Partizani na kvadrat

“Hrvatski antifašistički strip”, urednik Mladen Novaković (Stripforum, 2012)

Negdje u proljeće 1992., ležeći u bolnici kao osmogodišnji dječak, premetao sam u rukama “Superhrvoja”, strip o borcu protiv četnika; pedesetak kilometara dalje, neki su slični dječaci najvjerojatnije brijali na “Knindže, vitezove Srpske Krajine”, u izdanju beogradske Politike. Pritom nitko od nas nije znao za postojanje majstorskih stripova u kojima ovdašnji živalj nije, u obrani v(j)ekovnih ognjišta, tamanio vlastite susjede nacrtane kao degenerirane zvijeri, nego su dobri momci, članovi svih južnoslavenskih naroda, bili ujedinjeni u pravednoj borbi protiv nacifašističkog zla.

Udruga prijatelja stripa Stripforum nedavno je objavila impresivnu (332 stranice!) monografiju “Hrvatski antifašistički strip”, u kojoj su zastupljeni radovi Andrije Maurovića, Julija Julesa Radilovića, Žarka Bekera, Borivoja Dovnikovića, Zdenka Svirčića, Ive Kušanića i Ivice Bednjanca, a među scenaristima su, uz ostale, Norbert Neugebauer i Vicko Raspor.

Vrhunska ostvarenja

– Naravno da su ti stripovi odraz vremena u kojem su nastali, ali riječ je o radovima naših najznačajnijih imena i željeli smo ih približiti današnjim čitateljima, bez ikakve stigme komunističke propagande. Neki od njih vrhunska su ostvarenja i unutar opusa jednog autora, mislim na “Protiv smrti” Andrije Maurovića ili “Demonju”, jedan od najboljih stripova Žarka Bekera uopće. Zbirka je općenito izvrsno primljena – kaže nam Mladen Novaković, predsjednik Stripforuma i urednik monografije.

Napominje da su u izdanju okupljena gotovo sva kod nas objavljena djela ovog žanra, osim Maurovićevih “Sinova slobode” čiji su originali nestali te nekih Bednjančevih stripova; Radilovićevi “Partizani”, objavljivani u čitavoj Europi, zaslužuju, smatra Novaković, posebno izdanje.

Među objavljenim stripovima ima prosječnih, a generalni je dojam, kao što je primijetio Jurica Pavičić, da likovno bogatstvo svojom kvalitetom često odskače od nedorađenog pripovijedanja. Međutim, tu su i istinska remek-djela: osim Maurovića, Bednjančeva “Mećava” ili izuzetno dinamični Radilovićevi “Diverzanti” čiji je scenarij napisao Marcel Čukli prema istoimenom filmu Hajrudina Krvavca. “Demonju”, pak, karakterizira ljubavna priča i upečatljiv, ekspresivan crtež.

Antifašistički stripovi doista uglavnom dijele ideološku, pa i poetičku matricu partizanskih filmova, čija je zadaća bila mitologizacija Narodnooslobodilačkog rata. Shodno toj špranci, sve pršti od akcije, ustaše i četnici dosljedno su prikazani kao krvoloci i podle sluge okupatora, domobrani kao zabludjeli petljavci, Talijani kao smotani kokošari, a Nijemci kao visoko organizirani i opremljeni zlikovci, ali ipak nedorasli požrtvovnosti, vještini i junaštvu partizana, uz koje je sav narod.

Protiv zaborava

Sporadično je prikazana eksploatatorska priroda privatnog vlasništva, a znakovit je i naglasak na emancipaciji žena. “Nisam ja za tebe cura! Ja sam partizanka! Ne melji, jer ću ti sasuti rafal u tikvu!” odvraća partizanka, sa žarom suvremenih iskrenih feministica (što nam otkriva da smo, po nekim pitanjima, na istom mjestu gdje i prije sedamdeset godina!), drugu kojeg je zamijenila za špijuna. Osim partizana i partizanki, skojevaca i pionira, ponegdje su, kao žrtve ili neprijatelji okupatora, glavni junaci i tzv. obični ljudi.

Antifašistički strip baštini i avanturističku tradiciju medija, pa bogati svjetovi nekih stripova uključuju čitavi Mediteran, Atlantski i Indijski ocean, njemačke i savezničke brodove, kamuflirane krstarice, špijune, avione i podmornice, čak i urođenička plemena (“Brodolomci na otoku Mega”). Uglavnom je ipak riječ o domaćim šumama i gorama, ali, ništa manje, i urbanim ambijentima: od Maurovićevog sasvim noir Zagreba, gdje (kao u

TV seriji “Nepokoreni grad”) ilegalci u teškim uvjetima vrše sabotaže i bore se s ustaškom policijom (Rudi Aljinović napisao je za “Vrijeme odvažnih” scenarij po autentičnim reportažama o tim akcijama), preko vrlo česte Slavonije, pa do Splita i dalmatinskih otoka.

Sve u svemu, imamo priliku iznova otkriti ovaj zanimljivi žanr, koji je proteklim događajima (ali i promjenama unutar popularne kulture) odbačen u zaborav. Bravo za Novakovića i Stripforum!