Dosta je bolnih zezova

Nakon što su prošlog tjedna konačno stigle prve ozbiljne najave velikih prosvjeda, ovotjedno posrtanje i pad premijera Zorana Milanovića s bornog vozila “Patria” djeluje kao filmska metafora sposobnosti njegove vlade da nakon više od godinu dana preokrene negativne gospodarske i društvene trendove u zemlji.

Uz prethodno rušenje kreditnog rejtinga, koje Vladu nije skupo stajalo jedino zahvaljujući povoljnijim vanjskim prilikama, u proteklih mjesec dana na glavu joj pao još cijeli niz vrućih krumpira s kojima nije znala žonglirati. S problemom koji se pojavio zbog potrebe provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Vukovaru, što je dovelo do otvorenih prijetnji s desnice, Vlada se zasad suočila tako što postavljanje ćiriličnih natpisa neprestano odgađa. Uz rekordne brojke o nezaposlenosti, prošlog tjedna stigla je i vijest da je BDP lani potonuo dva posto, što je bila zadnja potvrda Vladina neuspjeha u prvoj godini mandata, a prije toga je HNB objavio preporuke MMF-a za nova rezanja u javnoj potrošnji, otkrivši i Vladine namjere o produljenju dobne granice za umirovljenje.

Ministri su se trebali vaditi što im je ta namjera, koju nisu sami najavili, procurila preko MMF-a, a kada je još premijer zajedno s ministrom financija Slavkom Linićem nakon toga najavio rezanje osnovice plaća u javnom sektoru za tri posto, odgovor sindikata s najavama masovnih prosvjeda i štrajka nije trebalo dugo čekati. Da je sam Milanović shvatio kako se Vlada time primakla opasnoj granici, pokazuje to što je brzo izjavio kako je to zadnja mjera štednje, nakon koje bolnih rezova više neće biti.

No SDP-u se uz to omaklo još nekoliko teških gafova. Najprije je potpredsjednik Vlade Branko Grčić zaprijetio građanima Dubrovnika tužbama investitora protiv grada i države ukoliko se njihovim izjašnjavanjem zaustavi projekt na Srđu, pa se sutradan morao prati od svojih izjava, a zatim se SDP-ovo nepravovremeno podnošenje izvješća o financiranju rada stranke pretvorilo u još jednu PR katastrofu, koja je završila guranjem u prvi plan bolesne stranačke knjigovotkinje.

K tome, uz postojeće napetosti na relaciji Banski dvori – Pantovčak, obračuni unutar vladajuće koalicije rasplamsali su se pred lokalne izbore, a Milanovićev razlaz s šefom IDS-a Ivanom Jakovčićem reaktivirao je i aferu s bogaćenjem obitelji IDS-ovog ministra turizma Veljka Ostojića na sumnjivoj urbanizaciji poljoprivrednog zemljišta, u kojoj se on krajnje neuvjerljivo brani. Istog tjedna u “Jutarnjem listu” izašao je intervju s šefom HNS-ovog kluba zastupnika Jozom Radošem, koji je navodno izjavio kako HNS izlazi iz koalicije ako se ne odustane od poreza na nekretnine, što je odmah opovrgnula Vesna Pusić, a prema izvoru “Novosti” iz HNS-a, to je ionako bila podvala SDP-ovih PR mađioničara jer Radoš nije koristio tako teške riječi.

Od ostalog, spomenimo da već nekoliko tjedana traje i afera aflatoksin, zbog koje su Dukat i Vindija prekinuli otkup mlijeka od stotina malih i srednjih gospodarstava, koja trpe veliku financijsku štetu i optužuju ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu da nije reagirao na vrijeme. On neku pomoć i odštetu najavljuje, ali sve svaljuje na male proizvođače, iako je sustav kontrole, za koji je u krajnjoj liniji odgovorno njegovo ministarstvo, očigledno zakazao, a ljudi su siti toga da država na njih svaljuje sve propuste za čije je sprječavanje odgovorna.

Ono što je u podkontekstu svih tih “manjih” kriza, koje upućuju na ozbiljno nesnalaženje vladajuće koalicije, ekonomska je kriza koja u ovoj zemlji ne jenjava već petu godinu zaredom, a kojoj se kraj neće vidjeti, prema posljednjim prognozama ekonomista, možda ni sljedeće godine. Milanoviću ne treba trpati na leđa ono što nije njegova krivica. Javni dug porastao je od 2007. do 2012. za deset milijardi eura, a kamate na njega četiri i pol milijarde kuna. Investicije, državne i privatne, od kojih se puno očekuje, pale su u odnosu na 2008. za 36 posto, a u četiri godine izgubljeno je u realnom sektoru čak 152.000 radnih mjesta.

Promašenu proračunsku prognozu rasta od 1,8 posto BDP-a u 2013. Linić je već morao revidirati, kao što će na reviziju morati i sam proračun jer je, kako se među financijašima špekulira, deficit već u siječnju bio daleko viši od očekivanog. Nedavne kritike HDZ-ovaca koji tvrde da je Vladin pristup krizi putem stavljanja države u ulogu poduzetnika promašen, malo je teže probaviti iz njihovih usta, no pred Vladom je ključno pitanje o tome ima li ona uopće snage izmisliti kakav drugi model i koliki joj je manevarski prostor.

Prva godina pokazala je kako je potrošen model “ziđanja” Radimira Čačića, u kojem nije upalila ni energetski učinkovita obnova javnih fasada bivšeg ministra graditeljstva, a kasnije Čačićevog nasljednika u ministarstvu gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Nakon što su shvatili da taj model proždire samog sebe, vladajući su možda i sami počeli shvaćati kako je vrijeme da priznaju da su na vlast došli nepripremljeni te da su “Plan 21” pisali za neka druga, manje teška vremena, koja zahtijevaju manje mašte. Kao jedan od rijetkih koji želi učvrstiti poziciju Milanovića, osjetio je taj moment i njegov posebni savjetnik, intelektualac Slavko Goldstein, pa najavio svoj prijedlog zamjene “Plana 21” kraćim popisom od nekoliko konkretnih mjera.

Svu manjkavost Vladinih dosadašnjih strateških napora pokazala je prozirno predizborna ProInvest turneja ministarskog kvinteta, u kojem su uz Grčića, Vrdoljaka i Veljka Ostojića još ministar rada Mirando Mrsić i ministar poduzetništva Gordan Maras, a kojom lokalno namjeravaju predstavljati što čine kako bi pokrenuli investicijski ciklus i restrukturirali gospodarstvo. Kampanja je zakazala već na prvom koraku, u Splitu, gdje su se ministri odvojeno dovezli s pet limuzina i gdje je Grčić dao spomenutu nepopularnu izjavu o Srđu, što su bile glavne vijesti s njihova skupa.

No i kada se bolje pogleda sama ProInvest prezentacija, tamo stoji da će država iz proračuna financirati projekte vrijedne 6,6 milijardi kuna, a javna poduzeća preko 15 milijardi kuna, pri čemu će se investirati na projektnoj osnovi novcem dobivenim kroz proračun te privatizaciju i monetizaciju, za koje nikakvih konkretnih rokova nema. Uz to, od ukupno 62 tamo navedena privatna projekta, vrijedna 5,3 milijarde eura, u realizaciji su projekti vrijedni tek 378.000 eura, dok su ostali, od čega čak polovica u turizmu, u pripremi ili na čekanju.

U Grčićevoj prezentaciji izravnih stranih ulaganja od konkretnih brojki nema ništa osim grafikona o rastu investicija u novim članicama EU-a nakon pristupanja, pa se taj dio investicijske politike Vlade može slobodno nazvati pustim snovima. Treća poluga oporavka trebali bi biti europski financirani projekti, no realne mogućnosti iskorištavanja gotovo pola milijarde eura dostupnih od ove godine su niske jer se liste prioritetnih projekata još izrađuju, dok Grčićevi ljudi gotovo stihijski obilaze lokalne samouprave.

Kako se proračun zbog svih tih strukturnih slabosti lošije puni, primat u provođenju ekonomske politike preuzeo je ministar financija, kao da je riječ o radikalno liberalnoj vladi, samo što on poreze ne reže, već zavodi oštru fiskalnu disciplinu. To što ni ona ne daje poželjan rezultat razlog je za najavu rezanja osnovice plaća u javnom sektoru za tri posto od početka travnja. Riječ je o vatrogasnoj mjeri koja, unatoč ljutnji sindikata, predstavlja manji socijalni šok od rezanja mirovina ili socijalnih naknada.

Zbog rasta javnog duga i izostanka rasta BDP-a ta politika štednje nema alternative, no moglo bi se to i drukčije reći, naime da ova vlast alternativnu politiku nije sposobna prepoznati. Kako bi se zaustavio rast broja nezaposlenih, koji je ovog tjedna dosegao 373.810, Hrvatskoj je, prema procjenama ekonomista, potrebna stopa rasta BDP-a od najmanje 1,5 posto, a kako bi se počela otvarati nova radna mjesta, rast BDP-a od gotovo tri posto. Državna potrošnja bez oštrog skoka deficita ne može generirati tolike stope rasta, a privatna se ne može povećati bez oporavka tržišta rada.

– Građani ove zemlje ne mogu podnijeti više rezova, a razloga za izlazak na ulice zaista imaju svi, od zaposlenih u državnim tvrtkama do onih u privatnom sektoru, poljoprivrednika, malih poduzetnika i obrtnika, studenata i nezaposlenih, svima je sve lošije – kaže za “Novosti” predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, koji je najavio da će zajedno s predstavnicima ostale četiri sindikalne središnjice pozvati građane da izađu na veliki prvomajski prosvjed protiv mjera štednje.

– Više nema isprike za nedolazak na prosvjed. Vlada ne vidi da siromaštvo nije problem statistički najsiromašnijih 21 posto građana, već je ono puno raširenije – dodaje Sever, koji od Vlade očekuje novi ekonomski model, ali se i on boji da ga vladajuća koalicija nije u stanju ni osmisliti ni provesti.

Sever napominje da je, umjesto dijaloga s Vladom i pokušaja da se zajednički dođe do kompromisa i nekih rješenja koja bi omogućila izlazak iz krize, komunikacija sindikata i Vlade na najnižoj razini u posljednjih 20 godina.

– Vlada bi se trebala ugledati na onu Ivice Račana, koji je dijalog sa sindikatima doveo na najvišu razinu, a Milanović se sa sindikalistima u vremenu najveće ekonomske krize osobno susreo samo jednom, na početku mandata. Članovi njegovog kabineta redovito se ne odazivaju na sastanke Gospodarsko-socijalnog vijeća. Umjesto da Facebook i Twitter koriste za dvostranu komunikaciju, oni su sadržaj komunikacije zamijenili tehnologijom. Prepoznaju to i neki stariji SDP-ovci, koji se ne slažu s yuppie stilom koji preferira liberalni Milanović –  kaže Sever.

Ljudi su siromašni i sve više bijesni, imaju sve manje za izgubiti, zbog čega se Sever boji i da se prosvjedi, kojih će ove godine svakako biti, ne pretvore u nekontrolirano nasilje. Upravo bi promjena ekonomske politike i vraćanje povjerenja trebali omogućiti da se to ne dogodi, kaže on. Nasilja se ne boje aktivisti pokreta Occupy Croatia, iako ga ne zagovaraju, tvrde u prepisci s nama. O vlasti će ovisiti kakvi će prosvjedi biti, kao i o tome hoće li promijeniti ekonomsku politiku svih dosadašnjih vlada, koja se svela na “prodaj, ukradi i zaduži se”. Iz ovog pokreta i sindikaliste, uz neke iznimke, smatraju korumpiranima i ne očekuju od njih puno, ali očekuju rast broja ljudi koji prosvjeduju zbog loše ekonomske situacije.

A na ulice bi mogle izaći i “zatvorene mase”, odnosno zaposlenici institucija, predviđa dr. Anđelko Milardović iz zagrebačkog Centra za politološka istraživanja. Zbog toga se i Milardović boji nasilja, misleći pritom na oštrije mjere Vlade prema građanima, te poziva na racionalno postupanje i komunikaciju, odnosno dijalog za stolom oko ključnih problema.