Europski poklon investitorima

Dan nakon što je Europska konfederacija sindikata prošlog tjedna organizirala Europski dan akcije i solidarnosti, na koji su se generalnim štrajkom odazvali milijuni radnika u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Italiji, ali i nekim zapadnoeuropskim zemljama, statistička agencija Eurostat objavila je podatke koji pokazuju da su sve ove zemlje, kao i eurozona i Europska unija, u posljednja dva kvartala ove godine imale negativan ekonomski rast, dok se za iduću godinu predviđa stagnacija. Iako se štednja sve glasnije proziva kao generator recesije, europski povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja Olli Rehn te je podatke prokomentirao najavom da će Europa “nastaviti kombinirati razumne fiskalne politike i strukturne reforme kako bi se stvorili uvjeti za održivi rast”.

Nešto ranije, članice EU-a nisu se uspjele dogovoriti oko narednog sedmogodišnjeg proračuna, među ostalim i zato što je već u ovogodišnjoj proračunskoj blagajni nedostajalo devet milijardi eura. Francuska i Velika Britanija prijetile su da će iskoristiti pravo veta i blokirati predloženi proračun, prva jer se protivi smanjenju poljoprivrednih subvencija, a druga jer traži da proračun bude 20 posto manji od predloženoga. Diskusija o proračunu nastavila se na samitu EU-a ovog tjedna, a sigurno je da će se kresati sektori poput razvoja i istraživanja, obrazovanja i kulture. Pojavila se i inicijativa za ukidanje Fonda za prilagodbu globalizaciji iz kojeg se dosad financiralo prekvalificiranje europskih radnika koji su ostali bez posla.

Grčka

Istovremeno, u Grčkoj, žarištu europske krize, odgođena je isplata nove tranše pomoći od 31,5 milijardi eura, iako je tamošnji parlament tijesnom većinom usvojio još jedan “štedljivi” proračun i novi paket strukturnih reformi kojima se državna potrošnja smanjuje za još 13 milijardi eura. Dodatno se smanjuju mirovine i povećavaju porezi te liberalizira radno zakonodavstvo.

Inspektori takozvane trojke, predstavnika EU-a, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europske središnje banke, dosadašnje grčke reforme ocijenili su pozitivnima, no otvoreno je ostalo pitanje državnog duga, čije su projekcije za iduću godinu revidirane s prethodnih 180 posto BDP-a na 190 posto. Zbog toga je doveden u pitanje i plan da se dug do 2020. godine dovede na “održivih” 120 posto BDP-a, što je dvostruko više od propisanog Mastriškim kriterijima, pa je Europska komisija zatražila da se taj rok produlji za dvije godine.

Na zajedničkoj konferenciji predsjednika Eurogrupe Jean-Claudea Junckera i predsjednice MMF-a Christine Lagarde između njih frcale su iskre neslaganja, jer se Christine Lagarde usprotivila produljenju roka, što bi značilo i odgodu trenutka u kojemu će Grčka prestati biti ovisna o vanjskoj pomoći i sposobna samostalno se zaduživati na tržištima novca. Umjesto toga MMF je predložio da, po uzoru na raniji 50-postotni otpis dugova Grčke privatnim kreditorima, isto toliko otpišu i države. Toj ideji usprotivila se, međutim, Njemačka, koja bi otpisom dugova izgubila 17,5 milijardi eura, što tamošnjoj vladi nije oportuno s obzirom na to da je iduće godine čekaju izbori. Kako piše njemački “Spiegel”, vlada je izrazila spremnost da “prepusti” Grčkoj samo 400 milijuna eura koje je dosad zaradila zadužujući se jeftino i posuđujući Grčkoj po višestrukim kamatama.

Grčka je Europskoj uniji dužna ukupno 240 milijardi eura, a ukoliko se produlji rok za smanjenje duga na 120 posto BDP-a, trebati će joj još 33 milijarde, pa je trojka već zatražila dodatnih 17 milijardi eura uštede. U situaciji kada grčko društvo i građani pucaju po šavovima taj se zahtjev čini suludim, naročito kada se u obzir uzme činjenica da dosadašnje mjere štednje nisu urodile ekonomskim rastom, pa se umjesto njega za ovu godinu predviđa pad od šest posto. Tamošnja ekonomija od početka krize smanjila se za čak 25 posto, nezaposlenost je narasla na 25 posto u općoj i preko 50 posto u mladoj populaciji, dok su plaće pale za prosječno 30 posto, a porezi narasli. Iz Grčke stižu upozorenja da je štednja i doslovno postala opasna po život jer su, primjerice, sredstva za potrebe bolničke intenzivne njege toliko smanjena da je nemoguće pružiti je svima kojima je potrebna.

Osim na ulicama, otpor štednji počeli su pružati i predstavnici vlasti, pa se tako ministar javne uprave Antonis Manitakis protivi nalogu da izradi listu suvišnih radnika u tijelima uprave, kojih bi trebalo biti 27.000, a gradonačelnici nekih gradova odbili su dostaviti liste.

Portugal, Španjolska i Irska

Ništa bolje vijesti proteklog tjedna nisu stigle ni iz Portugala, države koja je od trojke također dobila paket pomoći od 78 milijardi eura, no to joj zasad nije pomoglo, pa je planirano smanjenje proračunskog deficita na 4,5 posto pomaknuto za 2014. godinu. Tamošnja vlada premijera Pedra Passosa Coelha zbog toga je za iduću godinu donijela proračun koji predviđa uštede teške 5,3 milijarde eura, dodatno smanjenje mirovina i naknada za nezaposlene te drastično povećanje poreza koje će građanima progutati jednu prosječnu plaću godišnje. Ekonomija se ove godine smanjila za tri posto, a nezaposlenost narasla na 16 posto.

Dva dana uoči donošenja proračuna Portugal je posjetila njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je na ulicama dočekana izrazito neprijateljski, uz neizbježnu usporedbu s Hitlerom. Za razliku od premijera Coelha, koji je izjavio da ni Europa ni Njemačka nisu krive za portugalske probleme, stotinjak tamošnjih intelektualaca i umjetnika napisalo je otvoreno pismo u kojemu se traži da se kancelarku proglasi nepoželjnom u Portugalu. Mjerama štednje protivi se i opozicija, ali i predsjednik države.

Te mjere nisu donijele oporavak ni Španjolskoj, zemlji u kojoj je nakon pet godina i četiri runde proračunskih rezova nezaposlenost narasla s osam na 26 posto, a dug države se udvostručio. Iako španjolski premijer Mariano Rajoy još uvijek odbija zatražiti od trojke puni bailout, stručnjaci tvrde da bi on uskoro mogao postati neizbježan, jer deficit državnog proračuna još uvijek iznosi ogromnih 7,4 posto.

Irska, koja je dosad različitim mjerama uštedjela 25 milijardi eura, iduće će godine morati uštedjeti još 3,5 milijardi, a državni dug do 2015. godine narast će joj na 150 posto BDP-a.

Za razliku od ovakvih analiza, u magazinu “Economist” prošlog tjedna objavljena je jedna u kojoj se tvrdi da su “razmjeri fiskalnog i ekonomskog progresa na jugu Europe podcijenjeni”, pa se navodi da su Španjolska, Irska i Portugal ove godine zabilježile značajan rast izvoza, da im padaju proračunski deficiti i troškovi rada, a raste konkurentnost. Govoreći o smanjenju deficita ovih zemalja, autor ima na umu takozvani primarni deficit, odnosno onaj iz kojega je isključen iznos kamata od zaduživanja, te navodi podatke koji pokazuju da su sve četiri zemlje, pa čak i Grčka, u posljednjih pet godina značajno smanjile taj deficit, no i da bi ga samo Irska mogla zadržati i u idućoj godini. Također, prema ovoj analizi, ostaju problemi nedovoljnog ekonomskog rasta u cijeloj Europi te velikih razlika između sjevera i juga, prije svega u zaduženosti država, nezaposlenosti i krhkosti financijskih sustava koji su podložni panici investitora.

Unatoč tome, analitičar banke Barclays Julian Callow za magazin je ocijenio da je “jug već na pola puta prilagodbe koja mu treba”, što upućuje da su, unatoč nepovoljnim brojkama, investitori zadovoljni provedenim strukturnim reformama u smislu smanjenja državne potrošnje, liberalizacije radnog zakonodavstva, privatizacije državne imovine i ostalih mjera koje se smatraju blagotvornima za investicijsku klimu.

Francuska trn u oku

U istom broju “Economista” objavljen je i tekst u kojemu se problematizira gospodarstvo Francuske, a tu zemlju naziva “tempiranom bombom u srcu Europe”. Francuskoj se spočitavaju visoki deficit i nezaposlenost, najveći državni dug u eurozoni, koji iznosi 90 posto BDP-a, visoki porezi, najveća dadžbine na plaću u Europi i rigidni zakoni o radu. Odgovornost se svaljuje na socijalističkog predsjednika Francoisa Hollandea jer je povećao poreze za bogate, kompanije, kapitalnu dobit i dividende, povećao minimalnu plaću i nije povisio dobnu granicu za umirovljenje. Socijalistička stranka Francuske naziva se “nemoderniziranom i neprijateljski nastrojenom prema kapitalizmu”, nespremnom zbog fiskalne unije žrtvovati suverenitet.

Samo tri dana kasnije, agencija za procjenu kreditnog rejtinga Moody’s snizila je Francuskoj rejting s najboljeg, objasnivši da nije dovoljno konkurentna te da nije provela dovoljno reformi. Iako je poboljšala proračun za 30 milijardi eura i time izbjegla da joj proračunski deficit prijeđe Mastriškim ugovorom propisanih tri posto, Francuskoj se zamjera što će se dvije trećine tog novca namaknuti od novih poreza, od čega će polovinu snositi kompanije, a tek jednu trećinu smanjenjem državne potrošnje.

Da bi uskoro i Francuska mogla popustiti pod pritiscima sugerira činjenica da je Hollande obećao provesti preporuke o rasterećenju kompanija iz izvještaja tamošnjeg biznismena Louisa Galloisa, donedavnog izvršnog direktora aeronautičke kompanije EADS, pa i izjavio da je francuska država “prevelika”.

Smanjenje proračunskog deficita u SAD-u

Odmah nakon izbora u SAD-u su počeli pregovori o smanjenju proračunskog deficita. Ukoliko se ne donesu novi zakoni, krajem godine ističu odredbe iz doba prethodnog predsjednika o smanjenju poreza i uvodi se automatsko linearno smanjenje državne potrošnje. Republikanci se protive povećanju poreza, a prema nekim navodima američki je predsjednik Barack Obama, unatoč tome što se sastao s predstavnicima sindikata i civilnog društva obećavši im da će štedjeti radničku i srednju klasu, spreman republikancima ponuditi kompromisno rješenje koje će uključivati i rezanje socijalnih davanja.

Kongresni odbor za proračun (CBO) objavio je dva moguća scenarija, pri čemu prvi pretpostavlja prestanak važenja Bushovihzakona, odnosno porast poreza i smanjenje državne potrošnje, i alternativni scenarij prema kojemu se porezne olakšice zadržavaju, a zaustavljaju automatski proračunski rezovi. U prvoj varijanti, CBO predviđa radikalan pad deficita i javnog duga, ali i negativan ekonomski rast i rast nezaposlenosti. Alternativni scenarij donio bi, pak, neznatno manji deficit i povećanje sadašnjeg javnog duga od 73 na 90 posto BDP-a u idućih deset godina, ali i smanjenje nezaposlenosti i ekonomski rast.