Stranački “Klub 69”

Od dolaska Kukuriku koalicije na vlast nije bilo većeg veselja nego slušati prepucavanja neimenovanih SDP-ovaca i HNS-ovaca po medijima o tome koliko je članova uprava i nadzornih odbora u državnim tvrtkama druga stranka dobila i koliko je stranka kojoj sugovornik pripada oštećena. Nakon manje od godinu dana njihova vladanja, “Novosti” su provele analizu koja pokazuje kako HNS-ovci moraju biti i više nego zadovoljni političkim kadroviranjem. Iako u Saboru imaju 14 zastupničkih mjesta, u odnosu na SDP-ovih 60, u upravama i nadzornim odborima dobili su položaje kao da imaju barem 30 zastupnika.

“Novosti” su od Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom zatražile popis svih imenovanja u 69 tvrtki od posebnog državnog interesa, koje u Državnom uredu interno nazivaju “Klubom 69”. Prema tablici koju smo dobili, nova je koalicijska vlast od početka mandata promijenila nadzorne odbore 60 tvrtki i uprave njih 38, imenovavši ukupno 312 ljudi, od čega 224 na mjesta članova nadzornih odbora i 88 na mjesta članova uprava.

Poimeničnom provjerom stranačke pripadnosti utvrdili smo da su SDP-ovci i njihovi kadrovi imenovani na 45 mjesta predsjednika i članova uprava, dok je HNS dobio 24 mjesta. Sličan omjer, dva naprema jedan, postignut je i u nadzornim odborima, gdje su SDP-ovci zauzeli barem 105, a HNS-ovci najmanje 50 mjesta.

Dakle, dvostruko povoljnije od omjera snaga u Saboru, koji je četiri naprema jedan u korist SDP-a. Ipak, stranački ljudi su po državnim tvrtkama tako raspoređeni da bi se moglo reći da je za sada nekih 13-14 tvrtki pod dominacijom HNS-a, a oko 40 SDP-a, pri čemu se, s druge strane, HNS-ovci nisu zanimali za male tvrtke poput hotelskih, koje su pripale SDP-u, već su prigrabili najveće sustave.

Manji koalicijski partneri IDS i HSU, koji u Saboru imaju po tri zastupnika, dobili su neznatan broj položaja. Uspjeli smo utvrditi da je IDS dobio predsjednika uprave Hrvatskih cesta i najmanje dva člana nadzornih odbora, dok je HSU dobio jednog nadzornika i jednog člana uprave. Preostalih 66 mjesta u nadzornim odborima i 17 mjesta u upravama zauzeli su ljudi o kojima nema dovoljno informacija da bi ih se povezalo s pojedinim strankama.

Članovi nadzornih odbora državnih tvrtki primali su poprilično visoke mjesečne naknade sve dok ih bivša vlada Jadranke Kosor nije ograničila na iznos od 2.000 kuna neto, no čini se da se i tu stvari polako mijenjaju. Primjerice, u pozivu za predstojeću glavnu skupštinu holdinga Đuro Đaković stoji kako će predsjednik nadzornog odbora od sada primati naknadu u visini jedne prosječne plaće u tvrtki, koja iznosi oko 6.400 kuna, dok će članovi primati 50 posto tog iznosa, dakle oko 3.200 kuna.

No čak i kada bi se zadržao prosjek od 2.000 kuna, to bi značilo da se kroz 224 mjesta u odborima “Kluba 69” pretežno stranačkim ljudima godišnje distribuira preko pet milijuna kuna neto. Ipak, važnija od tih naknada je mogućnost utjecaja na poslovanje tvrtki i tijekove novca, posebno kada je riječ o situaciji u kojoj su u upravi i nadzornom odboru ljudi iz istog političkog tabora.

Jadranka Kosor bila je uvela i imenovanja u nadzorne odbore temeljem javnih natječaja, što su čelnici SDP-a i HNS-a Zoran Milanović i Radimir Čačić smjesta ukinuli, tvrdeći da će oni imenovanjem stranačkih ljudi od povjerenja preuzeti odgovornost za upravljanje državnim tvrtkama.

Javni natječaji barem su načelno ostavljali mogućnost da se za vodeća mjesta u tvrtkama kandidiraju i nezavisni stručnjaci, a dobar primjer za to kako sada funkcionira potraga za kadrovima dala je jedna sugovornica “Novosti” koja je htjela ostati anonimna. Ona kaže da joj je mjesto u jednom nadzornom odboru nudio njezin poznanik Davor Bernardić, koji s tvrtkom u tom sektoru nema baš nikakve veze osim što je ona ušla u kvotu SDP-a.

– Koncept javnih natječaja bio je drastično bolji, trebalo je samo uvesti jasne kriterije i departizirati proces. Umjesto toga, SDP je tvrdio kako su natječaji za nadzorne odbore koje je uvela Jadranka Kosor paravan za politička imenovanja i da će oni sada transparentno postavljati svoje ljude. Dugoročno to ne drži vodu – smatra politolog Davor Gjenero i dodaje kako bi se kod imenovanja morao potpuno isključiti stranački kriterij i uvesti samo kriterij kompetencije.

Politolog ističe da je HNS na posljednjim izborima imao pivotalnu ulogu i da su njegove zasluge veće od broja mjesta u Saboru, a ocjenjuje da je SDP prepustio gospodarstvo HNS-u i Čačiću zato što sami nisu imali kapaciteta za upravljanje tim resorom.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik, koji se nedavno priklonio Hrvatskim laburistima, kaže da je SDP pristao HNS-u predati gospodarstvo, pa ako HNS uspije, uspjeh će podijeliti, a ako propadne, što je izglednije, SDP će imati krivca za to. HNS je, ocjenjuje Pecnik, sjajno naplatio koaliranje sa SDP-om, a upravo kroz nagrađivanje funkcijama na ovaj način i opravdava postojanje svojem članstvu.

Na naše pitanje o tome je li SDP toliko slab u gospodarstvu da je taj resor morao predati HNS-u, jedan stariji SDP-ovac samo se nasmijao, rekavši kako se u HNS-u valjda time više bave. O tome zbog čega se SDP odrekao tog resora i nakon Čačićeve ostavke, nitko nije želio govoriti, pa čak i o tome je li to izazvalo neku unutarstranačku krizu, iako su dvojica zastupnika SDP-a potvrdila da u stranci postoji nezadovoljstvo takvim dogovorom.

Sektorske podjele državnih poduzeća slične su onima u Vladi, pa tako promet i komunikacije ministra Siniše Hajdaša Dončića drži SDP s ponekim HNS-ovcem u nadzornim odborima, a SDP u najvećoj mjeri kontrolira i financijski sektor. HNS-u su pripale tvrtke u sektoru energetike i industrijski koncerni. Nekoliko hotelskih poduzeća dobilo je uprave i nadzorne odbore u skladu s lokalnom vlašću u sjedištu poduzeća, a tu su i klasična imenovanja po prijateljskim i drugim vezama.

Tako je Krešimir Kučko, predsjednik Uprave Croatia Airlinesa, Milanovićev prijatelj iz djetinjstva, a SDP dominira i nadzornim odborom te tvrtke. Na čelu Hrvatske poštanske banke ostao je Čedo Maletić, doveden u vrijeme Jadranke Kosor kako bi sanirao gubitke iz doba Josipa Protege, što nije toliko čudno s obzirom na to da je Maletić sklon privatizaciji HPB-a koju nova Vlada namjerava provesti. Međutim, nadzorni odbor HPB-a kontroliraju novopostavljeni ljudi od povjerenja ministra financija Slavka Linića.

Na čelo Croatia osiguranja, još jedne financijske institucije koju Vlada planira prodati, došao je SDP-ov Krešimir Starčević, a SDP-ovci dominiraju i nadzornim odborom. Na čelu Hrvatskih šuma koje kontroliraju SDP-ovci je Ivan Pavelić, prijatelj ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, na čelu Hrvatskih voda Ivica Plišić iz SDP-a, a u nadzornom su odboru sve sami SDP-ovci osim HNS-ovog varaždinskog župana Predraga Štromara.

SDP-ovci su gotovo u potpunosti preuzeli i tvrtke iz Holdinga Hrvatskih željeznica, na čijem je čelu Rene Valčić, a članovi uprave su još i SDP-ovci Ivan Vuković i Dražen Ratković. HŽ Cargo vodi zagorski kadar ministra Dončića Ivan Lešković, a u upravi je i virovitički SDP-ovac Vlado Hanžek. Na čelu HŽ Infrastrukture je Linićev riječki kadar Darko Peričić.

Najprovjereniji Linićev kadar upravlja i Lukom Rijeka, čiji je nadzorni odbor napunjen isključivo SDP-ovcima, koji dominiraju i većinom zračnih luka te tvrtkama ACI, Jadrolinija, Plovput i Jadroplov, u čijem se nadzornom odboru našao i Miro Jurjević, nećak Marina Jurjevića.

SDP-ovci kontroliraju i Hrvatske autoceste i Autocestu Rijeka-Zagreb, a dok je na čelu Hrvatskih cesta provjereni IDS-ov kadar Edo Kos, ostala mjesta članova uprave drže SDP-ovci, od kojih je sastavljen i cijeli nadzorni odbor.

Tu je još čitav niz manjih državnih hotelskih kuća, poput hotela “Medena” ili “Živogošće”, a u SDP-ovo leno spada i Podravka koju vodi Zvonimir Mršić, okružen SDP-ovcima u nadzornom odboru, poput Ive Družića i Mate Crkvenca, te još nekoliko velikih sustava poput HRT-a, Fine ili Hrvatske lutrije.

Dok je na čelu Končara i dalje dugogodišnji direktor Darinko Bago, nadzorni odbor kontroliraju ljudi bliski HNS-u i ljudi iz Ministarstva gospodarstva koje je donedavno vodio HNS-ov šef Čačić.

Na čelo HEP-a Čačić je postavio HNS-ovca Zlatka Koračevića, a u nadzornom odboru su se našli i prijatelji Ivana Vrdoljaka, Čačićevog nasljednika u Ministarstvu gospodarstva, Zvonko Ercegovac i Tomislav Šerić.

Za predsjednika Uprave Plinacroa HNS je postavio bivšeg direktora Montmontaže Mladena Antunovića, a u upravu je došao i Zoran Kopić, zet Savke Dabčević Kučar. Nadzorni odbor su SDP i HNS podijelili popola. Jedan od vodećih HNS-ovaca Dragan Kovačević preuzeo je Janaf, u čijoj je upravi i stranački veteran Jakša Marasović, a nadziru ih ostali HNS-ovci.

Pripadnici te stranke ovladali su i tijelima Hrvatske pošte, na čelu čije uprave je stranci blizak Alen Premužak, dok se na čelu kutinske Petrokemije još uvijek nalazi Josip Jagušt, ali su HNS-ovci u potpunosti preuzeli nadzorni odbor, u kojem sjedi i tajnica donedavnog Čačićevog kabineta Sonja Ivoš.

Iako ukupno dominira nad manje poduzeća od SDP-a, HNS uglavnom nije ulazio u male tvrtke, već su mu pripali još neki veliki sustavi kao što su Đuro Đaković, Imunološki zavod, Borovo, Narodne novine ili tiskara Vjesnik.

Prema planu Vlade, upravo su javna poduzeća svojim investicijama trebala ove godine biti nositelji gospodarskog rasta, no to se nije dogodilo. BDP će ove godine ponovno biti u padu, a na prošlotjednoj sjednici Sabora ministar Linić obrazložio je i nužnost proračunskog rebalansa nespremnošću javnih poduzeća na investicije zbog nereda koji je u njima ostavila HDZ-ova vlada. Međutim, prošlog se vikenda Linić u intervjuu “Novom listu” požalio i da ljudi postavljeni u pojedina javna poduzeća koja pozitivno posluju ne razumiju Vladine ciljeve. Dok ona sa sindikatima javnih službi vodi bitku za ukidanje božićnica i smanjenje drugih prava, iz tih tvrtki i dalje stižu upiti o tome zašto one ne bi isplatila božićnice. Linić je rekao da oni ne shvaćaju da njihovo financijsko stanje nije rezultat boljeg poslovanja nego činjenice da nisu dovoljno investirali. Požalio se i da se u javnim poduzećima i ustanovama kupuju skupa vozila, kao da njihovi direktori namjerno izazivaju ili su politički nepismeni, pa ministri moraju gubiti vrijeme na takve slučajeve.

“Ni mi u Vladi ne možemo razumjeti takvo ponašanje. Ti ljudi su dio Vladine politike, politika ih je postavila, ali oni očito tako ne razmišljaju”, kazao je Linić, čime je sam doveo u pitanje logiku po kojoj će jedino političko kadroviranje omogućiti Vladi da provede svoju ekonomsku politiku.