Uzdamo se u evoluciju

Prvim albumom “Lica s tjeralica” iz 2009. mnoge su ostavili u čudu, ponudivši izvanserijsku dozu rock’n’rolla. Novi album “Dvica” potvrdio je grupu Sheitans kao vrhunske muzičare. Pola ih je iz Županje, pola iz Orašja, uključujući i pjevača Dejana Đukića, koji je istovremeno i jedan od autora pjesama, gitarist i voditelj jutarnjeg programa na Radio Orašju.

Vaš drugi album “Dvica” sadrži beskompromisne rock’n’roll pjesme, što je danas u Hrvatskoj jednako lupanju glavom o zid. Kakva su vaša očekivanja oko uspjeha albuma i prisutnosti u eteru?

Da ćemo napokon glavom probiti taj zid! Ništa ne očekujemo. Krajnji domet je da album poslušaju oni koji doista slušaju rock i da eventualno odsviramo neke koncerte u regionu. Prisutnost u eteru za rock band je čista egzotika: ono malo urbano nastrojenih urednika daju nam nekog prostora, ostalo je katastrofično. Napravili smo album na koji smo ponosni i to nam je za sada jedina referenca.

Politika zavadi pa vladaj

Po vama, što znači uspjeti na hrvatskoj rock sceni?

Uspjeh je pronaći volju i sjesti i skladati 12 pjesama, odraditi 100 proba, 50 koncerata, otići u studio, snimiti album i postojati dulje od šest godina… To je uspjeh. Pet minuta slave u žuto nastrojenom mediju uvijek je bio mač sa dvije oštrice.

Kako živi rock’n’roll na relaciji Orašje – Županja?

Pa, u principu u Županji živi i diše punim plućima, dok se u Orašju može naći u tragovima, kod nekolicine ljudi koji i dan-danas slušaju rock. U Orašju i dalje dominiraju Šako Polumenta, DJ Krmak i slični, no to je stvar kulture i kućnog odgoja. U Županji se formira nova, mlada i zdrava scena. Jako puno ljudi svira. Tu je već etablirana Opća opasnost, koja je motivirala mnoge klince da osnuju svoj band. Tu je sjajni Boomker Music Shop, koji pored prodaje glazbene opreme organizira 100 radionica, vježbaonica, koncerata i slično. U Županji možete da svirate u vježbaonici dva sata za 50 kuna na vrhunskoj opremi i doista je lijepo vidjeti kako klinci od desetak godina tumaraju gradom sa gitarama na leđima, odlazeći na još jednu probu.

Jesu li zacijelile ratne rane? Koliko je među mladima važno nacionalno opredjeljenje?

U Bosni se rane osjećaju onoliko koliko se to još uvijek pumpa ljudima u svijest. Bosna je idealan primjer politike zavadi pa vladaj, gdje se narod svjesno zatupljuje do te mjere da ne može racionalno da bira na osnovu kvalitete, nego na osnovu nacionalnog predznaka. Da pojednostavim: bitno je da je “naš” i glasat ću za njega, nema veze što ima četiri osnove i kvocijent inteligencije kao kuvani krumpir. Zato nam je tako kako nam je.

Orašje i Županju dijeli most koji je ujedno granica Republike Hrvatske i Federacije BiH. Postoji li granica i kada je u pitanju rock’n’roll? Jeste li možda osjetili da neka radiopostaja ne želi emitirati pjesme Sheitansa iz nacionalnih ili političkih razloga?

Iskreno, nismo. Interesantno je da u Bosni lakše dolazimo do medija jer baš i nema nekih glazbenih noviteta, pa čak ni bandova koji nešto ozbiljno rade. Ljudi u medijima su jednostavniji, nisu popili svu pamet svijeta i ne odjebu te a da te ne poslušaju. Nismo se doista nikada susreli sa odbijanjem zbog nacionalnog ili političkog uvjerenja ili to barem nismo do sada primijetili. Nas puštaju i u Bosni, i u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji i Srbiji.

Poslušam sve što dobijem

Urednik ste i voditelj jutarnjeg programa na Radio Orašju. Kakve su reakcije slušatelja kada puštate rock? Jeste li ih priviknuli na to da se sve ne svodi na estradu i tračeve?

Moj jutarnji program na Radio Orašju baš je dobar primjer za to. Ako nešto dovoljno predano radite, možete da utičete i na slušatelje. Tu je matematika vrlo jednostavna. Narodnjaci su mnogo dostupniji od urbanog i zato ih ima toliko. No moji su se slušatelji naviknuli na kvalitetu glazbe koju puštam. Najviše sam ponosan na činjenicu da u mojoj emisiji možete da čujete i nove bandove ukoliko iole zadovoljavaju kvalitetu. Tako se pored Majki, Hladnog piva i TBF-a, zavrte i Spremište, Radioaktiv, Vlasta Popić, U pol 9 kod Sabe, Žene kese, Milost i slični bandovi, koji doista vrlo teško drugdje dobivaju prime-time termin. Poslušam sve što dobijem na mail, za razliku od većine urednika koji svoj posao rade samo da odrade radno vrijeme.

Nakon prvog albuma “Lica s tjeralica” bilo je za očekivati da ćete skočiti u A ligu, ali  mediji su vas nekako zaobilazili. Kako to objašnjavate?

Nema kod nas A lige. Ima Z liga, što znači zacementirana liga. Tamo su bandovi koji jesu i nema boga da netko upadne. No mi se nadamo da će evolucija i starost učiniti svoje i da ćemo onda možda dobiti komadić kvalitetnijeg medijskog prostora. Zašto bi jedan urednik puštao Sheitanse kada ima provjerenu spodobu Bareta i prateći band, te si na taj način osigurava gledanost/slušanost? Mi u tome nismo interesantni, mi samo dobro sviramo i imamo dobre pjesme, koga to u današnjem retardiranom društvu zanima? Naravno da nas onda i mediji zaobilaze, jer traže drugačiji profil od našeg. Zajeb je bio što smo više očekivali od izdavača, koji nije odradio dobar posao po pitanju promocije. Vjerujem da i ta naša provincijska dislociranost utječe da nas mediji zaobilaze, ali to je njihov problem a ne naš.