Balkan prolaz

CIK

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK), tijelo zaduženo za sprovođenje fer i demokratskih izbora, ali i za utvrđivanje sukoba interesa, pokazalo je u više navrata da su jedini interesi kojima služi – politički. Na posljednjoj sjednici ovoga tijela, koju su mnogi mediji ocijenili skandaloznom, podijelili su oštre sankcije malim strankama za koje je utvrđeno da su primale nezakonito visoke donacije (najveća od tih donacija bila je oko pet hiljada eura), istovremeno ni ne razmatrajući slučajeve u kojima su daleko veći iznosi darivani većim i, gle, uglavnom vladajućim strankama. Kako bi cirkus bio kompletniji, CIK je jednoglasno utvrdio da nije istina ono što svi vide: naime, utvrđeno je da premijer Federacije BiH Nermin Nikšić i njegov dopremijer Jerko Ivanković Lijanović nisu u sukobu interesa, iako je Vlada Federacije prošle godine za v.d. izvršnog direktora za upravljanje i održavanje u Javnom preduzeću Autoceste FBiH imenovala Mirsada Nikšića, brata federalnog premijera, a za v.d. finansijskog direktora Ivana Šakotu, zeta dopremijerovog brata. Pa neka onda neko kaže da BiH ne sliči sretnoj obitelji.

Blaca

Proces protiv petorice optuženih za ubistvo Ibusha Kllokoqija 1999. godine, bivšeg pripadnika državne sigurnosti Kosova, završen je izricanjem presude optuženicima na ukupno 54 godine zatvora. Kako prenosi Koha.net, mješovito sudsko vijeće Okružnog suda u Prištini izreklo je rečenu kaznu optuženima u slučaju “Blaca” za teško ubistvo i pokušaj ubistva. Eulex je u ponedjeljak saopćio da su Shpresim Uka, Sadik Abazi i Driton Hajdari osuđeni na 15, 12, odnosno na sedam godina, a Bekim Syla i Shaban Syla na po 12, odnosno osam godina zatvora. U ovom slučaju svjedok saradnik bio je Nazim Bllaca, koji je priznao da je izvršio jedno ubistvo i u učestvovao u njih desetak, a slučaj je vodio tužilac Eulexa. Kako javlja Tanjug, izricanju presude nisu prisustvovala trojica optuženika – Shpresim Uka, Bekim Syla i Driton Hajdari. Predmet se odnosi na ubistvo Kllokoqija i na pokušaje ubistva članova i funkcionera Demokratskog saveza Kosova Adema Salihaja.

Tolimir

Zdravko Tolimir, general Vojske Republike Srpske i pomoćnik za obavještajno-sigurnosne poslove tadašnjeg komandanta VRS-a Ratka Mladića, osuđen je u Haagu na doživotni zatvor. Sud ga je proglasio krivim za genocid, udruživanje radi počinjenja genocida, istrebljenje, ubistva, progon i prisilno premještanje Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe od jula do novembra 1995. Vijeće je odbacilo kao nedokazanu optužbu za deportaciju i ubistva kao zločin protiv čovječnosti. Presudom je utvrđeno da su ta masovna ubistva, ali i ubistvo trojice bošnjačkih lidera u Žepi, predstavljala genocid, uz protjerivanje hiljada bošnjačkih žena i djece iz Srebrenice i Žepe, zbog toga što su počinjena u namjeri da se Bošnjaci unište, potpuno ili djelimično, kao etnička grupa. Sva masovna ubistva srebreničkih Bošnjaka počinjena su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata vojnih i političkih lidera RS-a, navodi se u presudi. “Ovo suđenje je o izboru generala Zdravka Tolimira da ne ispuni svoje dužnosti i ne poštuje zakone ratovanja. Učestvovao je u bespoštednom zajedničkom planu vojnog i civilnog rukovodstva bosanskih Srba da se protjera muslimansko stanovništvo iz Srebrenice i Žepe. Slijedeći ostvarenje plana o eliminiranju enklava, on je pomogao, nadzirao i ovlastio organiziranje, zatvaranje, pogubljenje i pokapanje hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka”, piše u presudi.

Miškovići

Kako stvari sada stoje, Miškovići otac i sin – Miroslav i Marko – dočekat će novu godinu u pritvoru, nakon što je krivično vanpretresno vijeće Specijalnog suda u Beogradu odbilo njihovu žalbu na rješenje. Miškovići su, zajedno sa Milom Đuraškovićem i još sedmoricom osumnjičenih, uhapšeni 12. decembra zbog sumnje da su zloupotrebom službenog položaja izvlačili novac iz putarskih preduzeća i sebi pribavili korist od oko 30 miliona eura. Kako je potvrdila glasnogovornica Suda Maja Kovačević, osumnjičeni se terete da su od 2005. do kraja 2010. kao suvlasnici u privatizovanom Preduzeću za puteve Niš, a preko njega i suvlasnici više preduzeća za puteve – Beograd, Kragujevac, Vranje, Srem put, Bačka put i drugih – neosnovano iz tih preduzeća izvukli novac i imovinu. Regionalne agencije prenose da su osumnjičeni od zajedničkog posla zaradili oko 30 miliona eura, od čega je Marku Miškoviću pripalo od 17 do 19 miliona eura, Đuraškoviću deset, a preduzeću Hemslejd 1,2 miliona eura. Mediji prenose i izjavu šefa radne grupe za ispitivanje privatizacija Bogdana Pušića, koji je kazao kako je Mišković na saslušanju priznao da je nekim političarima davao novac, rekavši kako je bio dobar kada je novac davao. Na pitanje kome je Mišković davao novac, Pušić je odgovorio: “Reći ću kada dođe vrijeme.”

Entitet

Taman su pregovori između Beograda i Prištine ušli u produktivnu fazu, a premijer Srbije Ivica Dačić već prijeti obustavom razgovora s kosovskim premijerom Hašimom Tačijem i europskom visokom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, “ukoliko ne bude poštovan dogovor da se za robu koja ostaje na sjeveru Kosova ne plaća carina”. Ipak, uz svu galamu oko “prekidanja pregovora”, Dačić je progovorio i o mogućnosti da sjever Kosova dobije neku širu autonomiju u okviru Kosova, nešto poput Republike Srpske. “Mora se uzeti u razmatranje svaka opcija, ali to nije prijedlog za trajno rješenje”, misli Dačić. Predstavnici EU-a to nisu propustili pohvaliti, pa makar se radilo i o prijedlogu formiranja srpskog entiteta na Kosovu. Izvjestilac Evropskog parlamenta Jelko Kacin pozdravio je ovu inicijativu, navodeći kako se radi o “koraku naprijed” u odnosu na ranije pozicije. “Opcija o statusu Republike Srpske, koliko god je kontroverzna, zapravo ukazuje da Srbija traži rješenje unutar granica Kosova i da je posvećena da u dijalogu sa Prištinom ojača srpsku zajednicu na Kosovu koja je danas podijeljena”, rekao je Kacin Tanjugu.