Pokrajine

Predsjednik SKD-a “Prosvjeta” Čedomir Višnjić odgovara karlovačkim laburistima

Novac za školu u Veljunu potrošen je namjenski

Nismo nenamjenski potrošili novac. “Prosvjeta” je kao kulturno-obrazovna institucija bila pogodna za transfer sredstava od japanske ambasade do izvođača radova. Pravo je pitanje zašto je uopće propao projekt povratka Srba na područje Slunja, kaže Višnjić

Osnovna škola u Veljunu je djelomice obnovljena, sredstva su potrošena namjenski, a ne nenamjenski. Pa ne bi Japanci dozvolili da ih prevarimo i obmanemo. I sami su bili na licu mjesta – riječi su kojima predsjednik SKD-a “Prosvjeta” Čedomir Višnjić odgovara na nedavni napad ogranka Hrvatskih laburista Karlovačke županije.

– Gdje je nestala 41.000 eura koje je Japan dao SKD-u “Prosvjeta” za obnovu osnovne škole Veljun 2004. godine, a škola je u devastiranom stanju i dan-danas? – pitali su Hrvatski laburisti.

Također pitaju zašto lokalne vlasti nisu prijavile taj slučaj, a od župana Ivana Vučića tražili su očitovanje zašto imovina županije propada.

Ugovor s Japanom

Od nadležnih institucija tražili su da se pokrene postupak protiv odgovornih osoba koje donirani novac nisu upotrijebile u svrhu za koju je bio namijenjen. Ugovor o tome su 2004. godine potpisali ambasador Japana u Zagrebu Kaname Ikeda i Čedomir Višnjić, koji ponavlja da je spomenuti novac namjenski upotrijebljen i da je škola djelomično bila obnovljena. Zašto je nakon toga opet devastirana i tko ju je devastirao, drugo je pitanje.

– Nismo se proslavili, ali nismo ni krivi, nismo nenamjenski potrošili taj novac. Pravo je pitanje zašto je uopće propao projekt povratka Srba na područje Slunja, kamo spada i Veljun. Ja sam predsjednik “Prosvjete” od 2004, a ideja o obnovi te škole datira od ranije. “Prosvjeta” je kao kulturno-obrazovna institucija bila pogodna za transfer sredstava od japanske ambasade do izvođača radova, poduzeća Radulović iz Zagreba. Pretpostavljalo se da najprije treba stvoriti pretpostavke za povratak ljudi, a škola je bila dio toga. Sada se vidi da je pretpostavka bila kriva, jer se ljudi nisu vratili i nema djece kako je bilo planirano – kaže Višnjić.

Iako je od tada prošlo osam godina, slično govori i Mileta Stipić, od 2006. predsjednik mjesnog odbora Veljun. Ideja za obnovu potekla je od tadašnjeg predsjednika pododbora “Prosvjete” u Veljunu Đure Mihajlovića, sadašnjeg dogradonačelnika Slunja iz redova srpske zajednice, bivšeg predsjednika “Prosvjete” Slobodana Uzelca i direktora slunjske osnovne škole Nikole Japundžića.

Višnjić 2004. nasljeđuje Uzelca i potpisuje ugovor sa Japancima. Škola je velika, ima prizemlje i kat sa više učionica. Za obnovu cijele škole nije bilo sredstava, pa su uređene tri učionice, sanitarni čvor i hodnik, postavljena su nova ulazna vrata, uvedene su nove instalacije za struju i centralno grijanje, postavljeni prozori i unutrašnja vrata te parket. Prostorije na katu i krov nisu sanirani.

Tri provale

– Sami su mještani uredili okoliš, posjekli nekoliko velikih borova, izmijenili nekoliko rogova na krovu i zamijenili 600 crepova, ali ni to nije bilo dovoljno jer zgrada nije sanirana u cijelosti. Vlaga i kiša učinili su svoje, digao se parket… Upitna je bila i kvaliteta izvedenih radova. U međuvremenu tri je puta provaljeno u školu i odnijeto je sve što se moglo odnijeti. O tome postoje policijski zapisnici, no počinioci nikada nisu otkriveni. Nažalost, škola nije proradila jer nije bilo djece. Okoliš je opet zarastao, pa škola izgleda kao i prije obnove. Jedna dobra ideja pala je u realizaciji. Tada uređene školske prostorije možda je trebalo dati na korištenje mjesnom odboru, pa bi možda sami mještani spriječili ponovnu devastaciju – kaže Mileta Stipić.

Milan Cimeša

Lokalni medij za sada ostao u javnom vlasništvu

Radio Karlovac izbjegao stečaj

Gotovo sve karlovačke političke stranke, institucije, ugledni građani i javni radnici dali su bezrezervnu podršku lokalnom radiju za koji smatraju da mora ostati javni medij u vlasništvu grada

Rebalansom gradskog budžeta, Hrvatskom radio Karlovcu (HRK) bit će dodijeljeno 500.000 kuna čime će platiti dug za režije, bit će opet uključeni telefoni i internet te isplaćen dio od četiri neisplaćene plaće. Time je, barem privremeno, spriječen stečaj ovog 50 godina starog lokalnog radija. Rezultat je to velikog pritiska karlovačke javnosti na Grad Karlovac kao većinskog vlasnika radija i na gradonačelnika Damira Jelića, inače potpredsjednika HDZ-a.

Gotovo sve karlovačke političke stranke, institucije, ugledni građani i javni radnici dali su bezrezervnu podršku lokalnom radiju za koji smatraju da mora ostati javni medij u vlasništvu grada.

Prema prijedlogu budžeta za sljedeću godinu, radio bi dobio 660.000 kuna plus 70.000 kuna emisija za nacionalne manjine. Već sada se može konstatirati da to neće biti dovoljno, a budućnost radija ponajprije će ovisiti o rezultatima sljedećih lokalnih izbora.

Problem je nastao u vremenu između 2001. i 2005. kada za direktora dolazi Dragutin Pribanić (SDP, inače 1990-ih prvi HDZ-ov gradonačelnik), inženjer tekstila koji sa medijima nije imao veze. Zbog nesposobnosti dobiva otkaz, ali zbog greške u proceduri sudski spor riješen je u njegovu korist. Sud mu je odredio 660.000 kuna odštete, što radio nema.

Damir Jelić je 2007. za direktora doveo HDZ-ov kadar, Marijana Stavljenića, za kojeg se nedavno ispostavilo da nema ni srednju školu, zbog čega je bio primoran otići. Ima i onih koji traže da dosadašnji direktor sa lažnom svjedodžbom i diplomom vrati novac koji je pet godina kao direktor dobivao, što se procjenjuje na 600-700.000 kuna.

Odgovor na pitanje kolika je odgovornost vlasnika za postavljanje nekompetentnih ljudi na čelna mjesta, od gradonačelnika Jelića nismo dobili. Za novog v.d. direktora imenovan je sadašnji urednik Miloš Milovanović, koji će obavljati obje funkcije.

M. Cimeša

Nastavak borbe đaka i roditelja Tehničke škole “Nikola Tesla” u Borovu naselju

Decu ne puštamo u Radnički dom

Prošle je zime zbog ekstremne hladnoće nastava u školi bila prekinuta na dve nedelje. Svi su se nadali da će početkom nove školske godine obnova biti završena, ali to se nije dogodilo

Veće roditelja učenika Tehničke škole “Nikola Tesla” u Borovu naselju čitavu je prošlu sedmicu prikupljalo potpise za peticiju kojom traži da se ta škola što pre obnovi i da se učenicima, koji već treću godinu borave u neuslovnim prostorijama Radničkog doma, omoguće uslovi za normalan rad. Roditelji su najviše zabrinuti za zdravlje svoje dece. Prošlu zimu je gotovo 500 đaka nastavu pratilo u zimskim jaknama, s kapama i šalovima, jer je temperatura u učionicama bila i po nekoliko stepeni ispod nule.

– Peticija nam je preostala kao jedan mirni oblik izražavanja nezadovoljstva. Dosad smo strpljivo čekali, poštovali zakonske rokove i procedure, ali nažalost, prošlogodišnji scenario se ponavlja. Ovaj put bili smo primorani javno izraziti nezadovoljstvo i zamoliti nadležne da ovaj problem konačno ozbiljno shvate, jer to nije nešto što traje samo godinu dana, već dugi niz godina – kazala nam je Dragana Đorđević, predsednica Veća roditelja.

Prošle je zime zbog ekstremne hladnoće nastava u ovoj školi bila prekinuta na dve nedelje. Svi su se nadali da će početkom nove školske godine obnova biti završena, ali to se nije dogodilo. Problemi s izvođačima radova nisu prestajali. Nakon što je raskinut ugovor s firmom Kerakamiks iz Piškorevaca, koja je otišla u stečaj, Ministarstvo regionalnog razvoja odabralo je novog izvođača, Projekt gradnju iz Slavonskog Broda.

– Novi izvođač je dobio rok od 120 dana da završi radove, bila su obezbeđena i sredstva u iznosu od 14 miliona kuna i obnova je trebala završiti do 15.oktobra. Nažalost, i taj izvođač je prekinuo radove zbog svojih finansijskih problema i sada je izvesno da ćemo i ovu školsku godinu provesti u Radničkom domu – kaže Đorđe Lukić, direktor ove srednje škole, ističući da je sa situacijom upoznao sve nadležne institucije u županiji, gradu i državi, ali da ni sa jedne od brojnih adresa nije dobio pismeni odgovor.

Upravo zbog toga što nadležni ne čine ništa da se problem vukovarske Tehničke škole reši, roditelji su ogorčeni, ali ovaj put i odlučni da istraju u svojim zahtevima.

– Decu sigurno nećemo pustiti u Radnički dom još jednu zimu. Neki to nazivaju pretnjom, može se to zvati bilo kako, ali mi zapravo ne tražimo nikakav luksuz za našu decu, već samo prostorije dostojne naziva učionice, ništa drugo. Ovde se radi o pravu deteta na život i na zdravlje, i mi smo čvrsti i odlučni da za njih to ishodujemo kao jedno od osnovnih ljudskih prava – poručila je Dragana Đorđević.

D. Bošnjak

Koalicija za REKOM prisjetila se žrtava rata u Hrvatskoj

Ne zaboravimo na poginule i nestale

Upalili smo 17 svijeća podsjećajući na 17 godina koliko je prošlo od rata. Obilježili smo sjećanje na poginule i ubijene građane Hrvatske od 1991. do 1995, kažu u Koaliciji za REKOM

Povodom Svih svetih, aktivisti Koalicije za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratovima 1990-ih) paljenjem svijeća i postavljanjem mreže s imenima ljudi koji se još vode kao nestali, na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu podsjetila je na važnost očuvanja sjećanja na poginule, ubijene i nestale u ratnim sukobima na prostoru Hrvatske.

– Upalili smo 17 svijeća podsjećajući na 17 godina koliko je prošlo od rata. Obilježili smo sjećanje na poginule i ubijene građane Hrvatske od 1991. do 1995. – kažu u Koaliciji za REKOM.

Na lenti su naveli broj žrtava kojim barata Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata, ali su uz njega stavili i upitnik, jer taj broj ne smatraju ni točnim ni konačnim. Na bijelim papirima okačenima o mrežu rukom su ispisana imena 1.868 osoba koje su navedene u Knjizi nestalih Crvenog križa, za kojima njihove porodice tragaju i koje ne mogu biti sahranjeni na dostojan način.

– Sjećanje na nestale osobe blijedi, što smo simbolički prikazali. Građani su pokazali interes za našu akciju, ali mediji, nažalost, nisu – navode iz REKOM-a.

N. Jovanović

Mali jubilej proslavljen u Brinjanima kraj Kutine

Trogodišnjica rada sisačke “Prosvjete”

U Brinjanima kraj Kutine prigodnim je programom obilježeno tri godine rada pododbora SKD-a “Prosvjeta” u Sisku. Osim sisačkih aktivista koji su se predstavili “Banijskim šalama”, pred brojnom publikom nastupile su “Prosvjetine” sekcije iz Hrvatske Kostajnice i Garešnice sa spletom pjesama i igara Banije i Srbije.

Rad sisačkog pododbora predstavila je predsjednica Svjetlana Miličić, a biranim riječima sve prisutne je pozdravio Milan Krstinić, županijski vijećnik (SDSS) i savjetnik sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić.

– Ovo je najbolji način da sačuvate od zaborava našu tradiciju i naš identitet. Znamo da radite u teškim uslovima, ali time su vaš trud i vaš rad cjenjeniji i uspješniji – rekao je Krstinić.

Goste je pozdravio i suorganizator Petar Birač, mladi predsjednik ogranka SDSS-a u Kutini.

B. R.

Petnaestak intelektualaca osnovalo zajednicu u prirodi Blatuše

Imali samo novac, sada imaju život

Ovdje svi pomažu jedni drugima, a duhovni je život na visinama o kojima mnogi ni ne sanjaju. Nisu to ni religija ni ovisnost. To je iskonski život, oslobođen mržnje, smicalica, politike, vjerskih opredjeljenja i laži, kažu stanovnici zajednice u Blatuši kraj Vrginmosta

Na samoj granici Banije i Korduna, podno Petrove gore, u napuštenim vrletima sela Blatuše već nekoliko godina živi petnaestak novih stanovnika, mladih intelektualaca koji su zauvijek ostavili civilizaciju i u šumama Blatuše promoviraju potpuno novu kulturu života u skladu s prirodom. Kupili su napuštena i zapuštena imanja, maštovito i prilično jeftino obnovili stare i izgradili nove kuće, bolje reći nastambe. Od cjelokupnog ambijenta i načina života novih doseljenika u Blatušu, posebno od njihova odnosa prema prirodi, svakom putniku namjerniku zastaje dah.

Nikada bogatiji

Robert Šenk, jedan od inicijatora života u prirodi i prvi stanovnik ovog egzotičnog naselja, čovjek je s dvije fakultetske diplome, violončelist s diplomama muzičkih akademija u Sarajevu i Roterdamu.

– Živimo ovdje potpuno ekološki, a prirodu iskorištavamo tako da je dizajniramo, a ne eksploatiramo. Odmah poslije mene, imanja su ovdje kupili obitelj iz Velike Britanije, nekoliko parova iz Holandije, Slovenci i nekolicina ljubitelja prirode iz Hrvatske. Zajedno želimo stvoriti temelj novom, slobodnom načinu života, u skladu s prirodom. Mi ovdje ne preživljavamo. Mi ovdje živimo punim životom, u obilju, a da bi se živjelo u obilju potrebno je, prije svega, promijeniti stajalište u vlastitoj glavi – objašnjava Šenk.

Slavica, koreografkinja, ostavila je dobro uhodan posao u Puli i uselila se u obnovljenu kućicu, nekadašnju štalu okruženu livadama i šumom.

– U Puli sam imala samo novac. Ovdje imam život. Nabavila sam nekoliko koza, pijemo mlijeko, proizvodim sir po starim recepturama ovog kraja, okružena sam božanstvenom prirodom, skupljam gljive i kestene i živim poput neke kraljice, bez pritisaka bilo koje vrste. Nikada u životu nisam bila bogatija – kaže Slavica.

Neobični stanovnici Blatuše dočekuju i ispraćaju goste i znatiželjnike iz svih dijelova svijeta, održavaju predavanja, radionice, koncerte i susrete te polako ali sigurno otvaraju novi prozor u svijesti onih koji ih posjete, u najmanju ruku potičući ih na razmišljanje. U skromnim kućicama postigli su mir i sklad za koji stanovnici gradova ne znaju ni da postoji.

Svjetski poznati britanski ekolog Sajmon Dejl vodio je ovdje radionicu ekološke gradnje, a njegova predavanja, ovdje u šumama Blatuše, odslušalo je stotinjak ljudi iz svih dijelova svijeta. Napravljeno je nekoliko kućica od drvenih oblutaka i blata s izvrsnom prirodnom izolacijom, zapanjujuće udobnosti i ekonomičnosti, koje neodoljivo podsjećaju na hobitske nastambe iz “Gospodara prstenova”.

Iskonski život

Frank Tetart, doktor kineske medicine, šalje vrlo jasnu poruku.

– Ovdje smo svi jednaki, posla ima za sve, svi su dobrodošli, a ako se nekome u prvi mah i učini da smo u 16. stoljeću, vrlo brzo shvati da je zapravo riječ o 23. stoljeću – kaže.

Mladen, Slovenac iz Tržiča, stručnjak je za žitarice i povrće, a o njegovim žgancima nadaleko se priča.

– Obožavam prirodu i kada sam čuo za grupu u Blatuši, došao sam, vidio i ostao! Priroda me je oplemenila i postao sam drugi čovjek. Upravo gradim kućicu od blata i oblutaka koja će biti moj novi dom – govori Mladen.

Goga i David već nekoliko godina žive u skrivenim vrletima Blatuše. Kažu da ovdje vlada jednakost, nema svađa ni bilo kakvih zadjevica među stanovnicima.

– Ovdje svi pomažu jedni drugima, a duhovni je život na visinama o kojima mnogi ni ne sanjaju. Nisu to ni religija ni ovisnost. To je iskonski život, oslobođen mržnje, smicalica, politike, vjerskih opredjeljenja i laži. Brinemo jedni o drugima, o našim životinjama, pticama, divljim svinjama i srnama te čuvamo biljni svijet – kažu.

Starosjedioci prihvatili došljake

U Vrginmostu i okolici neobični doseljenici u Blatušu još uvijek su tema razgovora među mještanima, ali sada, kada su ih pobliže upoznali, sve je svedeno na prijateljske susrete, pomoć i suradnju. U početku se nagađalo o razlozima njihova dolaska u ove pustoši. Kružile su svakakve priče. S vremenom, sve je postalo jasno, zaredale su posjete mještana neobičnoj družini, a kada su shvatili da je riječ o vrijednim i gostoljubivim ljudima, poznanstva su se proširivala, a posjete učestale. Danas je teško zamisliti u Vrginmostu ili Topuskom gastronomski, folklorni ili kakav drugi sajam bez proizvoda iz Blatuše.

Najpoznatiji cret u Evropi

Prirodni lokalitet u Blatuši još je 1964. proglašen posebnim botaničkim rezervatom, a trenutno je to najpoznatiji cret u Evropi s dubinom treseta od gotovo pet metara. Poznati botaničar iz Karlovca Vladimir Peršin više od pola stoljeća istražuje ovo područje.

– Najveća prirodna i biološka vrijednost je vrlo rijetka i reliktna zajednica bijele šiljkice, nježne biljke koja se u svom tipičnom obliku zadržala jedino ovdje. Bilo kakvo narušavanje već i tako poremećene ravnoteže uništilo bi ovu zaštićenu biljčicu kojoj prijeti izumiranje. Spašavanje bijele šiljkice prelazi okvire Hrvatske, jer je riječ o svjetskom botaničkom raritetu. Bio sam tamo nekoliko puta i uvjerio sam se da su mladi stanovnici Blatuše veliki ljubitelji prirode, pa sam siguran da je bijela šiljkica pod izvrsnim nadzorom – zadovoljan je botaničar.

Vladimir Jurišić

Osveštana nova crkva Silaska Svetog Duha u Vinkovcima

Hram sjaji kao davne 1793.

Vinkovački paroh Predrag Azap odlikovan je ovom prilikom najvišim odlikovanjem SPC-a – pravom nošenja naprsnog krsta, čime je dobio zvanje protojereja-stavrofora

Pravoslavna crkva u Vinkovcima u nedelju se predstavila novim sjajem, kakvim je odisala i davne 1793. godine, kada je na istom mestu u centru Vinkovaca bila podignuta. Osvećenje i blagoslov nove crkve veliki je događaj za celi grad i sve pravoslavne vernike, koji sada imaju mesto za molitvu. Hram Silaska Svetog Duha, koji je sagrađen na temeljima i u istoj veličini kao i stari, porušen u ratu 1991, osveštao je episkop osečkopoljski i baranjski Lukijan.

U časnu trpezu hrama ugrađene su mošti svetog kneza Lazara srbskog. Vladici Lukijanu sasluživala su šestorica sveštenika i eparhijski đakon, a pevao je hor Eparhije osečkopoljske i baranjske. U svojoj besedi vladika je, predajući ovaj dar pravoslavnim vernicima i gradu Vinkovcima, zahvalio ministarstvima Republike Hrvatske koja su omogućila da se hram podigne, a sve građane pozvao da slede Božije zapovesti o ljubavi prema Njemu i bližnjima.

Radovi su koštali tri miliona kuna, a finansirani su iz proračuna Ministarstva regionalnog razvoja na temelju sporazuma bivše vlade i SDSS-a te županijskim sredstvima, dok je 20-ak odsto novca obezbeđeno od Crkvene opštine Vinkovci i priloga pravoslavnih vernika, kojih je u tom kraju svega petstotinjak.

Protojerej Predrag Azap, vinkovački paroh, odlikovan je ovom prilikom najvišim odlikovanjem SPC-a – pravom nošenja naprsnog krsta i time je dobio zvanje protojereja-stavrofora.

– Ovo zdanje je znak našeg identiteta, znak naše prisutnosti u ovom gradu i u ovoj zemlji – rekao je protojerej-stavrofor Predrag Azap.

Osvećenju hrama i svetoj liturgiji prisustvovali su župan vukovarsko-sremski Božo Galić, dožupan Đorđe Ćurčić, gradonačelnik Vinkovaca Mladen Kralić, ministar finansija u Vladi Republike Srpske Zoran Tegeltija, konzul Republike Srbije Živorad Simić, saborski zastupnici SDSS-a Dragan Crnogorac i Mile Horvat te predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović.

Boro Rkman

Izložba malih životinja, golubova, akvaristike i teraristike u Borovu

Zmije najveća atrakcija

Trodnevnu izložbu je, prema procenama organizatora, obišlo oko 1.500 posetilaca. Posebna atrakcija bilo je besplatno fotografisanje sa zmijama, što je najviše privuklo decu

U organizaciji opštinskog Udruženja uzgajivača ukrasnih životinja “Feniks”, u Borovu je održana 5. Međužupanijska izložba malih životinja, 4. specijalka srpskog visokoletača i 4. izložba akvaristike i teraristike. Ovogodišnja izložba kojom su borovski uzgajivači otvorili izložbenu sezonu okupila je rekordan broj 97 uzgajivača golubova, živine, egzotičnih ptica, kunića te akvarista i terarista.

– Jako sam zadovoljan, pre svega zbog činjenice da je ovo najveća izložba koju smo dosad organizovali. Preko 900 eksponata velika je stvar. Mogu biti presrećan što vodim jedno udruženje u kome ljudi rade s velikim entuzijazmom i ogromnim brojem sati volonterskog rada – kaže predsednik Udruženja Novica Gajić.

Desetočlani Zbor sudija Hrvatskog saveza udruženja uzgajivača malih životinja, na čelu sa Damirom Čosićem iz Bizovca, ocenio je kvalitet eksponata i organizaciju izložbe najvišom ocenom, a za sveukupnog pobednika proglasio bečkog plavog kunića, uzgajivača Željka Svaline iz Vukovara.

– Ovo mi je prvi podmladak kunića koji sam kupio od kolege iz udruženja Avala u Beogradu – otkrio nam je Svalina.

Pobednik 4. specijalke goluba srpskog viskoletača je grlo Željka Marinkovića iz Borova, dok je pobednik 4. izložbe akvaristike i teraristike Hrvoje Alerić iz Vinkovaca za ciklidni akvarijum od 240 litara i kolekciju glodavaca.

Prvi put je organizovano takmičenje golubova srpskih visokoletača, a pobedilo je grlo Zorana Gojkova iz Borova s dužinom leta od 12 sati i 20 minuta.

Dodeljene su ukupno 83 šampionske titule, dok su nagrade organizatora na akvarističkoj i terarističkoj izložbi dobili: Kristijan Lebar iz Vukovara za kraljevskog pitona, Goran Maksimović iz Borova za loptastog pitona, Dražen Vilenica iz Vukovara za crvenouhe kornjače, Tomislav Mandić iz Tenje za bradatu agamu, Mario Klen iz Jarmine za akvarijum sa crvenim piranama, Danijel Salaj iz Čepina za nano-akvarijume i Ljubomir Lazić iz Borova za morske akvarijume.

Trodnevnu izložbu je, prema procenama organizatora, obišlo oko hiljadu i po posetilaca. Posebna atrakcija bilo je besplatno fotografisanje sa zmijama, što je najviše privuklo decu. U protekle četiri godine na borovskoj izložbi izlagalo je preko 240 izlagača iz cele Slavonije, a izloženo je preko dve hiljade različitih životinja, od čega najviše golubova. Ova izložba je pored AkTer Festa u Zagrebu jedina u čitavoj državi s takvom postavkom.

D. Bošnjak

Stogodnjak (136)

9. 11. – 16. 11. 1912: zbog ratnih sukoba na Balkanu putnički promet prema Srbiji, ali i iz nje, bio je prilično živ, što je na graničnim prijelazima stvaralo neviđeni metež, najviše zbog povratka srpskih vojnih obveznika. Stoga su i srpska i hrvatska vlada na samom početku rata donijele uredbe o načinu prelaska granice. Tada je za to bila potrebna putnica ili legitimacija. “Sada kad su nastupili normalni odnošaji povukle su obje vlade odredbe glede putnice, te se osobni promet između Srbije i Monarhije vrši opet bez putnica”, pišu novine.

* Adam Pribićević, ratni dopisnik “Srbobrana” iz Srbije, u jednom od svojih prvih izvještaja s ratišta piše i ov “U Skoplje došao sam prvim vozom srpskim, koji je u nj ušao. To je bilo u ponedjeljak, čim je uspostavljena željeznička veza sa Skopljem. Tim vozom ušao je u Skoplje i knez Aleksije. Ušao sam u nj u Kumanovu. A do Kumanova došao sam na konju za tri dana od Vranja između planine Rujna i Kozjaka i dolinom rijeke Pčinje, preko manastira sv. Prohora do sela Vojnika, a odatle drumom Egri-Palanka – Kumanovo…”

* Prva i jedina srpska tvornica jorgana Zorke Milićeve objavljuje oglas: “Izrađuje svakovrsne jorgane i madrace. Razašilje ih svakome poštanskim pouzećem, ali samo na vlastiti zahtev. Lep, od dobrog materijala izrađen glotani jorgan u svakoj boji i po ceni od samo 10 kruna, a može i naviše. Molim za mnogobrojnu narudžbinu…”

* Nikako da se ožene – jedan “Zemaljski službenik” i jedna “Domaćica”! To su im ženidbene šifre u oglasima u kojima kažu. Prvi: “Ma, vrlo sam simpatičan Srbin, imam samo 28 godina. Nije lako danas biti stalno zaposlen, a ja to jesam, s godišnjom plaćom od 14 stotina kruna. I imam pravo na mirovinu. A dosad se nisam oženio, jer se slabo znam upoznavati. Zato ovim putem tražim gospojicu, hoću reći bolju djevojku u dobu od 20 do 25 godina. Mora biti dobra kućanica, imati čistu prošlost, miraz mi je nuzgredan, a uzimam svake vjere, bez razlike. Prednost dajem onima koje nisu iz Zagreba…” Drugi: “Trgovac Srbin u Sremu, traži djevojku Srpkinju od 18 do 24 godine, mjesec gore-dolje nije važan, s obaveznim mirazom između 6.000 i 10.000 kruna. Svaka ponuda bit će ozbiljna samo ako uz nju bude priložena fotografija cijelog tijela…”

Đorđe Ličina