Obama je crna maskota Wall Streeta

U završnoj fazi američkih predsjedničkih izbora, Chris Hedges, američki novinar, pisac i dobitnik Pulitzera, započeo je ustavnu bitku protiv aktualnog predsjednika Baracka Obame. Hedges je, zajedno sa šestoricom poznatih američkih aktivista i intelektualaca, među kojima su Noam Chomsky i Daniel Ellsberg, podnio tužbu protiv Obamine administracije, tražeći ukidanje zakonske odredbe kojom je dopušteno neograničeno pritvaranje američkih građana bez podizanja optužnice, pod sumnjom da su povezani s teroristima. Presudom od 12. rujna, federalna sutkinja Katherine Forrest stalnom je učinila privremenu zabranu odredbe, koju je izdala u svibnju. Dosadašnji tijek procesa, dakle, ide na ruku Hedgesu i drugovima, pa je u intelektualno-aktivističkim krugovima taj slučaj okarakteriziran kao najvažnija ustavna bitka u novijoj američkoj povijesti.

Ovaj proslavljeni novinar rijetko propušta priliku da javno ukaže na činjenicu kako je za vrijeme nobelovca Obame ubijeno više civila bespilotnim letjelicama nego za vrijeme Georgea Busha ili kako je predsjednik šest puta koristio Espionage Act protiv zviždača koji su javnosti otkrili vladine tajne, uključujući i ratne zločine. Hedgesa smo pitali i o usponu radikalne američke desnice i o postjugoslavenskim ratovima, koje je kao ratni reporter pratio iz okupiranog Sarajeva.

Nakon presude sutkinje Katherine Forrest, kojom je blokiran sporni dio National Defense Authorization Acta (Zakona o autorizaciji nacionalne obrane), Bijela kuća zatražila je od drugostupanjskog apelacijskog suda da stavi moratorij na tu odluku. Koje su vaše reakcije na dosadašnji tijek slučaja?

Znali smo da će Obamina administracija uložiti žalbu na tu odluku. No, ono što nas je doista iznenadilo je njihov zahtjev za moratorijem na odluku, što znači da će se zakon vratiti na snagu do formalne žalbe, kao i zahtjev za hitnom procedurom rješavanja žalbe. Slijedom navedenog, pretpostavljam da se sporni zakon već koristi. Ako američka vlada i dalje drži američke građane u vojnim zatvorima i lišava ih prava na suđenje, to znači da Obamina administracija izravno krši nalog o zabrani sutkinje Forrest, ukoliko on ostane na snazi.

Smrt liberalne klase

Zašto je slučaj važan za SAD?

Zato što, da parafraziram mišljenje sutkinje Forrest od 112 stranica, odjeljak 1.021 spornog Zakona briše diobu vlasti i predaje cjelokupnu moć izvršnoj vlasti, uskraćuje američkim građanima pravo na suđenje, predaje vojsci unutarnje policijske ovlasti, legalizira neograničeni zatvor i izvrdava 200 godina američkog zakonodavstva.

Koje su vaše impresije o tekućim predsjedničkim izborima i možemo li očekivati neke promjene nakon njih?

Do promjena, barem što se tiče politike u Washingtonu, ne može doći. Korporativni udar već se desio i to je stvar prošlosti. Oni su pobijedili. Došli smo do toga da ne postoji politička opcija za koju se može glasati a da se ne glasa za interese Goldman Sachsa. Politička paraliza, bez obzira na to pobijedio Obama ili Mitt Romney, nastavit će se, kao i orkestrirani pritisak na sirotinju, radničku i srednju klasu. Što će zasigurno, kad-tad, uzrokovati omasovljenu reakciju društva.

U jednoj od svojih knjiga objavili ste “smrt liberalne klase”. Zašto mislite da je do toga došlo?

U najkraćem, Hladni rat je omogućio vladajućoj ekonomsko-političkoj eliti da uništi utjecajne društvene pokrete, koje su etiketirali kao komuniste, dok su liberalne institucije očišćene od onih koji nisu imali društveno proklamirani stav prema komunizmu i koji su, samim tim, postali nosioci komunističke stigme. To je rezultiralo gubitkom narodne moći i utjecaja, jer se radilo o pokretima koji su prije sustavnog progona vršili permanentni pritisak na funkcionalnu liberalnu klasu, koja je zbog toga donosila manje ili veće socijalne reforme i služila kao svojevrsni sigurnosni ventil za ublažavanje problema deprivilegiranih skupina stanovništva. Tako je i New Deal postao moguć. Kroz više desetljeća oslabljena Demokratska stranka došla je pod korporativni utjecaj, kao što su i drugi stupovi liberalnog establišmenta pokleknuli na isti način, napustivši radništvo i temelje liberalizma koji su omogućavali funkcioniranje demokracije u SAD-u. To je, među ostalim, posljednjih nekoliko godina otvorilo prostor za uspon iracionalnih antidemokratskih snaga desnice. Posljedica je da danas ne postoje nikakve šanse za bilo kakve pozitivne ekonomske reforme i društvene promjene unutar formalnih sistema moći i odlučivanja. Takva opasna realnost postojala je i u završnom razdoblju bivše Jugoslavije.

Je li i sam Obama posljedica simboličnog poraza liberala?

Cornel West, jedan od vodećih afroameričkih intelektualaca, nazvao je Obamu “crnom maskotom Wall Streeta”. To je točan opis. Obama je tipični primjerak lažne liberalne klase, jedan od onih koji se koriste tradicionalnim “osjećam-tvoju-bol” jezikom liberalizma, a s druge strane izdaju dio stanovništva i tradicionalnu izbornu bazu, koju se i dalje zaklinju štititi.

SAD kao Jugoslavija

U intervjuu iz 2007. ustvrdili ste kako kršćanski fundamentalisti i kreacionisti, poput fašista, koriste izvanredno stanje uslijed ratova, prirodnih katastrofa i ekonomskog kolapsa kao priliku za uspon na vlast. Godinu dana poslije desila se globalna financijska kriza, a paralelno s njom u SAD-u je uslijedio uspon radikalnih kršćana, posebice unutar Republikanske stranke. Koliko su danas opasne takve pojave?

Mislim da su jako opasne. Oni tijekom ovakvih razdoblja kanaliziraju bijes i osjećaj izdaje preko najranjivijih društvenih skupina – Muslimana, neprijavljenih radnika, feministica, homoseksualaca, intelektualaca, odnosno uobičajene liste za iživljavanje. Kad uslijedi krah cjelokupnog sistema, dolazi do toga da najretrogradniji elementi korporativne države, kao što su braća Koch (milijarderi i najveći financijeri aktualne republikanske kampanje, usko povezani s pokretom Tea Party, op.a.), financiraju takve radikalne skupine, dajući im na taj način utjecaj i moć.

Što su to “žrtvovane zone”?

“Žrtvovane zone” su područja u SAD-u gdje su ljudi, cijele zajednice i okoliš žrtvovani na oltaru korporativnog profita. O tim područjima pisao sam zajedno s novinarom i ilustratorom Joeom Saccom u knjizi “Dani uništenja, dani pobune”. Primjer je Zapadna Virdžinija, gdje rudarske korporacije godinama nesmetano truju lokalno stanovništvo, gdje je zabilježen velik postotak oboljenja od malignih tumora, neki su gradovi odavno napušteni, dok je regija zbog rudarskih aktivnosti ekološki devastirana. Budući da ne postoje nikakve prepreke za upražnjavanje korporativne moći, ono što se dogodilo njima, sada se događa svima nama.

Tijekom 1990-ih izvještavali ste iz ratom zahvaćenog Balkana. Postoje li neke paralele između uništenja koje ste, primjerice, vidjeli u Bosni i Hercegovini i “žrtvovanih zona”?

Politička disfunkcionalnost Jugoslavije trenutno je replicirana u SAD-u, zajedno s porastom nacionalističkog i rasističkog jezika te pripadajuće ideologije. Postoje brojne paralele između današnje Amerike i onoga što se desilo na području Balkana.