Betonski zdrug u dvorištu

Stanko Vrcelj se sa suprugom i dvoje djece na povratak odlučio prije desetak godina: Vrcelji žive u selu Zapužanima, prvom na koje ćete naići kada s autoputa prema Splitu siđete na izlazu prema Biogradu. Između Zapužana i Biograda prekrasno je Vransko jezero, ornitološki rezervat – idealna lokacija i za razvoj seoskog turizma i za poljoprivredu. Nažalost, priču o slikovitom selu i mogućnostima koje kraj pruža povratnicima kvari nekoliko detalja.

– Naše selo uništavaju kamenolomi. Oko sela su već dva, a sada planiraju otvoriti i treći. Kroz selo nam prolazi makadamski put, koji općina i tvrtke koje eksploatiraju kamen ne žele asfaltirati, tako da je od prašine život u okolici puta gotovo nemoguć, posebno kada je vrijeme suho i zapušu jugo ili bura – kaže Stanko Vrcelj.

Većina seoskih kuća je uz makadamski put, koji je pod nadležnošću Općine Polača.

Prvi kamenolom, kojim danas upravlja tvrtka Mineral IGM, otvoren je prije četrdeset godina. Njegova ograda praktički se dodiruje s prvim seoskim kućama, no seljani se za vrijeme Jugoslavije nisu bunili zbog zagađenja; razlog možda leži u činjenici da su mnogi s ovog područja kruh zarađivali u kamenolomu.

– U kamenolomu i krečani radili smo i otac i ja, ondje se proizvodio najbolji kreč. Danas u kamenolomu ne radi nijedan Srbin… Ma, ne smije ni kapiju prijeći! Kamenolom nam tada nije toliko smetao, radilo se po propisima, a danas, brale, strojeve ne gase, rade 24 sata! Moj prijatelj Zoran Popović s obitelji živi u Jagodnji, 150 metara od kamenoloma, pa od buke i prašine ne mogu ni spavati – objašnjava Stanko.

Prije petnaestak godina otvoren je, tik do Zapužana, drugi kamenolom, kojim upravlja tvrtka Somar Nikole Sorića. Već je neko vrijeme zabranjena eksploatacija kamena, ali su u funkciji pogoni u kojima se usitnjava kamen što se dovozi iz prvog kamenoloma. Vrcelj smatra da bi rad tvrtke Somar trebale ograničiti inspekcije, jer je u susjedstvu tog kamenoloma teško živjeti.

– Ondje se melje kamen, a kada strojevi rade, diže se prašina koja leti kilometrima uokolo. Bajami su nam uništeni, krovovi bijeli, puno je oboljelih od raka, no nikoga za to nije briga. Kamioni nam prolaze uz kuće, zidovi su popucali, molimo vozače da idu okolo, no oni samo odmahuju rukom – žali se naš sugovornik.

U Zapužanima uglavnom žive obitelji Vrcelj i Bogunović. Na spornom makadamskom putu naišli smo na Biserku i Nikolu Vrcelja, čija je kuća smještena uz put.

– Kada jugo puše, ovdje se ne može živjeti od prašine – kaže Nikola i dodaje kako neki vozači sporije voze, dok neki namjerno jure, kako bi se podiglo još više prašine.

Uskoro bi pored Zapužana trebao biti otvoren i treći kamenolom. Tvrtka Beton zdrug poduzetnika Nediljka Kadije nedavno je dobila lokacijsku dozvolu za eksploataciju kamena na tom području u iduće 32 godine. Uzalud su bili prosvjedi Mjesnog odbora Zapužane i stanovništva; Ministarstvo zaštite okoliša procijenilo je kako je otvaranje trećeg kamenoloma u neposrednoj blizini sela prihvatljivo za okoliš. Ministar Mihael Zmajlović tako je odbacio i prosvjed znanstvenika dr. Mladena Bogovca, fizičara koji je dio ušteđevine uložio u rodno selo (radio je godinama u Institutu “Ruđer Bošković”, a sada je u Australiji). Pored Mladenove kuće njegov je brat Dušan zasadio stotinjak maslina.

– Ne mogu vjerovati što nam se događa. Pa, oni kopaju kamenolom preko puta naše kuće. Tu su masline, voćke, to će sve uvenuti! Kakva je to vlast kada to dopušta? – pita se u nevjerici Dušan.

Doista, kuću, maslinik i lokaciju novog kamenoloma dijeli samo makadamski put. Tvrtka Beton zdrug najprije je iskopala rupe u zemlji, kako bi istražila kvalitetu kamena: kada ubacite kamen u jednu od tih rupa, začujete pljusak od pada u podzemne vode toga kraja. Možda bi ministar Zmajlović mogao objasniti kako je onda moguće da kamenolom neće utjecati na okoliš. Lokalna vlast, koju predstavlja načelnik Polače Viktor Prtenjača, potpuno podržava projekt. Prtenjača tvrdi da je to što se u neposrednoj blizini sela sa srpskim povratnicima otvara treći kamenolom čista slučajnost.

– Ja sam zadnji koji podržava nacionalnu nesnošljivost. Kamenolomi su sunce koje sja i dar s neba. Nitko nema pravo stati na put napretku, nema ni govora o zagađenju. Srbi se nisu bunili kada ih je 99 posto radilo u krečani prije rata, tek se sada bune. Na to što u kamenolomima ne radi nijedan Srbin ne mogu utjecati, to su privatne firme, žao mi je… – zbori Prtenjača, koji nije znao odgovoriti zašto Srbi koji su radili u starom kamenolomu devedesetih nisu dobili dionice, koje su pripale samo jednom postotku bivših zaposlenika, isključivo onima hrvatske nacionalnosti.

Isto tako, nema odgovora na pitanje zašto se iz Zapužana odnose deseci milijuna kuna a da se pritom barem ne asfaltira put, kako povratnici ne bi jeli kamenu prašinu svaki dan.

S druge strane brda, u okolici Vranskog jezera, priprema se gradnja golf-igrališta. Prtenjača tvrdi da ni igralištu, udaljenom nekoliko stotina metara zračne linije, tri kamenoloma ne mogu nauditi.

– Pogledajte gdje su kamenolomi po Evropi, blizu kuća. A to pridržava li se netko propisa, ima li filtere i slično, nije moj posao – kaže načelnik.

Prema najavama Vlade, u selu bi uskoro, uz treći kamenolom, trebale osvanuti i ploče s imenom ispisanim i ćirilicom; to je valjda znak da ova zemlja poštuje svoje manjine.