Uporno u krivom smjeru

Hadezeov spektakularni “Smjer 20”, koji je kroz “Večernji list” predstavljen kao za Hrvatsku novi ekonomski model socijalno-tržišnog gospodarstva, navodno prepisan od njemačkih demokršćana iz CDU-a i CSU-a, isti je stari ekonomski program HDZ-a, kojeg se obećao pridržavati i Ivo Sanader, ali mu se novo vodstvo stranke, okupljeno oko retuđmanizatora Tomislava Karamarka i Đure Njavre, sjetilo dati ime koje bi mu trebalo donijeti novi legitimitet.

Predsjednik stranke Karamarko rehabilitirao je i inaugurirao Njavru, nekadašnjeg savjetnika za gospodarstvo Franje Tuđmana i predsjednika odbora za proračun i financije u dva saborska mandata. Znakovito, o modelu razvaljenom u ja-formi preko prve dvije stranice “Večernjeg lista” nitko nije želio javno govoriti niti ga komentirati, osim konstatacija kako je riječ o lijepim željama. Tako su HDZ-ovo program “Novostima” odbili komentirati sindikalisti, bankarski ekonomisti, ali i neki od viđenijih HDZ-ovaca.

Socijalno-tržišni model, utemeljen na ekonomskoj teoriji austrijskih liberala Ludviga fon Mizesa i Fridriha Hajeka, osmislili su ekonomisti Valter Ojken i Konstantin Dice nakon Drugog svjetskog rata, a kao odgovor na potrebe poslijeratne obnove usvojila ga je 1948. njemačka Kršćansko-demokratska unija. Nagodinu, preuzima ga i Kršćansko-socijalna unija, pa na općim izborima koalicija te dvije stranke na toj ekonomskoj platformi pobjeđuje socijaldemokrate, tada puno sklonije centralnom planiranju. Već 1960-ih i oni preuzimaju isti model.

Taj je centristički miks politika zapravo postao prevladavajući u Zapadnoj Europi, pa od njega slabo odstupa i SDP Zorana Milanovića, tamo gdje je odstupao i Sanaderov HDZ, u nereguliranju distorzija tržišta koje omogućavaju prevladavajuće tržišne položaje i selektivne dodjele subvencija.

U “socijalno-tržišnoj” ekonomiji, mirovinsko osiguranje, svima dostupna zdravstvena skrb i zaštita od nezaposlenosti regulirani su i propisani od države i financiraju se doprinosima zaposlenih i poslodavaca te državnim subvencijama, baš kao i kod nas. Ona uključuje i politike zapošljavanja, stambenu politiku i politiku obrazovanja, kao i socio-politički motiviranu redistribuciju dohotka. Uz to, država bi trebala ograničavati slobodno tržište u stvaranju monopola, trustova i provoditi zakone koji ograničavaju zloporabu tržišne snage, što sve skupa čini uhodani recept, pa ne zaslužuje ribrending kojeg su se ulovili u HDZ-u.

Na stranu povijesni korijeni modela, ono što HDZ jamči jest smanjenje poreznog tereta, uz rješenje deficita proračuna i bolje upravljanje državnim dugom, no da je to tako lako izvedivo, vjerojatno bi istu stvar učinila još vlada Jadranke Kosor, a to bi volio i Slavko Linić. Uz gotovo 400.000 nezaposlenih i očekivani deficit od skoro 11 milijardi kuna, trebat će pričekati hoće li Njavro ta pitanja detaljno razraditi do službenog predstavljanja programa, navodno za koji tjedan.

Kao i sve dosadašnje vlade, Karamarko i Njavro žele biti razvojni i socijalni u isto vrijeme, pa tako program obiluje nizom davanja, bez objašnjenja kako će se za to osigurati novac. Već peta točka govori o državi koja podupire poduzetnike, iako i sada porezni obveznici preko pola milijarde kuna daju za poticaje malim i srednjim poduzećima, dok je profitabilni Agrokor u posljednjih osam godina dobio preko milijardu kuna. HDZ najavljuje postupno smanjenje poreznog opterećenja gospodarstva i obitelji, ali i snižavanje najviše stope poreza na dohodak, čime se navodno pogoduje srednjoj klasi, iako bi to rezultiralo većim prihodima za one s najvećim primanjima.

HDZ je protiv poreza na imovinu i poreza na kamate. Širokogrudna stranka ni ovdje ne prestaje s davanjem, pa najavljuje porezne poticaje na mirovinsku štednju i za dopunska zdravstvena osiguranja, a u gotovini planiraju poticati stambenu štednju, čak je udvostručiti s pet na deset tisuća kuna godišnje. Uz to, najavljuju i vraćanje programa državnih potpora, a stambeni bi krediti “s niskim kamatama postali dostupni svakoj mladoj obitelji u Hrvatskoj”. I to u suradnji s privatnim bankama.

Kako bi obrazovanje trebalo biti jedan od temelja razvoja, iz HDZ-a najavljuju kredite s niskim stopama od dva posto za plaćanje troškova studiranja i studentskog života. Ono što zaista jest novost, a ne vraćanje nekih mjera koje je SDP zbog nemogućnosti financiranja reducirao, jest uvođenje kredita za obrazovanje djece kao porezne olakšice za roditelje. No nema riječi o tome po kojem će se modelu studirati, odnosno je li u modelu prevagnuo političar ili poduzetnik Njavro, suvlasnik privatnog sveučilišta.

Kako će se sve to osigurati, kako će se istovremeno smanjivati mnogi porezi i proračunski deficit, to nijedna od 20 HDZ-ovih programskih točaka ne objašnjava. Rasterećenje gospodarstva i obitelji moralo bi na drugoj strani imati neke uštede u državnoj potrošnji, značile one zamrzavanje plaća ili otpuštanja u javnom sektoru, no HDZ nigdje ne govori kako će sredstva za svoje olakšice namaknuti. K tome, protivi se i prodaji HPB-a, Kroacija osiguranja i monetizaciji autocesta, koju su zamislili SDP-ovi liberali, tako da HDZ očigledno ne računa ni na sredstva od privatizacije, pa program više izgleda, što je već postala uobičajena kritika, kao popis neostvarivih želja.

Njavro i HDZ u njemu ne promišljaju strateške ciljeve i projekte, možda zato što kao ekonomski liberali smatraju da je dovoljno urediti monetarnu i fiskalnu politiku da se oni dogode. Ipak, u programu se može opipati inspiracija neoliberalnim politikama, osobito u točkama koje se odnose na porezna rasterećenja sa smanjenjem najviše stope poreza na dohodak, a tu je i obećanje razvoja mjera koje potiču i olakšavaju zapošljavanje. Ne govori se, naravno, je li riječ o dodatnoj liberalizaciji tržišta rada, no Njemačka, na čiji se model pozivaju HDZ-ovci, osim za građevinare i poštare, nema minimalca.