Rabljena sedmica

Petokolonaši

Javio se Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, koji se okupio u prostorijama Udruge Specijalne policije u Zagrebu, a društvo su mu pravili šefovi lokalnih braniteljskih organizacija i oslobođeni general Mladen Markač. Pozabavili su se petom kolonom koja ne iskazuje oduševljenje najnovijom haškom presudom (Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Milorad Pupovac), a sam Šeparović u tom je smislu uputio zahtjeve. “Postavljam dva zahtjeva našoj Vladi. Prvo: u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva tražimo da se ravnatelj Krešimir Mihajlović, koji je dobio otkaz jer je u školskom hodniku objesio plakate generala Gotovine i Markača, odmah vrati na posao. Drugo: tražimo od Vlade da prestane sa sufinanciranjem srpskih novina ‘Novosti’ koje su nacionalističke i šovinističke. Pa zadnji broj im je pun pljuvanja po oslobođenim generalima i pokojnom predsjedniku Tuđmanu.”

Tako je Zvonimir Šeparović obogatio globalnu viktimološku misao: iz prostorija Specijalne policije zazvao je lov na narodne neprijatelje.

Katalonija

Na prijevremenim izborima u španjolskoj Autonomnoj Pokrajini Kataloniji pobjedu su očekivano odnijeli nacionalisti aktualnog predsjednika Artura Masa, ali pobjeda nije takva da olakšava realizaciju separatističkih težnji: Masova partija osvojila je, naime, 50 od 135 mjesta u pokrajinskom parlamentu, što je deset zastupnika manje u odnosu na dosadašnji saziv. Ovakav izborni rezultat smanjuje mogućnost za raspisivanje referenduma o katalonskoj nezavisnosti, kojemu se oštro protivi Vlada u Madridu, ali Mas najavljuje da, unatoč nepovoljnijim političkim okolnostima, neće odustati od borbe za referendum. Druga stranka u parlamentu, s dvadeset i jednim zastupnikom, jest Republikanska ljevica, tradicionalna separatistička stranka, koja je profitirala na Masovim mjerama štednje usmjerenima protiv najširih slojeva. Procjenjuje se da nije naročito izvjesna postizborna koalicijska suradnja najjačih stranaka, pa čak ni kad je u pitanju referendum o samostalnosti.

Ježić

Robert Ježić, bivši vlasnik Diokija i bivši najbolji prijatelj Ive Sanadera, nije ispunio “zamolbeni nalog” suca Ivana Turudića i vlastito obećanje: do ponedjeljka nije uplatio pet milijuna eura u državni proračun. Riječ je o pet milijuna eura za koje je Ježić tvrdio da pripadaju bivšem premijeru Sanaderu, te da ih je on, Ježić, iz prijateljske usluge primio na svoj švicarski račun, a ustvari se radilo o polovici svote kojom je mađarski MOL podmitio Sanadera za prepuštanje upravljačkih ovlasti u INA-i. Na osnovu tog Ježićeva iskaza o porijeklu milijuna na njegovu računu, USKOK je optužio Sanadera, a Turudić ga nepravomoćno osudio na sedam i pol godina zatvora. Novca, međutim, nema, pa je Ježić pogazio sudski nalog i svoje obećanje, a zauzvrat je kod odvjetnika Marijana Hanžekovića pohranio vrijednosne papire teške, navodno, pet milijuna eura. Novac će državi isplatiti kad presuda postane pravomoćna, što znači za koju godinu. Dotad će valjda nekako uspjeti pronaći novac i neće se zamarati time što će baratanje Sanaderovim milijunima kao da su njegovi, Ježićevi, biti dobar argument u žalbi bivšeg premijera na prvostupanjsku presudu.

Karamarko

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko odlučio je stati u zaštitu svom glavnom tajniku Milijanu Brkiću za kojeg je otkriveno da je prije dvije godine, u najvećoj mjeri, prepisao diplomski rad na Policijskoj akademiji. Karamarko, kao ni Brkić, u prepisivanju ne nalaze ništa sporno, jer ionako smatraju da diplomski rad nije ništa naročito bitno. Predsjednik najveće opozicijske stranke nije se, pak, u utorak pojavio na saborskoj raspravi o najvažnijem državnom dokumentu, naime, proračunu za sljedeću godinu, s projekcijama za 2014. i 2015, jer je s Ružom Tomašić u Vukovaru potpisivao koalicijski ugovor. Nakon što je, dakle, pokazao zavidan talent u kadrovskoj politici, Karamarko se sad dokazuje i na polju shvaćanja političkih prioriteta.

Odšteta

Katolička crkva i predsjednik Ivo Josipović smatraju da pravomoćno oslobođeni Ante Gotovina i Mladen Markač trebaju od Republike Hrvatske dobiti odštetu za godine provedene u haškom pritvoru. Crkva to, više-manje, smatra moralnom obavezom države, dok predsjednik Josipović za svoj populizam nalazi uporište u navodnim zakonskim mogućnostima i međunarodnim ugovorima čija je potpisnica i Republika Hrvatska. Procjene o eventualnoj odšteti oslobođenim generalima sežu i do nekoliko milijuna kuna. Vrlo je zanimljivo da je šefu države tek sad palo na pamet da bi Hrvatska trebala financirati oslobađajuće presude UN-ova suda, suda koji, inače, ne predviđa obeštećenje za vrijeme provedeno u pritvoru: kad su pravomoćno oslobađani neki drugi hrvatski državljani (Čermak, braća Kupreškić), nisu se javljali ni Crkva ni Josipović s ovako snishodljivim inicijativama. Zašto? Zato što ti drugi hrvatski državljani nisu bili politički iskoristivi kao što su iskoristivi Gotovina i Markač čija je obrana, usput, Hrvatsku koštala dvjestotinjak milijuna kuna.