Ne radi se o Janši

Slovenska Komisija za sprječavanje korupcije objavila je izvještaj u kojemu stoji da su premijer Janez Janša i Zoran Janković, ljubljanski gradonačelnik i predsjednik najveće opozicijske stranke Pozitivna Slovenija, u vrijeme obavljanja javnih dužnosti bili u sukobu interesa, te da im je imovina veća od prijavljenih prihoda. Tri stranke peteročlane vladajuće koalicije stoga su zatražile Janšinu ostavku, koju je premijer odbio dati. Sve se događa u jeku prosvjeda i štrajkova koji već tjednima potresaju Sloveniju i u kojima građani traže smjenu kompletne političke elite. Iako u trenutku pisanja ovog teksta još nije bio poznat rasplet političke krize u Sloveniji, o njoj razgovaramo s kreativnim direktorom slovenskog tjednika “Mladina” Robertom Botterijem.

Što bi Janša i Janković trebali učiniti?

Mislim da je to stvar higijene. Ako protukorupcijska komisija nekom dužnosniku kaže da je na koruptivan način došao do svoje imovine, on bi trebao odstupiti pa se onda braniti. Kad je prošle godine ta ista komisija sličan izvještaj dala o bivšoj ministrici unutarnjih poslova Katarini Kresal, za koju je ustanovljeno da je zgradu za nacionalni ured protiv korupcije iznajmila od jednog svog prijatelja, ona je odstupila. Inicijator Janšine smjene je predsjednik parlamenta i predsjednik Građanske liste Gregor Virant. On je prije 11 mjeseci ušao u koaliciju s Janšom, a sada se zgraža nad njegovom “korumpiranošću”. Virant je Janši i omogućio da postane premijer jer nije htio ići u koaliciju s Jankovićem, iako je s njim već bio potpisao koalicijski sporazum. Virant je deset godina bio drugi čovjek u Janšinoj stranci pa u tom sukobu ima i dosta osobnog. Lani uoči izbora stvorene su dvije nove stranke, Građanska lista i Jankovićeva Pozitivna Slovenija i obje su tvrdile da se kod njih ne radi o etabliranim političarima nego o novim ljudima. No ispalo je da su svi napravljeni od istog tijesta. Također, po mišljenju prosvjednika, glavni problem u sadašnjoj vladi je ministar financija iz Građanske liste Janez Šušteršič, jer je on njihov vodeći neoliberal. U slučaju da se sada napravi neka nova koalicija, svi ti problemi koji su nastali s njim samo bi se preselili u novu koaliciju.

Janša ide kao tenk

Janša je rekao da ga napadaju “komunisti”, te da se ti njegovi kritičari “protive ekonomskim reformama i gospodarskom oporavku”. Kako ljudi doživljavaju takve ispade?

On je rekao da ga napadaju već od 1983., pa je netko komentirao da bi čovjek koji već 30 godina misli da ga netko progoni možda trebao biti negdje drugdje, a ne na funkciji predsjednika Vlade. Problem je što te njegove izjave više nisu ni smiješne jer je on potpuno pregazio sve demokratske standarde. Kad je Janša lani došao na vlast i krenuo s programom štednje, ljudi su imali suprotno mišljenje i htjeli da se to uvaži, pa on nije uvažio. Zatim su glasno protestirali, pa ih se nije uvažavalo, pa su demonstrirali, pa opet ništa, pa je bio štrajk javnog sektora, no on je i dalje išao kao tenk. Onda se prošlog proljeća tražio referendum o mjerama štednje, pa je MUP “izgubio” potpise za referendum, pa su se skupili novi potpisi, pa su onda na zastupnike koji su potpisali peticiju za referendum poslali policiju i optužili ih da su krivotvorili potpise.

U čemu je bio problem s referendumom o štednji?

Sadašnji Ustavni sud, koji je izrazito sklon Crkvi, Janši i desnici, zabranio je referendum uz argumentaciju da bi njime bila ugrožena financijska stabilnost države. Sve to unatoč činjenici da smo godinu dana ranije imali referendum protiv mirovinske reforme koji je upravo Janša, koji je tada bio u opoziciji, zahtijevao i Ustavni sud ga je dozvolio. Taj je zakon i odbačen, iako se i tada moglo tvrditi da se time ugrožava stabilnost državnih financija. No sada, kad je Vlada donijela zakon po kojemu će se državno vlasništvo prodavati bez odluke parlamenta, Sud tvrdi da bi njegovo odbacivanje moglo ugroziti kreditni rejting Slovenije.

Ni Zoran Janković nije odstupio s mjesta gradonačelnika Ljubljane, a funkciju u stranci je samo zamrznuo.

Janković je sposoban gradonačelnik i zato su ljudi bilo spremni zažmiriti na puno toga kad je osnovao stranku, no to je sad gotovo. On tvrdi da je vratio novac za koji je ustanovljeno da je na koruptivan način došao do firmi njegovih sinova. Radilo se o tome da je tvrtka koja je gradila gradski stadion posudila novac firmi njegovog sina, i to više puta, a Janković je, nakon što je istraga već počela, sve vratio s kamatama pa taj novac više nije kod njega. Što se tiče 2,4 milijuna “neobjašnjivih” eura, on tvrdi da je tu imovinu već imao i da joj je u godinama konjunkture vrijednost narasla. No čak i kad bi na sudu dokazao da je nevin, svejedno ne može biti predsjednik stranke, već i zato jer je poslovao s firmama svojih sinova.

Direktna demokracija

Koji su uzroci građanskih prosvjeda koji se u Sloveniji događaju već tjednima?

Prema posljednjim istraživanjima, 80 posto ljudi podupire demonstracije, što znači da ih ne podupiru samo još oni koji podupiru Janšu. Prošle su 23 godine otkako smo napustili socijalizam i ono što danas imamo je nekolicina besramno bogatih ljudi, puno više siromašnih nego što smo ih imali prije, radnike koji imaju puno manja prava nego što su ih imali prije, imamo srednji sloj koji klizi prema siromaštvu i nikakvu perspektivu da se unutar ovakvog sistema stvari okrenu nabolje. Dok je bilo jeftinih kredita, ljudi su se mogli zavaravati da je kapitalizam u redu. Ali kad se taj balon raspuknuo, odjednom su se počeli pitati je li taj sistem zaista idealan za naše društvo ili možda postoji neki drugi u kojemu ne bi bile tolike socijalne razlike. Onda su shvatili i da se ti nenormalno bogati ljudi nisu obogatili svojim radom, nego zato što su imali političke veze i dobivali novac od države. Onda su još i sebe pretvorili u političku kastu koja si međusobno dijeli poslove i na koncu odlučili da treba smanjiti socijalnu državu jer je ona navodno kriva što naše gospodarstvo nije konkurentno. I sad bi po direktivi financijskih krugova trebalo početi štedjeti, a štedi se na penzijama, socijali, zdravstvu.

Postoje li onda neke stranke koje bi mogle udovoljiti zahtjevima pobunjenih građana?

Trenutne glavne stranke nikako, jer su one i dovele do situacije u kojoj smo sada. To je ujedno razlog zašto sve više ljudi shvaća i da parlamentarni sustav jednostavno nije dovoljan. On je možda bio dovoljan u 20. stoljeću, ali u 21. stoljeću svakako nije. Ljude više ne zadovoljava sustav u kojemu oni svake četiri godine izlaze na izbore i glasaju za neku stranku, zapravo ne znajući za koga, a onda one međusobno podijele vlast i četiri godine vladaju bez ikakve kontrole. Zato su se pojavljivale ideje da bi parlamentarni sustav trebalo ako ne reformirati, a onda barem modificirati, da je potrebno uvesti neke instrumente direktne demokracije. Grupe koje organiziraju prosvjede zahtijevaju da se ne ukida pravo referenduma, da se napravi modifikacija izbornog sustava i ide u pravcu direktnog glasanja, dakle da se ne glasa za partije nego za pojedince, i da se uvede institut građanskog opoziva kojim bi se gradonačelnika ili bilo kojeg zastupnika moglo smijeniti prije kraja mandata. Zahtjevi se odnose i na radničko samoupravljanje i na mogućnost da svi zaposleni sudjeluju u dobiti i imaju pravo da odlučuju. To su vrlo progresivne ideje za društvo koje je posljednjih 20 godina bilo fascinirano kapitalizmom.

Kakve su reakcije vodećih stranaka?

Oni se bave svojim problemima i prave se da ne vide, pokušavaju minimalizirati broj prosvjednika, provociraju izjavama “neka prosvjednici naprave svoje stranke i izađu na izbore”. Na sve moguće načine nastoje identificirati tko su vođe i organizatori prosvjeda pa je policija sada kaznila određene pojedince koje su putem Facebooka pozivali na demonstracije, uključujući rektora sveučilišta i sindikat učitelja.

Tehnička vlada

Mnogi analitičari smatraju da treba pričekati s izborima kako bi se formirale nove elite koje bi mogle zadovoljiti građane.

Nedavno se iskristalizirala ideja da bi najbolje bilo da se pronađe neka vrsta tehničke vlade koja bi bila na vlasti do kraja godine, nakon čega bi se održali izbori, jer je to razuman rok da se neke nove stranke postave na noge i uhvate u koštac s etabliranim strankama. Mišljenje je da je organizacijski nemoguće napraviti novu stranku ako se odmah održe prijevremeni izbori. Malo prije prošlih izbora pojavila se Stranka za održivi razvoj koja je u svom programu imala sve ove elemente o kojima smo govorili. Ankete su joj pokazivale vrlo dobar rejting, ali nisu pravovremeno dali prijavu za izbore u Ljubljani, gdje bi dobili najviše glasova, i zato nisu ušli u parlament. U tom smislu, tehnička bi vlada pripremila teren za izbore zato da ne bismo upali u kaos i iz tog kaosa išli u izbore na kojima bi postojeće stranke samo promiješale karte.

Bi li se pojavile nove stranke koje bi bile na tragu tih zahtjeva ako bi se s izborima čekalo do jeseni?

Tada bi se sigurno pojavile. Ovi zahtjevi su vrlo progresivni, ali neki od njih bi sigurno dobili širu potporu, primjerice oni koji se tiču direktne demokracije, građanskog opoziva, promjene izbornog sistema, zadržavanja prava referenduma i uvođenja građanske participacije u odlučivanju o proračunu. Ovaj posljednji zahtjev temelji se na primjeru brazilskog grada Porto Alegrea gdje građani imaju pravo direktnim glasanjem odlučivati o 20 posto gradskog proračuna. To je na nivou lokalne zajednice, primjerice Ljubljane, izvedivo. U Škotskoj se također prijedlog građana koji skupi dovoljan broj potpisa na elektronskoj peticiji mora uvrstiti u parlamentarnu proceduru. Moderne tehnologije omogućavaju održavanje referenduma putem interneta, pa se i očekivalo da razvoj tehnologije omogući građanima češću participaciju. To nisu nove stvari i sve se češće pojavljuju, jer su ljudi svugdje nezadovoljni parlamentarnom demokracijom.

Kako će politička kriza utjecati na odnose sa Hrvatskom i ratifikaciju njezinog ugovora o pristupanju EU-u?

Desnica će sigurno zaoštravati to pitanje, vodit će ga do usijanja, a onda ni ostali neće ostati po strani. Hrvatska je uvijek bila pogodna svim političarima za dobivanje jeftinih bodova. Nažalost, među tim bi političarima mogao biti i ministar vanjskih poslova Karl Erjavec koji je sa svojom strankom umirovljenika DESUS potpuno propao. Budući da umirovljenike nije uspio obraniti od mjera štednje, pokazivanje mišića Hrvatskoj moglo bi biti njegovo glavno oružje u predizbornoj utrci. I Janši odgovara da se zaoštrava situacija, jer se time odvraća pažnja od domaćih problema. Ipak mislim da će ih Europa pritisnuti i da će se to riješiti. Slična je situacija bila kad je Slovenija ulazila u EU, pa je Italija prijetila da neće ratificirati ugovor. Europa je tada pritisnula i jednu i drugu zemlju da se dogovore, pa vjerujem da ni ovog puta neće dozvoliti da se manjina ponaša egoistično i blokira većinu.