Brojila za političke igre

Radnici RIZ-a, zagrebačke tvornice koja se 64 godine uspješno bavi proizvodnjom odašiljača i brojila, i dalje vode borbu s raznim interesnim skupinama koje iz različitih pobuda pokušavaju osvojiti vlast nad tvornicom. U listopadu prošle godine, nakon nekoliko mjeseci borbe za projekt ESOP-a ili radničkog dioničarstva (ESOP je kratica za Employee Stock Ownership Plan), kada je na njihovu stranu stala predsjednica Nadzornog odbora Vesna Čižmar, koja je smijenila Upravu, na čelu s Kamilom Vranom, nametnutu od većinskog vlasnika AUDIO-a, pomislili su da je borba gotova.

“Novosti” su pisale o toj borbi radnika protiv Uprave s Vranom na čelu, koja je organizirala zaštitarsku službu da se obrani od ljudi koji su najbolje godine ostavili u RIZ-u. Jedini krimen radnika, među kojima su desetine inženjera koji po cijelom svijetu prodaju odašiljače proizvedene u Hrvatskoj, bio je taj što su nakon gotovo dva desetljeća privatizacijske pljačke odlučili zatražiti ono što im pripada, a to su dionice poduzeća koje su stvarali.

Da se spletke oko RIZ-a nastavljaju dobili smo dokaz početkom prosinca, kada je Vlada, dobivši pozitivno mišljenje Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, najavila smjenu predsjednice NO-a Vesne Čižmar. Radnici, koji su to doživjeli kao nastavak rata protiv njihovih interesa, Vladi su odgovorili sredinom istog mjeseca, poslavši na adrese AUDIO-a, ministarstva gospodarstva, financija te ureda predsjednika i premijera službeni prijedlog za provođenje ESOP-programa. Podršku ESOP-u nisu potpisala samo dvojica od 236 radnika, što je vjerojatno dosad nezabilježen postotak podrške radničkom dioničarstvu u nekoj hrvatskoj tvrtki. Umjesto da Vlada i njena Agencija za upravljanje državnom imovinom radnicima – koji su dokazali da i u devastiranim gospodarskim uvjetima te unatoč globalnoj financijskoj i gospodarskoj krizi uspješno mogu proizvesti i prodati originalni domaći proizvod – dopuste da se, vođeni vlastitom upravljačkom mudrošću, otisnu u poslovnu neizvjesnost, pojedinci unutar vlasti i dalje pokušavaju privezati RIZ-u mlinski kamen oko vrata, koji će ga povući na dno.

Rat za RIZ vodi se i optužbama za kriminal i kaznenim prijavama. Tako je još 20. rujna prošle godine Uprava, na čelu s Kamilom Vranom, kazneno prijavila grupu od jedanaestero  radnika, među kojima su i dva člana ranije Uprave, koje je sumnjičila za kriminal i opstrukciju rada tvrtke te za poticanje pobune radnika, koji su zabranili ulaz Robertu Inkretu, čovjeku kojega je prije Vraninog dolaska AUDIO postavio za predsjednika Uprave.

Radnici su vašem novinaru pokazali dokumentaciju koja je svojevrsni odgovor na optužbe Vrane, Inkreta i Roberta Hirca, članova smijenjene Uprave: više stotina stranica dokumentacije, koja je predana USKOK-u i DORH-u, pokazuje, prema mišljenju radnika, kronologiju pljačke RIZ-a od početka privatizacije do danas. HDZ-ova vlast privatizaciju je u RIZ-u provela 1993., kada je vlasnikom postao njen pouzdanik Darko Cvjetko. Radnici tvrde da je Cvjetko, koji je na kraju kontrolirao najveći paket dionica a ponašao se kao da je

stopostotni vlasnik, lošim poslovnim odlukama i, navodno, nelegalnim postupcima do 2003. gotovo uništio tvrtku. Tada se jedna američka banka obratila RIZ-u s namjerom povrata 18 milijuna dolara, koje je RIZ potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća zaradio u Iraku. Cvjetko je pokušao taj novac prebaciti na privatni račun, ali su radnici potpuno slučajno razotkrili njegove namjere i taj je novac, nakon četverogodišnje sudske bitke, ipak završio na računu tvrtke.

Osim što za kriminalne radnje terete Cvjetka, radnici dokumentirano pokušavaju dokazati da je Robert Inkret, osim što je, prema njihovom mišljenju, bio potpuno nesposoban da razumije na koji način se vodi tvrtka poput RIZ-a (jer se nikada nije bavio poslovima iz te  branše), svjesno pokušavao uništiti tvrtku. Sličnom dokumentacijom pokušavaju dokazati i da je Kamilo Vrana nastavio istim putem jer je, iako je u RIZ-u bio samo malo više od mjesec dana, svojim odlukama uspio napraviti višemilijunsku štetu. Osim angažmana privatne zaštitarske vojske, koja ga je u maniri južnoameričkih diktatora trebala zaštititi od vlastitih radnika-podanika, vrhuncem loših namjera Kamila Vrane radnici smatraju angažman PR stručnjaka Krešimira Macana, čiji je jedini cilj bio plasiranje lažnih informacija, kako bi javnost stekla dojam da je RIZ pred raspadom.

Umjesto propasti poduzeća, što su najavljivali Vrana, Macan i Radimir Čačić, tvrdeći da je u velikim dugovima, RIZ je danas u znatnom financijskom plusu jer je, kako je i najavljivano, potkraj godine naplaćeno nekoliko velikih inozemnih poslova.

Iza pozornice se plete i zanimljiva politička igra. Naime, RIZ su nakon izbora i dijeljenja koalicijskog kolača na upravljanje dobili HNS i HSU, iz čijih je redova došla i Vesna Čižmar. Upravo je Čačić bio taj koji je izgovorio najviše optužbi na račun tvrtke i radnika, koje su se pokazale kao najobičniji spinovi. S druge strane, kada je vidio da se uspješnoj firmi sprema likvidacija, Slavko Linić stao je na stranu radnika i obećao im ESOP.

Sudbina RIZ-a ovih se dana odlučuje u AUDIO-u, u čijem Upravnom vijeću sjedi sedam članova. Predsjednik vijeća je SDP-ovac Neven Mimica, a u njemu su još SDP-ovi ministri Tihomir Jakovina i Siniša Hajdaš Dončić. Budu li oni slijedili Linićevo obećanje radnicima (a na njihovoj će strani najvjerojatnije biti i predsjednik SSSH-a Mladen Novosel, također član Upravnog vijeća), možda radnici ipak dobiju ESOP, unatoč svim opstrukcijama koje otvoreno provodi Čačićev nasljednik, ministar gospodarstva i član Upravnog vijeća AUDIO-a Ivan Vrdoljak, kojem stranu drži HNS-ov kadar i ravnatelj te Agencije Erik Mohorović.