Igre na smeću

To da neće biti rekonstrukcije Vlade i da Hrvatskoj još nije potrebna pomoć Međunarodnog monetarnog fonda bili su glavni naglasci što su ih mediji izdvojili iz govora koji je premijer Zoran Milanović u nedjelju održao na SDP-ovom skupu u Koprivnici, nakon što je bonitetna agencija Standard & Poor’s u petak snizila hrvatski kreditni rejting. Izvještavajući o premijerovom govoru, nijedan medij nije se odlučio u naslov istaknuti da je on tamo rekao kako u rušenju kreditnog rejtinga vidi i nešto dobro, a upravo je ta činjenica ključna za suočavanje građana s Vladinom ekonomskom politikom.

“Ali, možda ovo nije loše kao upozorenje nekima u Hrvatskoj o tome kakvo je stvarno stanje”, rekao je Milanović, pa još jednom upotrijebio svoju odnedavno omiljenu retoričku dosjetku o tome kako je to stanje “izrazito teško, ali nije panično”, kako ono “nije katastrofično, ali je izvanredno”, u kojoj je teško ne uočiti simptome orvelovskog dvomišljenja.

Za Milanovića, stanje nije toliko katastrofalno ni panično da bi se išta unutar njegove vlade trebalo mijenjati ili da bi trebalo mijenjati opći smjer njene ekonomske politike. Međutim, ono je toliko teško i izvanredno da je krajnje vrijeme da neki u Hrvatskoj shvate kako se toj ekonomskoj politici moraju prilagoditi. Poruka je prije svega upućena sindikatima javnih službi, od kojih se očekuje da se pomire s kresanjem primanja predviđenim u sljedećoj godini, zatim zaposlenicima javnih poduzeća koje će uskoro zasuti tisuće otkaza, a potom i svima ostalima, čije će plaće u sljedećoj godini realno manje vrijediti, mirovine stagnirati, a kupovna moć i dalje padati.

Milanović je tu poruku uzgredno ubacio u svoj govor, a nije ju trebao ni gurati u prvi plan jer ju je odmah nakon objave rušenja rejtinga u neinvesticijsku kategoriju kolokvijalno zvanu “smeće” ministar financija Slavko Linić već uputio javnosti na puno suptilniji način, reagirajući tako spremno kao da je na tako dobru vijest dugo čekao.

Linić je odmah sazvao konferenciju za medije na kojoj je objavio kako snižavanje rejtinga znači da Vlada mora ozbiljno preispitati netom usvojeni proračun za 2013. godinu. Najavio je da će zbog pada rejtinga morati odustati od financiranja nekih javnih investicija, zbog čega će izostati projicirani rast BDP-a od 1,8 posto. Ustvrdivši da će zbog neinvesticijskog rejtinga porasti kamate na zaduživanje države, kazao je da neće u siječnju izaći s državnim obveznicama na strano tržište, kako je planirao, nego će se vjerojatno zaduživati kod domaćih banaka.

Linićev istup bio je popraćen katastrofičnim razglabanjima analitičara o tome kako pad rejtinga povlači za sobom rast kamata na vanjski dug za dvije milijarde kuna, što zahtijeva daljnje stezanje izdataka za proračunske korisnike, pa je odmah pokrenuto i pitanje dolaska MMF-a, čijim se pozivanjem barata manje kao realnom opcijom, a više kao prijetnjom proračunskim ovisnicima.

Očekivano, ponovo je postavljeno i pitanje promjene monetarne politike Hrvatske narodne banke, što je nakon dugo vremena dovuklo guvernera Borisa Vujčića pred male ekrane kako bi hladnim nastupom smirio nervozu, otklonio mogućnost promjene stava HNB-a i vratio priču u domenu Vlade. Vujčić je pojasnio da kreditni rejting nije jedini faktor koji utječe na cijenu zaduživanja države pa kazao kako se zbog promijenjenih prilika na vanjskom tržištu Hrvatska danas može zaduživati znatno povoljnije od kamatne stope po kojoj je u travnju ove godine izdala 1,5 milijardi dolara vrijedne obveznice.

Osim toga, dodao je da se po iskustvima drugih zemalja kojima je rušen rejting može zaključiti da se to na porast kamata odražavalo negdje između 0,5 i 0,6 posto. Uzmemo li da će Hrvatska za financiranje i refinanciranje tijekom sljedeće godine trebati posuditi oko 28 milijardi kuna, porast kamata na taj iznos predstavljao bi razliku od nekih 150 milijuna kuna, što je značajna svota, ali ne toliko velika da bi izazvala opći poremećaj proračuna.

Međutim, kada se pogledaju podaci o trgovanju državnim obveznicama, vidljivo je da je taj efekt bio manji i od onoga kojeg je naveo Vujčić i da se rušenje rejtinga Hrvatske u ponedjeljak na tržištima odrazilo za nekih 0,2 posto, da bi se već u utorak taj porast cijene istopio, a u srijedu hrvatsko zaduživanje postalo čak i povoljnije nego što je bilo prije rušenja rejtinga. Kako za “Novosti” pojašnjava jedan fondovski investitor, to kolika će cijena zaduživanja biti u trenutku kada se Linić odluči na izdavanje novih obveznica ovisit će prije svega o kretanjima u inozemstvu, puno više nego o sadašnjoj promjeni rejtinga.

Naime, od travnja kada je Hrvatska izdala obveznice uz prinos od 6,25 posto, na tržištu je prinos postupno značajno opao, da bi se posljednja dva mjeseca stabilizirao negdje oko 4,5 posto na desetogodišnje obveznice. Iako je, kao što je istakao Vujčić, cijena zaduživanja Hrvatske bitno smanjenja, nitko oko toga nije radio pompu kakva je napravljena oko kreditnog rejtinga.

To smanjenje rezultat je promjena na svjetskom tržištu, gdje su se investitori zasitili obveznica s niskim, a često i realno negativnim prinosom, sigurnih zemalja poput Njemačke, i počeli prepoznavati priliku za unosniji plasman novijim članicama Europske Unije, čije obveznice daju opipljivi prinos, uz relativno visoku sigurnost. Zbog povećanog interesa su prinosi na obveznice te skupine zemalja od Litve do Slovenije, kojoj pripada i Hrvatska, već mjesecima u padu. Kako dodaje naš sugovornik, Hrvatskoj pogoduje skoro primanje u EU, a na cijelo tržište utjecala je i stabilizacija u Španjolskoj i Italiji.

Uz bolji rejting zaduživanje bi, naravno, bilo još povoljnije, pa njegovo rušenje svakako predstavlja negativan efekt, a prelazak iz investicijske u neinvesticijsku kategoriju važan je i zato što pravila mnogih velikih fondova brane ulaganje u “smeće”. No da investitori ne gledaju samo rejting pokazuje i primjer Slovenije, čija je cijena zaduživanja trenutačno znatno viša od hrvatske, iako ima puno bolji rejting, “A-“, dok je Hrvatska i dalje pozicionirana između Mađarske i Rumunjske, koje imaju isti rejting, “BB+”.

Sve to govori kako je katastrofična reakcija ministra Linića, koji je u ponedjeljak ipak ublažio svoj nastup, bila pretjerana. Milanovićevi ministri reagirali su zapravo sasvim u skladu s njegovom dvojnom ocjenom stanja, pa dok je Linić sijao paniku, potpredsjednik Vlade Branko Grčić umanjivao je efekte promjene rejtinga, a kada je Linić krenuo smirivati nervozu, ministar rada Mirando Mrsić istupio je s najavom novih izmjena Zakona o radu i kolektivnih ugovora.

Vratimo li se sada Vujčiću, koji je odbio svaku mogućnost promjene monetarne politike, kazavši da bi u hrvatskim okolnostima ciljana inflacija samo doprinijela daljnjem padu BDP-a, možemo zaključiti kako on ustvari podržava smjer Vlade, koja ni njemu nema uputiti nikakav prigovor, osim da se izjasni na koje to reforme misli kada im poručuje da ih je potrebno provesti.

Popis reformi, kazao je Vujčić, bio bi podugačak, ali po njemu se radi o mjerama za poboljšanje konkurentnosti prema top listi “Doing business” Svjetske banke, dakle riječ je o istoj stvari koju je u svoj nedavno predstavljeni investicijski plan uvrstio Grčić. Guverner od Vlade ne traži nikakvu promjenu smjera, ali traži da ona bude puno radikalnija u provedbi svoje politike, što se naročito odnosi na fleksibilizaciju tržišta rada i jače kresanje proračunskih rashoda, čega se Vlada dosad libila iz političkih razloga.

Vladi stoga pogoduje svako stvaranje atmosfere katastrofe, kako bi to mogla iskoristiti da učini korak dalje, koji će biračima u toj atmosferi biti prihvatljiviji. Pogoduje joj priča o potrebi dolaska MMF-a jer se tada može postaviti kao narodni odvjetnik koji, kako kaže Milanović, ide “srednjim putem”, i to je smisao političkih poruka da se mirovine neće dirati, a MMF “još uvijek” neće zvati.

Milanovićevi ministri već su prije usvajanja novog proračuna počeli preparirati javnost na to da će 2103. biti teška godina. Ono što Vlada svojom ekonomskom politikom nastoji postići je povećanje konkurentnosti. To znači da ona želi povećati profitabilnost poslovanja u Hrvatskoj, što svakako ide na ruku poslodavcima. Kako u uvjetima četverogodišnjeg pada BDP-a, tijekom kojeg je ekonomska aktivnost ukupno smanjena za 10 posto, ona nema proračunskog prostora za smanjenje poreznog opterećenja, Vlada nastoji preliti taj teret na stanovništvo, kao u slučaju PDV-a, a smanjiti opterećenje poslodavaca. Kako nema prostora za daljnji rast deficita, ona kresanjem proračunskih plaća pokušava ublažiti porezni pritisak.

U sklopu te strategije, koliko god se govorilo o potrebi očuvanja radnih mjesta, Vlada zapravo namjerava dijeliti otkaze, što je umjesto u javnim službama, kojima će smanjiti primanja, odlučila učiniti u sklopu restrukturiranja državnih tvrtki. Veća nezaposlenost vršit će dodatni pritisak na smanjenje plaća zaposlenih u privatnom sektoru. Uz to, ministri su ovog tjedna odmah najavili i nove mjere fleksibilizacije tržišta rada te preuzimanja dijela troškova za otpremnine na državu, što će tvrtkama pojeftiniti otpuštanja.

Rezultati te Vladine strategije “interne devalvacije” trebali bi biti jeftinija radna snaga i veći profiti poduzetnika, odnosno konkurentnija, u pravom smislu kapitalistička ekonomija, koja će privući investicije i tek u drugoj fazi pokrenuti novi ciklus zapošljavanja. Sve to išlo bi puno bezbolnije da su prilike u europskom okruženju povoljnije i utječu na hrvatski rast, no ovako će sljedeća godina za mnoge doista biti teška.

Kako bi premostila to razdoblje izostanka poželjnog rasta privatnih investicija, Vlada je paralelno pokušala zadržati politički prihvatljivu razinu socijalnih transfera i podići razinu investicija javnog sektora, gdje nailazi na probleme loše strukture projekata i potrebe njihova financiranja novim zaduživanjem, što je zbog prevelikog deficita kažnjeno rušenjem rejtinga. Odabrana ekonomska doktrina, poručuju zagovornici, mora se nemilosrdnije provoditi da bi bila uspješna, a ne budemo li dovoljno prilagodljivi, stići će uskoro još takvih poruka.

Nije, međutim, stvar u tome da Vlada nije htjela jače kresati proračunske rashode i da ona ne želi provoditi odabranu doktrinu, nego u tome što je naišla na otpore zbog kojih svoje namjere politički nije mogla provesti već ove godine, iako ima pripremljena rješenja. U tom je smislu rušenje rejtinga u kategoriju “smeća” iskorišteno za izazivanje šoka, odnosno kao poželjno upozorenje neprilagođenima, da sada ministri ozbiljno nastupaju u ulogama smetlara.