Kapitalisti na socijali

Iako se u Godišnjem izvještaju o državnim potporama za 2011. Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koji je prošlog petka usvojila Vlada, navodi niz privatnih tvrtki koje su koristile poticajna državna sredstva, među njima nema one najveće, koncerna Agrokor Ivice Todorića.

Izvještaj AZTN-a temelji se na podacima ministarstava, drugih agencija, fondova i državnih tijela, a AZTN provodi nadzor nad dodijeljenim potporama, osim u području poljoprivrede, ribarstva i prehrambene industrije. No AZTN ipak ima zakonsku obavezu izvještavanja i o poljoprivrednim potporama, za što joj podatke dostavljaju Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo financija. Zanimljivo, AZTN je u svim obrađenim kategorijama državnih potpora naveo neke od značajnijih korisnika, pa ćemo tu naći i velike privatne kompanije poput Hrvatskog telekoma ili samoborskog DIV-a, osim u području poljoprivrede, gdje posebno nije istaknut ni jedan korisnik, a poznato je kako čitav niz kompanija u sastavu Agrokora, poput Belja, PIK-a Vrbovec ili Vupika, djeluje u tom sektoru.

Podaci o potporama koje država dodjeljuje Agrokoru bili su nepoznati javnosti sve do 2008. godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede prvi put objavilo listu korisnika po kojoj su Agrokorove kompanije 2007. dobile ukupno 105 milijuna kuna, dok su podatke o ranijim godinama neslužbeno otkrivali tek pojedini mediji. Kako bismo ispravili najnoviju nedosljednost AZTN-a, pročešljali smo kroz popis dodijeljenih potpora Agencije za plaćanja u poljoprivredi, prema kojem su Agrokorove kompanije u 2011. godini od države dobile najmanje 168 milijuna kuna potpora, od čega preko 128 milijuna kuna u izravnim plaćanjima te više od 40 milijuna kuna prema drugim modelima.

Kažemo najmanje, jer je točan iznos teško utvrditi s obzirom da Agencija za plaćanja ne vodi popis korisnika prema visini dodijeljenih potpora, gdje bi na čelu bila velika poduzeća, već abecedno, pa je velike iznose potrebno tražiti između 99.222 imena korisnika izravnih potpora i 39.816 korisnika ostalih modela. Kako smo se zbog dužine tih popisa morali ograničiti na iznose veće od milijun kuna, moguće je da smo pojedine stavke koje se odnose na Agrokor preskočili.

Postoji i znatno lakši način da se dođe do ukupnog iznosa državnih potpora dodijeljenih Agrokorovim kompanijama – uvidom u službene financijske izvještaje tog koncerna. No problem je što se tamo za 2011. nalazi brojka od 146,7 milijuna kuna, znatno manja od one koju navodi Agencija za plaćanja. Kako Agrokor prihode od potpora priznaje u trenutku dospijeća, moguće je da do različitih brojki dolazi zato što mu sva dodijeljena sredstva još nisu bila sjela na račun. No i taj iznos od 146,7 milijuna kuna odnosi se samo na tov stoke i poljoprivrednu proizvodnju, pa ne obuhvaća eventualne druge državne potpore, u koje spadaju i raznorazna porezna oslobođenja te ostale zaobilazne vrste poticanja. Malo je vjerojatno da Todorićev golemi koncern, s preko 30 tisuća zaposlenih, nije koristio ni jedan od tih modela, posebno ako se uzme u obzir da je upravo 2011. proveo akciju zapošljavanja 1.000 pripravnika.

Međutim, takvu analizu svih potpora dodijeljenih pojedinim poduzetnicima nećemo ni od jednog državnog tijela dobiti na jednom mjestu. Iako AZTN navodi da je njegov izvještaj izrađen prema najnovijim standardima Evropske unije, kako vidimo, ni ti standardi nisu dovoljni niti da bi se od države dobila transparentna lista korisnika potpora, od najvećih prema najmanjima. Kada bi ona postojala vjerojatno bismo se, u suprotnosti s raširenom percepcijom o tome kako državne potpore služe tek za održavanje na životu neproduktivnog javnog sektora, iznenadili udjelom privatnog sektora.

Agrokor, kao najveći poduzetnik, može poslužiti za primjer. Kombinirajući različite izvore došli smo do podatka da je Todorićev koncern u samo osam posljednjih godina od države dobio više od milijardu kuna potpora. U izvještajima samog Agrokora može se pronaći da je 2007. dobio od države 102,3 milijuna kuna, 2008. već 152,7 milijuna kuna, 2009. godine 143,5 milijuna kuna, 2010. rekordan iznos od 173,1 milijun kuna, a 2011. spomenuti iznos od 146,7 milijuna kuna. Ukupno je u samo tih pet godina Agrokor prema vlastitim računicama uprihodio od države 718,3 milijuna kuna.

Potpore za razdoblje prije 2007. Agrokor nije navodio u financijskim izvještajima, no poslovni list Business.hr svojedobno je neslužbenim putem došao do popisa Ministarstva poljoprivrede po kojem je u 2005. i 2006. dobio ukupno 150 milijuna kuna, a za očekivati je da je i u 2012. koncernu isplaćen toliki iznos. Dakle, samo od 2005. do 2012. Agrokor je dobio od države milijardu kuna za tov stoke i poljoprivrednu proizvodnju, ne računajući druge oblike državnih potpora koje je eventualno koristio.

Vratimo li se prošlotjednom izvještaju AZTN-a, tamo ćemo naći da je u 2011. godini bilo dodijeljeno ukupno devet milijardi kuna državnih potpora, od čega se 4,9 milijardi ili 54 posto odnosi na potpore sektoru industrije i usluga, a 4,1 milijarda ili 46 posto sektoru poljoprivrede. Kao što je spomenuto, AZTN nije naveo ni jednog korisnika potpora iz posljednjeg sektora, a da je to učinio na vrhu popisa bila bi Agrokorova kompanija Belje s 98,2 milijuna kuna, koju bi s 38 milijuna kuna slijedio Novi Agrar u vlasništvu osječkog Žita, tvrtke koja je također dobila 9,2 milijuna kuna, a čiji su osnivači jedan od najvećih slavonskih poduzetnika Marko Pipunić i uvoznik VW automobila Pavo Zubak.

Prema podacima do kojih smo došli češljanjem popisa Agencije za plaćanja, na trećem mjestu je Agrokorov Vupik sa 30,5 milijuna kuna, slijedi Kutjevo Envera Moralića sa 20,9 milijuna kuna, pa ponovo Todorićev Agrofructus sa 19,5 milijuna kuna, a za njima još čitav niz tvrtki s višemilijunskim potporama, od kojih ćemo navesti samo neke poznatije javnosti, kao što su Gavrilović, Sardina Postira, Mesna industrija Braća Pivac, Zlatan Otok, Kraš, Koka Varaždin ili Mesnice Fiolić, bivšeg HDZ-ovog zastupnika Stjepana Fiolića, poznatog iz afere “Planinska”.

Dobar broj tih privatnih tvrtki bio bi u nepodnošljivim gubicima bez državnih potpora, počevši od Belja, koje je 2011. godine i uz ovako izdašne poticaje imalo gubitak od 71,3 milijuna kuna. Todorićev Agrofructus poslovao je s dobitkom od 8,3 milijuna kuna, koji bi bez državnih potpora također bio pretvoren u gubitak, a slična je situacija i s Novim Agrarom i Kutjevom, dok je Vupik sa 58 milijuna kuna dobiti jedna od kompanija čiji bi poslovni rezultat u 2011. bio pozitivan i bez državnih potpora.

Poljoprivredne potpore uživaju i deseci tisuća malih proizvođača, a one su jedna od temeljnih politika EU-a bez koje bi se evropska proizvodnja teško nosila s vanjskom konkurencijom, no ipak nije nevažno s vremena na vrijeme podsjetiti se kako o njima ovise i neki od najkrupnijih poduzetnika u ovoj zemlji, čija Hrvatska udruga poslodavaca neprestano traži od Vlade da smanji državnu potrošnju. Kako je domaća poljoprivredna i prehrambena industrija najvećim dijelom u privatnim rukama, jasno je da se onih 4,1 milijardu kuna ili 46 posto svih državnih potpora plasira mahom prema privatnom sektoru.

Javni sektor ipak prevladava u dijelu potpora koje se odnose na industriju i usluge, a tu se AZTN potrudio da navede neke od najvećih korisnika, iako je i to učinjeno tek usputno i bez iznosa koje su pojedini poduzetnici povukli od države, osim kada se radi od velikim javnim poduzećima. Tu smo mogli tek ustanoviti da se od 4,9 milijardi kuna za industriju i usluge, sektorske potpore ukupno vrijedne 3,6 milijardi kuna odnose većinom na državna, a horizontalne potpore vrijedne blizu 1,3 milijarde kuna mahom na privatna poduzeća.

Od sektorskih potpora najviše je išlo prometu, 1,4 milijarde kuna, od čega 755 milijuna kuna HŽ-u, 383 milijuna kuna pomorskom prometu (Jadroliniji i drugim brodarima) te 261 milijun kuna zračnom prometu (Croatia Airlines). Pretplata za HRT predstavljala je naredne 1,2 milijarde sektorskih potpora, a pomoć brodogradilištima za restrukturiranje još 705,6 milijuna kuna. To ukupno čini 3,3 milijarde kuna, pa ostaje iznos od 1,6 milijardi kuna, u kojima će prevladavati privatna poduzeća.

Od sektorskih potpora turizmu je dodijeljeno još 248,2 milijuna kuna, od čega su 185,2 milijuna kuna činile subvencije Ministarstva turizma u kreditiranju malog i srednjeg poduzetništva, a 63 milijuna kuna odnosilo se na protestiranje jamstava za kredite dane za pripremu turističke sezone, pri čemu je AZTN naveo 30-ak korisnika, mahom privatnih turističkih i hotelijerskih tvrtki. Preostalih 78,7 milijuna sektorskih potpora otišlo je za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama, gdje prevladavaju manja državna poduzeća i gdje je, kao i u slučaju brodogradilišta, restrukturiranje bilo eufemizam za čekanje privatizacije ili stečaja skrštenih ruku.

Međutim, horizontalne potpore vrijedne 1,3 milijarde kuna, koje se odnose na istraživanje i razvoj, inovacije, zapošljavanje, zaštitu okoliša te malo i srednje poduzetništvo, najvećim su dijelom također išle privatnom sektoru. Tu je AZTN naveo niz tvrtki, od privatnih brodara Tankerske plovidbe i Uljanik plovidbe te državnog brodara Jadroplova, koji su dobili 21 milijun kuna za gradnju brodova, do drvoprerađivačkih tvrtki Čazma, Klana, Belišće i drugih koje su dobile 66,3 milijuna kuna za razvoj drvne industrije.

Među korisnicima različitih vrsta horizontalnih potpora naći će se, primjerice, čabarski Finvest Marijana Filipovića, o kojem se ovih dana puno priča zbog navodnog darivanja tvrtke radnicima, HT, VIPnet i drugi teleoperateri koji su povukli 16 milijuna kuna za razvoj širokopojasnih mreža, propala Magma bivšeg ministra gospodarstva Goranka Fižulića i kupac Brodosplita samoborski DIV, koji su bili među korisnicima ukupno 305 milijuna kuna olakšica za nova ulaganja i zapošljavanja, a DIV Tomislava Debeljaka je prvi i na popisu korisnika ukupno 80,7 milijuna kuna subvencija za potporu prerađivačke industrije.

Kako je izvještaj AZTN-a najviše čemu su se državne institucije približile u sistematičnom prikazu državnih potpora, iz njega možemo tek grubo procijeniti da je od devet milijardi dodijeljenih u 2011. nekih 5,5 milijardi kuna predstavljalo prihod različitih privatnih subjekata, od krupnih poduzetnika do malih poljoprivrednih proizvođača. Znatno manji dio ostaje problematičnom javnom sektoru, pogotovo kada se uzme u obzir da, bez obzira na potrebu restrukturiranja, pretplata za HRT te subvencije prometu predstavljaju potpore uobičajenim uslugama od javnog interesa.