Kult ličnosti

IVAN VIDIĆ, dramski pisac, autor je knjige “Dolina ruža i druge drame” koja je ovih dana izašla iz tiska. O knjizi i njezinu naslovu Vidić kaže: “Koliko shvaćam, izdavaštvo će propasti i moja će me iskonska potreba za pisanjem napokon dovesti do toga da sam proizvodim papir i izrađujem knjige, pa ta neatraktivna naslovnica predstavlja moj prvi korak u mom potpunom osamostaljivanju od izdavača. Ilustracija na koricama knjige predstavlja Leonardovu ‘Posljednju večeru’, na kojoj nedostaje glavni protagonist, a od pozadine nedostaje dio perspektive. Isus nedostaje zato što u igri koja se danas igra više nema glavnog junaka, nema heroja, nema kapetana tima.”

VIKTOR IVANČIĆ, kolumnist tjednika “Novosti”, pokretač i glavni urednik kultnog tjednika “Feral Tribune”, jedan je od aktera dokumentarnog filma Svetlane Broz “Ogledalo društva u nastajanju” posvećenog ovom tjedniku, koji je nedavno prikazan u zagrebačkom kinu “Grič”. Povod nastanku filma bila je ovogodišnja nagrada “Duško Kondor” za afirmaciju građanske hrabrosti, koja je dodijeljena Ivančiću. Upitan nakon projekcije filma da prokomentira činjenicu da je u ožujku ove godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru jedan od najvećih šovena hrvatskog novinarstva Smiljko Šagolj proglašen najpopularnijim profesorom među studentima, Ivančić je rekao da prostor bivše Jugoslavije funkcionira danas koherentnije nego za vrijeme njenog postojanja, jer države nastale njenim raspadom “uspješno jedne drugima isporučuju govna”.

BORIS BUĆAN, likovni umjetnik, slikar i grafički dizajner, priprema izložbu svojih radova u galeriji Le Lieu du Design u Parizu. U povodu izložbe, koja će obuhvaćati njegove plakate iz 1980-ih, Bućan je izjavio: “Ja svoje plakate smatram slikama i mislim da sam 1980-ih godina na plakatu napravio umjetnost, a to su mi neki ljudi, kao što je naša najbolja povjesničarka umjetnosti, Vera Horvat Pintarić, priznali. Ja nisam angažirani umjetnik. Meni se angažman i angažirana umjetnost gade. Bavljenje radnicima mi je odbojno, jer ne mogu zastupati njihove ideje na pet minuta u nekoj galeriji i pokazivati to snobovima. To je meni zastrašujuće. Ja radim iz užitka.”

DUŠAN VUKOTIĆ (1927 – 1998), hrvatski i jugoslavenski redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist, posthumno je predstavljen retrospektivnom izložbom pod nazivom “Dušanu Vukotiću, s ljubavlju i poštovanjem”, koja je nedavno otvorena u Banja Luci u organizaciji tamošnje Asocijacije za vizuelne umjetnosti i Vedisa iz Zagreba. Izložba je organizirana povodom 50. godišnjice dodjele “Oscara” za Vukotićev film “Surogat”, ali s ciljem da predstavi cjelinu stvaralaštva Dušana Vukotića, u svijetu najnagrađivanijeg umjetnika s ovih prostora. Osim njegovog animirano-filmskog opusa, predstavit će se i njegov manje poznat, ali važan opus kao karikaturista, ilustratora i dizajnera. Kustos izložbe i autor popratnih tekstova u katalogu je Veljko Krulčić.

BOJAN ŠUMONJA, likovni umjetnik iz Rijeke, autor je multimedijalne izložbe “Što je nama naša borba dala?” otvorene u galeriji O.K. u Rijeci. Nakon serijala “Ovce”, kao metafore poniznog hrvatskog stada, koje bez ozbiljnijih znakova otpora prihvaća da ga vode i strižu, ovaj je ciklus autor posvetio svojim političkim i duhovnim pastirima. Na njoj nas Šumonja direktno suočava s posljedicama naših izbora koje provociraju pitanje jesmo li zreli za pobunu: s hologramskih slika gledaju nas prevrtljiva lica vodećih hrvatskih političara koja se prelijevaju iz jednog u drugo, pokazujući da među njima suštinskih razlika nema.

BEKIM FEHMIU (1936 – 2010), jedan od najznačajnijih jugoslavenskih glumaca, za života je napisao autobiografiju “Blistavo i strašno”, čiji je drugi dio, objavljen u nakladi Samizdata B92, predstavljen na Sajmu knjiga u Beogradu. Poslije prve knjige u kojoj je opisao svoju porodicu, djetinjstvo i mladost u Prizrenu, Fehmiu je u drugom dijelu memoara progovorio o svojoj uspješnoj glumačkoj karijeri u bivšoj Jugoslaviji i svijetu, o suradnji s velikanima filma Johnom Hustonom, Avom Gardner, Irenom Papas, Charlesom Aznavourom, Shirley MacLaine i drugima, kao i svom doživljaju raspada zajedničke države.

Lidija Kusovac, urednica Samizdata B92, o knjizi kaže: “Mislim da Bekim, iako je drugu knjigu završio 1989, dugo nije bio spreman da ovaj rukopis pusti od sebe. Bio je albanskog porijekla, živio je u Beogradu, bio je istinski Jugosloven i u tom tragičnom sukobu on se nije mogao opredijeliti – njemu se srušio čitav svijet.”