Miškovića za izbore

Nekom tko sve gleda sa strane i tko baš nije najbolje upućen u srpske političke i vlastodržačko-koalicijske odnose, može izgledati kao da se vlast doista uhvatila ukoštac s korupcijom i da nadležni misle ozbiljno. Barem kada je riječ o preispitivanju 24 sporne privatizacije, obavljene posljednjih godina u Srbiji, na koje je najprije – bez odjeka – upozoravao Savjet za borbu protiv korupcije, a onda je službeni Beograd s istim zahtjevom pritisnula Evropska unija.

“Ovo je koalicija u kojoj svatko gleda svoja posla, društvo s neograničenom neodgovornošću”, definirao je situaciju u državi ovih dana Čedomir Jovanović, lider Liberalno-demokratske partije, a njegova ocjena gotovo svakodnevno dobiva potvrdu u praksi.

Kako tvrde dobro upućeni, suradnja između premijera i ministra policije Ivice Dačića i vicepremijera, ministra obrane, velikog koordinatora svih službi Aleksandra Vučića, koji bi trebali tijesno surađivati u navodnoj borbi protiv korupcije, ne štima najbolje. Ovih dana je izbio sukob oko izbora direktora policije, jer bi Vučić navodno da na toj funkciji ostane dosadašnji direktor (kojem je odavno istekao mandat, a ispunio je i uvjete za mirovinu), dok Dačić navija za čovjeka od svog povjerenja.

No sukob je najviše došao do izražaja oko “neprijatelja br. 1” i “kontroverznog biznismena” Darka Šarića, za kojim vlasti navodno prevrću nebo i zemlju u Srbiji i uokolo. “Steže se obruč oko Darka Šarića”, gromoglasno je najavio jedan od dva “službena glasnika” Srpske napredne stranke (tabloidi “Kurir” i “Informer”), da bi potom danima razvlačio priče da je Šarić “lociran u jednoj od zemalja regije”, ali i to da i danas ima dobre veze s vlašću i da je na vezi čak i s jednim ministrom u sadašnjoj, ali i bivšoj vladi Srbije, na kojeg urla i prijeti mu da mu s grbače ima skinuti ove što ga jure.

Sve je to garnirano i nekakvim navodnim transkriptima, za koje komentator “Politike” Ljubodrag Stojadinović slikovito kaže: “U dramskom dijalogu učestvuju Darko Šarić i neki ministar. Pa se Darko lepo i kako dolikuje gazdi, izgalamio na člana vlade, koji od prepasti nije smeo ni da bekne. Ono što je beknuo – ne da se prepričati.”

Na sve to je skočio ministar Dačić, obećavajući hapšenje i ministara ako treba: “To su vrlo ozbiljne optužbe i ja ću lično inzistirati da se taj slučaj riješi, jer ako je netko od ministara razgovarao sa Šarićem, on će biti uhićen, a ako to nije točno, bit će smijenjen onaj tko je dao takvu informaciju.”

Za sada bez rezultata, osim što su tabloidi nakon nekoliko dana histeriziranja cijelu priču gurnuli u drugi plan, a tek se povremeno pojavi neka skrajnuta informacija iz istrage, u kojoj su neki Šarićevi suradnici navodno propjevali, po kojoj je dotični posljednjih godina u Srbiji i zemljama regije oprao više od četiri milijarde eura zarađenih prodajom droge.

Politička nagađanja kažu da se Vučić, kojem je porastao rejting hapšenjem Miroslava Miškovića i populističkim izjavama, poput one da nitko nije jači od države (pri čemu sebe predstavlja kao stup borbe protiv korupcije i kriminala), sprema za izvanredne parlamentarne izbore, u ožujku ili rujnu, ovisno o tome kako će Srbija proći s datumom otpočinjanja pregovora o pridruživanju EU-u. Ima nekog smisla: oporba je rasturena, demokrati još ližu rane izbornog poraza, Kosovo je ponovno žestoko nametnuta tema, a istraživanja kažu da je Vučić trenutno najpopularniji političar.

S druge strane, do vlasti ne dopiru upozorenja mislećih ljudi da je u Srbiji na djelu daljnje rastakanje institucija, umjesto da se one učvršćuju i ne budu više zarobljenice totalne (više)partijske države. Umjesto toga, tu je svemogući Aleksandar Vučić sa svojom, kako netko reče, “botoks ozbiljnošću”, obogaćenom naočalama za koje upućeni tvrde da su sa staklima bez dioptrije, koji vodi visokoparnu borbu s kriminalom i korupcijom, iako dosadašnji rezultati govore da je tek nekolicina sumnjivih gospodarstvenika pod udarom istrage, te Miroslav Mišković i njegov sin Marko, koji su u pritvoru kao “kapitalci” u toj borbi. Kruha i igara, ukratko, ili kost bačena pred osiromašene i opljačkane građane koji, ne razumijevajući o čemu se tu točno radi, u Miškovićevoj trenutnoj sudbini vide bar neku satisfakciju za svoje mukotrpno življenje.

U svemu tome, kako reče advokat Srđa Popović, Vučić sebe vidi kao junaka nekog filma: ne uspoređuju ga badava s Eliotom Nessom, to je neki njegov lični podvig.

“To pokazuje da stvar nije ozbiljna, a pored toga, ja mislim da je u ovoj zemlji korupcija tako metastazirala da bi, uz najbolje funkcionisanje policije i pravosuđa, nama trebalo deset godina da to stvarno pročistimo”, kaže Popović, dodajući da je riječ o “prividu borbe protiv korupcije”, a ustvari o tome da se simbolično ratuje s korupcijom preko Miškovića, “kojega su svi čerupali prije toga”, svjesni da on svojim bogatstvom izaziva mržnju u narodu i da će tu pasti politički dobitak, a da se pritom ne mora dirnuti nitko iz politike tko je sve to omogućio.