Kronika

Potraga za tijelom ubijenog brata

Dušan Jorgić nije želio u izbjeglištvo s drugim mještanima Kometnik Jorgića u Zapadnoj Slavoniji, ali je ubijen jednog zimskog dana 1991. godine. Sestra Stana želi pokopati njegove ostatke

Već 20 godina, baka Stana Jorgić iz zaseoka Kometnik Jorgić kod Voćina u Virovitičko-podravskoj županiji, traga za posmrtnim ostacima svoga brata Dušana Jorgića, ubijenog u decembru 1991. godine u dobi od šezdeset godina. Ne želi znati ni tko je pucao u njega, ni pod kojim okolnostima, ni zašto su ga ustrijelili niti planira tražiti pravdu po sudovima i kaznu za onoga tko ga tog zimskog dana promatrao kroz nišan.

Jedina njezina želja je da joj pokažu gdje su Dušana pokopali, pa da posmrtne ostatke prenese u grobnicu i sahrani ga kao čovjeka prije nego i sama sklopi oči.

– Njegova supruga umrla je prije tri godine, nije imao djece. Nije htio u izbjeglištvo, govorio je da ne ide u tuđinu, da je ovo njegovo selo, da nikome ništa nažao nije učinio i da mu se ne može ništa dogoditi. Kad smo odavde 1991. selili bila je zima, da puknemo od studeni. Suprug Pantelija tovari na prikolicu stvari i kaže mi: “Idi u neki kombi koji vozi ženu i djecu, bit će ti toplije”. Nisam htjela. Sjedila sam na prikolici skroz do Banja Luke. Nek’ se smrznem, nije mi bilo važno. Brat je izašao na asfalt i gleda nas. Mi ga zovem “Ajde sjedaj na prikolicu, idemo. Šta ćeš ovdje, vidiš da svi odlaze, ne možeš ostati sam u selu” – govori nam baka Stana.

Ispratio ih je pogledom, mahnuo rukom. Dugo je stajao na toj cesti i gledao za kolonom. Baka Stana će to vječno pamtiti, tada ga je posljednji put vidjela.

Vijest o Dušanovoj smrti sustigla ih je u Banja Luci gdje su proveli prvih 14 dana izbjegličkog života. Njihova djeca su živjela u Beogradu pa su roditeljima predložili da se nastane u Vojvodini ako ikako mogu.

– Nismo otišli u Vojvodinu nego u Bapsku. Dodijeli su nam kuću, nabijaču sa zemljom, a kod nas je tu svako imao zidane kuće. Ma, neka nam daju kakvu imaju, rekla sam, i tako ćemo se jednog dana vratiti u Kometnik, jer tamo je naš dom. Ljudi nisu vjerovali kada sam im to rekla, mislili ću da ćemo stalno ostati. Govorili su: “Šta nam se vrijedi vraćati kad će nas opet netko istjerati”. Ali mi smo se među prvima upisali i nakon sedam godina među prvima vratili. Oni koji nisu htjeli sad traže obnovu, ali više ne mogu ostvariti to pravo. Obnavljaju se i sada kuće, ali je malo drugačiji model i traje puno duže – pripovijeda Stana, naglašavajući kako prigodom povratka nisu doživjeli nikakve neugodnosti, ništa što bi ih pokolebalo ili zbog čega bi požalili što su požurili svojoj kući.

Dočekali su ih doseljenici s Kosova s kojima danas žive u dobrosusjedskim odnosima. Nikada ih nisu pitali zašto su otišli pa se vratili, nikada ništa nisu pričali protiv povratnika, često spominju svoja sela na Kosovu pa baka Stana zaključuje kako im fali ognjište bez obzira kakvo je ono bilo i unatoč okolnostima pod kojima su ga morali napustiti.

– Nas nisu istjerivali iz kuće, nitko nas nije maltretirao ili uhvatio za ruku i rekao moraš da ideš. Jednostavno, naši ljudi su među sobom pričali kako moramo seliti jer je “stigao takav nalog iz općine” – prisjeća se baka Stana jeseni i zime 1991. godine i početka rata.

Hrvatska vojska nadirala je prema Voćinu sa svih strana. Nastala je panika, Teritorijalna obrana se odlučila povući pa je pozvala i stanovništvo. Svatko je dobio po 10 litara nafte i komad kruha za put prema Okučanima i Banja Luci preko područja koje nije bilo kontrolom hrvatskih snaga.

Odmah po povratku u svoje selo počeli su Jorgići potragu za Dušanovim počivalištem i okolnostima pod kojima je ubijen. Iako je bila priča da su ga ubili Srbi jer nije htio bježati, Jorgići u to ne vjeruju jer u selu tada Srba gotovo da i nije bilo. Nije se radilo i pukoj likvidaciji jer u to vrijeme pripadnici hrvatskih postrojbi još nisu došli na ovo područje. Prema jednoj priči, Dušan se pokolebao pa je nakon nekoliko dana ipak odlučio krenuti za Banja Luku. Netko je zapucao preko polja.

Bilo je više ubijenih tih dana. Nadležna medicinska osoba je ustanovila smrt, ali kaže da ne zna gdje su tijela odvezena. Bio jedan čovjek iz policije, razgovarali smo dugo, a kada sam ga pitala šta dalje rekao mi je: “Tetka, to je sada naša briga”. Ima jedna žena koja tvrdi da zna gdje je grob, spremna je pokazati gdje je ako ju netko pita. Ali nitko ju ne pita i ne želi pitati. I moja djeca kažu da je to još prerano o tome govoriti i da će doći dan kad će se to morati saznati, ali meni to ide jako sporo. Presporo! – nestrpljiva je baka Stana.

Prvi brat likvidiran 1942. kao 12-godišnjak

Imala sam osam godina. Na mjesto današnjeg spomenika žrtvama ustaškog terora postojala je škola i svo je stanovništvo 14. januara 1942. godine tu dotjerano. Nisam bila obučena, majka je tražila neki mali ogrtač. Ustaše su vikale da što ne izlazimo iz kuće. Odvojili su žene i djecu na jednu, a muškarce starije od 16 godina na drugu stranu. Žene i djecu su poslali kući, a muškarci su otjerani u Voćin. Među njima je su bili moj otac i otac moga supruga koji su, zajedno sa još šest muškaraca bili izdvojeni iz grupe koji će kasnije dobiti zadatak da pokopa 320 ubijenih mještana. Moj brat Gojko je bio dijete, bio je mali, imao je tek 12 godina. Ubijen je pred kućom. Vratio se po cipele. Opazili ga ustaše i ubili. Rekli su: Ubili smo partizana, ispripovijedala je Stana Jorgić o smrti prvog brata Gojka.

Goran Gazdek

Nova vlast pod Šubićevcem sklonija SPC-u

Borba za nekretnine u Šibeniku

S čelnicima šibenske koalicijske vlasti (SDP-HNS) pokrenut je dijalog i uslijedili su konkretni potezi za povrat vrijednih crkvenih kompleksa

Srpska pravoslavna crkva godinama vodi sudsku bitku za povrat nacionalizirane imovine u Šibeniku, no postupci se otežu, a čak i u slučajevima pozitivnih presuda za SPC, mnoge nekretnine do sada nisu uspjeli vratiti pod svoje. Osim brojnih zgrada i poslovnih prostora, mahom u strogom centru grada, crkvi je oduzeta čak i kapela, hram posvećen Časnom krstu iz 1600. godine, koja je pretvorena u stan i u njoj danas živi jedna obitelj.

– Eparhija dalmatinska i crkvena općina Šibenik imaju značajnu imovinu u gradu koja joj još uvijek nije vraćena, iako crkva ispunjava sve uvjete za povrat. Pritom su prioriteti povrat prostora u sklopu same crkve te kompleksi uz crkve bez kojih crkvena općina i Eparhija dalmatinska ne mogu da funkcioniraju – kaže paroh šibenski Milorad Đurđević.

Čak i imovinu koju ima, SPC ne može normalno koristiti jer je rascjepkana i dijelom zauzeta. Najdrastičniji su pritom primjeri oduzimanja dijela eparhijskog dvora ili spomenute kapele koja se nalazi uz crkvu sv. Spasa.

– Sudski smo dobili povrat kapele Časnog Krsta, ali u njemu živi jedna porodica. Država nam ju je vratila, ali ne možemo da uđemo u posjed – veli Đurđević. Kaže da usprkos presudama, stanare ne žele na silu izbacivati te su od Grada Šibenika tražili da nađe zamjensko stambeno rješenje za tu obitelj, ali na to i dalje čekaju.

Razumijevanja imaju, jer kada je SPC mogao čekati posljednjih 50 godina, može još neko vrijeme, ali inzistiraju na tome da se zakon poštuje.

Srpska pravoslavna crkva u Ulici Krste Stošića također ima zgradu sa četiri stana te u Rogozničkoj ulici zgradu sa osam stanova. Sudskim rješenjem na koje su se žalili dobili su naknadu od devet tisuća kuna za stan od 45 četvornih metara, a za stanove od 90 i 100 “kvadrata” naknade od 30 i 40 tisuća kuna i to sa rokom otplate od 25 godina.

Kolika je razlika između određene naknade i stvarne vrijednosti imovine ne treba niti isticati.

– Posebno nas boli to što nas se diskriminira. U zakonu je sve napisano, imamo pravo na povrat nacionalizirane imovine, ali to teško ostvarujemo. Istovremeno, Rimokatolička crkva može da vrati sve svoje nekretnine, a za one koje ih danas više ne zanimaju dobivaju pravičnu novčanu odštetu ili zamjenske nekretnine. No, pitanje brojnih stanova još uvijek je na sudu, a kada će i s kakvim epilogom biti riješeno, ne možemo niti procijeniti – govori Đurđević.

Usprkos brojnim negativnim iskustvima, Đurđević veli da su se stvari ipak počele mijenjati nabolje dolaskom nove gradske koalicijske vlasti SDP-a i HNS-a. Za razliku od bivše HDZ-ove koja je SPC, ako navodi paroh, opstruirala žalbama koje su sudovi uvažavali i otezali postupke povrata imovine, s čelnicima koalicijske vlasti pokrenut je dijalog, a potom je napravljeno i nekoliko konkretnih poteza. Konačno je riješen dugotrajni spor oko povrata zgrade koja je spojena sa središnjom šibenskom pravoslavnom crkvom, Sabornim hramom Uspenja Svete bogorodice koji je kulturno dobro i nalazi se najstrožem dijelu stare gradske jezgre. Riječ je o trokatnici u kojoj su se, među ostalim, nalazili Radio Šibenik i Šibenski list.

– Iako treba mnogo vremena da se riješi povrat imovine, mogu reći da nam je sada uistinu mnogo lakše. Gradonačelnik Ante Županović je pokazao dobru volju i riješeno je pitanje zgrade uz Saborni hram. Odlučili su da se Grad više neće žaliti na odluke suda koje su donošene u našu korist te su čak i uputili požurnicu da se predmet riješi. U dijelu prostora uz Saborni hram Uspenja Svete bogorodice bit će uređen i otvoren Muzej Eparhije dalmatinske. Građevinski radovi dijelom su već odrađeni, a upravo se radi i na restauraciji eksponata koji će u njemu biti izloženi – iznosi paroh.

– Malo po malo, sve ćemo sukladno mogućnostima srediti. Uredit ćemo i otvoriti muzej, a za ostatak prostora planiramo razne aktivnosti vezane uz turistički sadržaj koji je koristan i za nas i Grad Šibenik. Stotine grupa turista dolaze vidjeti Saborni hram, a s otvaranjem Muzeja moći će da vide bogatu kulturu i tradiciju srpskog naroda i Pravoslavne crkve u Gradu Šibeniku. U ovako malom gradu nije mala stvar imati četiri crkve te brojne druge nekretnine, poslovne prostore, stanove. A to sve postoji zato što su pravoslavni vjernici na ovom prostoru stoljećima. Imamo bogatu prošlost, to je bogatstvo ne samo nas već i Grada Šibenika – poručio je šibenski paroh Milorad Đurđević.

Dio prostora koristio bi se za okupljanje vjernika nakon liturgija, a stvorili bi se uvjeti za organiziranje raznih događaja, predavanja, projekcija.

– To treba našoj zajednici. Ljudi gube identitet. Kada bi imali mogućnosti da okupimo ljude, svoj prostor koji bi nam donio ekonomsku sigurnost i mogućnost realizacije raznih sadržaja korisnih za našu zajednicu, to bi se pozitivno mijenjalo. I upravo zbog toga nam je važan povrat imovine. Mi ćemo nastaviti raditi, boriti se da vratimo ono što je naše, da očuvamo svoj identitet i tomu učimo svoju djecu – zaključio je Đurđević.

Goran Plavšić

Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine

Deset godina Ustavnog zakona

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ima visoke domete, ali nema predviđene sankcije u slučaju neprovođenja

Prije deset godina, točnije 13. decembra 2002., saborski su zastupnici usvojili Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina: koje su njegove neposredne “posljedice”?

Pitanja koja su se rješavala tim Zakonom bila su krucijalna za manjine, ali i za samu Hrvatsku, jer je donesen i pod pritiskom međunarodne zajednice. Zakon je uveo manjine u politički život Hrvatske, osiguravajući im osmero zastupnika, od toga troje za Srbe kao najveću nacionalnu manjinu koja je, iz nekih razloga, dotad imala samo jednog zastupnika.

Formiran je Savjet za nacionalne manjine, koji čini 20 članova iz redova manjina, vijeća i predstavnici nacionalnih manjina koji se biraju u općinama, gradovima i županijama u kojima živi određen postotak manjina. Zakon je omogućio i sudjelovanje manjina u predstavničkoj i izvršnoj vlasti u jedinicama lokalne samouprave. Manjine su tako postale političkim partnerom stranaka, neovisno o tome tko je na vlasti, a manjinska pitanja više se nisu mogla ignorirati.

Koliko je Ustavni zakon zapravo provediv?

U vrijeme i u okolnostima kad je usvojen, Ustavni zakon je i pored nametanja određenih restrikcija, prije svega oko pravne osobnosti koordinacije neka manjine na državnoj razini, igrao pozitivnu ulogu, a manjinama dao neka prava koja im ne daje nijedna druga zemlja u Europi. Drugo je pitanje koliko se to ostvaruje u praksi, jer se u primjeni zakona na lokalnoj razini javljaju teškoće oko prihvaćanja uloge manjinskih vijeća i predstavnika, kako zbog neravnomjerne razvijenosti zemlje koja uzrokuje da su neke sredine siromašnije pa imaju manje mogućnosti da financiraju rad vijeća, tako i zbog neobučenosti predstavnika manjina i lokalnih vlasti. Zakon ima visoke domete, ali nema dovoljno akata koji bi ga pratili, kao ni predviđene sankcije u slučaju neprovođenja.

Često se kritizira nesrazmjerna zastupljenost u zapošljavanju manjina, koju Zakon ne sprečava?

Zapošljavanje pripadnika manjina u državnoj i lokalnoj upravi, pravosuđu i državnim i javnim službama, razmjerno njihovom učešću u broju stanovnika, jedna je od slabijih točaka Zakona. Sada je taj postotak svega 3,41, i pored, možda preambiciozne, Vladine namjere da se podigne na 5,5 posto. Famozni Član 22. Ustavnog zakona koji to predviđa odnosi se na radna mjesta za koja je potrebna određena kvalifikacija. Zbog toga u nekim područjima, između ostalog i u povratničkim krajevima, kad se i otvori mogućnost za zapošljavanje, nemamo koga zaposliti, jer mlađih i školovanih nema: oni se iseljavaju, a u zemlji je 350.000 nezaposlenih. Ipak, mi smo od Vlade i Ministarstva uprave tražili da se točno detektira koliki je stvarni broj u zapošljavanju manjina.

Što nakon prvih deset godina primjene Ustavnog zakona i ulaska Hrvatske u EU?

Deset godina primjene pokazalo je da se neke stvari moraju prilagoditi i promijeniti. Ipak, Hrvatska sistem manjinske samouprave unosi u Europsku uniju kao svoj socijalni kapital, koji će nastojati očuvati.

Nenad Jovanović

Loše izborno rješenje

U Saboru se raspravljalo o Zakonu o registru birača. Furio Radin podsjetio je na “sramotu što su četiri mjeseca prije izbora bila promijenjena izborna pravila za zastupnike nacionalnih manjina, što je protivno Ustavu, a na što nitko osim manjina nije reagirao”.

– Osim anonimnosti koja mora biti zajamčena, demokracija ovisi i o broju ljudi koji će glasati te o tome je li svima na isti način dopušten pristup glasanju, kako bi i manjina mogla glasati u što većemu broju. Zato smatram lošim rješenjem da su svi na istom popisu, kao i to da će izbornoj komisiji biti prepušten način na koji će se obraćati pripadnicima nacionalne manjine; dosad smo vidjeli da su se ponašali svakako. Mora se zadržati staro rješenje, po kojem su manjine na posebnim popisima, jer čin traženja određenog birača nacionalnih manjina daje garanciju da će mu biti ponuđena oba rješenja – kazao je Radin.

Višak izraza, manjak djela

Na raspravi o Strategiji razvoja pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018., Milorad Pupovac je u ime Kluba zastupnika SDSS-a rekao je da je Strategija rađena u kontekstu jačanja uvjerljivosti napora vezanih uz ispunjavanja kriterija iz Poglavlja 23., Pravosuđe i vladavina prava, no kako razlozi njezina donošenja ne bi trebali nestati s ulaskom Hrvatske u EU.

– U tekstu je puno izraza koji su višak ili se njima nešto pokriva. Nakon tolikih godina, samorazumljivo je da pravosuđe i suci moraju biti neovisni, profesionalni i etični. Ako od 2000. naovamo ponavljamo uvijek istu priču: neovisnost, profesionalnost, etičnost… kao osnovne ciljeve strategije, onda je ona još na vrlo globalnom i općenitom nivou, a ne na onom koji bi morao biti konkretniji i precizniji. Hrvatska ima problem sa svojim pravosuđem, a ne Europa. Zato bi taj jezik morao biti konkretniji. Primjerice, kad bismo imali barem nekoliko rečenica o tome kakvo je stanje u zemljišnim knjigama, mi bismo znali što ta Strategija zapravo znači – ustvrdio je Pupovac.

Naveo je i problem suđenja u razumnom roku, što strankama predstavlja teškoću u ostvarivanju pravde.

– U vezi suđenja za ratne zločine, navodi se, kao rezultat akcijskih planova Državnog odvjetništva i Ministarstva unutrašnjih poslova, da je postignut napredak u kojem se ta suđenja provode nepristrano i stručno, neovisno o etničkoj pripadnosti počinitelja. Nažalost, nekoliko posljednjih presuda u suđenjima za ratne zločine pred našim sudovima ne govori u prilog takvoj tvrdnji; to ne čini ni presuda u slučaju Koranskog mosta, ni presuda u slučaju Kerestinec – rekao je Pupovac.

Otpor povratku

Tijekom rasprave o Zakonu o prebivalištu, Pupovac je naveo kako se taj akt dugo pripremao zbog nedovoljne spremnosti da se riješi višak od 400 hiljada birača.

– Treba izbjeći da ljudi koji nisu svojom voljom u izbjeglištvu i koji čekaju da im se kuće obnove budu izuzeti iz postupka administrativnog brisanja. Za one koji su prodali svoju imovinu, koji su odselili iz RH i koji se ne žele vratiti ni nakon što im je ovim Zakonom ponuđen rok, reći ćemo da je to njihova volja. Međutim, ne stvoriti uvjete onima koji se žele vratiti, koji su obuhvaćeni programom povratka, programom obnove i programom stambenog zbrinjavanja, bilo bi protivno njihovom pravu, protivno našim propisima i protivno međunarodnim obavezama – kazao je Pupovac. Zbog toga smatra da Zakon treba dopuniti programom povratka, iako je broj onih koji bi se mogli njime koristiti malen.

– Otpori povratku su učinili svoje, ali naša je moralna obaveza da im ostavimo tu mogućnost, budu li željeli vratiti. Oduzeti im pravo prebivališta kao pretpostavku za povratak i za realizaciju prava na obnovu i prava na stambeno zbrinjavanje bilo bi protivno međunarodnim obavezama i politici povratka – zaključuje Pupovac.

Mirna Jasić

Okrugli stol ZVO-a u Vukovaru

Ne očekujmo čuda od EU-a

Temeljna ljudska prava u Evropskoj uniji nisu primat. Primat je tržište, a ljudska prava su nešto što se regulira kroz tržišne slobode, rekla je Snježana Vasiljević

Manjinska politika u Hrvatskoj na papiru izgleda sjajno, šta je i ocena Evropske komisije, ali je u praksi situacija sasvim drugačija i potrebno je učiniti još dosta toga da bi se prava manjina popela na neki bolji nivo – istakla je Snježana Vasiljević, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu, na vukovarskom Okruglom stolu na temu “Evropski standardi zaštite manjinskih prava”, koji je organizovalo Zajedničko veće opština.

– Sudski mehanizam, koji je najvažniji za zaštitu manjinskih prava na nivou Evropske unije, kod neće funkcionirati dok ne postanemo država članica. Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu funkcionira i postoje slučajevi diskriminacije protiv Hrvatske, ali je zasad najveći broj tih slučajeva vezan uz romsku nacionalnu manjinu. Pitanja srpske nacionalne manjine još nisu zastupljena u tolikoj mjeri, što znači da pojedince treba potaknuti da krenu u sudske sporove – kazala je profesorica Vasiljević.

Dodala je da ulazak Hrvatske u Evropsku uniju ne znači da će problemi srpske zajednice nestati, ali će ovisiti o volji i spremnosti srpske zajednice da se kroz politički angažman bolje predstavi.

– Temeljna ljudska prava u Evropskoj uniji nisu primat. Primat je tržište, a ljudska prava su nešto što se regulira kroz tržišne slobode, tako da s te strane ne možemo očekivati čuda i to da će naši problemi nestati. Ono što će ostati su naš identitet, naša volja i spremnost da se kroz zajednički politički angažman bolje predstavimo i da taj glas bude jači i glasniji. Jer, ovako smo pretihi – istakla je.

Osim u Vukovaru, na istu se temu, uz prisustvo predstavnika srpskih manjinskih institucija i udruženja, razgovaralo i u Belom Manastiru, u okviru projekta “Svi zaslužujemo jednaka prava”, koji Zajedničko veće opština provodi uz finansijsku podršku Ambasade SAD-a u Zagrebu.

Pravosuđe je polufunkcionalno

Do ulaska Hrvatske u Evropsku uniju ostalo je malo vremena, pa se srpska zajednica mora još bolje organizovati i potaknuti vlasti da se rešavanje preostalih pitanja ubrza.

– Mislim da bi više trebalo poraditi na organizaciji, zajedničkim stavovima i na nekoj vrsti zastupljenosti u tom političkom djelokrugu Hrvatske. Treba potaknuti vodeće na vlasti na rješavanje problema srpske nacionalne manjine, a posebno pitanja koja su vezana uz posljednju ocjenu Evropske komisije. To su, prije svega, diskriminacija i ratni zločini počinjeni na teritoriju Hrvatske od strane pripadnika Hrvatske vojske. Potrebno je da se ti procesi ubrzaju i da se hrvatsko pravosuđe dovede na nivo funkcioniranja, a ne polufunkcioniranja – smatra Snježana Vasiljević.

D. Bošnjak

Komšijska saradnja Baranjaca i Vojvođana

Evropski put Darde i Petrovaradina

Značenje saradnje svakako leži i u činjenici da u obe lokalne samouprave živi mnogo pripadnika nacionalnih manjina – Hrvata u Petrovaradinu, a Srba u Dardi

Delegacija Opštine Darda boravila je 7. decembra u zvaničnoj poseti Gradskoj opštini Petrovaradin u Republici Srbiji, a u povodu potpisivanja Protokola o prekograničnoj saradnji između te dve lokalne samouprave.

Pored razgovora o projektima koji bi se nominovali za pretpristupne fondove EU-a, a koji su od zajedničkog interesa, s domaćinima je dogovorena i konkretna saradnja u područjima kulture, sporta i turizma. Sama inicijativa o susretu delegacija dveju sada već prijateljskih lokalnih samouprava potekla je iz ličnih kontakata ljudi koji su nekada živeli na području Opštine Darda, a koji danas, spletom raznih okolnosti, žive u Novom Sadu. Delegacija Darde bila je predvođena načelnikom Antom Vukojom, zamenikom načelnika Radomirom Čvarkovićem, članom Opštinskog veća Ivanom Šumanovcem i predsednikom Veća srpske nacionalne manjine Opštine Darda Spasojom Bancem.

– Potpisani Protokol prvi je korak i ta će priča vrlo brzo da bude konkretizovana. Posebno mi je drago šta tu saradnju potiče i sam načelnik. Značenje saradnje svakako leži i u činjenici da u obe lokalne samouprave živi mnogo pripadnika nacionalnih manjina, Hrvata u Petrovaradinu a Srba u Dardi, pa zbog toga Protokol sadrži i druge vidove zajedničke saradnje – rekao je Čvarković.

Darda je jedna je od retkih baranjskih opština koja je, s malim ali uigranim timom, na vreme prepoznala prednosti prekogranične saradnje i kroz kvalitetne projekte izvlačenja sredstava iz pretpristupnih fondova EU-a. Rezultat toga je i saradnja sa Opštinom Inđija u Republici Srbiji, sa kojom je kroz fondove EU-a do sada realizovano 8,3 miliona kuna.

Imajući u vidu brigu o nacionalnim manjina i činjenicu da u Petrovaradinu živi značajan broj Hrvata, delegacija Opštine Darda posetila je baroknu Crkvu Svetog Jurja u kojoj je kao mladi kapelan boravio biskup Josip Juraj Strosssmayer, zatim rodnu kuću bana Josipa Jelačića, a posetili su i Hrvatsko kulturno-prosvetno društvo “Jelačić”. Prilikom posete tom poznatom pevačkom zboru, gosti iz Darde su im uputili zvanični poziv da gostuju na sledećoj proslavi Dana Opštine Darda, šta je sa zadovoljstvom prihvaćeno. Na kraju posete, domaćini su goste proveli i po nadaleko poznatoj Petrovaradinskoj tvrđavi i njenom predgrađu.

Po uzoru na prekograničnu saradnju sa opštinama Inđija i Petrovaradin, želja Darđana je da se dobri odnosi, zbog istorijskog značaja za srpsku zajednicu, uspostave i sa Sremskim Karlovcima u Srbiji.

Zoran Popović

Krnjačka tribina “Srbi iz Hrvatske u EU-u”

Politika minimalne štete

EU može biti prilika za ono što smo imali u Jugoslaviji i zato našu zajednicu moramo pripremiti. Potrebni su nam mladi i obrazovani, rekao je Milorad Pupovac

“Srbi iz Hrvatske u EU-u – položaj i perspektive” bio je naziv tribine održane u Krnjaku prošlog petka u organizaciji općinske organizacije SDSS-a. Na tu je temu govorio saborski zastupnik i član hrvatskoga promatračkog tima u Evropskom parlamentu Milorad Pupovac. Općinska vjećnica bila je pretijesna, jer je tema tribine pobudila veliko zanimanje stanovnika Korduna: Krnjaka, Vojnića, Skakavca, Karlovca. Bili su tu predsjednik i generalni sekretar SKD-a Prosvjeta Čedo Višnjić i Srđan Tatić, dožupan Milenko Rebić, historičar Đuro Zatezalo, načelnici Krnjaka i Vojnića Rade Kosanović i Branko Eremić.

Milorad Pupovac je najprije govorio o samoj Uniji i njenim problemima i dilemama, različitostima i suprotnostima koje sve više i sve češće dolaze do izražaja, posebno u ekonomskom smislu, između sjevera i juga. Jednu težinu imaju stavovi Njemačke, Francuske, Austrije, a drugu Španjolske, Portugala, Italije ili Grčke. EU je veliki projekt koji obećava, ali i donosi neizvjesnost. Za Hrvatsku će biti veliki problem povlačenja sredstava iz EU-fondova, pa se može dogoditi da ćemo više dati nego povući. Dosad je povučeno ukupno 24 posto mogućih sredstava, a u poljoprivredi tek deset posto. Zato se jedinice lokalne i regionalne samouprave moraju kadrovski ekipirati, kako bi iz fondova dobile što više novca za rješavanje svojih problema.

– Kada je o međuetničkim odnosima riječ, oni neće biti gori od onoga kroz što smo kao zajednica već prošli, a bit će lakše kada i Srbija uđe u EU, a sigurno će ući. No, sve to ide dosta sporo. EU može biti prilika za ono što smo imali u Jugoslaviji i zato našu zajednicu moramo dobro pripremiti. Potrebni su nam mladi i obrazovani ljudi koji će u idućih dvadeset godina raditi i preuzeti poslove od nas. Podržavamo ulazak Hrvatske u EU, tome smo dali veliki doprinos, ali se to u Hrvatskoj ne cijeni. Moramo se rukovoditi politikom minimalne štete i tako doći do ciljeva, jer politika maksimalne koristi nije dala rezultata, a velik dio naših ciljeva je ostvariv. Neće nam biti kako nam je bilo, ali za sebe moramo iskoristiti što više.

Dosad smo to koristili u političkom smislu, a od sada moramo i u ekonomskom smislu – iznio je Pupovac svoje viđenje položaja Srba nakon ulaska Hrvatske u EU.

U razgovoru s građanima najviše je bilo pitanja oko troškova legalizacije objekata i nemogućnosti dolaska do dokumenata u karlovačkom katastru, gdje tvrde da podataka nema, pa ljudi moraju nemalo izdvajati za angažman geometara i arhitekata.

M. C.

Osveštano spomen-obilježje u zapadnoj Slavoniji

Nekažnjeni masakr iz 1991.

Prilikom napada HV-a na Čečavski Vučjak i Šnjegavić likvidirane su 42 osobe koje su odbile napustiti svoja sela nakon prisilne evakuacije po naredbi požeškoga Kriznog štaba

Na raskrižju putova između sela Jeminovac i Šnjegavić u Općini Brestovac u

Požeško-slavonskoj županiji osveštan je krst sa spomen-obilježjem na 42 stanovnika pet sela tog kraja, ubijenih na tom mjestu 10. decembra 1991.

Po riječima zamjenika požeško-slavonskog župana Miroslava Grozdanića, tog je dana likvidirano 18 muškaraca i 24 žene; 16 žrtava imalo je između 70 i 86 godina života.

Spomen-ploču stradalima podigli su njihovi sumještani, stanovnici Čečavca, Čečevačkog Vučjaka, Jerminovca, Ruševca i Šnjegavića, uz pomoć tamošnjeg VSNM-a.

Krst je osveštao i parastos služio požeški paroh Aleksandar Bijelić, a skupu je prisustvovalo pedesetak ljudi – mještana, predstavnika srpskih manjinskih vijeća i organizacija te antifašista.

Za masakr nitko nije odgovarao, a žrtve su bile među posljednjim stanovnicima tog kraja, nakon što je potkraj oktobra 1991., po naređenju Kriznog štaba iz Požege, provedena prisilna i masovna evakuacija najvećeg dijela od 26 srpskih sela, u kojima je do rata živjelo 2.120 ljudi. Nakon evakuacije, sela su organizirano pljačkana, a srpske su kuće paljene i minirane.

Većina stanovnika otišla je prema BIH-u, a dio se, odbivši naredbu o evakuaciji, sklonio u Čečavski Vučjak i Šnjegavić. U zoru 10. decembra 1991., počeo je napad na ta sela, a prilikom bijega prostalih stanovnika počinjen je pokolj.

N. J.

Danas komemoracija u Prkosu

U petak, 21. decembra, u Prkosu se održava komemoracija za nevine civilne žrtve iz 1941., kada je u velikoj ustaškoj ofenzivi na taj dio Korduna u više sela ubijeno 1.500 žena, djece i staraca. Tom akcijom, kojom je rukovodio sam Ante Pavelić, žellelo se spriječiti ustanak i njegovo širenje, ali se dogodilo upravo suprotno. Pogrom Srba nastojao je spriječiti žandarmerijski narednik Nikolić, ali su njegovu poruku uhvatile ustaše, pa je pobijena i njegova porodica. Spomenik žrtvama u Prkosu u više je navrata bio devastiran, a počinitelji nikada nisu bili uhvaćeni. No, sada je obnovljen, pa će na komemoraciji biti svečano predstavljen javnosti. Komemorativni skup počinje u 11 sati, a očekuje se da će na njega, uz brojne antifašiste iz Karlovca i Zagreba, doći i rodbina stradalih 1941.

M. C.

U posjetu “Gospođi ministarki”

Gradsko vijeće SNM-a Karlovca i VSNM Općine Krnjak organizirali su u srijedu, 5. decembra, posjet zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh, gdje je prikazana predstava “Gospođa ministarka”, koju je po znamenitoj komediji Branislava Nušića režirao Oliver Frljić. Troškove prijevoza gledatelja dvama autobusima snosila su vijeća, a ulaznice su nabavljene za svega 35 kuna po osobi, dakle uz 50 posto popusta. Kako je i direktor Kerempuha Duško Ljuština zainteresiran za ovakvu suradnju, za nadati se da će organiziranih posjeta predstavama biti još.

M. C.

Ajnpren juha iz Topuskoga

I na ovogodišnjem Božićnom sajmu u Top-termama Topusko izloženi su i gostima ponuđeni najraznovrsniji proizvodi iz kućne radinosti: našlo se tu koraljnih ogrlica, svijeća, bundeva, meda i medene rakije, svakojakih rukotvorina, blagdanskih aranžmana, slika i sličica.

Ipak, glavna atrakcija bila je prežgana juha, tzv. zafriguša ili ajnpren, koju su vrsni kuhari Hotela Toplice besplatno ponudili posjetiteljima.

Prema riječima Marijane Kuzmić, voditeljice smjene u hotelskoj kuhinji, juha je pripravljena po starim receptima baka i prabaka iz okolnih sela. U juhu su umiješana jaja, a poslužena je uz kockice sušenoga kruha, kako se u ovome kraju od davnina čini.

V. J.

Zimska služba na granici Korduna i Banije

Komunalci raskrčili zametene puteve

Poštar je uspješno uručio pošiljke u najudaljenija sela na razmeđi Banije i Korduna: Pecku, Crni Potok, Katinovac i Maličku

Više od 400 kilometara lokalnih i nerazvrstanih cesta u općinama Gvozd i Topusko, na samoj granici Banije i Korduna, i ove je godine uspješno očišćeno od snijega. Već 24 sata nakon početka velikih snježnih oborina moglo se proći i do najudaljenijih zaselaka, a posao su obavili djelatnici komunalnih poduzeća Vrginmosta i Topuskog, radeći danonoćno svim raspoloživim strojevima.

Na upit kako može biti siguran da se, samo dan nakon što je snijeg zatrpao Baniju, može i do najudaljenijih sela, načelnik Općine Topusko Nikola Abramović ponudio je jednostavan odgovor.

– Telefoni i mobiteli u mom uredu nisu zvonili. To je znak da je sve očišćeno, jer kad je samo kilometar ceste zatrpan, ja budem zatrpan telefonskim pozivima – rekao je načelnik.

Slavko Žugaj, direktor Komunalnog Topusko, objašnjava da su kamion i četiri stroja spremno čekali snježne oborine, a komunalci pomno pratili metereološke izvještaje.

Da je riječ o iskusnim ljudima, barem onima starijima, govori i to što je dovoljno da pogledaju nebo, pa predlože paljenje motora strojeva ako vide opasne oblake.

U Vrginmostu identična situacija: direktor lokalnoga komunalnog poduzeća Milorad Milojević ponosan je na svoju Zimsku službu i kaže da nijedan nerazvrstani put ili lokalna cesta nisu ostali neočišćeni. Posao je napravljen u kratko vrijeme, pa pritužbi nije bilo.

– Ove godine zabilježili smo i jedan kuriozitet. Naime, kada je snijeg najviše padao i zameo ceste, imali smo poziv iz Blatuše od čovjeka čija je supruga svaki čas trebala roditi. Iako nije bila na redu, najprije smo očistili tu dionicu, a narednih smo dana posebno kontrolirali tu cestu i čistili je do same kuće – kaže Milojević.

Razloge za samohvalu nadležnih u Vrginmostu i Topuskom potvrđuju i mještani okolnih sela. Ivana Jajčinović iz Slavskog Polja kaže da se u njeno selo moglo odmah poslije smirivanja padalina, a Mile Rajšić iz Starog Sela zadovoljan je čišćenjem. – Moja je kuća kilometar od glavne ceste. Ralica je prokrčila put do kuće i ne moram prtiti snijeg. Ostalo je nešto leda, ali to će riješiti južina – rekao je Rajšić.

Milan Roknić iz Perne bez poteškoća je u jutro nakon padalina došao do grada, a za Zimsku službu ima samo dvije riječi: – Kapa dolje!

Prvoga radnog dana nakon što je snijeg zatrpao Baniju i Kordun, vozač školskog autobusa dovezao je bez problema svu djecu iz Maljevca i okolnih sela u škole Topuskoga, a lokalni je poštar uspješno uručio pisma i pošiljke u najudaljenija i najzabačenija sela: Pecku, Crni Potok, Katinovac i Maličku.

Vladimir Jurišić

Urodila inicijativa antifašista Karlovačke županije

Mjere za obnovu spomenika

Spomenik u Perjasici evidentiran je kao kulturno dobro ali nije pod zaštitom države, što će olakšati administrativnu proceduru za dobivanje dozvole

arlovački Konzervatorski odjel Ministarstva kulture dao je mišljenje i prijedlog za obnovu kosturnice i spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Perjasici.

U financiranju bi sudjelovali Općina Barilović, na čijem se području spomenik nalazi, Općina Krnjak te srpska zajednica u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Glavni dio sredstava obećao je dati poznati poduzetnik i bivši automobilistički as Goran Štrok, čiji je otac Izidor (španjolski borac, nosilac Partizanske spomenice i narodni heroj) bio prvi politički komesar Perjasičkog partizanskog odreda, formiranog potkraj kolovoza 1941. Spomenik u Perjasici je evidentiran kao kulturno dobro ali nije pod zaštitom države, što će u mnogome olakšati administrativnu proceduru za dobivanje potrebnih dozvola.

Na spomeniku je razbijena veća mramorna ploča, nedostaju neki dijelovi, ima prostrelnih rupa na ploči s reljefnim prikazom, oštećeni su betonski dijelovi i dijelovi izrađeni od terazzo-obloge. I zvijezda ima prostrelnih rupa, a kosturnica, čija je mramorna ploča onečišćena atmosferilijama, lišajevima i algama, je oštećena. Kameni dijelovi ograde su prekriveni mahovinom, a metalni su korodirali, klupe su oštećene ili nedostaju. Kosturnica i spomenik su u središtu mjesta te visoki postament u obliku stepenica iznad kojih se izdiže pravokutni monolit dominira okolinom.

Diplomirana povjesničarka umjetnosti iz karlovačkog Konzervatorskog odjela Tatjana Horvatić predlaže 13 mjera za obnovu spomenika: preporučuju se rekonstrukcija i krpanje betonskih dijelova i dijelova od terazzo-obloge, obnova tekstova na mramornim pločama, izrada jedne nove mramorne ploče, čišćenje i zaštita dijelova od metala, betona i mramora, izrada novih klupa od drveta, stručni pregled na parceli radi utvrđivanja stanja drveća te donošenje smjernica za eventualno hortikulturno uređenje.

M. C.

Mali novinari iz OŠ Vrginmost

Dvanaest godina “Vrtuljka”

Ova je školska godina posebno važna, jer će šestoro malih novinara prvi put objaviti internetsko izdanje školskog lista

Šestero učenika Osnovne škole Vrginmost, okupljeno oko profesorice informatike,

Ivane Šipuš, zdušno se priprema za prvo internetsko izdanje školskog lista “Vrtuljak”, koji već dvanaest godina potkraj školske godine izlazi u tiskanom obliku. Za dobru vijest, reportažu ili buran redakcijski sastanak još im ne treba jaka crna kava, dovoljno je toplo mlijeko, no već su prava ‘sedma sila’.

– Duga je tradicija izlaska “Vrtuljka” u našoj školi – kaže mlada profesorica Ivana Šipuš i dodaje.

– U svakoj se generaciji nađe nekolicina učenika sklonih novinarskom načinu izražavanja, pa je to bio dovoljan razlog za pokretanje školskog lista koji izlazi jednom godišnje i u kojemu učenici pišu o svim važnijim događajima u i oko škole. Naravno, najprije je trebalo savladati osnove novinarstva, što za mališane nije bilo posebno teško jer su se toj izvannastavnoj aktivnosti i pridružili upravo stoga što to žele.

Već od prvog broja, izdanog 2000., “Vrtuljak” je postao vrlo popularan i svako se izdanje očekuje s nestrpljenjem. Ova je školska godina posebno važna, jer će prvi put objaviti internetsko izdanje lista, a bude li novca, izići će i tiskano. Stoga na ovogodišnjem broju uz mlade novinare rade i mladi informatičari, koji su iskustvo stekli uređujući školsku web-stranicu.

Iako do izlaska “Vrtuljka” ima još dosta vremena, u redakciji vlada uzbuđenje, a na nekim se temama već ozbiljno radi. Tu su božićni i novogodišnji blagdani, školska natjecanja, priredbe i čitav niz događanja za koje se već zna tko će o njima pisati. Pored toga, na stranicama školskog lista objavljuju se radovi mladih pjesnika, slikara i svih onih koji na neki način mijenjaju svijet oko sebe i žele to podijeliti s drugima.

Antu Stojčevića, učenika šestog razreda, više od novinarstva zanima informatika, no vrlo je dobro povezao svoje sklonosti, pa je na najboljem putu da jednoga dana postane pravi grafički urednik. Kaže da voli raspoređivati tekstove, pronalaziti nove mogućnosti u formatiranju teksta i da uživa u tome. Anja Đaković zaljubljena je u novinarstvo.

– To je za mene neki novi svijet. Način izražavanja potpuno je drugačiji od onoga kako pišu literarno nadareni učenici. Ovo je nešto sasvim drugo, vrlo je konkretno i nedvosmisleno. Sasvim sigurno, studirat ću novinarstvo, a ovih prvih koraka u “Vrtuljku” uvijek ću se sjećati – kaže Anja, koja najviše voli pisati vijesti i reportaže. Molimo je da nam kaže neku zanimljivu vijest, a ona odgovara kao iz topa: – Pa, vijest dana je što je u našu školu došao novinar Novosti.

I Goran Kulić jednoga dana želi biti novinar, a mogućnost da se novine izdaju na internetu posebno ga oduševljava, jer je informatika njegova druga ljubav.

Mladi novinari iz Vrginmosta polako ali sigurno ulaze u tajne novinarstva uz pomoć profesorice Šipuš. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provode u maloj redakciji, svakodnevno smišljajući nove teme i pišući tekstove; puni novih ideja, dišu u svom kreativnom i novinarskom životu punim plućima. Koliko su ozbiljno shvatili novinarski poziv, najbolje objašnjava učenica Marina Borota.

– Najvažnije je da informacije budu istinite i više puta provjerene, a tek onda da budu zanimljive i čitljive – kaže Marina.

Da su uistinu već pravi novinari, govori i to što svoga starijeg kolegu, niže potpisanog autora ovog teksta, nisu pustili iz redakcije dok s njim nisu napravili intervju, koji će, kažu, biti objavljen na stranicama sljedećeg “Vrtuljka”.

Vladimir Jurišić

Folkloraši pomažu bolesnom mladiću

Humanost jača od mećave

Folkloraši su uspješno nastavili akciju prikupljanja novca za Dražena Dejanovića, svoga bolesnoga kolegu iz Moštanice

Akciju pomoći 21-godišnjem Draženu Dejanoviću iz Moštanice, koji je obolio od leukemije i koji je nakon višemjesečnoga bolničkog tretmana prebačen kući na daljnje liječenje, folkloraši zagrebačkog Pododbora SKD-a Prosvjeta nastavili su humanitarnim nastupom u Zagrebu 8. decembra.

Iako zbog lošeg vremena i zametenih zagrebačkih ulica dvorana nije bila puna kako obično biva kad nastupaju, folkloraši su nagrađeni jakim aplauzom.

Prisutnima se na početku programa obratila predsjednica Pododbora Nada Komljenović, ističući kako je bolesni Dražen cijelo vrijeme imao podršku svojih kolega.

– Otkako je prije šest mjeseci odveden u zagrebačku bolnicu Rebro, Dražena su svakodnevno posjećivali naši članovi – rekla je Komljenović, ističući i veliku pomoć svog zamjenika Bude Budisavljevića u organiziranju ove akcije.

Naglasila je i da je prikupljeno više novca nego što su očekivali, čemu je pridonijela i donacija Srpske pravoslavne općine zagrebačke, čiji su predstavnici prisustvovali nastupu. Miroslav Jelić, koji nastupa i u zagrebačkom i petrinjskom Pododboru, gdje vodi folkloraše, istakao je da su inicijativu za akciju dali brojni članovi petrinjskog Pododbora, a pridružili su se i drugi pododbori.

N. J.

Sveti Nikola, slava karlovačkog VSNM-a

Darovi za stotinjak mališana

Za djecu je priređena i predstava “Bilo jednom jedno sunce” Svetlane Patafte i Krešimira Fijačka, koji su glumom oduševili i staro i mlado

Vijeće srpske nacionalne manjine Karlovcu svečanom je sjednicom i prigodnim programom obilježilo Dan Vijeća i krsnu slavu, Svetog Nikolu. Proslava koju je organiziralo Vijeće bila je ponajprije namijenjena djeci s područja grada, a održana je u Gradskom kazalištu Zorin dom, kojom je prigodom mališanima podijeljeno 110 paketa darova. Osim poklona, priređena im je i predstava “Bilo jednom jedno sunce” Svetlane Patafte i Krešimira Fijačka iz Zagreba, koji su svojom izvedbom oduševili sve prisutne. Pjesme i plesove Korduna izveli su mladi članovi krnjačkog ogranka SKD-a Prosvjeta.

O značenju krsne slave i običaja vezanih uza Svetog Nikolu govorio je paroh gornjotrebinjski i karlovački Saša Umićević.

Svečana liturgija na kojoj je posvećeno žito i slavski kolač održana su su karlovačkoj Crkvi Svetog Nikole. Predvodio ju je episkop gornjokarlovački Gerasim uz sasluženje sveštenstva Crkvene općine Karlovac.

N. R.