Prištekavanje na Europu

Hrvatska odustaje od projekta hidroelektrane Ombla, umjesto koje je prioritet za izgradnju postao novi blok hidroelektrane Dubrovnik, za koji se čeka bušenje tunela kojim će se voda dovoditi iz Bosne i Hercegovine, konkretno iz Republike Srpske. Dok odustajanje od Omble u Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) nisu izravno potvrdili, kao što su potvrdili da im je Dubrovnik prioritet, to je za “Novosti” izjavila saborska zastupnica i bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy, dajući tako snagu prošlotjednim izjavama sadašnjeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića iz redova iste stranke, SDP-a.

Najavila je i kako će od bivšeg ministra gospodarstva Radimira Čačića sada zatražiti i javnu ispriku zbog njegovih izjava o tome da su revizije prvotne studije utjecaja na okoliš bile “kuhinjske” te kako je Ministarstvo zaštite okoliša pod njezinim upravljanjem nalikovalo vrtiću. Mirela Holy je, kao i sugovornici “Novosti” iz HEP-a, naglasila kako sadašnja Vlada neće ići u privatizaciju bilo kojeg od dijelova državne elektroenergetske kompanije.

No odustajanje od Omble i kretanje s Dubrovnikom II nije jedina odrednica budućnosti HEP-a i domaćeg elektroenergetskog sektora, jer se upravo na ovom zasjedanju Sabora očekuje izglasavanje prijedloga zakona o tržištu električne energije, kojim se omogućava dodatna liberalizacija tog tržišta.

Tim zakonom opisuju se različiti načini izdvajanja sustava prijenosa iz vertikalno integrirane Hrvatske elektroprivrede, koja u sebi objedinjava proizvodnju, prijenos i distribuciju te popratne djelatnosti u 17 tvrtki kćeri, na novo društvo. Obveza je Hrvatske kao članice Europske unije, a prema tzv. Trećem energetskom paketu, zakonom suzbiti državni monopol i omogućiti liberalizaciju tržišta električne energije, koja bi trebala dovesti do bolje tržišne utakmice i nižih cijena za krajnje potrošače, domaćinstva i industriju.

Slabo je vjerojatno da će se na domaćem tržištu struje kao proizvođači pojavljivati veliki strani igrači, uvjereni su u HEP-u, zbog visokih troškova dolaska na tržište i potrebe da kupce pronađu sami, ali već su prisutni manji igrači koji su uspjeli dobiti i ugovore s gradovima poput Zagreba te igrači koji struju prodaju poduzećima koja je kupuju putem natječaja. U prodaji kućanstvima HEP se pak smatra gotovo nedodirljivim, i u državnoj tvrtki ne vjeruju kako bi im cijenom u duljem roku neko poduzeće moglo konkurirati.

Glavni prijepor oko ovog zakona, za koji svi inzistiraju da nije zakon kojim će se HEP privatizirati, ipak dugoročno ima veze s mogućnošću privatizacije dijelova kompanije jer EU ne zabranjuje privatizaciju nijedne od komponenti sustava. Izdvajanje prijenosa iz HEP-a moguće je odraditi prema tri različita modela. Tako model ITO predstavlja nezavisnog operatera transporta, model TSO operatera sustava transmisije, dok ISO predstavlja sustav s nezavisnim operaterom sustava.

U posljednjem modelu sva se infrastruktura prenosi u vlasništvo države, koja potom raspisuje natječaj za operatera sustava koji će upravljati prijenosom električne energije od proizvođača do lokalnih distributera. Potonji se u Hrvatskoj ne razmatra. TSO je pak sustav u kojem bi se iz HEP-a prijenos struje izdvajao u posebnu tvrtku koja je vlasnički potpuno nepovezana s HEP-om, kojoj zatim pripada sva infrastruktura koju je država izgradila iz novca poreznih obveznika, da bi na kraju ta tvrtka pod jednakim uvjetima svim proizvođačima i distributerima nudila jednak pristup prijenosu električne struje.

Svaki od modela koji je na raspolaganju Vladi zahtijeva dugačak proces prilagodbe, koji na kraju traži i službeno odobrenje od strane Europske komisije, odnosno certifikaciju. U saborskoj raspravi oko prijedloga zakona najglasnije su bile upravo Mirela Holy iz vladajućeg SDP-a i njezina kolegica Natalija Martinčević iz HNS-a. Dok prva i u razgovoru za “Novosti” potvrđuje kako se zalaže za TSO model, druga je zagovarala model ITO, koji boljim smatraju i u samom HEP-u, što je za “Novosti” potvrdio i Tomislav Šerić, član uprave HEP-a zadužen za proces izdvajanja, inače blizak ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku.

Mirela Holy u Saboru je izjavila da bi, ako jednog dana buduća vlada, pod pritiskom EU-a ili iz drugih razloga, bude morala prodati HEP, predloženi model predstavljao nenadoknadivi gubitak, gotovo izdaju nacionalnih interesa. “Opskrbnu mrežu gradile su generacije građana i građanki, pa je to monopol s kojim se jednostavno ne smijemo kockati”, izjavila je tada, ali i najavila kako će klub SDP-a glasati za ovakav zakon, jer s njegovim izglasavanjem Hrvatska kasni više od dvije godine.

U HEP-u pak tvrde kako je ona napravila logičku pogrešku i da bi upravo izdvajanje prijenosa iz HEP-a omogućilo privatizaciju, ali proizvodnje i distribucije, jer su baš to sektori koji prvi idu na bubanj, što bi ovako bilo otežano. Model ITO najsloženiji je za provedbu, priznaju u HEP-u, a zbog toga je zabrinuta i Mirela Holy. Prije svega, HEP će morati osnovati novu tvrtku koja će samo na razini konsolidacije biti uključena u poslovanje HEP-a, i to s imenom koje ne podsjeća na HEP. Zatim, nužno je da nova tvrtka ima vlastitu poslovnu zgradu i vlastiti ICT sustav, kao i da zaposlenici HEP-a i nove tvrtke ne smiju, pod kaznenom odgovornošću, međusobno komunicirati o poslovnim planovima. Ukoliko svi uvjeti budu zadovoljeni, nova tvrtka dobiva i tzv. compliance officera, osobu zaduženu za zakonito poslovanje nove tvrtke u odnosu na HEP, a koju imenuje regulator, u ovom slučaju Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA).

No u HEP-u zasad ne znaju točno reći koliko će im konkretno trebati da izdvoje prijenos, ma po kojem modelu, jer još nisu doneseni ni zakon ni odluka po kojem će se modelu ići. Za provedbu ITO modela Austriji je trebalo dvije i pol godine, i to samo da dobije certifikat regulatora i potvrdu Europske komisije, dok Hrvatsku još čekaju donošenje zakona, prijedlog uprave HEP-a o odabiru modela, odluka skupštine, a nakon toga administrativno i tehničko odvajanje, nakon čega ide certifikacija.

Mirela Holy kaže kako razumije zašto se u HEP-u bore za ITO model, jer smatraju da se tako najbolje bore za kompaniju, ali ITO je i administrativno najviše složen. Ona dvoji hoće li HERA, kao regulator na kojem će biti najviše posla oko tvrtke za prijenos, ako ona ostane u okviru HEP-a po ITO modelu, imati institucionalni kapacitet za reguliranje. Zbog svih obveza koje HERA ima u implementaciji novih zakona o energetici u Hrvatskoj, agenciji već trebaju novi ljudski i ostali kapaciteti.

Bivša ministrica zagovara TSO model jer smatra da bi, u skladu s politikom iz koalicijskog Plana 21, bio najpogodniji za razvoj alternativnih i obnovljivih izvora energije, kojima bi omogućavao jednostavniji pristup prijenosnoj mreži. Prema njoj, u zemljama gdje TSO model nije primijenjen bilo je više diskriminacije u puštanju novih igrača u sustav, što onda otežava njihov razvoj. Ne treba zaboraviti i ekonomski faktor, činjenicu da ulaganja u alternativne izvore energije otvaraju nova radna mjesta. Dodatni argument u prilog odabiru TSO modela je to što bi nova tvrtka bila prisiljena sama ulagati u mrežu dalekovoda jer bi joj to bilo u interesu, kako bi što većem broju proizvođača i distributera struje mogla ponuditi uslugu prijenosa.

U HEP-u odbijaju kritike prema kojima će novi zakon omogućiti kompaniji da na bilo koji način duže zadrži povlaštenu poziciju i tvrde kako će im, zbog reorganizacije profitnih centara, ustvari biti lakše raditi. Tako će imati i jasan uvid u to koji bi dijelovi poslovanja mogli biti neprofitabilni, a čije se gubitke prije pokrivalo iz drugih izvora.

Još jedan argument u prilog ITO modelu, tvrde u HEP-u, je taj da će im omogućiti zadržavanje financijske stabilnosti i povjerenja ulagača. Naime, ulagači koji su kupovali obveznice Elektroprivrede računali su na prihode od ostanka prijenosa u sustavu HEP-a, a ostanak prijenosa pod kapom HEP-a, tvrde, i dalje će mu omogućiti povoljnije zaduživanje za druge potrebe razvoja kompanije.

Bez privatizacije, glavni dugoročni cilj HEP-a je, tvrde u kompaniji, osigurati stabilnost opskrbe i povećati proizvodnju bazne električne energije, odnosno one koju je najskuplje proizvesti, a brzo se troši u periodima vršne potrošnje i to uz najpovoljniji mogući proizvodni miks. To znači da će HEP proizvodnju strukturirati na način da zadrži minimalno 50 posto obnovljivih izvora energije, odnosno proizvodnje iz hidroelektrana.

Trenutno su proizvodni kapaciteti HEP-a dovoljni za potrošnju izvan vršnih perioda. Kako je Hrvatska po obnovljivim izvorima, kada je riječ o hidroelektranama, među vodećima u Europi, planiraju dodatno povećati proizvodnju bazne struje upravo iz tih izvora, kako bi smanjili uvoz. No dio proizvodnih kapaciteta je na izdisaju, zbog čega se dio kapaciteta obnavlja, a dio struje će se dobiti iz novoizgrađenih kapaciteta.

Novi blok termoelektrane u Plominu će, ako bude po volji HEP-a, biti na ugljen, zbog njegove stabilnosti u dostavi i niske cijene. Naime, u cijeni proizvodnje struje u termoelektranama ugljen može doseći do 37 posto, dok plin može doseći i do 80 posto. Fluktuacije cijene plina zato zahtijevaju da se proizvodi na ugljen, tvrde u HEP-u, jer skok cijene ugljena ili plina od deset posto znači razliku između rentabilnosti i nerentabilnosti elektrane. No u HEP-u pritom zaboravljaju da je cijena tone emisije ugljičnog dioksida, kojih će biti sve više ako se Hrvatska odluči na ugljen, ove godine poskupjela sa sedam na 20 eura, a od ove godine smo i obveznici kupovanja kapaciteta emisija ugljičnog dioksida.

Hrvatska je zahvaljujući ekonomskom usporavanju i propasti od izbijanja krize bila među rijetkim zemljama koje su prošle godine uspjele zadovoljiti kriterije Kyoto protokola o štetnim emisijama plinova u atmosferu, ali za Kyoto 2, odnosno europski cilj o smanjenju emisija za 20 posto do 2020. godine, morat će se jako potruditi ili plaćati velike kazne.

Još jedan od projekata od strateške važnosti za HEP i Hrvatsku, nuklearna elektrana Krško, trebala bi biti obnovljena i njezin rok trajanja produžen za još 20 godina. Krškom istječe rok upotrebe 2023. godine, a zbog najviših sigurnosnih ocjena u Europi, životni vijek će mu biti produžen do 2043. No čini se da HEP neće biti među prvacima u proizvodnji iz alternativnih izvora energije poput sunca ili vjetra, jer je tehnologija skladištenja struje iz tih izvora iznimno skupa, pa dok se to ne riješi, čeka nas proizvodnja iz konvencionalnih izvora.