Amerikanski glamur

Dnevnik 3

Izgleda da se Edi Škovrlj zaželio bure! Nakon kiše, poplave i odrona u podsljemenskoj zoni, Dnevnik tri pogodio je i modni kritičar Nenad dr. Korkut, koji je analizirao trendovske aspekte prisege Baracka Husseina Obame. Modni analitičar, saznali smo to iz Dnevnika tri, “jako je zadovoljan” jer je “sve išlo po planu i nije bilo nikakvih iznenađenja”. Amerikanski predsjednik i njegova supruga “znaju lijepo govoriti”, a glamur koji prati ceremoniju bio je “normalan”. Na marginama priče o Baracku i Michelle, doktor Korkut još je nadodao kako mu je i u Hrvatskoj bilo “jako drago vidjeti premijerovu suprugu Sanju Musić Milanović, koja se javno aktivirala oko programa zdravstvenog odgoja, kojemu je jedan od autora…” “Ne zaboravimo da je doktorica Milanović žena iz struke”, dodao je upućeno Korkut, naglašavajući da “imamo idealnu osobu na toj poziciji, vrlo ugodnog fizičkog izgleda”, pa bi je on “jako volio vidjeti na istaknutim javnim funkcijama”.

Razumno je očekivati da se dr. Korkut nastavi strelovito uspinjati u državnoj hijerarhiji, u kojoj je zasad dogurao do mjesta glasnogovornika HZZO-a. Uz ovu količinu rektalnog alpinizma, naime, samo je nebo granica! Teško je s tim fulati, nije nitko dosad, što bi baš on. A nakon Korkuta u atmosferi oko Dnevnika tri neizrečeno lebdi samo jedno pitanje: Kada će u emisiju biti pozvan Modni Mačak?

Spektar

U Dnevnik tri možda neće tako skoro, ali evo Modnog Mačka – zapravo čak dvojice – u emisiji Petra Štefanića! Naime, u prilogu Petra Vlahova pojavljuje se Slaven dr. Letica pod golemom šubarom namijenjenom preživljavanju u polarnom krugu, na Kolimi, u Irkutsku, Krasnojarsku, Zrinjevcu i sličnim mjestima. Kada ti tako markantan modni detalj – dlakava šubara s kojom možeš u višednevni lov na grizlije – pojede dvije trećine ekrana, onda ne možeš posvetiti dužnu pažnju sadržaju analize, no on je, poznajući aktera, zacijelo vrlo učen, misaon i usmjeren na neki viši cilj, neko opće dobro. Sat kasnije, u “Pola ure kulture” isti se lik – s ne manje ekscentričnom kravatom – naslikava po hotelu “S(h)eraton” gdje, kod Hloverke Novak Srzić, eminentno kulturne pojave, krsti jariće, tj. pokreće inicijativu za otkup nekog Meštrovićevog kipa. Akcija ima neke veze sa Židovima, čini se.

To dvoje ljudi posljednjih su dana često na ekranima. Gospođa Hloverka uz visoku kulturu gostuje i u prizemnoj, crnoj kronici HTV-a. Samo dan ranije, ona je glavni lik u sudnici Jasne Smiljanić, trostruke gošće “Otvorenog” (čestitke!). Sutkinja malo gostuje kod Hloverke u “Otvorenom”, Hloverka malo gostuje u sudnici gospođe Smiljanić (šteta, lijepo bi je bilo vidjeti češće), pa gospođa Smiljanić, mjera za mjeru, od sudnice radi Hloverkin Hyde Park. Virtuozna Hlo tvrdi da su njeni dojučerašnji ortaci polusvijet, fukara koja kleveće i laže. Objašnjava da nije nikoga zvala u emisiju “U sridu” konkurentske televizije, i tomu se u sudnici ne smije izreći prigovor. No odmah nakon kraja ročišta kuloari licitiraju imena vojske ljudi koje je Hloverka osobno zvala u projekt konkurentske TV kuće. U cara Trojana kozje uši…

Pola ure kulture

Branka Kamenski u najavi priloga o ćirilici spominje nekog Židova koji je ometao izvedbu Wagnera u Izraelu, puno desetljeća nakon rata. Kada su ga, veli urednica emisije o kulturi, pitali zašto je uzeo nekakve čegrtaljke, rekao je: “Nisam mogao naći eksploziv.” Branka Kamenski ćirilicu je pak napala Tromblonom. Tromblon kaže da je ćirilica kriva za ekocid, genocid i kulturocid. Možda bi poneki argument imao dodati i Tomislav Merčep, ali je bolestan. Najagresivniji borci protiv dvopismenosti su, čini se, jednako kao i najjači borci za dvopismenost, u pravilu – nepismeni. To samo po sebi izgleda kao dostatan razlog za odgodu primjene ovog zakona, od kojega korist mogu imati samo likovi poput Branke Kamenski, Tromblona, Merčepa i sličnih, koje pitanje ćirilice svaki put zakonomjerno lansira u orbitu. Štetu će imati svi ostali, naročito oni koji će postavljati dvojezične table na ulazima u pojedina mjesta. One će se, naime, najesti farbe, metaka i kamenja… Tko će plaćati tolike zamjene oštećenih tabli, a škole nemaju ni za grijanje?!

Vijesti u deset, in memoriam

Hateveove Vijesti u deset bile su – uz podnevni Dnevnik jedan i onaj u 19.30 – jedna od programskih karijatida Prvog programa. Nekad bilo, sad se spominjalo. Mnogi su gledatelji, u deset ujutro, doživjeli šok, ustanovivši da njihove omiljene emisije jednostavno nema. Vijesti su prebačene na Četvrti što, kako slutimo, Četvrtome nije donijelo nijednog gledatelja, ali će mnoge otjerati s Prvoga, na kojemu se (za)sad vrti “Amerika, pogled odozgo”. Publiku nitko nije pripremio na tu programsku promjenu. Oni ustrajniji možda su se prešaltali na Četvrti, ali tamo svoju emisiju nisu našli – jer Vijesti više ne idu u deset… Emisija se, dakle, zagubila u Međuzemlju, molimo poštene nalaznike da je vrate tamo gdje je i bila – bilo bi zgodno vratiti i “Peti dan”, koji se dibidus izgubio – no nekako smo skeptični kada je riječ o nadi da će se vratiti status quo ante. Ovdje se u pravilu ništa ne vraća, osim loše povijesti.

Hit show Marka Tolje

Nije dobar, al’ nije ni Škoro! Tako bismo, parafrazirajući Stjepana Mesića (“Nisam lijep, al’ nisam ni Škegro!”) mogli ocijeniti doseg nove zabavne emisije HTV-a “Hit show Marka Tolje”. Scenografija Toljina showa (crvena kulisa i crvena sjedeća garnitura) pretjerano je nalik na emisiju Danijele Trbović, pa je Danijelino gostovanje samo pojačalo deja vu efekt, kao da gledamo njen “Osmi kat” u prime timeu. Šou koji ide petkom navečer morao bi biti više glazbeni a manje govorni, no čini se da su autori previše pažnje poklonili humoru, dosjetkama i uopće priči, što petkom, na kraju tjedna, nije formula koja može oduševiti milijunske mase. Pjevači i bendovi koji su gostovali u emisiji dobri su, ali usmjereni uglavnom prema publici od 20 do 50 godina, što će od ekrana otjerati populaciju 50 plus. Otvoreno je pitanje jesu li tri gosta previše (uz Danijelu Trbović i Barbaru Kolar tu je bio i Vinko Brešan), ne bi li bilo dostatno dovesti samo hitmejkera Brešana (ultimativna zvijezda hrvatske kinematografije, danas posebno), pa s njim oplesti po filmu, crkvi i društvu, jezikom šale i pošalice (Brešan je softcore mislilac, prikladan za obiteljski termin petkom). Od boljih strana valja istaknuti vrlo ležerni debi Marka Tolje, verbalne dosjetke nešto jače od naših TV standarda i glazbu dosta visoke razine.