima boljestojećima, nagrizle društva i živote građana, a u Španjolskoj prijete i raspadom države.

Stoga su se u toj zemlji, te u Grčkoj, Portugalu i Francuskoj prošlog tjedna ponovno dogodili štrajkovi i nasilni prosvjedi jer su njihove vlade prisiljene uvesti nove mjere štednje. U Grčkoj, čiji izlazak iz eurozone većina stručnjaka smatra neizbježnim a europski političari nedopustivim, predstavnici trojke prošlog su tjedna postigli dogovor da će vlada uštedjeti novih 15 milijardi eura kako bi Grčka dobila novu tranšu kredita vrijednu 31,5 milijardi eura. No Grčka će, predviđa se, ponovno imati negativan ekonomski rast od sedam posto, a mjere štednje progutat će šest posto njezinog BDP-a. Od početka krize grčka se ekonomija smanjila čak 25 posto, nezaposlenost se popela na 25 posto, a siromašnima se smatra 30 posto stanovništva.

Rupa od metka

I ovog puta teret mjera snosit će radnici, umirovljenici i nezaposleni, dok je vlada vrlo malo napravila na području sprječavanja utaje poreza, privatizacije državne imovine i strukturnih reformi, što su sve uvjeti za financijsku pomoć.

Iako su na ulice Atene i ovog puta izašli deseci tisuća ljudi, tamošnja je država odavno odlučila da će mjere štednje utjerivati suzavcem i pendrecima, dok vladajuća koalicija konzervativne Nove demokracije, socijaldemokratskog PASOK-a i lijevog DIMAR-a nadmoćno dominira u lipnju formiranim parlamentom pa će i bez problema izglasati nove mjere štednje.

Ugledni grčki dnevnik “To Vima” u svojim je komentarima još jednom Njemačku optužio da za sebe želi “punu političku i ekonomsku kontrolu nad Europom, ali za to ne želi platiti”, te napisao da Berlin “represiju i socijalne nemire ne vidi kao stvarne probleme nego normalnu fazu u adaptaciji Grčke EU, iako je upravo taj pristup Europu pretvorio u tempiranu bombu”.

Iako u koaliciji, vođa PASOK-a i bivši ministar financija Evangelos Venizelos upozorio je da oni koji ovo rade “nisu svjesni problema socijalne kohezije”, dok je ministar financija Yannis Stournaras predstavnika MMF-a Poula Thomsena ispratio pokazavši mu rupu od metka u prozorskom staklu na zgradi svojega ministarstva.

Na njemačku vladu ljudi su i portugalski mediji, pa tako “Diario Economico” piše da njemačka kancelarka Angela Merkel “nije kriva za greške europskih vlada u prošlom desetljeću”, ali jeste za “fragmentaciju eurozone koja je u punom jeku, ne samo na tržištima, nego i na ulicama”.

U Portugalu su se prošlog tjedna dogodile masovne demonstracije prvi put otkad je u svibnju prošle godine zemlja prihvatila trojkin bailout od 78 milijardi eura. Portugal je i prije toga već proveo tri paketa mjera štednje, a tamošnji su ih građani prihvaćali bez većih prigovora. Mjere su podržali i opozicijski socijalisti i sindikati, a lani su na izborima pobijedili liberalni konzervativci premijera Pedra Passosa Coelha koji je s izrazitim ideološkim zanosom zagovarao oslobađanje Portugala od “etatističke paradigme”.

Prošlog mjeseca, međutim, prekipjelo je i poslovično trpeljivim Portugalcima, pa je na ulice Lisabona izašlo njih pola milijuna nakon što je vlada najavila povećanje izdvajanja radnika za socijalno osiguranje. Kritikama su se pridružili čak i neki dužnosnici vladajuće Socijaldemokratske stranke, optuživši je za brutalnost i “provođenje socijalnih eksperimenata”, pa je vlada na koncu odustala od prijedloga.

Ekonomske prognoze za Portugal također su pesimistične, pa se predviđa pad ekonomije od tri posto, dok je nezaposlenost dosegla 16 posto. Ciljani deficit državnog proračuna od 4,5 posto neće biti realiziran, iako Europska unija propisuje tri posto, a javni dug, koji prema europskim mjerilima ne bi smio prelaziti 60 posto BDP-a, do kraja godine narast će na 134 posto BDP-a.

Batine u Madridu

Ništa bolje stanje nije ni u Španjolskoj, zemlji čija je recesija također proglašena dubljom nego što se to ranije mislilo. Ni ona neće realizirati smanjenje proračunskog deficita na 6,3 posto, a proračunsku rupu od 42 milijarde eura ne uspijevaju začepiti niti ljetos nametnute nove mjere štednje i novi porezi jer sav novac odlazi ravno na servisiranje visokih troškova zaduživanja.

Iako javni dug od 76 posto BDP-a nije najveći španjolski problem, nezaposlenost je u toj zemlji rekordna u Europi, sa 25 posto u općoj populaciji i 50 posto u onoj mladih, a španjolske su banke opterećene “toksičnim” hipotekama koje se mjere stotinama milijardi eura. Konzervativna vlada premijera Mariana Rajoyja u rujnu je najavila čak četvrti paket mjera štednje od početka ove godine, čime se nada preduhitriti sve izvjesniji bailout. Unatoč tome, Rajoy je nedavno prvi put javno rekao da će vlada, ukoliko se prinosi na španjolske državne obveznice ne smanje, “sasvim sigurno tražiti bailout“.

Nove mjere štednje, teške 14 milijardi eura, najavljene su usred masovnih prosvjeda u kojima je policija upotrijebila, kako tvrde u opoziciji, prekomjernu silu protiv prosvjednika koji su pokušali okupirati parlament.

Istovremeno je u Barceloni na ulice izašlo 600.000 ljudi koji žele osamostaljivanje Katalonije, a katalonski vođa Artur Mas najavio je za studeni prijevremene izbore i referendum o neovisnosti ekonomski najjače, ali i najzaduženije regije Španjolske. Rajoy je, naime, tjedan dana prije toga odbio zahtjev Katalonije da joj se, po uzoru na Baskiju, omogući da sama prikuplja svoje poreze, što katalonske vlasti smatraju nepravednim s obzirom na to da regija generira petinu španjolskog BDP-a.

Recesija, koja je dosad srušila nekoliko europskih vlada, sada je zaprijetila i rušenju jedne europske nacionalne države, mnogi analitičari smatraju i ozbiljnije nego, primjerice, u Belgiji i Italiji gdje također postoje separatističke težnje bogatijih regija. Slično kao u Grčkoj, i španjolski je vođa opozicije Alfredo Perez Rubalcaba upozorio na “sve vidljivije pukotine, naročito onu društvenu”, a bivši premijer Felipe Gonzalez apelirao je da se ozbiljno razmotri “veći stupanj federativnosti” za Španjolsku.

Prošlog tjedna masovnim demonstracijama završio je i “medeni mjesec” novog francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, socijalista koji svoj dolazak na vlast može zahvaliti upravo deklarativnom protivljenju filozofiji štednje i bombastičnim najavama da će revidirati fiskalni pakt, na čijoj ratifikaciji, međutim, danas inzistira njegov ministar financija Pierre Moscovici.

Hollande u nevolji

Francuska vlada predstavila je prijedlog proračuna za iduću godinu kojim se predviđa smanjenje javne potrošnje za deset milijardi eura i 20 milijardi eura novih poreza. Iako vlada tvrdi da će njezina reforma biti socijalno pravednija od one koju je imala prethodna vlada, pa se u tom smislu najviše spominje 75-postotni porez na prihode iznad milijun eura, sigurno je i da će se 2014. godine proračunska rupa krpati više putem mjera štednje, a manje iz poreza.

Unatoč javnom dugu od 91 posto BDP-a i projekciji rasta manjoj od 0,8 posto, ove će godine javna potrošnja Francuske čak i narasti na 56 posto, no to nije zaustavilo strelovit pad podrške Hollandeu od 11 posto u samo nekoliko tjedana. Štoviše, kao i u drugim spomenutim zemljama protivljenja se mogu čuti čak i iz redova vladajućih, pa je tako predsjednik parlamenta Claude Bartolone izjavio da Moscovicijev plan o smanjuju proračunskog deficita na tri posto “nije podnošljiv” u postojećoj ekonomskoj situaciji.

Na koncu, iako ne spada u jug Europe niti se o njoj posljednjih mjeseci mnogo govori, Irska je ovih dana ponovno zabrinula europske političare. Irska je, naime, lani prvi put zabilježila ekonomski rast nakon 2007., kada ju je pogodila nekretninska i bankarska kriza. Krajem 2010. zatražila je i dobila bailout, također praćen drakonskim mjerama štednje koje su Irci stoički podnijeli. Zahvaljujući tome uskoro je ponovno mogla posuđivati novac na tržištu, no posljednji podaci pokazuju da njezin oporavak usporava kriza eurozone u koju odlazi glavnina njezinog izvoza.

Irska je lani imala najveći proračunski deficit u EU-u od 13 posto, javni joj dug i dalje iznosi 120 posto BDP-a, a sve je manje radnih mjesta i u državnom i u privatnom sektoru. Tamo je prošle godine zabilježena i rekordna emigracija, a zemlju je od početka krize napustilo gotovo 200.000 osoba mlađih od 30 godina.