Intrigator

Ustavni sud odbacio žalbu Darinke Škorić

Domljanova kleveta ide do Strasbourga

Ne mogu ignorirati tolike izrečene neistine, zbog čega ćemo Domljana tužiti Sudu za ljudska prava, kazala je Darinka Škorić

Ustavni je sud prošlog mjeseca odbacio žalbu Darinke Škorić na drugostupanjsku presudu Županijskog suda iz srpnja prošle godine, kojom je prvi predsjednik Sabora Žarko Domljan oslobođen optužbi za klevetu njenog pokojnog supruga Milana Škorića, nekadašnjeg voditelja saborskog restorana. Škorić je upravo na Domljanovu intervenciju početkom 1990-ih dobio otkaz s tog mjesta kako, ne daj bože, ne bi potrovao saborske zastupnike. Podsjetimo, tužbu za klevetu obitelj Škorić pokrenula je nakon što je Domljan u svibnju 2010. u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” izjavio da je Škorić bio član Kontraobavještajne službe (KOS) i da je 1990. nabavljao meso za Sabor u mesnici Zec – tada sa sjedištem u Petrinjskoj ulici u Zagrebu – navodno poznatom okupljalištu kosovaca i udbaša.

Domljan je te navode plasirao unatoč tome što za takvu tvrdnju, prema vlastitom priznanju, nije imao dokaza, niti je Škorića, kasnije odlikovanog pripadnika Hrvatske vojske, poznavao. Za podsjetiti je također da je Domljan u nastavku televizijskog izlaganja kazao da nije slučajno kakve je nacionalnosti bio Škorić, pa u dijelu svoje memoarske knjige “Visoko dignimo zastave” piše da mu je, prema izvještaju koji mu je podnio tadašnji tajnik Sabora Velibor Kikerec, najgore zazvučao podatak da je neki Škorić, voditelj restorana, po nacionalnosti Srbin.

“Nema pravde, nažalost, ali idemo do kraja, ne mogu ignorirati tolike izrečene neistine, zbog čega ćemo Domljana tužiti Sudu za ljudska prava u Strasbourgu”, kazala nam je rezignirano Darinka Škorić. Njezina odvjetnica Goranka Miljević “Novostima” je potvrdila da će se sa svojom klijenticom žaliti sudu u Strasbourgu, za što imaju rok od šest mjeseci, te nas upoznala s obrazloženjem Ustavnog suda.

“U obrazloženju piše da u našoj žalbi nikakve nove činjenice nisu iznesene, da povrede Ustava nisu načinjene i, pazite ovo, da su tada bila takva vremena te da Domljan nije kazao ništa što bi bio razlog za klevetu. A mogli su ga barem za uvredu optužiti”, kaže Goranka Miljević.

Odvjetnica dodaje kako je notorna istina da je Domljan gostujući u spomenutoj emisiji pred javnošću izjavio da je pokojni Milan Škorić bio član KOS-a, iako za to nije imao dokaza. To je najvažniji dio tužbe, koji će biti osnova za žalbu sudu u Strasbourgu.

Dragan Grozdanić

Nove identifikacije nestalih

Petog februara u Zagrebu je održana identifikacija posmrtnih ostataka 18 osoba srpske nacionalnosti, stradalih na području Like, Dalmacije, Korduna, Banije, zapadne i istočne Slavonije u vremenu od 1991. do 1995. i ekshumiranih u posljednjih dvanaest godina iz zajedničkih i pojedinačnih grobnica.

Na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku zagrebačkog Medicinskog fakulteta identificirani su posmrtni ostaci Miloša Batala i Nikole Pjevca koji su ubijeni 6-7. avgusta 1995. na cesti Glina – Dvor, kada su izbjegličku kolonu, u kojoj su se nalazili Kordunaši i Ličani sa područja Plaškog, napali pripadnici Hrvatske vojske i Armije Bosne i Hercegovine te ubili, po “Veritasovim” podacima, najmanje 189 lica.

Identificirani su i posmrtni ostaci Mile Bošnjakovića, psihičkog bolesnika, kojeg su u akciji “Bljesak” pripadnici HV-a ubili pred njegovom majkom Marijom, koja je u istoj akciji izgubila i drugog sina Đorđa. Njega je identificirala u julu prošle godine, a zatim je u oktobru i sama preminula, ne dočekavši da pronađe i sahrani i drugog sina. Do sada su od 1.140 tijela ekshumiranih u posljednjih dvanaest godina iz zajedničkih i pojedinačnih grobnica na području Hrvatske identificirani posmrtni ostaci 769 žrtava srpske nacionalnosti.

Na spisku kojim raspolaže “Veritas” nalazi se još 1.951 lice srpske nacionalnosti nestalo u ratu devedesetih na području Hrvatske, među kojima je 1.332 civila, od toga 517 žena. Međutim, Ministarstvo branitelja i Uprava za zatočene i nestale prema svojim podacima traže ukupno 1.704 nestale osobe svih nacionalnosti, od kojih su 968 osobe nestale 1991. i 1992., dok su 736 osobe nestale 1995. godine.

Paulina Arbutina

Kratko & jasno

Tonči Majić, aktivist za ljudska prava

Bungur je sam kriv

Postoji sukob interesa kada DORH na čelu s Mladenom Bajićem danas treba istraživati ratne zločine u Lori, koji su počinjeni dok je isti taj Bajić kao zamjenik vojnog tužioca bio nadležan da ih procesuira

Vinko Burazer, odvjetnik Emilija Bungura, odbjeglog vojnog policajca pravomoćno osuđenog za ratni zločin u Lori, podnio je splitskom Županijskom sudu zahtjev za novo suđenje. Upozorava na ulogu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i predlaže da ga se ispita. Zašto Bajića?

Postoji sukob interesa kada Državno odvjetništvo na čelu s Bajićem danas treba istraživati ratne zločine u Lori, koji su počinjeni dok je isti taj Bajić kao zamjenik vojnog tužioca bio mjesno i stvarno nadležan da ih istraži, procesuira i zaustavi. Zašto ništa od toga nije napravio, već je, naprotiv, progonio civile za koje je znao da su lažno optuženi, treba utvrditi ispitivanjem u sudnici, ali to neće biti moguće dok on ne ode sa sadašnjeg položaja.

Bungur je sedam godina u bijegu. Kako riješiti taj problem?

Hrvatska se policija neće pretrgnuti tražeći ili privodeći pravdi osuđenike i optuženike za ratne zločine, pa to hoće li i kada će se netko takav pojaviti na sudu ili završiti u zatvoru ovisi prvenstveno o njemu samome i njegovoj spoznaji da je, s obzirom na nezastarijevanje ratnih zločina, doživotno bježanje gora kazna od bilo kakve zatvorske.

U zahtjevu za obnovu postupka piše da bi trebao biti saslušan i tadašnji sudac Boško Jurišić? Kakvu je on ulogu imao?

Bio je početkom 1990-ih vojno-istražni sudac i učestvovao je u istrazi te pojedinim uviđajima koji se tiču Lore. Na suđenju “Lora 1” nije spomenut, pozvan ni saslušan, mada je kao insajder iz splitskog vojnog pravosuđa mogao pomoći da sud i javnost dobiju što kompletniju sliku o neopravdanim hapšenjima i ubojstvima.

Ima li uopće temelja za obnovu postupka?

Po istinu je najpogubniji “propust” tužilaštva bilo nepozivanje Petra Novakovića, na osnovu čije su, prozirno lažne prijave svi ti lokalni Srbi bili pohapšeni. Ispostavlja se da je “Lora 1” bila velika prevara u režiji DORH-a, ali ne mislim da će hrvatsko pravosuđe obnavljati taj postupak, jer bi time stavilo na sva zvona ove neugodne i politički pogubne istine. A ako netko odluči pobjeći sa suda, onda nema pravo reći da mu je netko “uskratio obranu”, već ju je uskratio sam sebi.

Mirna Jasić

Aktivisti Građanske akcije privedeni zbog performansa

Tuk na ustašluk

Javnost je osudila postupak policije, Alen Budaj smatra da je protestiranje u ustaškim uniformama ipak neprimjereno, dok urednik “TV kalendara” još nije sankcioniran

Da se s jedne strane može bez sankcija hvaliti dokazane kvislinge i zločince, a s druge hapsiti one koji ukazuju na promociju ustaštva i nacifašizma, pokazuje slučaj dvojice aktivista Građanske akcije koji su 1. februara pred zgradom HRT-a izveli performans i rukovodstvu te javne medijske kuće uručili “zahvalnicu” zbog veličanja ustaškog krilnika i komandanta Crne legije Jure Francetića. Dvojac je uhapšen zbog nošenja uniformi jedinice čijeg su komandanta hvalili u emisiji “TV kalendar”, te su zaradili prekršajne prijave zbog kršenja Zakona o javnom okupljanju i narušavanja javnog reda i mira.

“Iako je policija znala da se radi o performansu koji smo najavili i policiji i Vladi, dočekao nas je velik broj policajaca. Tražili smo da policija uhapsi i urednika ‘TV kalendara’ Vladimira Brnardića, ali su oni to rezolutno odbili, kao što odbijaju hapsiti ustašoide na Thompsonovim koncertima ili nogometnim utakmicama. Policija ponovno hapsi antifašiste koji su ustrajni u borbi protiv fašizacije hrvatskog društva”, ističu iz Građanske akcije i dodaju da se “kraj svih narodnih heroja koje je dala Hrvatska veliča kvisling koji je osramotio hrvatski narod”.

Centar za mirovne studije, GONG i Kuća ljudskih prava osudili su hapšenje, ističući da se godinama zalažu da državne institucije, u skladu s proklamiranim antifašističkim vrijednostima, sankcioniraju isticanje fašističkih i ustaških obilježja u javnosti.

Postupak policije osudio je i velik dio javnosti, iako neki, a među njima i Alen Budaj, direktor Margelovog instituta, postavljaju pitanje je li to bio pravi put.

“Istina je da je ‘TV kalendar’ od samog osnivanja HRT-a revizionistički monolit s jakom antisrpskom komponentom, na što smo i mi više puta ukazivali, ali je protestiranje protiv toga u ustaškim uniformama bilo neprimjereno”, kaže Budaj za “Novosti”, ističući da bi paradiranje gradom u nacističkim i ustaškim uniformama bilo dopustivo samo u slučaju snimanja nekog filma.

“Policija je reagirala očekivano, pokazujući strogoću prema onima koji su na takav način protestirali protiv veličanja fašizma, ali u Zagrebu nitko nije uhapšen zbog brojnih ustaških grafita ili iscrtavanja ustaških oznaka i grbova po centru grada. Kada smo na to upozorili, dobili smo odgovor iz policije da je to posao komunalnih redara”, govori Budaj, a mi dodajemo da postupak Brnardića, mjesec i pol od sporne emisije, još nije sankcioniran.

Nenad Jovanović

Pravo na oglas

Nakon što je glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Goran Radman zabranio plaćenu reklamu inicijative “Srđ je naš” na HRT-ovom Radio Dubrovniku, ustvrdivši pred dvije stotine ljudi na tribini održanoj prošlog četvrtka u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića kako bi bilo apsurdno da javni servis objavljuje reklame nevladinih udruga, uredništvo Intrigatora odlučilo se za posve neprofesionalno prikriveno oglašavanje.

Naime, tekst koji trenutno čitate zapravo nije novinarski tekst o cenzuri na HRT-u nego prikrivena reklama, k tome još nenaručena i besplatna, za inicijativu “Srđ je naš”, koja se sastoji od fotografije, uvoda što ste ga upravo pročitali i sljedećeg poziva građanima koji je Radman uklonio iz dubrovačkog etera:

“Drage sugrađanke i dragi sugrađani, za raspisivanje referenduma o projektu na Srđu potrebni su vaši potpisi. Potpis znači: Želim slobodno odlučivati o budućnosti moga grada. Potpisi će se prikupljati na označenim štandovima u razdoblju od 1. do 15. veljače. Ponesite osobnu iskaznicu i OIB. Neka građani odluče.”

N. Bajto

Katran & perje

Svi planovi HDZ-ova kandidata

Ne znam, ali hoću

Vjekoslav Ivanišević je priznao da je i sam neke poslove dobivao bez natječaja, “ali to su bila neka druga vremena”. Krivac je dakako socijalizam, iako su se navedeni poslovi odvijali duboko u kapitalizmu

Biti kvalitetniji i radišniji gradonačelnik od Željka Keruma nedostižan je cilj, čak i u svjetskim okvirima. No sudeći po nastupima Vjekoslava Ivaniševića, HDZ-ovog kandidata za splitskog gradonačelnika, ta nemoguća misija mogla bi postati stvarnost, osobito kada se zbroje svi afiniteti, slobodne aktivnosti i svjetonazorska nagnuća što ih iskazuje ovaj prpošni Splićanin.

Predstavljajući kandidatove esencijalne ljudske kvalitete, novine su nabrojale da arhitekt Ivanišević ne zazire od medija poput svojih stranačkih kolega, najviše voli raditi u ženskom okruženju, na pitanja odgovara iskreno i “pomalo duhovito”, za Split ima velike planove, ali kako će ih ostvariti – još nije siguran.

Uštogljenost svojstvenu mnogim kolegama po akademskoj tituli Ivanišević je razbio rečenicom koja je već postala omanji klasik: “Vrag me odnio ako znam kako ću ostvariti svoj plan za Split, ali hoću.” Tu nečuvenu političku hrabrost, dežurni mrtvo-ozbiljni analitičari dočekali su đonom, no bit će da Ivanišević, za razliku od drugih političara, ne mari za uvriježeno pravilo “Sve što ste se oduvijek željeli ne raditi u politici (ali ste se bojali priznati)”.

Od ostalih nakana iz tajnog plana mogućega splitskog gradonačelnika svakako valja istaknuti: a) naći će ljude koji su bolji od njega, pa će shodno tome raditi umjesto njega, b) organizirat će grupu mladih i obrazovanih koji će šljakati umjesto njega, c) premjestit će gradsku upravu koja će ionako rintati umjesto njega te će komercijalizirati prostor u Banovini, gdje će doći Svjetski trgovački centar s hotelom, u kojem bi se budući gradonačelnik mogao odmarati nakon navedenih napora.

Kao istaknuti arhitekt Ivanišević je doduše priznao da je i sam neke poslove dobivao bez natječaja, “ali to su bila neka druga vremena”. Krivac je posve predvidljiv – socijalizam, iako su se navedeni sumnjivi poslovi odvijali duboko u kapitalizmu. “Došli smo iz sustava u kojem se posao dobivao na stolu kod direktora”, kazao je g. kandidat, ustvrdivši da u SFRJ nije bilo javnih natječaja, zbog čega mu je očito trebalo gotovo 20 godina da shvati kako se ipak treba prvo javiti na njih.

Goruće pitanje glede splitskih lokalnih izbora ipak nije tko će biti novi gradonačelnik, već hoće li nakon Keruma ovoga grada uopće biti. Ukoliko ta dalmatinska varoš ipak opstane, kandidata za nove lokalne Nerone neće nedostajati.

Petar Glodić