Demokratska stranka razmnožava se diobom

Srbija već dugo muku muči sa sistemom u kojem su političke institucije krajnje neefikasne, a vlada ima priliku da vodi politiku potpuno suprotnu onoj za koju je na izborima dobila većinsku podršku. Tako je Demokratska stranka svojedobno dobila mandat na programu suštinskih reformi, a onda do kraja obnašanja vlasti nastavila sa praksom prethodnika. Fiskalna politika, departizacija javnih preduzeća, smanjenje korupcije, rješavanje kosovskog pitanja, sve je to izostalo. Sistemska korupcija je uznapredovala, partokratija dohvatila plafon, monopoli se proširili, kosovsko pitanje je zamrznuto, a mediji su kontrolisani na način koji se do tada nije viđao. Životni standard je pao na najniže grane, a nezaposlenost stigla do 25 procenata. Propala je reforma sudstva, a evroatlantske integracije zapale u živo blato.

Tadašnji lider DS-a i države Boris Tadić sve je pravdao “globalnom krizom” i “principijelnom borbom za Kosovo”, braneći fikciju.

Aktuelno izborno zakonodavstvo, koje stvara vlade sa puno stranaka, omogućava nekima od njih da neprekidno budu na vlasti. U takvim vladama svaka stranka može uložiti veto koji blokira promjene, prijeteći izlaskom iz koalicije. Efekat velikog broja stranaka sa mogućnošću ulaganja veta najuočljiviji je kod ekonomske i fiskalne politike poslije 2008. godine, kada je u vladi bilo 17 stranaka, pa je došlo do eksplozije budžetskog deficita i javnog duga.

Tadić i DS su, da bi umanjili pritisak opozicije, podstakli raspad Srpske radikalne stranke i tako kumovali današnjoj stožernoj stranci vlasti, Srpskoj naprednoj stranci Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Smatrali su da im se sa te strane ne može napraviti ozbiljna alternativa, a sami su sebi “usjekli panj”. Naime, ta je alternativa u Srbiji, gdje populizam pali, dobila izbore. Tadićevi partneri u vladi spremno su pretrčali Vučiću i Nikoliću, a Ivica Dačić postao je premijer i podijelio vlast sa Vučićem, koji je na fonu “borbe protiv korupcije” postao ubjedljivo najpopularniji političar u Srbiji. Uhapsio je najomraženijeg srpskog tajkuna Miroslava Miškovića, prethodno finansijera njegove stranke, zatim rukovodstvo i neke stranačke biznismene koji su izvlačili novac iz državne Agrobanke i još nekoliko “kupaca usluga”. Među uhapšenim nema prodavaca usluga (političara), ako izuzmemo nekoliko nebitnih. Za današnju Srbiju, sasvim dovoljno. Vučić je pokazao vještinu i tako što je Dačiću dao ulogu pregovarača oko nezvaničnog priznanja Kosova. Na tom poslu premijer neće profitirati, a sve glasače koje izgubi prebaciće na Vučićev konto. Istraživanja rađena kroz januar i prvu polovinu februara pokazuju drastično vođstvo Vučića i SNS-a.

Nakon gubitka izbora i činjenice da nije uspio formirati vladu, Tadić je i u stranci ostao bez podrške. Odstupio je u korist Dragana Đilasa. No pokazalo se da Đilas nema ni lidersku harizmu ni političku vještinu da vodi veliku stranku. DS već pola godine djeluje kao grogirani bokser, bez orijentacije. Niko ne može zaključiti šta je njihova politika. To je otvorilo prostor nekim skrajnutim, isključenim i zanemarenim funkcionerima DS-a da prave svoje stranke. Zoran Živković, bivši premijer koji je poslije Đinđićeva ubistva izvjesno vrijeme vodio DS, nakon desetogodišnje političke apstinencije upravo formira novu stranku. Isto radi nedavno isključeni potpredsjednik DS-a i ministar Dušan Petrović, koji ima i poslanički klub u Skupštini Srbije, a napravio ga je od DS-ovaca izabranih na posljednjim izborima. Pretpostavlja se da će isto, kada se uskoro vrati iz Njujorka gdje predsjedava Generalnom skupštinom UN-a, uraditi i Vuk Jeremić, koga je Đilas također nedavno isključio, a kome je sklon dio nacionalistički orijentisanog članstva.

Ka istoj ciljnoj grupi moguće je da se usmjere i bivši LDP-ovci Vesna Pešić i Nikola Samardžić, uz podršku nekih univerzitetskih profesora koji su se ranije bavili politikom na toj strani spektra, poput Stevana Lilića. Mediji spekulišu da Đilasovim vođstvom nije zadovoljan ni Dragoljub Mićunović, osnivač DS-a, te da sa grupom poslanika razmatra formiranje poslaničke grupe, a možda i neke nove stranke.

Vladimir Goati, nezavisni ekspert za političke partije, za “Novosti” kaže:

– I najmirnija smena stranačkog vođstva ostavlja značajne probleme, zapravo je šok, i na taj način treba gledati aktuelna zbivanja i političko ponašanje u DS-u. Tu ima dosta nejasnih stvari, ali moj je utisak da isključenje Petrovića i Jeremića nije izazvalo značajan potres. Oko Živkovićeve partije tek treba videti šta može. Težak je to proces.

Na pitanje šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti, Goati odgovara da je SNS očigledno u političkoj ofenzivi.

– Istraživanja pokazuju da im iz nedelje u nedelju raste rejting. Očekujem da će, kako bi trenutnu situaciju kapitalizovali, raspisati izbore za jesen. To govore i “celofan” pretnje partnerima u vladi, kako jedva čekaju izbore. U puno su boljoj poziciji od Dačića koji se bavi nepopularnom temom Kosova, a oni borbom protiv korupcije i hapšenjem tajkuna. Nastojaće iskoristiti povoljan trenutak, bez obzira na to hoćemo li dobiti datum za početak pregovora ili ne – smatra Goati.

Kada su u pitanju stranke u nastajanju i njihovi izgledi, kaže da postoji nešto što se zove lovište glasova, a ono je prošireno stanjem u DS-u.

– Sve zavisi kako i koliko će “novi” biti prepoznati kao neko ko uliva poverenje. Pored toga što će SNS biti najjači ne očekujem ništa posebno, što već nismo videli. I siguran sam da posle izbora neće biti velike koalicije, kako se ponekad spekuliše – zaključuje Goati.