Kult ličnosti

SLAVEN TOLJ, jedan od najpoznatijih domaćih konceptualnih umjetnika, izabran je za novog ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Tolj je punih 25 godina u rodnom Dubrovniku vodio Art radionicu Lazareti te inicirao građansku akciju “Srđ je naš” koja se bori protiv komercijalne uzurpacije Srđa. Po dolasku na novu dužnost u Rijeku, Tolj je izjavio: “Muzej suvremene umjetnosti treba se otvoriti prema javnosti i uspostaviti suradnju s civilnim društvom i udrugama. U muzejima ima puno protokola i birokracije koja nam uglavnom govori što ne smijemo raditi. Zbog takvih stvari umjetnički muzej se doživljava kao dosadno mjesto. To ćemo promijeniti.”

MAJA NIKOLIĆ I DANILO LUČIĆ autori su novootvorene izložbe fotografija u beogradskoj uličnoj galeriji Remont, koja pod nazivom “Pogled na drugačiji Beograd” tematizira problem beskućništva. Prema procjenama Centra za socijalni rad, u Beogradu trenutno živi više od hiljadu ljudi bez krova nad glavom, koji u svom zatvoru pod otvorenim nebom svakodnevno pate u potrazi za hranom i skloništem. Prikazivanjem neprestane strategije preživljavanja beskućnika, autori izložbe pokušavaju otvoriti diskusiju o tom problemu koji bi, za razliku od trenutno zastupljenog plana “čišćenja javnog prostora” od beskućnika, rezultirala mobilizacijom javnosti oko pomoći socijalno najugroženijima.

CZESLAW MILOSZ (1911 – 2004), poljski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, autor je knjige pjesma “Drugi prostor” koja se, iako prevedena još 2007. u Beogradu, ovih dana ponovno nalazi u središtu interesa. Pjesme Czeslawa Milosza govore o piščevom odnosu prema Bogu, sa svim sumnjama i dilemama koje takav odnos prate, pa je razumljivo da takav autokritički stav prema duhovnosti predstavlja intelektualni izazov naspram banaliziranja vjere i religije u današnjoj klerikaliziranoj Srbiji. Prema riječima novinara i kritičara Bojana Marjanovića, pjesme u kojima nema propovijedi nego samo piščeve zapitanosti zašto postoji u ovakvom svijetu najveća su opasnost za crkvenu dogmu, jer ih ne ispisuje ateist nego vjernik koji temeljna pitanja problematizira iznutra.

PAVLE VUISIĆ (1926 – 1988), jugoslavenski filmski glumac, ostavio je za sobom oporuku koja je tek nedavno objavljena. Oporuka glasi: “Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uradit. Mirjana, ako posle mene ostane, ima me sahraniti sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim telom vide i čuju. Ovih šest popova, koje za inat hoću, da se ono što se oko groba radi, rade i ćute. Još da vas zamolim da mi nikakva ni govora ni jedne reči ne progovori niko, jerbo u grobu ću se prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svetu, jebem mater.”

ZORAN KREMA, redatelj iz Rijeke, autor je dokumentarnog filma “Teatar Chaplin – tragikomedija u četiri čina” koji je ovih dana predstavljen publici. Film govori o grupi mladih Roma iz Rijeke koji su, pod vodstvom Nasera Sokolija, odlučili osnovati prvi amaterski romski teatar u Europi. O osnivaču “Chaplina” Zoran Krema kaže: “Naser je bio sanjar koji je u neviđenom organizacijskom kaosu uspio dokazati meni, a nadam se i ostalim gledateljima, kako se može pratiti svoje snove i postići nešto bitno. Uspio je dokazati da smo svi mi ljudi isti, bili Romi ili Hrvati. Jer kada se sve stavi na papir, Naser je stvorio četiri predstave i ostavio velik trag u romskoj zajednici, dok su neki drugi možda samo puno pričali, a malo djelovali.”

KARIM RASHID, vizualni umjetnik iz Kaira, autor je izložbe pod nazivom “Ideologija ljepote” koja se može razgledati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Predmeti koje je Rashid dizajnirao, kaže kustos Tihomir Milovac, opravdavaju naslov izložbe: sofe, ljubavna sjedala, stolovi, naslonjači i bicikli, izvedeni su u pitomim i senzualnim oblicima, koji djeluju smirujuće u odnosu na umjetnost proteklih epoha. “Dizajn ne treba biti umjetnost i te se dvije djelatnosti ne smiju preklapati. U dizajnu je riječ o ciljevima i o poboljšanju društva, ne nužno na podanički, nego na inspirativan način”, kaže Rashid, koji djeluje u 47 zemalja svijeta i u posljednjih je nekoliko godina dizajnirao oko 3.500 predmeta.

PREDRAG ŽIVKOVIĆ TOZOVAC, pjevač narodnih pjesama, imat će ovih dana veliki koncert u Sava centru u Beogradu. Tim povodom Tozovac je izjavio: “Ja sam šmeker jer volim život. Šta je to šmekeraj, pitao je i jedan engleski novinar Momu Kapora. Moma je objašnjavao da je to kao u pesmi ‘Ide Mile lajkovačkom prugom’ ali novinaru je bilo čudno – zašto ide prugom? Ide sa najboljim drugom. Pa gde idu? Nema cilja, oni tako idu, puše cigare i idu prugom… Ta pesma ima fini ritam: ‘Tekla reka kroz selo, a po reci riba plovi, nema ko da je lovi’ – ja mislim da je tu šmekeraj, jer misli se na ribu, na devojku… Al’ u to vreme nije smelo to da se kaže, ‘riba’, nego, eto, riba u vodi. Ima toga dosta u narodnim pesmama. Ja iz tog šaljivog buketa izdvajam onu ‘Suva drva odozdo, a sirova odozgo’, to je šmekerski. Ta je baš cica-mica zezalica. Ništa tu nema vulgarno, nema nigde glagola.”