Alien protiv Mercatora

Krajem prošle godine počeo je unutar koncerna Agrokor Ivice Todorića proces preslagivanja za koji upućeni u tržišne prilike tvrde da predstavlja pripremu za još jedan pokušaj preuzimanja slovenskog trgovačkog lanca Mercator, regionalno najvećeg Agrokorovog konkurenta u maloprodaji. Te pripreme se iščitavaju iz činjenice da je Agrokorova tvrtka Ledo nedavnom dokapitalizacijom prikupila 100 milijuna eura od mirovinskih fondova, pa ih preusmjerila u središnjicu kupivši od nje srpskog proizvođača sladoleda Frikom, a uskoro bi na sličan način trebala od Agrokora kupiti i podgorički Ledo. Također, Agrokor je prošlih tjedana povećao svoj udio u Konzumu najavivši da će hrvatski trgovački lanac ubrzo od matičnog koncerna preuzeti sestrinski srpski lanac Idea.

Nešto prije Agrokorovih preslagivanja, vlasnici Mercatora, Pivovarna Laško i skupina banaka na čelu s Novom Ljubljanskom bankom (NLB), ponovno su kao savjetnika u prodaji angažirali londonsku ING banku, koja je nedavno poslala pozive za sudjelovanje u kupnji na adrese više desetaka stranih lanaca i fondova, a prema njenim procjenama kao najozbiljnije zainteresirani kupac ponovo bi se trebao pojaviti Agrokor. Da će se Agrokor uključiti u proces prodaje očekuju i u Pivovarni Laško, no iz hrvatskog koncerna medijima su nedavno tek poručili kako “zbog nepotpunih informacija još uvijek ne mogu komentirati eventualni proces”.

Agrokorov oprez očekivan je s obzirom na trenutačno složenu političku situaciju u Sloveniji. On je u prvi pokušaj kupnje Mercatora krenuo još prije dvije godine, kada je u ožujku 2011. predao ponudu za 23,34-postotni udio u slovenskom lancu, u vlasništvu Pivovarne Laško, a još ozbiljniji pokušaj uslijedio je na prijelazu 2011. i 2012. godine, kada je Agrokor dao neobvezujuću ponudu za kupnju većinskog udjela u Mercatoru od spomenute grupe vodećih dioničara. Agrokorovi raniji pokušaji propali su zbog odlučnosti tadašnje uprave Mercatora da se obrani od preuzimanja, u čemu joj je pomoglo to što na glavne dioničare lanca, poput državnog NLB-a, koji kontrolira i Pivovarnu Laško, snažan utjecaj ima politika.

Protivljenje Agrokoru zadobio je dimenzije nacionalnog otpora zbog straha da će Todorić iskoristiti Mercator kao kanal za plasiranje proizvoda svojeg koncerna i time izbaciti s polica slovenske proizvođače. Za slovensku politiku i poslovnu zajednicu uloga Mercatora trebala je biti upravo obrnuta, on je služio kao platforma za plasman slovenske robe na tržišta bivše Jugoslavije. Mercator i Agrokor, odnosno njegova maloprodajna grupa na čelu s lancem Konzum, kroz posljednjih su se desetak godina zapravo razvijali s istim ciljem, da se domognu pozicije najvećeg u regiji. Obje su se kompanije, gradeći najprije dominantan položaj u matičnoj zemlji, ponašale predatorski u susjednim zemljama, grabeći manje lance i agresivno šireći svoju prodajnu mrežu, a njihovo prerastanje u vodeće regionalne igrače dovelo je na koncu do izravnog sukoba.

Na regionalnom maloprodajnom tržištu, vrijednom preko 20 milijardi eura, Agrokorovi lanci Konzum, Tisak i Idea danas ostvaruju oko 2,9 milijardi eura godišnjeg prihoda, a Mercator neznatno manje, pa bi njihovim spajanjem nastao regionalni lider s blizu šest milijardi eura prihoda i perspektivom da ubrzo zauzme trećinu tržišta bivše Jugoslavije. Prema službenim Mercatorovim podacima, taj je lanac 2011. u Sloveniji držao udio između 33 i 34 posto, u Hrvatskoj i Srbiji između osam i devet posto, u BiH između četiri i pet posto, a u Crnoj Gori između 18 i 19 posto. Agrokorova maloprodaja drži blizu 30 posto hrvatskog tržišta, prešla je 10 posto u BiH, a u Srbiji je s osam posto na trećem mjestu, iza Mercatora, od kojeg tek nešto veći udio ima belgijski Delhaize, koji je 2011. kupio lanac Maxi srpskog tajkuna Miroslava Miškovića.

Spajanjem dvaju lanaca nastala bi, dakle, kompanija koja bi istovremeno imala liderske pozicije u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori, pri čemu je Agrokor već započeo prodor u Makedoniju, a Mercator, doduše sramežljivo, zakoračio u Bugarsku i Albaniju. Mercator i Agrokor na tržišta u susjedstvu prodirali su jako brzo, preuzimanjem niza manjih lokalnih lanaca i gradnjom velikih objekata. Agrokor je primjerice, ulaskom na srpsko tržište akvizicijom Idee 2005. stekao samo jedan veliki veleprodajni objekt pa ih u sljedećim godinama otvarao po 30 i 40, da bi danas Idea imala 4500 zaposlenih u 168 trgovina i devet veleprodajnih centara.

Mercator, kojem je jedna od posljednjih velikih akvizicija bila upravo preuzimanje hrvatskog Getroa, svojevremeno je imao ambicije za preuzimanje Konzuma, što je bila i jedna od obrambenih strategija uprave pod prijetnjom Agrokorovog preuzimanja, no slovenski je predator nakon izbijanja krize ipak izgubio zamah, u prvom redu zbog slabosti svojih vlasnika. Kriza koja je snažno pogodila Sloveniju poljuljala je grupu prezaduženih poduzeća oko Pivovarne Laško, a zbog izloženosti slovenskoj privredi posrnule su i tamošnje banke, pa je umjesto daljnje financijske podrške Mercatorovom širenju, financijski prioritet vlasnika postala njegova prodaja.

Analitičar Aleš Lokar iz slovenskog investicijskog društva KD kaže da su se prilike u posljednjih godinu dana, od Agrokorove izdašne ponude za Mercator, koja je iznosila 221 euro po dionici ili ukupno 832 milijuna eura, dodatno pogoršale te da ne očekuje da Mercator sada može postići cijenu višu od burzovne, koja se kreće oko 120 eura po dionici.

– Rezultati Mercatora u 2012. su loši, a promijenilo se i stanje u regiji jer je potražnja pala. Veći je i pritisak na vlasnike da prodaju dionice jer trebaju novac, ali osobno se ni sada ne bih kladio da će ta prodaja proći. Po posljednjim događajima moguće je da ćemo uskoro imati i nove izbore što bi moglo dosta usporiti proces prodaje Mercatora i mislim da će se taj proces pomaknuti sve dok politika ne odluči što će napraviti sa slovenskim bankama koje su većinski vlasnici Mercatora i Pivovarne Laško. Sklonost prodaji povećala bi se ako bi porastao pritisak iz Evrope na Sloveniju da sredi svoje bankarsko tržište – kaže Lokar za “Novosti”.

Lokar također ističe kako je u Sloveniji problem to što je Agrokor najizgledniji kupac jer su tu uključeni interesi mnogih koji zarađuju na Mercatorovom prometu od gotovo tri milijarde eura godišnje i dodaje da bi možda teže bilo reći “ne” kada bi kupac bio neki veliki europski lanac poput francuskog Carrefoura ili britanskog Tescoa. Prema njegovim procjenama, ukoliko Agrokoru ipak uspije da preuzme Mercator, na kraju će taj udruženi regionalni lanac ionako završiti u vlasništvu nekog od velikih stranih lanaca, čiji godišnji prihodi, primjerice u slučaju spomenuta dva, premašuju 150 odnosno 115 milijardi dolara.

– Agrokor nema novca, ali će ga dobiti od stranih partnera koji će vršiti pritisak da se Mercator i Konzum udruže u kompaniju koja će imati promet od oko šest milijardi eura i tako postati zanimljiva za preuzimanje velikim stranim lancima. Na primjer, u prošlogodišnjem izvještaju Carrefoura možete naći podatak da njih ne zanimaju ulaganja u kompanije čiji je promet manji od pet milijardi eura. Dakle, Mercator i Agrokor odvojeno su premali, ali su zajedno interesantni strateškim ulagačima i mislim da je to jedini logičan scenarij. Obje kompanije imaju puno dugova, a Agrokor je posebno financiran stranim kapitalom, dok se vlasnici Mercatora, slovenske banke, moraju sanirati – navodi Lokar.

Jedan drugi scenarij predviđa da Agrokor kupnju Mercatora financira prodajom sladoledarskog biznisa, čija se vrijednost procjenjivala na približno 500 milijuna eura, što odgovara burzovnoj vrijednosti većinskog udjela u Mercatoru. Međutim, Lokar napominje da je čak i ta Todorićeva kompanija premala za strateške ulagače, pa podsjeća kako stranci nisu pokazali interes ni za slovensku Drogu, koju je kupila hrvatska Atlantic grupa Emila Tedeschija, a za Ledo će teško biti pronaći kupca s Balkana.

Posljednji pokušaj slovenskog lanca da se sam postavi na noge zbio se kroz lanjsku “monetizaciju” nekretnina, no Mercator je od toga odustao nakon što je uprava zaključila da prodajom svojih objekata uz povratni najam dobiti troškove više od sadašnjih kamata. Istovremeno, Agrokorova se “monetizacija” nekretnina odvija uspješno, što također ukazuje na prikupljanje sredstava. Iako je znatno zadužen, Agrokor je aranžmanima s bankama i investitorima uspio održati svoj predatorski apetit i zapravo postao izraziti krizni profiter koji je naročito ciljao na posrnule kompanije.

Od izbijanja krize Agrokor je preuzeo desetke novih tvrtki, a među većim akvizicijama su se našli Vupik, kiosci Slobodne Dalmacije, turističke agencije Adriatica.net i Gulliver, trgovine Jadrankomerca, srpska nekretninska tvrtka Acro i mnoge druga veća poduzeća ili dijelovi trgovačkih lanaca, dok je usput progutan niz sitnijih, ali proračunatih zalogaja, poput tvrtke Romah Marije Rohatinski, supruge bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, ili zagrebačke Poliklinike Nemetova na čije je čelo Todorić nedavno postavio Davorina Speveca, supruga Olgice Spevec, predsjednice Agencije za tržišno natjecanje.

Njena će agencija u slučaju da dođe do Agrokorovog preuzimanja Mercatora ocjenjivati ima li ta koncentracija pozitivne ili negativne učinke na tržište maloprodaje, no bez obzira na to mnogi hrvatski proizvođači i dobavljači već sada s jezom prate Agrokorove pokušaje da proguta svoj dosad najveći zalogaj.

– Generalno, ako Agrokor preuzme Mercator to bi moglo biti dobro za Hrvatsku naprosto zato što je Agrokor s Ledom, Zvijezdom, Jamnicom, Beljem, PIK-om i drugim svojim tvrtkama toliko velik i bitan za hrvatsku proizvodnju. No manjim proizvođačima i dobavljačima to može biti loše jer je Konzum, za razliku od vrlo liberalnog Mercatora, na čijim policama možete naći svačiju robu, vrlo restriktivan prema asortimanu i favorizira svoje marke. Na primjer, Gavrilović na njih nema pristupa i taj se proizvođač uhvati za glavu svaki put kada Konzum preuzme neke trgovine u Hrvatskoj. Pristup Konzumovim policama u Hrvatskoj nema ni Atlantic grupa s proizvodima Droge, iako za taj lanac dobavlja tuđu uvoznu robu. No i mnogi koji danas uredno posluju s Konzumom strahuju da će njegovim preuzimanjem Mercatora posve izgubiti pregovaračku poziciju prema Agrokoru – kaže za “Novosti” menadžer jednog od većih hrvatskih lanaca.

Dok Lokar vjeruje da bi se prodaja udruženog lanca strancima dogodila već nakon godinu-dvije, toliko brzo da Agrokor ne bi imao vremena ni izbaciti slovenske proizvođače s polica, hrvatski menadžer sumnja da će se Todorić lako odreći Konzuma, pogotovo ako mu u ruke padne cijela regija.