Sve se mijenja, samo Služba ostaje

Nakon što je prvi potpredsjednik Vlade Srbije, ministar obrane i koordinator svih sigurnosnih službi Aleksandar Vučić objelodanio da njega i predsjednika države Tomislava Nikolića što prate, što prisluškuju, što “dilaju” s ispisima (listinzima) njihovih komunikacija mobilnim telefonom, do danas nema pravih, istinitih i konkretnih informacija o tom slučaju.

Vučić je obećao da će do kraja prošlog tjedna ili početkom ovog objelodaniti sve detalje afere. Međutim, u subotu je izjavio da je nepoznat netko tražio ispis njegovih i Nikolićevih komunikacija, pa da se Nikolić spominje u 103 izvještaja o nadzoru elektronskih komunikacija “iako je u tom periodu ostvaren samo jedan kontakt i to sa jednim licem iz Republike Srpske, prema kome je primenjivana mera, inače radi se o funkcioneru RS-a”. “U tom periodu ja se pominjem u 84 izveštaja, da sam ostvario komunikacije sa više inostranih predstavnika”, kazao je Vučić.

Tko je tražio listinge?

“Naime, postoji neka operativna akcija, neretko političkog karaktera. A pošto sam lično u pitanju, a neki govore da se to vezuje sa kriminalcem, evo, reč je o novinaru Vladimiru Đukanoviću koji se stavljen na mere još 2009. godine, inače član je SNS-a. To je bilo iskorišćeno za vađenje listinga Tomislava Nikolića i mog listinga i stavljanja na mere nadzora. To je bilo 2009. i 2010. godine”, objašnjava Vučić, koji usput u priču uvodi nekog Zvonimira M., za kojega nitko nije čuo, ali se i taj spominje u razlozima za kontrolu komunikacije.

Taj Vladimir Đukanović je, inače, tzv. novinar koji je na Radio Fokusu vrijeđao koga god je stigao zato što je, recimo, Hrvat ili ima veze s Hrvatima. Onda ga je Republička radiodifuzna agencija opomenula, pa je bio malo udaljen iz etera, da bi završio u najvišim organima Srpske napredne stranke čim se ova izdvojila iz Šešeljevih radikalskih redova.

U trenutku nastanka ovog teksta, informacije govore da zaista jesu traženi listinzi razgovora Vučića i Nikolića, ali premijer i ministar policije Ivica Dačić istodobno tvrdi da oni nikada nisu dostavljeni. Pritom, nismo saznali ključne detalje tzv. afere: tko je listinge – prisluškivanje je u međuvremenu otpalo – uopće tražio?

Podjela političkih feuda

Na kraju svega, ostaju najavljene smjene u MUP-u Srbije; ostalo, agencije, već su drugovi obavili. Ostaju i najave da će se napokon mijenjati zakonske odredbe o tome tko koga i zašto može pratiti i prisluškivati. Vučić govori o tome da je od 2006. do 2012. za potrebe Sigurnosno-informativne agencije (BIA) i MUP-a Srbije izvađeno ukupno 111.436 listinga, a da je od 2002. do 2012. primijenjeno 77.235 “mjera potpune kontrole” telefonskih i internetskih komunikacija, što god to značilo.

Bogoljub Milosavljević, profesor prava na beogradskom Univerzitetu Union, kaže da podaci o broju listinga i prisluškivanih ljudi “deluju naduvano i predimenzionirano” i da afera o prisluškivanju pokazuje da je Srbija u fazi manipulativne demokracije u kojoj vlast koristi sve za prikupljanje poena, a da je to ustvari signal vlastima da se ozbiljnije pozabave tom temom kako bi zemlja ispunila demokratske standarde.

Vjerojatno jedini mogući zaključak cijele priče, a vrlo brzo ćemo saznati da li smo u pravu, jest da je riječ o podjeli partijsko-političkih feuda i da je i dalje na snazi ona izreka da se “sve mijenja, samo Služba ostaje ista”.