Opet će profitirati Agrokor
O stanju u poljoprivredi i Vladinom prijedlogu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem odluku o zakupu zemljišta donosi nadležna Agencija, čime se utjecaj lokalne vlasti bitno smanjuje, razgovarali smo s članovima skupine Živo selo iz Požege. Ona okuplja poljoprivredne stručnjake i makroekonomiste (Miroslav Kovač, Dragutin Vincek, Miljenko Ernoić i Branko Salaj), a zalaže se za novu poljoprivrednu politiku. Za početak, zanimalo nas je koje je rješenje bolje, odnosno koje je manje koruptivno, centralističko ili ono prema kojem se o poljoprivrednom zemljištu odlučuje na lokalnoj razini.
– Sudionici života u lokalnoj zajednici moraju se osjetiti vrijednima i moraju biti u mogućnosti da utječu na odluke. Iz više razloga smatramo da bi bilo najbolje da pravo i odgovornost za prijedloge ostanu u rukama lokalnih zajednica, a da središnjica, Agencija za poljoprivredno zemljište, bude ona instancija koja bdije nad zakonitošću i poštenjem njihovog rada. Naravno, nije lako postići razinu povjerenja i međusobnog uvažavanja potrebnu u postizanju kompromisa, pa se onda prečesto olako zaključuje da je najbolje da stvar prereže netko drugi ili, recimo, da se bez korupcije ne može. Kritični smo spram prijedloga novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji Agenciji dodjeljuje snažnu centralističku ulogu, bez pravog nadzora i mogućnosti korekcije. Njezino će djelovanje biti izloženo opasnosti od korupcije tim više što u većem broju članaka nisu definirani kriteriji, već se ministru i nadležnom ministarstvu ostavlja prostor da ih naknadno utvrde – kažu članovi Živog sela.
Već su se pojavila tumačenja da prijedlog Zakona preferira tzv. velike igrače, poput monopolistički raspoloženog Agrokora, nauštrb malih poljoprivrednika.
– Prijedlog Zakona, po svemu sudeći, nudi više prostora velikim sustavima i korporacijama tipa industrijske proizvodne logike. Njima se otvaraju mogućnosti da se postojeća zemljišta – uglavnom ona najkvalitetnija – zadrže u najmu i koncesiji. To je uostalom sustavna orijentacija naše poljoprivredne politike već duži niz godina. Doduše, to se nikada nije javno utvrdilo u nekom strateškom dokumentu, ali se kontinuirano odvija. Rezultati takve politike su očigledni. Hrvatska je visoko zadužena i prehrambeno ovisna zemlja. Moglo je i može biti drugačije, ali je promjena moguća jedino ako se napravi snažan i energičan zaokret prema obiteljskim gospodarstvima i njihovoj proizvodnji hrane. U okruženju u kojem vlada veliki disbalans između života i proizvodnje i u kojem su narušeni gospodarsko-socijalni odnosi, promjene će uzeti dosta vremena. Zbog dugotrajne zapostavljenosti, nemoći i neorganiziranosti, manji sustavi i obiteljska gospodarstva danas u Hrvatskoj nemaju potreban utjecaj da bi preko noći mijenjali negativne odnose, a izostala je i podrška državnih institucija. Sve se to može iščitati i iz prijedloga Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Kao protagonist koji dominira u lancu proizvodnje, prerade, distribucije, uvoza i izvoza hrane u Hrvatsku i regiju, Agrokor će naravno profitirati. Možemo se samo nadati da će osjećaj odgovornosti za izgradnju domaćih kapaciteta prevladati nad profitnim impulsima uvoza – dodaju.
Također, čuju se mišljenja da smanjene naknade za prenamjenu zemljišta (iz poljoprivrednog u građevinsko) otvaraju put špekulantskom kapitalu.
– Prijedlog Zakona sadrži veći broj nedorečenosti, stoga bi u paketu s njim trebali biti doneseni pravilnici. Njima bi trebalo regulirati npr. vođenje evidencije o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta i postaviti mjerila za utvrđivanje osobito vrijedno obradivog i vrijedno obradivog poljoprivrednog zemljišta. Naime, prijedlog Zakona predviđa da najkvalitetnije i ono nešto manje kvalitetno poljoprivredno zemljište može biti prenamijenjeno u građevinsko uz minimalne naknade (25 i 50 posto od tržišne cijene), a u slučaju da je ono u građevinskim zonama, naknada za prenamjenu je 2,5 i pet posto od tržišne cijene. Na taj način najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta mogu postati građevinska. Zakon predviđa i mogućnost da se investitora oslobodi plaćanja jednokratne naknade u određenim slučajevima (članak 24.) koji su uistinu opravdani, ali ima i slučajeva koji nisu takvi. Tu opet dolazimo do famoznih golf-terena, za koje se investitori mogu osloboditi jednokratne naknade čak i na najkvalitetnijim poljoprivrednim površinama. Ne zaboravimo da neke razvijene zemlje Europe zakonima zabranjuju gradnju na poljoprivrednim površinama na duža vremenska razdoblja, pa bi iz njihova iskustva trebao učiti – objašnjavaju.
Na kraju smo članove grupe pitali hoće li taj Zakon pomoći u okrupnjavanju obiteljskih i tzv. malih gospodarstava i imaju li ona šansu u borbi s većim igračima.
– Nažalost, prijedlog Zakona u svojoj osnovi ne potiče okrupnjavanje malih i srednjih obiteljskih gospodarstava. Za razliku od prijašnjih zakona, ovaj ih ne definira niti posebno izdvaja kao kategoriju sposobnih i drugačijih, kojima je potrebna strukturna pomoć kroz okrupnjavanje zemljišta radi konkurentnosti. Pravo prvenstva kod zakupa određeno je trima kriterijima. Prvi je gospodarski program, za koji ni nakon prvog čitanja u Saboru ne znamo što će se konkretno bodovati i s koliko bodova. Drugi je kriterij dosadašnji mirni posjed, a treći visina ponuđene zakupnine. Sva tri ne idu na ruku obiteljskim gospodarstvima, već pogoduju velikim korporativnim sustavima. Strateškim određenjem prema obiteljskom gospodarstvu, u kontekstu dodjele poljoprivrednog zemljišta, otvorila bi se vrata prema samodostatnosti u proizvodnji hrane i proizvodnji kvalitetnije i zdravije hrane u skladu s okolišnim mjerama koje nam nesmiljeno dolaze s ulaskom u EU. Iste te mjere bit će preduvjet za poticanje proizvodnje. Zato se naša skupina Živo selo, za razliku od zakonodavca koji preferira dugogodišnji zakup, zalaže za prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta obiteljskim gospodarstvima, s mogućnošću dodjele poljoprivrednog zemljišta mladim i potentnim gospodarstvima, ali i onima kojima je ono neophodno za rast i razvoj.