Kronika

Diskriminacija pri zapošljavanju u Zagrebu

Tomica popularniji od Vojkana

Kandidat za posao čije ime ili prezime asocira na srpsku nacionalnost ima manje šanse za radno mjesto od drugog kandidata potpuno istih karakteristika

Osim što su Srbi diskriminirani prilikom zapošljavanja u državnim i javnim službama, slično je i u privatnim tvrtkama, pokazalo je istraživanje “Vojislav Trifunović ili Tomislav Lučić: tko će se lakše zaposliti u Zagrebu”, kojom je testirana diskriminacija po nacionalnoj, ali i dobnoj osnovi.

Istraživanje su sproveli profesorica Darja Maslić Seršić s Odsjeka za psihologiju i docent Anton Vukelić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Empirijska provjera

– Utvrđeno je postojanje diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj i po dobnoj osnovi. Kandidat čije ime ili prezime asocira na srpsku nacionalnu pripadnost ima manje šansi da će primiti pozitivan odgovor poslodavca od kandidata potpuno istih karakteristika, čije ime ili prezime asocira na hrvatsku nacionalnost. Konkretno, ako se zovete Tomislav Lučić, imate bolje šanse zaposliti se u Zagrebu nego ako se zovete Vojislav Trifunović. Isto vrijedi i za 20-godišnjake u odnosu na 40-godišnjake. Diskriminacija je utvrđena već u prvom krugu selekcije, kad se šalje prijava poslodavcu i čeka poziv za selekcijski postupak – kaže prof. Maslić Seršić.

Istraživače je zanimalo postoji li ovakav oblik diskriminacije u Hrvatskoj, koliko je on prisutan i može li se izmjeriti. Da bi na to uspješno odgovorili, bila je važna mogućnost da empirijski provjere složene društvene fenomene o kojima sud obično donosimo na temelju individualnih dojmova.

– Metoda je bila eksperimentalna, pedantna i mukotrpna. Javili smo se na ukupno 346 natječaja za posa dva uzorka po 173 natječaja objavljena na portalima MojPosao, Posao.hr i u dnevnim novinama. Na svaki smo natječaj slali par kandidata koji su bili u svemu isti osim po imenu ili po dobi. Prijave su se razlikovale u sitnim, beznačajnim detaljima, tek da ne bi bile na prvi pogled jednake – kaže profesorica.

Ograničili su se na Zagreb i na poslovni sektor. Nisu se javljali na oglase za posao u javnom sektoru, jer se ondje već u prvom koraku traže i kopije osobnih dokumenta. ‘Kandidati’ bi uvijek zadovoljavali sve propisane uvjete natječaja. Na prijavi bi bili i kontakti, putem kojih bi ispitivači očekivali odgovor na prijavu.

– Zanimljivo je da u 60 posto slučajeva nije stizao nikakav odgovor. Nitko se nije javio, bez obzira na to što su kandidati zadovoljavali sve uvjete. Postavlja se pitanje što je s tim natječajima, zašto su uopće objavljeni? To bi bilo zanimljivo istražiti. Dakle, za sve, ne samo za one diskriminirane, traženje posla je mukotrpan, ali i nejasan posao – ističe Darja Maslić Seršić.

Pitanje svih pitanja

Pokazalo se da je to još više izraženo za diskriminirane skupine: Srbe i starije.

– Odvojeno smo ispitivali diskriminaciju po te dvije osnove, ali zanimljivo bi bilo vidjeti što se događa kada imate više karakteristika po kojima bi mogli biti diskriminirani? Kumuliraju li se onda efekti diskriminacije? Ima li Jovanka od 45 godina šanse pored Ivana od 25 godina? Zanimljivo bi bilo istražiti i diskriminaciju po drugim osnovama, prema drugim nacijama. Što je s Romima, Albancima? Istraživanja pokazuju da Hrvati, bez obzira na rat, iskazuju veću socijalnu distancu prema tim skupinama. Bilo bi zanimljivo istražiti što se dalje događa, kolika je ukupna diskriminacija i tko se nakraju uspijeva zaposliti – zaključuje naša sugovornica. To je zapravo pitanje koje sebi zasigurno postavlja svih 342.000 nezaposlenih.

Bolje biti Srbin nego star

Danas je socijalno poželjno i politički korektno izražavati pozitivan stav o jednakim prilikama za sve, bez obzira na spol, naciju, vjeru, rasu i drugo. Ipak, kad napravite eksperiment, izgleda da nije tako – navodi Darja Maslić Seršić. Takva istraživanja provode se i po svijetu, pa je utvrđeno da Afroamerikanci u Sjedinjenim Državama u zapošljavanju nemaju iste šanse kao pripadnici bijele rase.

Iznenađujuće, istraživanje provedeno na području Zagreba pokazalo je da je diskriminacija pri zapošljavanju nešto veća prema starijima, pa makar iza njih stajalo i iskustvo, nego prema Srbima. Indeks diskriminacije od 25 posto poziva na razgovor s poslodavcem pokazuje da je kandidat s tipično srpskim imenom i prezimenom na svakom četvrtom natječaju diskriminiran u odnosu na kandidata s tipično hrvatskim imenom i prezimenom.

Što se starosti tiče, tu indeks diskriminacije iznosi 26 posto, opet u onim natječajima pri kojima se dobivao poziv za razgovor. Rezultati potvrđuju izjave nezaposlenih i poslodavaca u Hrvatskoj da je dob glavni kriterij pri zapošljavanju, odnosno temelj diskriminacije. Zbog produljenja životnog i radnog vijeka ljudi te sve većeg udjela osoba srednje i starije životne dobi u populaciji, ta je diskriminacija također relevantna, ali mnogo je rjeđe ispitivana od diskriminacije na nacionalnoj ili rasnoj osnovi. Ni naš se dvojac istraživača nije bavio time koliko bi 40-godišnji Vojkan, kolikogod radnog iskustva imao, bio diskriminiraniji od

20-godišnjeg Tomice ili kakva bi bile šanse mlađahnog Vojkana prema malo manje mlađahnom Tomici.

Rješenje za Vojkana, doduše, postoji: može se preimenovati u Tomicu, iako je atmosfera za takvo što, srećom, već prošla, a i ne bi mu bogzna kako pomoglo. Ali, teško se starijem čovjeku pomladiti, pa makar obojio sijede vlasi.

Nenad Jovanović

Erdut otkazao koncesiju za odvoz smeća

Privatnici gule građane

Od nekih se mještana Erduta zbog jednog neplaćenog računa za odvoz smeća, u iznosu od 24 kune, traži da plate 996 kuna troškova ovrhe

Zbog ovršnih rješenja koja su stigla na adrese oko 900 domaćinstava na području Općine Erdut, načelnik Jugoslav Vesić raskinuo je ugovor o koncesiji za odvoz komunalnog otpada s tvrtkom Eko flor plus, pa će uskoro tu djelatnost obavljati općinsko komunalno poduzeće.

– Ova firma na području naše Općine radi već pet godina i smatram da tako nešto nije sebi smjela dopustiti. Čitava priča s ovrhama nije fer i prelazi granice ljudskosti. Nitko ne bježi od svojih obaveza, ali nije u redu ljudima nabijati tolike troškove – kaže Vesić.

Vesić se nadao da će s koncesionarom uspjeti postići neki kompromis kojim bi se izišlo ususret građanima, jer nisu svi neplatiše. Ima slučajeva da građani samo zbog jednog neplaćenog računa za odvoz smeća, u iznosu od 24 kune, moraju platiti 996 kuna troškova ovrhe.

– Probali smo kontaktirati firmu Eko flor plus i javnobilježničku kancelariju koja je odaslala rješenja o ovrsi, no izbjegavaju nas i jedni i drugi. Sada pomažemo građanima oko pisanja prigovora na pristigla rješenja i nadamo se da će biti prihvaćeni. Ako bude potrebe, angažirat ćemo i advokatski tim koji će im pomoći – dodaje načelnik.

Istovremeno, obavještava građane da su Općini odobrena sredstva iz Fonda za zaštitu okoliša za kupnju kamiona za odvoz smeća te da je javni natječaj već raspisan. Od početka marta sljedeće godine odvoz komunalnog otpada prelazi u nadležnost općinskoga komunalnog poduzeća Čvorkovac, koje će za taj posao zaposliti četvero do petero osoba.

– Iako smo ugovor o koncesiji s tvrtkom Eko flor plus raskinuli, otkazni rok je 90 dana, koliko ćemo još morati izdržati – zaključuje načelnik Vesić.

Na području Općine Borovo rješenja o ovrsi za neplaćene usluge odvoza smeća dobilo je tistotinjak domaćinstava.

– Građani koji su u programu socijalne pomoći bit će automatski izuzeti i ne moraju platiti ništa, jer za njih troškove odvoza smeća plaćaju Općina i koncesionar, svatko po 50 posto. Koncesionar se ispričava onima koji su platili račune a ipak su dobili rješenja o ovrsi, u njihovom je slučaju došlo do pogreške u sistemu. Za sve ostale koji nisu platili račune pokušat ćemo postići dogovor da podmire svoje obaveze, ali da ne plate troškove ovrhe – kaže borovski načelnik Rado Bosić.

Objašnjava da većina građana ne izbjegava svoje obaveze, ali mnogi od njih po tri mjeseca nisu dobili plaću i trenutačno nemaju čime podmiriti račune. Bosić se nada pozitivnom ishodu čitave situacije, ali i tome da neće doći do raskidanja ugovora s koncesionarom jer, za razliku od Općine Erdut, Borovo nema svoj komunalni pogon.

Platite dug, ali ne i troškove ovrhe

Pokušali smo kontaktirati upravu firme Eko flor plus, ali nikoga nismo uspjeli dobiti osim govornog automata koji nas informira da je “pretplatnik odsutan” ili da je “zahtjev odbačen”.

U Glasu potrošača Vukovarsko-srijemske županije upoznati su s problemom ovrha za odvoz smeća: zbog velikog broja takvih rješenja i različitih slučajeva, savjetuju građanima da odmah uplate nesporan dug, ali ne i troškove ovrhe.

– Bitno je platiti dug zbog eventualnoga sudskog spora kasnije – rekao je Nikola Kaselj, potpredsjednik tog udruženja. Jedinicama lokalne samouprave savjetovali su da koncesionaru, koji ljude nije ni opomenuo da imaju dugovanje, upute prigovor zbog nekorektnog ponašanja prema građanima te da pokušaju pronaći kompromisno rješenje.

Dragana Bošnjak

Godišnjica osnivanja Prvog korpusa NOVH-a

Sotonizacija bratstva i jedinstva

Neke od novoosnovanih država na ovom području ne bi ni postojale da nije bilo politike bratstva i jedinstva, rekao je Mirko Mećava

Akademija u povodu 70. godišnjice osnivanja Prvog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, održana u Domu HV-a u Zagrebu, bila je prilika za kritički osvrt na odnos prema antifašizimu. Predsjednik Saveza antifašistilkih boraca i antifašista (SABARH) Ratko Maričić istaknuo je težak položaj bivših boraca i antifašizma u cjelini.

Po njegovim riječima, stanje je zabrinjavajuće: na poništavanje i reviziju antifašističke borbe poziva se i s oltara katoličkih crkava, partizani se javno nazivaju zločincima, a u reviziju antifašizma uključuju se historičari i institucije koje su dobro plaćene iz državnog budžeta. – Partizani su se oružjem suprotstavili teroru okupatora i domaćih pomagača – rekao je Maričić i dodao da je SABARH tražio da se provede objektivna istraga o mogućim zločinima. – Poništenje rezultata partizanske borbe vodi do relativiziranja Drugoga svjetskog rata i toga tko je bio na kojoj strani, do rehabilitacije nacizma, ustaških zločina i njihove tvorevine NDH – rekao je.

Norveški ambasador Henrik Ofstad podsjetio je na ratna stradanja Norveške i Jugoslavije. Govorio je o značenju antifašizma u Evropi i potrebi borbe protiv ekstremizma danas, kad se zbog kriza ponovno javljaju glasovi ekstremizma i nacionalizma.

Mirko Mećava podsjetio je da je Korpus formiran 22. studenoga 1942., a 7. listopada ra 1943. preimenovan je u Četvrti korpus NOVJ-a, kad je u sastavu imao Šestu ličku, Sedmu banijsku i Osmu kordunašku brigadu.

– Struktura boraca bila je odraz politike bratstva i jedinstva, pa je neopravdano i štetno da se već godinama u društvenim strukturama u novoosnovanim zemljama na području bivše SFRJ ta sintagma izvrgava poruzi i sotonizira, iako neke od tih država ne bi ni postojale da nije bilo takve političke parole. Sve se to čini pod maskom reagiranja na tragične međunacionalne događaje devedesetih, iako oni nisu posljedica bratstva i jedinstva, nego obrnuto – plod nipodaštavanja te sintagme, zaključio je Mećava.

Sudionici skupa mogli su razgledati i izložbu ratnih plakata.

N. J.

Pravnik Radovan Majski, ZVO

Upravna tijela su neefikasna

Svi koji imaju problema s konvalidacijom penzionog staža ili drugih pravnih akata mogu se obratiti ZVO-u i Centru za mir Vukovar za besplatnu pravnu pomoć

Koji je zaključak okruglog stola Zajedničkog vijeća općina na temu konvalidacije pravnih akata?

U području konvalidacije pravnih akata još ima mnogo problema, najviše zbog dugotrajnosti sudskih i upravnih postupaka. To je karakteristično za Hrvatsku i čini nam se da pravosuđe i nadležna upravna tijela ne poduzimaju ništa da bi se predmeti riješili u razumnom roku. Primjerice, postupak konvalidacije penzionog staža od prvostepenog upravnog postupka pa do Ustavnog suda u pojedinim predmetima traje osam-devet godina.

Što je tome razlog i gdje vidite rješenje problema?

Rješenje problema je teško pronaći s obzirom na to da nema efikasnih pravnih sredstava da se nešto poduzme kako bi postupci trajali što kraće. Mislim da je jedan od načina edukacija kadrova. Naša iskustva pokazuju da je to na našem području, posebno u Vukovaru, jedan od najvećih problema: u prvostepenim organima uprave rade uglavnom pravnici koji nisu dovoljno educirani i ne mogu brzo i efikasno završiti predmet.

Mnogi pripadnici srpske zajednice vjeruju da se postupci i namjerno otežu?

Ne može se zanemariti ni politički aspekt problema, jer često puta se vrše pritisci u pojedinim organima uprave da se donesu negativna rješenja čak i onda kad je potpuno jasno da treba udovoljiti zahtjevu jer je Ustavni sud u sličnim situacijama već zauzeo stanovište da ljudi imaju pravo na konvalidaciju određenih pravnih akata.

Koliko je ljudi do danas konvalidacijom uspjelo ostvariti svoje pravo iz radnog odnosa?

Raspolažemo samo podacima nekih nevladinih organizacija iz Srbije, prema kojima od 350 hiljada izbjeglih Srba, koji su u Srbiji ili negdje drugdje, najmanje svaki drugi nije ostvario svoja ustavna prava stečena iz radnog odnosa. Konvalidaciju radnog staža je od maja 1998. do avgusta 2011. godine zatražilo 25.380 ljudi, od čega je pozitivno rešeno 55,39 odsto zahteva.

Kome se građani mogu obratiti za pomoć?

Cilj održanog skupa bio je prije svega edukacija građana o njihovim pravima i upoznavanje s problemima kojih ima u svim oblastima. Posebno smo ukazali na eventualne probleme vezane uz građevinske dozvole ili legalizaciju, jer se očekuje da će i u toj oblasti biti problema. Zajedničko vijeće općina i Centar za mir u Vukovaru nude građanima besplatnu pravnu pomoć i može nam se obratiti svatko tko ima problema s konvalidacijom penzionog staža ili nekih drugih akata.

Dragana Bošnjak

Mještani Srba strahuju od zagađenja

Zagipsana budućnost

Općina Gračac uvrstila je u Prostorni plan otvaranje rudnika gipsa na četiri lokacije. Tome se protive povratnici, kojima je ekološka proizvodnja šansa za razvoj

Na razmeđi politike, ekonomije i ekologije, već šest godina, u neizvjesnosti za svoje zdravlje i budućnost, živi povratničko stanovništvo Srba i okoline. Naime, 2006. iskrsnula je jedna od bajkovitih priča o investicijama koje bi trebale rezultirati otvaranjem radnih mjesta. Ljudi u početku nisu postavljali previše pitanja, pa i kad je bila riječ o otvaranje eksploatacijskih polja (rudnika) gipsa, i to na čak trima lokacijama – Beglucima, Dugopolju i Neteci – u neposrednoj blizini kuća, u pograničnom pojasu s BIH-om, nedaleko od izvora rijeke Une.

Priču o ekonomskom prosperitetu temeljenu na kopanju gipsa povela je HDZ-ova, a naslijedila SDSS-ova vlast. Kako se glas o eksploataciji valjao preko ličkih brda, tako su mještani postajali svjesniji da bi rudnici poremetili prirodnu ljepotu koja ih okružuje.

Pisale su se peticije, digla se buka koja je stigla do općinskog središta, u 35 kilometara udaljenom Gračacu. Ondje je općinska vlast podržavala najavljene investicije, što je rezultiralo i uvrštavanjem spomenutih lokacija u Županijski prostorni plan. Investitori su za to vrijeme otkupili nekoliko privatnih polja, naručili studiju o utjecaju na okoliš i potrošili stotinjak hiljada eura. Onda je odjednom sve utihnulo i tema (ne)otvaranja rudnika gipsa poslužila je tek za dobivanje poena u predizbornoj kampanji.

Devastacija područja

Mještani Srba i okolice gotovo su zaboravili na dojučerašnju top-temu, koja je prijetila narušavanjem ionako teškoga novog života na starom ognjištu. Stare brige vratio je usvojeni prijedlog HNS-ovih vijećnika da se ponovno pokrene postupak izmjene Prostornog plana, kako bi se u njega uvrstile te tri lokacije, zajedno s lokacijom Gola Glava. Sjednicu je napustio dio SDSS-ovih vijećnika iz Srba.

Nije dugo trebalo da se pronese glas kako su vijećnici SDSS-a protiv ekonomskog razvoja općine. I dok se mjeri bi li Gračac imao više koristi ili štete od otvaranja rudnika gipsa, mi smo pokušali izvidjeti je li u pitanju politička igra ili posljednji kec iz rukava u pokušaju da se ovdašnja privreda podigne na noge.

– Nismo mi protiv razvitka općine i protiv ulaganja, ali rudnici ne bi donijeli dobro ovom kraju. Svaka takva investicija je isplativa, ali na čiju štetu? Naš bi kraj bio uništen. Pogledajte kako izgledaju mjesta koja imaju otvorene kopove. Vjerojatno bi neku korist u svom proračunu osjetila Općina, ali šteta bi bila veća od koristi za ionako uništen i pust kraj – kaže SDSS-ov vijećnik iz Srba Sava Kalenić.

– Ovo je prvenstveno gospodarski problem, čije bi rješavanje dovelo do otvaranja radnih mjesta u jednoj od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj. Koliko radno sposobnih mještana Srba radi u Gračacu? Više nego samih mještana Gračaca! Ako stanovništvo Gračaca pokreće jednu inicijativu za radna mjesta, zašto se ljudi iz Srba bune – pita, s druge strane, predsjednik Općinskog vijeća, predlagatelj izmjena i dopuna Prostornog plana općine Gračac Zoran Tomić iz redova HNS-a.

No, Tanja Rastović, predsjednica Eko-udruge Una, ističe da bi otvaranjem eksploatacijskih polja bila uništena cijela brda, što bi predstavljalo golemu devastaciju cijelog ovog područja.

– Priroda je jedino što nam je preostalo. Vratili smo se iz velike ljubavi, a ne potrebe. Imali smo viziju budućnosti. Država nam je pomagala i poticala nas na poljoprivredu. Sve što smo radili oslanjalo se na ljepote Une, na seoski turizam. Možete li zamisliti kakvu ćemo ekološku zelenu salatu ili kupus proizvoditi u vrtu preko puta rudnika – poručuje Tanja.

– Najžalosnije je što će o našoj sudbini odlučivati vijećnici koji i ne znaju gdje je Srb. Nikada u životu ne bih podigao ruku za nešto što se tiče tuđeg dvorišta – slaže se predsjednik Mjesnog odbora Srb Milenko Brkić.

Revolt u Dugopolju

Jedna od lokacija na samoj granici sa susjednom BIH je Dugopolje, mjesto u kojem živi zamjenik načelnika Milan Tankosić (SDSS). I mještani Dugopolja su revoltirani odlukama Općinskog vijeća, ponajprije stoga što bi polja gipsa uglavnom bila u privatnom vlasništvu.

– Hrvatska nam je sve uzela. Autoput, koji je prvobitno trebao prolaziti ovuda, i željeznicu, ostala nam je samo prirodna ljepota. Dolazili su bez ičijeg poziva, bušili i ispitivali po našoj zemlji – kaže Boro Pejić, povratnik koji od lani živi u kući na potencijalnom eksploatacijskom polju.

– Ne bih pristao prodati zemljište, čak ni da se otvore radna mjesta: tu smo zemlju naslijedili od naših djedova i nemamo prava njome trgovati. Vratili smo se, krvavo sve to podigli – izričit je Pejić. Jednako raspoloženje vlada i u Neteci.

– Otvaranje rudnika najgora je stvar koja se narodu ovdje može dogoditi poslije Oluje. Ako se misli nekog protjerati, samo mu smjesti neko smeće ili otvori neki rudnik i tu više nema života. Općinsko vijeće je protiv interesa naroda koji ga je birao – ističe Radivoj Vojvodić, jedan od prvih povratnika. Bavi se stočarstvom i pčelarstvom. Vojvodića je kao i ostale mještane strah što će im rudnici učiniti od okolice.

– Kada su buldožeri kopali samo jedan probni kop, od neizdržive su se buke tresli tanjuri na stolovima 20 kilometara dalje. Otvaranje rudnika uzrokovalo bi zagađenje ljudi i stoke. U postupku sam kontrole proizvodnje za dobivanje ekološkog certifikata, ali ako se ti rudnici otvore, mogu sve zaboraviti. Bez obzira na našu ljubav i vezanost uz ovaj kraj, morali bismo ga po drugi put napustiti – priča Vojvodić.

Međutim, općinski vijećnici koji su podržali uvrštenje rudnika gipsa u Prostorni plan odgovaraju Srbljanima.

– Mještani Srba su u posljednjih 30 godina u svom dvorištu imali ekološku bombu, tvornicu kemijskih boja. Ondje i danas stoje cisterne s kemikalijama koje prijete zagađenjem. Ako su već razmišljali o ekologiji, mogli su tijekom posljednja tri desetljeća rješavati taj problem – ističe Tadija Šišić, općinski vijećnik HDZ-a.

– Što se tiče eksploatacije gipsa, svaki laik zna da gips nije zagađivač zraka, a ruda je koja pruža mnogo. Nećemo valjda živjeti od zraka? Znamo da su investitori zainteresirani za otvaranje najmanje 50 radnih mjesta, što znači da bi 150 ljudi direktno ili indirektno živjelo od rudnika. Hoće li nekome smetati buka, ne znam, ali možda je to cijena koju treba platiti za razvoj tog dijela općine. Drugog načina nema – objašnjava Šišić.

Zaustavljena Studija

No, što kaže struka? Studiju utjecaja na okoliš eksploatacije gipsa u Beglucima radio je Rudarsko-geološko-naftni fakultet, ali nije prošla kod Ministarstva zaštite okoliša.

– Osnovni uvjet za pokretanje postupka ocjene, prema tumačenju odgovornih osoba iz Ministarstva, jest da dotično ležište mora biti uvršteno u Prostorni plan općine Gračac, kao prostor za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina. Kako Begluci još nisu uvršteni, Studija je sve ove godine ležala u ladicama Ministarstva – ističe voditelj Studije dr. sc. Ivo Galić.

– Kakav je utjecaj eksploatacije gipsa na okoliš, može se vidjeti na drugim mjestima u Hrvatskoj. Osobno, smatram da se taj utjecaj može minimalizirati, odnosno učiniti prihvatljivim ako se ponude kvalitetna projektna rješenja i mjere zaštite okoliša, pa čak i u najosjetljivijim zonama. To podrazumijeva, između ostalog, određivanje sigurnosne udaljenosti od izvorišta u kojoj ne smije biti eksploatacije te odabir načina rada kojim neće biti ugroženi ljudi te životinjski i biljni svijet – navodi Ivo Galić.

Načelnik Gračaca Goran Đekić smatra da najveća općina u Hrvatskoj ima brojne druge prirodne resurse koje treba iskoristiti prije eksploatacije gipsa. – Moj stav nije se promijenio od 2006., kada kao predsjednik Općinskog vijeća nisam dopustio da neprikladne lokacije, u blizini kuća, uđu u Prostorni plan. Zaključak koji je Općinsko vijeće donijelo nisam ni predložio, ni podržao i on je donijet mimo moje volje. Neću ga podržati u daljnjem postupku – poručuje Đekić.

Priče o 50 radnih mjesta su smiješne

Priče o 50 radnih mjesta su smiješne. Riječ je o površinskom kopu koji zahtijeva minimalan broj radnika, koje će investitor ionako najvjerojatnije dovoziti – kaže SDSS-ov vijećnik Sava Kalenić.

– Koliko znamo, ovdje nije planirana prerada, koja bi investitoru bila neisplativa, nego bi se sirovina teškim kamionima vozila dalje, za Gospić ili Drniš. Budući da nemamo obilazne ceste, vozili bi kroz samo mjesto, čime bi nam još više uništili ionako uništenu cestu – smatra Kalenić.

Paulina Arbutina

Rade Miljević nije kriv za ratni zločin

Kraj sedmogodišnjeg mrcvarenja

Poslije čak triju suđenja, Glinjanin Rade Miljević proglašen je nevinim za smrt četvorice hrvatskih vojnika i civila

Na Županijskom sudu u Sisku prošlog je tjedna oslobađajućom presudom završeno treće suđenje Glinjaninu Radi Miljeviću (68), optuženom za ratni zločin. Vijećem je predsjedala sutkinja Melita Avedić.

Miljevića se teretilo da je iz glinskog zatvora 21. septembra 1991. izveo četvoricu zarobljenih hrvatskih vojnika i civila – Antu Žužića, Janka Kaurića te oca i sina Milana i Borislava Litrića te ih predao nepoznatim osobama koje su ih likvidirale. Njihova tijela pronađena su nakon Oluje na brdu Pogledić. Zamjenik županijskog državnog odvjetnika Marijan Zgurić tražio je osuđujuću presudu, smatrajući da je optužnica dokazana te da je Miljevićev zadatak bio izručiti zatvorenike. Advokat optuženoga Zorko Kostanjšek smatrao je da optužba nije dokazana i da se temeljila na pretpostavkama, jer nitko optuženika nije vidio niti dovodio u kontekst optužbe.

Ovo je bilo treće suđenje Miljeviću, koji je uhapšen još 9. marta 2006. Prvi put, 2007., osuđen je na 14 godina zatvora. Na ponovljenom suđenju 2008. dobio je dvanaest godina zatvora. U zatvoru je proveo pet, što je zakonski maksimum. Pred kraj trećeg suđenja predmet je predan Županijskom sudu u zagrebu, a nakon žalbe obrane Vrhovnom sudu, koji ga vraća u Sisak, da se ondje i završi. Od posljednjeg je ročišta prošlo gotovo godinu i osam mjeseci. Cijeli proces trajao je nepunih sedam godina. Presuda je nepravomoćna, a tužiteljstvo će uložiti žalbu.

Oslobađajuću su presudu sa suzama u očima dočekali Miljević i njegova supruga Mara. – Dvostruko sam sretan. Najprije stoga što zaista nemam nikakve veze s tim zločinom, jer u glinskom zatvoru nikada nisam bio i moje ingerencije nisu bile takve da bih takav zločin mogao počiniti, a potom i što je nakon 2.451 dana to ustvrdio i sud – kaže Rade Miljević.

Tijekom procesa, optuženik je teško obolio i jedva je preživio operaciju srca. Slučaj je na početku izgledao bezizlazno, ali je advokat Kostanjšek uporno tražio dokaze i svjedoke, kopao po starim spisima i pronašao da su neki svjedoci ranije govorili drugačije. – Očekivao sam oslobađajuću presudu, tim prije što je Vrhovni sud upozorio da u posljednjoj presudi nema sigurnih dokaza da je optuženik izveo zarobljenike iz zatvora te da nema dokaza da je postojao dogovor između izvoditelja i likvidatora. Ništa nije utvrđeno na štetu optuženiku. Štoviše, posljednji dokazi upućuju na druge počinitelje, pa bi tužilaštvo protiv njih trebalo pokrenuti postupak. Vijeće, pak, smatra da je ipak dokazano da je Miljević izveo zarobljenike, ali da nije dokazano da je bio u dogovoru s likvidatorima. Ne slažem se s takvim obrazloženjem, ali na njega nije moguće uložiti žalbu – kazao je Zorko Kostanjšek.

M. Cimeša

Represija nad umirovljenikom iz Vojnića

Dobrotvor platio nerazumnu kaznu

Branko Brdar trebao je u zatvor jer nije mogao platiti kaznu što je vozio bicikl bez svjetala – po danu, ali pojavio se plemeniti čovjek

Da ljudskoj gluposti nema kraja, potvrđuje nedavni događaj iz Vojnića, koji je samo pukim slučajem dobro završio. Branko Brdar (71) iz Loskunje kod Vojnića ipak neće odležati tri dana u zatvoru jer nije platio 700 kuna kazne nakon što je u septembru 2010. usred dana vozio bicikl bez svjetala. Njegovu kaznu platio je čovjek koji je želio ostati anonima Audijem zagrebačkih registracija došao je u Loskunju po Brdara, odvezao ga na poštu u Vojnić, platio njegovu kaznu, ostavio mu kopiju uplatnice, a jednu sam odnio na Prekršajni sud u Karlovcu.

Prije dvije godine, Brdar se na starom kineskom biciklu koji nema ugrađena svjetla uputio iz tri kilometra udaljene Loskunje u trgovinu u Vojnić. Zaustavio ga je policajac i uručio mu prekršajni nalog na 700 kuna. Brdar nije mogao platiti kaznu, pa je nalog postao izvršan a kazna pretvorena u tri dana zatvora. Otad Brdar do trgovine u Vojniću ide pješice, jer se boji novih kazni. Brdar i supruga Arifa (81) žive sami. Supruga prima 300 kuna socijalne pomoći, a Branko 800 kuna penzije, od koje mu se zbog tuđega kredita oduzima 450 kuna.

Povratnici u Vojnić već se dulje žale na postupanje tamošnje policije. Dojavljivali su joj, primjerice, kretanja kamiona koji su sa spomenika na Petrovoj gori odvozili oplatne ploče, ali se nije djelovalo, pa lopov nije uhićen.

M. C.

Multikulturni projekt u daljskoj školi

Dalj – Aleksinac – Skopje

Đaci Srednje škole Dalj bili su domaćini vršnjacima iz aleksinačke Poljoprivredne škole Šumatovac i skopske Gimnazije “Nikola Karev”

U sklopu projekta “In medias res”, koji financira Akademija udruženja srednjoevropskih škola (ACES), učenici i profesori Srednje škole Dalj bili su domaćini vršnjacimaiz Poljoprivredne škole “Šumatovac” iz Aleksinca u Srbiji i Gimnazije “Nikola Karev” iz Skopja u Makedoniji.

U sklopu trodnevnog posjeta domaćini su goste upoznali sa znamenitostima erdutske općine, uzvraćajući tako gostoprimstvo prijateljima iz Aleksinca, kod kojih su boravili u oktobru, tokom prve etape projekta.

– Cilj projekta je uspostaviti interkulturni dijalog, razbiti predrasude, netoleranciju i diskriminaciju – kazala je Ivana Bertić Bulić, profesorica engleskog jezika u daljskoj Srednjoj školi i koordinatorica projekta. Susret u Dalju druga je etapa projekta, a uskoro će svi zajedno otputovati u Skopje.

Iskustva su odlična. Osim druženja i novih poznanstava, projekt je važan za školu, djecu i lokalnu zajednicu. Ovo je početak jednog lijepog prijateljstva koje počiva upravo na multikulturnom dijalogu, bez iskrivljenih vrijednosti koje često nameću mediji.

– Drago mi je što postoji organizacija koja nam omogućuje da se ovako družimo. Sviđa mi se ovo mjesto – kaže Boban Sugarevski, učenik skopske Gimnazije. Zahvaljujući gostoljubivosti domaćina, i Slaviša Petrović, profesor računarstva i informatike iz Aleksinca, u Dalju se osjećao kao kod kuće.

– Provođenje ovog projekta je od velikog značenja za našu multietničku sredinu. Upravo te vrijednosti njegujemo svakodnevno na školskoj nastavi koju zajedno pohađaju učenici hrvatske, srpske i mađarske nacionalnosti. Ovaj je projekt je na tragu onoga što mi radimo sve ove godine, pokušavajući ispraviti gluposti koje su napravljene u nekom prethodnom periodu – kaže Rajko Lukić, direktor Srednje škole Dalj.

D. Bošnjak

Znameniti sajam bundeva u Vojvodini

Sa ludaje videš Kekendu

Domaćini nemaju odgovor na pitanje zašto je ludaja (tikva, bundeva) podignuta na tron božanstva. Ravnu Kikindu opisivali su riječima: “Popneš se na ludaju i videš Kekendu!”

Umirovljenik Kosta Živkov iz Kikinde, ortodoksni lala, lokalni je zafrkant, čovjek plemenite duše. Svake godine na tradicionalnoj narodnoj manifestaciji Dani ludaje, goste ovog grada na sjeveru Banata iznenadi šaljući im neku duhovitu priču s bundevom u glavnoj ulozi. I vaš reporter, da bi dobio izjavu, bijaše ucijenje prvo srk dudovače, onda debela šnita slanine na domaćem kruhu, zatim čaša vina s nogu i: “Sedni ovde, milion priča mogu da ti ispričam”.

S ludajama se Kosta druži od malih nogu pa je danas jedan od najuzornijih uzgajivača.

– Ludaja ima dušu, karizmu i pozitivnu energiju. Ne znam kako da je neko nervozan ili besan, kad vidi ludaju o’ma se smiri. To je najplemenitija biljka, naučnici u svetu još nisu pronašli vrstu ludaje od koje se neko otrov’o. I najzločestiji ljudi kad dođu u kontakt s ludajom osete smirenje, kazuje nam Kosta.

Dani ludaje održavaju se već 27 godina. Najstarija je to i najveća smotra bundeva u regiji, a zbog te zdepaste biljke s plodovima čudesnih oblika, Kikinda je velikim slovima upisana u evropsku turističku kartu. Domaćini nemaju odgovor na pitanje zašto je ludaja u Banatu podignuta na tron božanstva. Legenda kaže da su ljudi u davnoj prošlosti kada bi opisivali koliko je Kikinda ravna govorili: “Popneš se na luduju i videš Kekendu”! Kosta Živkov precizira da je to prvi izustio izvjesni Paja Buljin, vragolan iz Iđoša. Nitko pouzdano ne zna ni odakle ime ludaja jer biljka ne sadrži ništa opasno, otrovno ili halucinogeno.

– Možda je objašnjenje u njenom rastu: raste brzo, “kao luda”, preko noći, objašnjava dr. Olga Zirojević, povjesničarka koja je održala predavanje na temu “Ludaja u prvim istorijskim izvorima” dometnuvši kako se u ovom kraju ludaja pojavljuje i u prezimenima – Ludajić, Ludanjić i Ludaš.

Manifestacija u Banatu počela je kao jednodnevna gradska predstava i prerasla u respektabilnu četverodnevnu priredbu. Marijana Iličin, direktorica Turističke organizacije na njoj je sudjelovala još kao učenica osnovne škole u “Igrarijama s ludajom” koje previđaju i štafetno trčanje s bundevom u ruci.

– Danas smo se mi mlađi uključili u organizaciju pa smo je malo modernizovali. Nastojali smo smanjiti vašarski trenutak i obogatiti priredbu kulturnim sadržajima. Na žalost, svaka manifestacija u Srbiji podrazumeva i nekoliko takozvanih velikih zvezda pa smo i mi podlegli tom trendu, ali s ponosom ističem da ti koncerti nisu jedina stvar, govori nam gospođa Iličin preciziravši da Dani ludaje sadrže i koncerte klasične muzike, premijeru u Narodnom pozorištu, promocije knjiga, nastupe folklornih skupina, promocije likovnih i literarnih radova, privredne izložbe i mnoge druge sadržaje.

Saša Tanackov, nekadašnji novinar, danas generalni sekretar Regionalne privredne komore Kikinda i autor turističkog vodiča sjevernog Banata “Pogled s vrha ludaje” ističe kako bi mnoga tradicionalna jela možda već bila zaboravljena da nema “Banatskog fruštuka” koji se organizira u okviru Dana ludaje.

– Bude tu u režiji žena iz kikindske opštine svega od bundeve: slanih i slatkih jela, soka, kolača, slatkog, kompota i pečenih muskantnih tikvi koje se naš slažu uz krompir u čakširama i banatske suhomesnate i mlečne specijalitete, nabraja.

Iz Subotice je i ove jeseni u Kikindu stigao diplomirani ekonomista Đorđe Trlaić, vlasnik obiteljske tvrtke za proizvodnju sjemena tikvica i ukrasnog bilja. Firmu je sa suprugom, diplomiranom tehnologinjom, osnovao prije 16 godina jer nisu mogli živjeti od malih plaća u državnom poduzeću. Danas gotovo svu proizvodnju izvoze u Nizozemsku, Njemačku i Dansku.

Sjeme bundeva i tikvica proizvodi 70 do 80 kooperanata širom Vojvodine, a među njima i Josip Čik iz Gornjeg Tavankuta.

– Ove godine imam jestive bundeve s pet kontinenata, od mini tikvica do velikih bundeva koji narastu do stotinjak kila. Svake godine proširujem proizvodnju, uvek nabavim neko novo seme tako da sada imam 22 vrste tikvica i bundevi, kaže Josip.

Iako je sve više sajmova u regiji, u Kikindi nemaju straha da bi im netko mogao oteti primat najboljih. Direktorica Iličin ističe da je takvu manifestaciju nemoguće napraviti jer je to svetkovina. Svi Kikinđani su na ovaj ili onaj način uključeni u organizaciju. Tih dana gotovo svaka kuća ima goste, obavezno dolaze rodbina, prijatelji, bivši Kikinđani i poslovni partneri. U popratnim manifestacijama ovogodišnjeg sajma bundeva u Kikindi sudjelovali su HGK-Županijska komora Virovitica i Turistička zajednica Virovitičko-podravske županije.

Prijatelji iz Šentjura u Sloveniji već pet godina organiziraju “Bučne dne” po ugledu na one koje su vidjeli u Kikindi.

Najteža bundeva 288 kg, najduža 2,6 m

“Dani ludaje” završavaju proglašenjem naj tikve. Rekord u obje discipline oboren je 2010. godine – Milan Desnica iz Savinog sela odnjegovao je najtežu, 288,3 kilograma, a Zoltan Elek iz Temerina najdužu, 266 centimetara. Ove godine suša je poharala i bundevina polja pa unatoč zalijevanju najteža ludaja ima tek 148 kilograma (Dejan Jovanov iz Uljma), a najduža 186,5 centimetara (Jožef Varga iz Temerina).

Goran Gazdek

• 
  

Nastradao hram pokraj Orahovice

Ukradena zvona s manastira

Pretpostavlja se da su lopovi zvona s manastira u Duzluku kraj Orahovice ukrali da bi ih prodali u staro željezo

Nepoznati počinitelji su između 23. i 25. studenoga provalili u Manastir Svetoga Nikole u Duzluku kod Orahovice i ukrali dva zvona, jedno veliko i jedno manje.

Na ulaznim vratima dvorišnog dijela Manastira presjekli su lanac, iz dvorišta provalili kroz crkvena vrata i ljestvama došli do vrha zvonika s kojeg su skinuli dva zvona neprocjenjive vrijednosti. Pretpostavlja se da su lopovi zvona ukrali kako bi ih prodali u staro željezo, za što bi, prema procjenama, mogli dobiti najmanje 18.000 kuna.

Krađu je primijetio protojerej stavrofor Jovan Šaulić, paroh iz Medinaca, kada je došao pripremiti crkvu za subotnje bogoslužje, i o tome odmah izvijestio policiju.

– Bio sam strašno potresen! Manastir nitko nije dirao ni u ratu ni u poraću, odnos s ljudima je lijep i tolerantan, dvadeset godina ovdje smo zajedno gradili suživot i ljubav. Manastir je obnavljan uz pomoć Ministarstva kulture, Grada Orahovice i Slavonske eparhije Srpske pravoslavne crkve, uređena je unutrašnjost, uvedena voda i kanalizacija. U svom je višestoljetnom postojanju Manastir širio vjeru i dobar duh među ljudima, potičući zajedništvo i očuvanje kulturnih vrijednosti Slavonije. Manastir je vjekovima okupljalište ne samo kršćana nego i svih drugih ljudi, a sad se ovo dogodilo – izjadao nam se protjerej Šaulić, koji o Manastiru brine od 1993.

Prema pisanim tragovima, Manastir Svetog Nikole postoji od 1583., a danas se smatra jednim od najljepših i najznačajnijih spomenika srpske kulturne baštine u Hrvatskoj.

Goran Gazdek

Ima mladih i na Baniji

Kćerka nakon četiri sina

Glinski paroh Slobodan Drakulić krstio prvo žensko dijete u Crkvi Presvete Bogorodice

U crkvi posvećenoj rođenju Presvete Bogorodice u Glini paroh dvorski, protojerej Radoslav Anđelić, predvodio je obred krštenja male Milice, novorođene kćeri glinskog paroha Slobodana Drakulića.

– Milica je mojoj supruzi Nataši i meni peto dijete. Eto, nakon četvorice sinova, Božidara, Vladimira, Dimitrija i Sergeja, doživjeli smo da krstimo djevojčicu, što je za nas posebna radost – rekao je paroh Drakulić.

U Glinskoj je parohiji ove godine obavljeno 7 obreda krštenja, no nisu svi kršteni bili novorođenčad; većinu su činili odrasli mladići i djevojke, koji iz ovih ili onih razloga nisu kršteni po rođenju. Činjenica da je na području ove parohije sve manje novorođene djece zabrinjava paroha Drakulića.

– Ovaj dio Banije prilično je pust, ljudi se sporo vraćaju, a ako se i vrate, to su uglavnom stariji ljudi. Nažalost, više je opijela nego vjenčanja i krštenja. Sve činimo i molimo Boga da ovaj lijepi kraj ponovno oživi, da se kuće obnove i nasele, da se njive otmu od šikare i zaoru. Napuštene kuće, neobrađena zemlja i zarasli putevi nikome ne donose dobro. Vjerujem da će se to promijeniti – nada se Slobodan Drakulić.

V. Jurišić

Promocija knjige o povijesti Gline

Glinski spomenar

Glinjani su pokazali vezanost uza svoj grad, pa i ne živjeli u njemu, moglo se čuti u zagrebačkoj dvorani SKD-a Prosvjete prilikom promocije knjige “Pjesma za Korzo – glinski spomenar” Jagode Kljaić. Ona kroz 26 priča piše o svom rodnom gradu iz vremena djetinjstva i mladosti, lirski opisujući lokacije, ljude i događaje.

– U ovoj je knjizi Glina prikazana očima djevojke koja odrasta i obraća se svojim zemljacima, ali prenosi energiju i na čitaoce koji ne poznaju njezin kraj – rekao je voditelj Središnje biblioteke Srba Velimir Sekulić, ističući da bi knjiga mogla biti dobar prilog Enciklopediji YU-mitologije.

– Kao i početkom oktobra u tom gradu, promociji je prisustvovao velik broj ljudi vezanih uz Glinu – rekla je autorica, potpisujući gostima svoju knjigu.

N. J.

Stogodnjak (139)

30. 11. – 7. 12. 1912: u Zagreb je pristigla vijest iz Praga o velikom uspjehu poznatog opernog pjevača Nikole Zeca. Nastupio je u “Čarobnoj fruli”, u ulozi Sarastra. Praške novine, inače vrlo stroge, bile su pune hvale za Zeca. “Njegov puni i divni bas, koji dominira pozorištem, njegov način pjevanja i inteligencija u interpretiranju, oduševili su publiku”, napisale su. Nikola je sin jedinac uglednog novinara i političara Miloša Zeca, porijeklom iz Veljuna na Kordunu, i Melanije Vrkljan-Zec, poznate srpske dobrotvorke, koja je 1887. godine pomogla i u štampanju knjige svećenika Nikole Begovića “Život i običaji Srba graničara”.

* U Vršcu je u 72. godini, umro veliki srpski glumac Dimitrije Ružić. Iako je bio rodom iz Čakova u Banatu, dobar dio glumačke karijere bio mu je vezan uz Zagreb, gdje je šezdesetih godina 19. stoljeća nastupao u Hrvatskom zemaljskom kazalištu. Neko vrijeme je djelovao i u Srpskom narodnom pozorištu u Beogradu, gdje je, kako stoji u nekrologu, bio ponos i dika:

“Ružić je bio neobično darovit i mnogostran glumac. Glumio je izvrsno tragične junake, ali je isto tako voljan bio i kao prikazivač karakternih uloga, pa i intrigantskih i komičnih uloga. Njegov umjetnički rad je epohalan u povjesnici srpske glumačke umjetnosti, kao i rad Alekse Bačvanskog, Toše Jovanovića i Miloša Cvetića…”

* Nije prošlo ni mjesec dana, a za putovanje iz Hrvatske u Srbiju ponovno je uvedena “putovnička obveznost naprama Kraljevini Srbiji. Obveznost se uvodi iz redarstvenih razloga”, stoji u objašnjenu naredbe broj 5390, “i stupa na snagu 1. prosinca 1912.”. Istoga dana stupa na snagu još jedna naredba, ona pod brojem 5403, o “zabrani izvoza svih vrsta konja preko granica ugovorenog carinskogh područja obih država Austrougarske Monarhije…”

* Zagrebačko Gradsko poglavarstvo objavilo je oglas kojim se “pozivlju svi stavni obveznici, da se prijave u svrhu sastava novačkih listina. Sada dolaze na red mladići rođeni 1890., 1891. i 1892. godine.”, kaže se u oglasu.

* Srpski djevojački internat u Zagrebu proslavio je svoju krsnu slavu Vavedenje. Slavlje je upriličeno u novom domu u Preradovićevoj ulici. Poslije jutarnjega svečanoga crkvenog obreda, gđica. M. Stanojčić toplo se zahvalila u ime svih učenica svojim dobrotvorkama, u prvom redu vrijednim i poduzetnim članicama tadašnje Srpske ženske dobrotvorne zadruge.

Đorđe Ličina

INFO

Dan VSNM-a Općine Đulovac

Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Đulovac protekle je subote proslavilo svoj dan. Izvještaj o radu podnio je predsjednik Vijeća Milan Radaković.

– Pomagali smo ljudima na različite načine: pravili popise socijalno ugroženih, podnosili zahtjev za jednokratnu pomoć ili pomoć u ogrjevu – kazao je Radaković.

Posebno je izdvojio odlučnu suradnju s općinskim vlastima, naglasivši da bi mogla poslužiti za primjer drugima. Naveo je primjere otvorenosti u rješavanju svakodnevnih poslova, zajedničku obnovu spomenika žrtvama ustaškog terora iz Drugoga svjetskog rata i novčanu pomoć od 30.000 kuna za obnovu Crkve Svetog Nikolaja u Koreničanima.

G. G.

Desetogodišnjica VSNM-a Darde

Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Darda održalo je u povodu Dana Sv. Arhanđela Mihaila svečanu sjednicu u novim prostorijama, te je tom prilikom proslavilo i desetogodišnjicu rada. Darđansko je Vijeće jedno je od najorganiziranijih u Županiji, a na izbore održane prošle godine izašlo je s listom kojoj su građani dali puni legitimitet. Vijeće je aktivno i izvan granica Hrvatske, putem projekata prekogranične suradnje sa Srbijom i Mađarskom. Uz dobre kontakte s Inđijom, prije nekoliko mjeseci uspostavljeni su i dobri odnosi s petrovaradinskom općinom.

Načelnik Općinskog vijeća Anto Vukoje izrazio je zadovoljstvo što su u VSNM-u uvijek spremni nesebično pomoći, ne gledajući na ružnu prošlost, nego samo na budućnost. Prisutni su na dar dobili CD s retrospektivom aktivnosti u prvih deset godina VSNM-a Darde.

Z. P.

Pomoć oboljelom mladiću

Folkloraši zagrebačkog i petrinjskog pododbora SKD-a Prosvjeta održali su humanitarni nastup u selu Blinja, kako bi pomogli teško oboljelom 21-godišnjem Draženu Dejanoviću iz Moštanice.

– Inicijativa za nastup došla je od strane članova obaju pododbora – kaže predsjednica zagrebačkog Pododbora Nada Komljević, ističući da je u dvorani Doma kulture, gdje je održan nastup, bilo stotinjak ljudi. Zagrebački folkloraši će humanitarni nastup za Dražena, koji je neko vrijeme i sam bio i član tog Prosvjetina tijela, upriličiti u subotu, 1. decembra u Zagrebu. Garešnički Pododbor SKD-a Prosvjeta također je ponudio sudjelovanje u ovoj humanitarnoj akciji.

N. J.