Intrigator

Državni zavod objavio porazne statistike

Vrhunska sirotinja

Od Hrvatske je veći rizik od siromaštva u Europskoj uniji prošle godine bio samo u Španjolskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da je u 2011. godini čak 21,1 posto građana Hrvatske bilo u opasnosti od siromaštva. Za pojedinca u Hrvatskoj prag rizika od siromaštva iznosio je prema izračunima DZS-a 24.240 kuna godišnje, odnosno manje od 2.020 kuna mjesečno, dok je prag rizika od siromaštva za četveročlanu obitelj iznosio 50.904 kuna, što znači da je mjesečni prag siromaštva u Hrvatskoj za jednog člana četveročlanog domaćinstva iznosio tek 1.060,50 kuna.

Godinu ranije, prag rizika od siromaštva za pojedinca je iznosio 25.200 kuna, dok je za četveročlano kućanstvo, kako ih se ne bi statistički guralo u siromašne, kao da nije riječ o egzistencijalnoj ugroženosti, trebalo 52.920 kuna.

U radnoj kategoriji stanovništva, među zaposlenima, rizik od siromaštva najviši je kod samozaposlenih – u 2011. iznosio je 17,6 posto i skočio je za ogromnih 4,9 posto u odnosu na 2010, dok je najugroženija kategorija nezaposlenih, kod kojih je u 2011. rizik iznosio 42,5 posto i, zanimljivo, bio je 2,2 posto niži nego u 2010.

Prema Ginijevom koeficijentu, dohodovna je nejednakost u Hrvatskoj u 2011. iznosila 0,31 posto, dok je kvintilni omjer, koji pokazuje s koliko dohotka raspolaže 20 posto populacije s najvećim dohotkom u odnosu na 20 posto populacije s najmanjim dohotkom, iznosio 5,4.

Docent s katedre za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Zdenko Babić kaže kako su, osim krize, za visoki rizik od siromaštva u Hrvatskoj krivi i niža učinkovitost sustava socijalnih transfera te nedostatak i nedovoljno artikuliranje javnih politika usmjerenih na ublažavanje snažnih socijalnih posljedica ekonomske krize i siromaštva.

Babić pojašnjava da se granica siromaštva u Hrvatskoj računa kao i drugdje u Europi, kao 60 posto medijalnog dohotka, a potpuno je druga stvar je li tih 2.020 kuna mjesečno za samca dovoljno za minimalne potrebe prehrane, stanovanja i higijene. Niski iznosi socijalnih transfera od oko 600 kuna mjesečno nisu dovoljno učinkoviti u suzbijanju siromaštva, ocjenjuje Babić i dodaje kako bi se transfere usmjerene na najsiromašnije moralo povisiti da bi osigurali socijalni minimum prikladniji od današnjeg.

Europske statistike za 2011. godinu svrstavaju nas u vrh zemalja po visini rizika od siromaštva. Od Hrvatske je veći rizik od siromaštva u prošloj godini bio u Španjolskoj sa 21,8 posto i Rumunjskoj sa 22,2 posto, dok je među članicama Europske unije na vrhu liste bila Bugarska sa 22,4 posto. Siromaštva su se najmanje morali bojati u Češkoj, gdje je taj rizik iznosio 9,8 posto.

Konačne podatke o riziku od siromaštva za 2011. godinu Državni će zavod za statistiku objaviti u veljači 2013., dok ćemo za 2012., jednu od najtežih od početka krize, statistike imati 2014. godine – tko ih dočeka.

Josip Jagić

Neostvareni proračunski ciljevi

Bez posla preko 500 ljudi dnevno

Rast BDP-a od 0,8 posto, umjesto čega se očekuje da ćemo godinu završiti s padom od najmanje 1,1 posto, nije jedina neostvarena Vladina projekcija iz proračuna godine ne izmaku, iako se o njoj najviše priča. Dok je 2011. prosječan broj registriranih nezaposlenih osoba iznosio 305.333, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovog su tjedna debelo premašili brojku od 346.000 nezaposlenih, a nema nade da će se na njoj stati. Samo tjedan dana ranije, brojka je bila na 342.000, što govori o tempu kojim dnevno bez posla ostaje preko 500 ljudi.

U projekcijama neostvarenog proračuna za 2012. godinu Vlada nije zacrtala cilj s brojem nezaposlenih, ali je zacrtala cilj broja zaposlenih. Tamo je stajalo da će zaposlenost u ovoj godini pasti za 0,9 posto. Međutim, najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku govore da je u prvih devet mjeseci 2012. u odnosu na isti period 2011. pad zaposlenosti iznosio 1,8 posto, dakle bio je dvostruko gori od proračunske projekcije.

N. Bajto

Kratko & jasno

Mijat Stanić, Sindikat cestara

Hapšenja mi vraćaju povjerenje

Ulovljene su “sitne ribe”, a nužno je da se krene od vrha, do onih najviše pozicioniranih u policiji, jer bez njihove dozvole sve to ne bi bilo moguće

Uhapšeno je petero pripadnika zagrebačkog PNUSKOK-a, policajaca specijaliziranih za najteži kriminal, koji se sumnjiče za korupciju i sabotiranje istraga. Mislite li da zbog njih istrage u HAC-u nisu završavale na sudu?

Teško je reći, možemo samo nagađati. Iz proteklih iskustava, moj je stav prema policiji bio zatvoren. Jednom prilikom mi je visokopozicionirani inspektor, na pitanje da li da i dalje tjeram pravdu prijavama jer se ništa se ne dešava, rekao kako nije vrijeme da se policiji daju takve informacije. Zato su me i iznenadila ova hapšenja, koja mi vraćaju povjerenje. No, ulovljene su “sitne ribe”, a nužno je da se krene od vrha, do onih najviše pozicioniranih u policiji, jer bez njihove dozvole sve to ne bi bilo moguće.

Kakve su se kriminalne radnje odvijale u Hrvatskim autocestama?

Nezakonitih poslova bilo je raznih, počevši od 2009. godine i tunela, čije je farbanje koštalo četiri puta više nego što vrijedi. Potom su uslijedili veliki aneksi ugovora na kojima je ukradeno oko milijardu i pol kuna, pa dijeljenje novca nakon izmjene tehnologije projekata. Tu je bio i projekt prijelaza za životinje, za koji je novac potrošen iako nikada nije izgrađen. Ističem i priču o signalnim stupićima. Putem signalne opreme u tri godine ukradeno je tri miliona kuna, a tu je i niz drugih nezakonitih radnji. Prijave za prevare bile su podnesene, davao sam i iskaze, a na kraju od toga nije bio ništa.

Među uhapšenima je i inspektorica koja je vodila istrage u HAC-u?

Inspektorica Selma Abadžić često je dolazila u HAC, bila je srdačna, radoznala i detaljno je ispitivala stanje. Takvo je profesionalno ispitivanje odavalo povjerenje. No, onda su počeli pritisci sa svih strana na nas koji smo prijavljivali korupciju i shvatili smo da sve ide u krivom smjeru, da policija surađuje s kriminalcima. Dotična je od nas izvlačila podatke pomažući onima koji su trebali biti predmet istrage. Kompletna papirologija koju smo joj dali, a iz koje se iz aviona vidjelo da se radi o pljački, nije završavala ni u istražnom postupku, a kamoli na sudu.

Mirna Jasić

Dubravko Grgić fiktivno kupovao Tuđmanova djela

Bespuća HDZ-ovih donacija

Misterija s tantijemama iz 1998. konačno je razjašnjena, jedino nije poznato u čijim se sve podrumima još čuvaju Tuđmanova djela

Vlasnik osiguravajućeg koncerna Agram Dubravko Grgić svjedočio je ovog tjedna u procesu Ivi Sanaderu i HDZ-u za slučaj “Fimi medija” o tome kako su ga HDZ-ovi emisari na čelu sa Sanaderom 2003. molili da pomogne njihovu kampanju s milijun maraka, da bi on na koncu pristao na iznos od 500.000 kuna.

No nije bila dana obična donacija, nego je Grgićeva tvrtka Euroherc za taj iznos kupila “djela dr. Franje Tuđmana“. Od prodavatelja je bio preuzet samo dio knjiga, “tek toliko da bismo imali pokriće za izvršeno plaćanje”, a one se i danas, dodao je Grgić, nalaze u nekom podrumu Euroherca.

Šteta bi bila da Grgićevo svjedočenje prođe a da nas ne podsjeti kako su djela prvog hrvatskog predsjednika jednom ranijom prilikom već poslužila kao pokriće za sumnjive transakcije.

Godine 1998. predsjednik Tuđman je sukladno novouvedenom Zakonu o obavezama i pravima državnih dužnosnika objavio svoju imovinsku karticu, u kojoj je stajalo da je vlasnik obiteljske kuće, kolekcije umjetničkih slika i polovnog osobnog automobila iz 1990. godine. U kartici je bilo navedeno da njegova supruga Ankica Tuđman posjeduje osobni automobil te da nema druge pokretnine, dionice ni udjele u poduzećima.

No službenica Zagrebačke banke Ankica Lepej predočila je “Jutarnjem listu” bankovne račune koji su pokazivali da je Ankica Tuđman nekoliko mjeseci ranije oročila u toj banci iznos od 210.000 njemačkih maraka i 15.740 američkih dolara. Bankarska službenica time nije pokazala samo da su Tuđmanovi lagali građanima, već i da su puno bogatiji nego što se misli, pa se pojavilo i pitanje porijekla novca.

Uskoro je stiglo objašnjenje da su to prihodi od autorskih prava od prodaje knjiga dr. Tuđmana. Budući da se u to vrijeme radilo o pozamašnom iznosu i da je predsjednik svoje bankovne račune zatajio u imovinskoj kartici, u to je objašnjenje malo tko povjerovao, no nakon Grgićeva svjedočenja valja ponovno o njemu promisliti. Za pretpostaviti je da je predsjednikova udovica i 2003. dobila tantijeme od prodaje suprugovih knjiga, a zahvaljujući Grgićevom Eurohercu znamo da je te godine bilo ozbiljnog prometa. Zašto bi bilo nemoguće da je promet bio velik i ranijih godina?

Eto, ta misterija iz 1998. konačno je razjašnjena, jedino nije poznato u čijim se sve još podrumima čuvaju Tuđmanova djela.

Nikola Bajto

Upalila nova komunikacijska strategija

Vlada dobila po fejsu

Internetsko lice aktualne vlasti kojim se ona voli predstavljati kao modernija – tehnološki barem – od konzervativnih im prethodnika, ipak nosi neke dobre rezultate. Riječ je o komunikaciji s građanima na Facebook stranici Vlade, gdje se katkad zapodjene poneki uistinu zanimljiv dijalog. Ili bude registrirana određena konstruktivna pošta, kakva je bila npr. ona s primjedbom na račun premijera Zorana Milanovića koji, naime, običava bicikl po Sljemenu voziti u zabranjenom smjeru, i to u pratnji džipa s tjelohraniteljima, dakako, standardno poširokog…

Ovom prilikom zabilježeno je tamo i mišljenje stanovitog M. S., koji je vlast optužio da ide na ruku “moćnim sponzorima” i “briselskoj oligarhiji”, pritom živeći “ispod staklenog zvona”. Dežurni službenik Vladina glasnogovorništva uznastojao je zatim opravdati napadnutu stranu, hvaleći “mini poreznu reformu” i “odlične” efekte uredbe o plaćanju doprinosa uz plaće, kao i navodnu veću socijalnu sigurnost radnika, planirane opsežne javne radove i – ne bi čovjek vjerovao – privatizaciju brodogradilišta.

No, korespondent je uzvratio još žešće, nazivajući novu fiskalnu politiku birokratskim mjerama radi pumpanja budžeta, te im poruči “Halo! Ljudi, probudite se i urazumite, deset tisuća ljudi je u proteklih mjesec dana izgubilo posao, banke ljudima oduzimaju kruh iz usta, prodajete i ono malo obiteljskog srebra što je ostalo…”

I nije da vjerujemo kako će se Vlada zbog toga predomisliti, no svakako raduje makar i sam trend širenja internetu svojstvene demokratičnosti na službene i otvorene adrese političke elite. Ako ništa konkretnije, imamo je gdje ćušnuti po fejsu.

Igor Lasić

Katran & perje

Bolja prošlost Miomira Žužula

Imostrojka

Dok je bio ministar dogovoren je ulazak u NATO, dobiven je avis za EU, prva hrvatska raketa poletjela je na Mars i naši su liječnici otkrili lijek za AIDS

Sudeći po onome što je izrekao u ovotjednoj HTV-ovoj emisiji “Nulta točka”, bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul evoluirao je u kejnzijanca, tj. borca za pošteniji kapitalizam. U isto vrijeme, neki analitičari sumnjaju da se ovaj mislilac prestrojava te radikalizira stavove čak i prema socijalističkim rješenjima.

“Privatizacija nečega što služi javnome dobru ne može biti odgovarajuća, bez obzira na dobiveni novac. Privatizacija autocesta je besmislica jer one moraju služiti građanima. Država ne služi stvaranju profita već općoj dobrobiti građana. U tome su sve dosadašnje vlade radile pogreške”, ustanovio je čovjek čije je ime svojedobno bilo povezivano s aferom “Imostroj”, dok se članove njegove obitelji čerečilo glede navodnog uništavanja tvornice čarapa Sloboda iz Velike Gorice. No to je potpuni nonsens, kada znamo da Žužul vrlo dobro znade kako čarape trebaju koristiti općoj dobrobiti, tj. stopalima građanstva, a ne stjecanju profita.

Ujedno se bivši ministar u vladi Ive Sanadera usprotivio trendu povećanog zaduživanja države jer to, zaboga, “nije pametno” te se složio s nazočnima u studiju da vlada “potpuno nepovjerenje u političare”.

Još uvjerljivije je Miomir Žužul govorio, a da ga nitko nije pitao, o stanovitoj aferi “Verona”, kada je navodno sa Sanaderom u tamošnjoj operi prodavao Plivu ispod žita. Uglavnom, Žužul je te 2006. bio “nikakav dužnosnik”; dvije godine ranije napustio je vladu, taj nepostojeći događaj “nit’ je istraživan, nit’ procesuiran”; na operu u Veronu odlazi svakog ljeta pa je išao i tog; putovao je odvojeno a ne sa Sanaderom; međunarodni je konzultant bio prije i poslije prekratkog ministarskog mandata, a međunarodnim konzultantima opere su gotovo poput kancelarije.

“Narodski rečeno, ja u tom slučaju nit’ sam luk jeo nit’ miris’o”, našalio se vižlasti Žužul, pa je uvjerljivo podsjetio auditorij da je u vladi bio tek beznačajno kratak period, godinu dana.

S time što se poslije događalo, nije upoznat.

Dok je bio ministar dži-di-pi (bruto društveni proizvod) iznosio je nevjerojatnih “čet’ri zarez tri posto”, dogovoren je ulazak u NATO, dobiven je avis za EU, kao i datum početka pregovora, prva hrvatska raketa poletjela je na Mars i naši su liječnici otkrili lijek za AIDS.

Petar Glodić