Kronika

U Opštini Trpinja racionalno raspolažu proračunom

Koliko prihoduju, toliko potroše

Moj stav je da sve mora biti stabilno, transparentno i u skladu sa donetim aktima i budžetom, kaže načelnik Trpinje Miroslav Palić

Budžetom od 6,6 miliona kuna u prošloj godini, opština Trpinja nije mogla pokriti sve potrebe stanovništa u svojih sedam naselja, pa se zato, prema rečima načelnika opštine Miroslava Palića, rukovodila principom uravnoteženosti i određivanjem prioriteta uz konsultacije sa većnicima i predstavnicima mesnih odbora.

– Nekorektno bi bilo da u nekom mestu radimo nešto što nadilazi osnovne potrebe stanovništa koje u drugim mestima nismo rešili, kaže načelnik dodajući da je zadovoljan urađenim s obzirom na činjenicu da opština Trpinja prošle godine nije dobila nikakva sredstva od države i da se morala osloniti samo na svoje vlastite prihode.

Palić ističe završetak izgradnje zdravstvene ambulante u Trpinji, mrtvačnice na groblju u Veri, dela niskonaponske mreže u Boboti, istovremeno najavljujući nastavak u Veri. U izgradnju i održavanje komunalne strukture prošle godine je utrošeno oko milion i po kuna uz 800 hiljada na održavanje javnih površina. Što se tiče puteva, ostalo je još 10 kilometara za sanaciju ili izgradnju od ukupno 70 kilometara, a plan je da se završi kroz nekoliko godina. U Pačetinu je pri kraju posao oko niskonaponske mreže i javne rasvete što se u saradnji s HEP-om planira i u drugim naseljima. Opština je socijalno ugroženim pojedincima, udruženjima građana i crkvenim opštinama pomogla sa ukupno 300 hiljada kuna, dok je 120 hiljada izdvojila za kulturno-umetnička društva i manifestacije. Rad pet fudbalskih i četiri šahovska kluba, udruženja lovaca i ribolovaca, sufinansiran je sa oko 250 hiljada kuna. Osim vrtića i komunalnog preduzeća “Krio” koje opština u potpunosti finansira, još je 58 raznih organizacija i udruženja koje deluju na području trpinjske opštine i koja se sufinansiraju iz opštinskog budžeta.

– Trošimo onoliko koliko prihodujemo, nema zaduživanja. To je princip kojem sam bio dosledan bez obzira za zahteve. Moj stav je da sve mora biti stabilno, transparentno i u skladu sa donetim aktima i budžetom, kaže načelnik dodajući kako stabilne situacije ipak nije bilo u političkom delu na šta, smatra, nije mogao uticati.

– Bilo je nestabilnosti u Opštinskom veću oko pitanja raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Trebalo je naći kompromis, ali nažalost nije bilo volje za tim, lomilo se preko kolena, kaže Palić, prisećajući se događaja kada je Opštinsko veće nakon prelaska nekolicine većnika SDSS-a u redove NSS-a donelo odluku da se donese program raspolaganja zemljom koji je odgovarao Vupiku, a na uštrb OPG-ova.

– Situacija je i dalje nepovoljna zbog toga što će novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu seljaci ostati bez zemljišta. Sad imamo problem da država ne brine ni o nama kao lokalnoj samoupravi čiji prihodi zavise od zakupa zemlje. Prvih hiljadu od ukupno tri hiljade hektara dato je u zakup po ceni od skoro hiljadu kuna dok sada imamo cenu od 670 kuna po hektaru, određenu od strane ministarstva, koja nije ni približna ekonomskoj ceni. To je direktan gubitak opštine. Zakinut je opštinski budžet, a time i svi stanovnici, govori Palić.

Napominje da su predstavnici opštine Trpinja i Udruženja poljoprivrednika “Napredak” nedavno prisustvovali sastanku saborskog odbora za poljoprivredu, vezano za novi zakon o poljoprivrednom zemljištu na kojem su izneli predlog da više od 40 odsto zemlje ne može biti u zakupu jednog subjekta, u ovom slučaju Vupika koji obrađuje gotovo sve obradive površine na području trpinjske opštine.

Budući da se većina stanovnika opštine Trpinja bavi ratarstvom i stočarstvom, a mnogi od njih nemaju legalizovane objekte poput farmi i skladišta, načelnik ističe da će Opštinskom veću predložiti oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa, a za stambene objekte odrediti simboličnih kunu po kubnom metru. Načelnik dodaje da će i za potencijalne investitore  komunalni doprinos svesti na nulu te im obezbediti potrebnu infrastrukturu.

– Ne idemo u otvaranje preduzetničkih zona, jer smatram da bi to bio promašaj. Onaj ko želi graditi, gradiće tamo gde hoće i za to ima novac. Mi možemo pomoći s dozvolom za pravo građenja na 40 do 50 godina uz neku godišnju nadoknadu, na parcelama koje su u našem vlasništvu, pojašnjava Palić.

Da ima takvih investitora, pokazuje primer firme Relaks iz Belog Manastira koja će u trpinjskoj opštini otvoriti bio-plinsko postrojenje. Projekat je vredan 4 miliona eura, radovi kreću ovog proleća, a lokalna samuprava je dužna da izgradi deo puta. Radi se, uveren je Palić, o ozbiljnom investitoru koji je u projekte i potrebne dozvole dosad utrošio 400 hiljada kuna i da nije bilo problema s administracijom, realizacija bi već krenula.

Neka država plati table na ćirilici

Načelnik opštine Trpinja se osvrnuo i na aktuelnu situaciju oko dvojezičnosti. Pravo na službenu upotrebu jezika i pisma srpska zajednica koja u ovoj opštini čini oko 90 odsto stanovništva koristi već odavno, osim kada  je reč o tablama na ulazu i izlasku iz mesta.

– Bilo je pre nekoliko godina pokušaja postavljanja dvojezičnih tabli koji su neslavno završili jer su  table skidane. Uvideli smo da je to bacanje novca budući da imamo šest mesta u kojima ih treba postaviti. To je za nas veliki izdatak. Sačekaćemo da vidimo da li će državna uprava u Vukovaru imati snage i volje da to učini, zaključuje Palić.

Dragana Bošnjak

Milenko Rebić, dožupan Karlovačke županije

Obostrana odgovornost

Pošto su Srbi manjina, ali i građani Republike Hrvatske, na većinskom je narodu da brine i o manjini

Koliko ste zadovoljni obavljenim poslom na poziciji dožupana?

Nisam zadovoljan ingerencijama, a onda ni ostvarenim rezultatima. Najveći dio problema koji se odnosi na srpsku zajednicu je lociran u općinama i one su te gdje se ti problemi detektiraju i gdje se mogu riješiti. No, kako naša zajednica izuzev Krnjaka, Vojnića i Plaškog u općinskim vijećima nema nijednog ili tek ima po jednog vijećnika, problemi nisu mogli biti rješavani – pošto stranke većinskog naroda na vlasti nisu trebale našu saradnju. No, problem manjine ne mogu rješavati samo manjinski predstavnici nego i većinski, pošto su Srbi manjina, ali i građani Republike Hrvatske, a na većinskom je narodu da brine i o manjini.

Može li položaj srpske zajednice u Karlovačkoj županiji dobiti prolaznu ocjenu?

Skoro polovina naše zajednice živi u Karlovcu, pa ako bi gledali kvalitetu života i nivo komunalne infrastrukture, onda bi mogli reći da je dobro. No, kako više od polovice Srba živi u ruralnim sredinama, tu ne možemo biti zadovoljni. Povratak je ostvaren tek jednom trećinom pa nedostaju dvije trećine prijeratnog stanovništva. Još uvijek nažalost ima sela i zaselaka koji nemaju struje, a o ostalim infrastrukturnim objektima da i ne govorim. Mladi povratnici da bi ostali i opstali jedino se mogu baviti poljoprivredom. Dali su imanja pod hipoteke, banke traže svoje, a njima naplata potraživanja od obavljenih poslova kasne mjesecima pa je u tim uslovima teško živjeti. Imamo slučajeva prodaje posjeda i ponovnog povratka u Srbiju, nažalost. U financijski visoko centraliziranoj državi kakva je RH, mi na lokalnom nivou nismo mogli više učiniti. Projekti moraju potjecati od općina, a kako je njihov kadrovski potencijal skroman te kako županija samo transferira sredstva, tu smo gdje smo.

Kakva je onda budućnost ovih krajeva?

Budućnost nije ružičasta, a iz povijesti znamo da su to uvijek bili nerazvijeni i siromašni krajevi pa vidimo da depopulacija traje i danas. Mladi gotovo nemaju ni perspektive ni prosperiteta od vlastitog rada. Bojim se da na ovim područjima tvornice više neće biti građene, kao prije u Plaškom, Vojniću ili Krnjaku.

Kada je srpska zajednica u pitanju, je li se moglo napraviti više?

Moglo se, ali po mom mišljenju glavni krivac zašto povratak nije ostvaren u većem postotku je Vlada RH, ne ova Vlada nego sve one koje su na tome radile. Dio krivice je i na našoj zajednici jer bez iskustava u tom problemu lutalo se od jednog do drugog rješenja, nije bilo iskustava iz prakse. Naravno, lako je biti general nakon bitke. Najveći dio krivice, mislim, ipak snosi međunarodna zajednica.

Hrvatski zakonodavni okvir uglavnom je dobar, ali se u praksi ne provodi?

Lako je napisati zakon ali je problem implementirati ga. Primjer je ćirilica. Ali vidimo probleme u provedbi. Nedostaje edukacije i volje, ali i odlučnosti vlasti da ga provede. Traži se i revizija školskog programa oko zdravstvenog odgoja, sutra će se tražiti revizija povijesti Prvog i Drugog svjetskog rata, pa izuzeće od 0,5 promila alkohola u krvi itd. Pa kamo to vodi? Ako stručnjaci govore da je ćirilica i pismo Hrvata čemu onda protesti? Srbi u Hrvatsku nisu došli jučer nego tu žive više od 600 godina, a to se očito zaboravlja.

M. Cimeša

Peta Izborna skupština SDSS-a u Topuskom

Podrška vladi uvek je plus

Manjinske stranke nemaju šta tražiti u opoziciji, rekao je novi i stari predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović

Predsednik Samostalne demokratske srpske stranke Vojislav Stanimirović jednoglasno je izabran za predsednika stranke i u narednom četverogodišnjem periodu.

Odlukom 190 delegata iz čitave Hrvatske, okupljenih na 5. izbornoj skupštini SDSS-a u Topuskom, izabrano je i pet potpredsednika. To su: Milorad Pupovac iz Zagreba, Dragan Crnogorac iz Vukovara, Mile Horvat iz Kneževih vinograda, Ognjen Vukmirović iz Biskupije i Mirjana Galo iz Pule. Pupovac je jednoglasno izabran i za predsednika glavne skupštine SDSS-a, a potpredsednici su Đorđe Ćurčić iz Bršadina i Goranka Radulović iz Daruvara. Izabrani su i članovi Glavnog, Nadzornog i Statutarnog odbora.

– Stranka je osigurala izvanredne rezultate u proteklom periodu koje očekujemo i na sledećim izborima. Imamo 102 organizacije širom Hrvatske, 210 većnika u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, 15 načelnika opština, 25 zamenika načelnika, 7 zamenika gradonačelnika, 7 zamenika župana i 3 saborska zastupnika. Dosadašnje učešće u parlamentu i Vladi dalo je dobre rezultate, posebno u povratničkim sredinama. Imali smo dosta uticaja na razvoj infrastrukture, obnovu crkava, parohijskih domova, kao i obnovu svetovnih spomenika posebno onih posvećenih antifašizmu, kaže Stanimirović dodajući da je učešće i podrška Vladi “uvek plus jer manjinske stranke nemaju šta tražiti u opoziciji”. Stanimirović se osvrnuo i na govor mržnje prema srpskoj zajednici.

– Hrvatska desnica u predizborno vreme pokušava profitirati na neprovođenju zakona. Govor mržnje će utihnuti ulaskom Hrvatske u EU gde je tako nešto nedopustivo i biće sankcionisano. Ovde pravna država još nije zaživela jer nema reakcija pravosudnih i policijskih organa. Niko nije spreman u predizborno vreme da učini nešto što bi nanelo neku političku štetu, smatra Stanimirović. Stranka će u narednom periodu i dalje raditi na povratku izbeglica, rešavanju sudbine nestalih i unapređenju položaja Srba u Hrvatskoj.

– SDSS je dosad učinio dosta da se čitav niz prava bez kojih su Srbi ostali tokom 90-tih ponovo poštuju i vrate, ali još uvek ima problema sa suđenjima za ratne zločine, sa zapošljavanjem u sudstvu, javnim preduzećima pa čak i policiji. Iako smo dosta napravili. još imamo problema sa razvojem sredina u kojima žive Srbi, kao i sa slikom o Srbima u Hrvatskoj, o njihovom mestu u hrvatskom društvu, ulozi u hrvatskoj istoriji i pogledu na ostvarivanje prava. Više tolerancije, poštivanja razlika i vlastitih zakona, to je ono na čemu će SDSS insistirati, rekao je potpredsednik SDSS-a Milorad Pupovac.

Govoreći o položaju srpske zajednice nakon ulaska u EU, Pupovac je rekao da je put do EU poslužio za to da se položaj Srba popravi i da se popravio, ali ne do te mere da bi bili zadovoljni.

– Iz tog razloga ćemo učiniti sve da Uniju koristimo kao sredstvo, bilo kroz njene fondove,  komunikaciju ili kroz predstavnička tela Unije, zato da se glas i potrebe Srba čuju tamo i da se nadzor nad sredstvima koja budu dolazila u Hrvatsku obavlja i od strane Srba. Tada možemo očekivati da će biti bolje, poručio je Pupovac.

U svečanom delu Skupštine uručene su plakete “Miloš Vojnović”  koje se dodeljuju pojedincima za doprinos u promovisanju ciljeva i ideja SDSS-a i ukupna doiprinos u životu srpske zajednice. Dobitnici su Siniša Rakazović iz Borova, Krstan Perić iz Knina i Mladen Kulić iz Slatine.

D. Bošnjak

Kordunaši još jednom toplo ugostili goste iz Pančeva

Za Abraševiće – nema da nema

Cijela moja obitelj jedva čeka goste iz KUD-a Abrašević i ja se kući bez njih ne smijem vratiti, rekao je domaćin iz Vrginmosta Đuro Rodić

Prijateljstvo između članova pododbora SKD Prosvjeta iz Vrginmosta i KUD-a Abrašević iz Pančeva, započeto prije dvije godine razmjenom posjeta i potpisivanjem Povelje o prijateljstvu, u kratkom vremenu postalo je mnogo više od puke kulturno umjetničke suradnje. Njihov ponovni susret u Vrginmostu za ovogodišnji Dan žena bio je u znaku susreta braće i sestara, ne samo po pjesmi i plesu, već i po srodnim mladenačkim dušama koje se međusobno odlično poznaju, razumiju i željno očekuju.

Dok autobus s Abraševićima još nije niti krenuo iz Pančeva, u Vrginmostu su se krojile i prekrajale liste koja će obitelj koga od njih ugostiti, a da su krenula i tri autobusa, mjesta u kućama, ali i srcima domaćina, bilo bi više nego gostiju.

– Sve je započelo 2011. godine našim posjetom Pančevu kada smo upoznali ove divne ljude iz KUD-a Abrašević. Već iduće godine došli su k nama na “Đedovu kosidbu” a mi uzvraćamo posjet u rujnu iste godine. Bilo je to dovoljno da potpišemo Povelju o prijateljstvu i nastavimo naše susrete i druženja. Pa evo, na ovogodišnji 8. mart naši dragi prijatelji su opet kod nas u Vrginmostu. U ovih par godina odlično smo se upoznali, sklopljena su prijateljstva, znamo se poimenice i kontaktiramo međusobno tokom cijele godine. – kaže Borka Galogaža, tajnica SKD Prosvjeta iz Vrginmosta.

Gosti iz Pančeva nisu došli praznih ruku. Darivali su svojim prijateljima rukom rađenu narodnu nošnju iz Šumadije, koja će itekako dobro doći za nastupe Prosvjete jer autohtonih narodnih nošnji uvijek nedostaje i svaka je dobrodošla.

Marija Radić umjetnička rukovoditeljica KUD-a Abrašević iz Pančeva nije prvi put u Vrginmostu, ali kako kaže, uvijek je ovdje obuzme neko prijatno uzbuđenje pri susretu s domaćinima.

– Divno je znati da imaš ovakve prijatelje i da ih tvoj dolazak usrećuje. Najzanimljivije je da se ovdje ne osjećamo kao gosti već kao dio ovog naroda i kraja – objašnjava Marija Radić.

Oko smještaja gostiju iz Pančeva bila je prava gužva jer je svatko htio nekoga ugostiti. Đuro Rodić uspio je “ugrabiti” dvoje mladih.

– Cijela moja obitelj jedva čeka goste iz Abraševića i ja se kući bez njih ne smijem vratiti. Kod nas će spavati, ništa im neće nedostajati, a na trpezu ćemo iznijeti tradicionalne kordunaške specijalitete: kobasice, šunke, sireve, žgance i sve ono što su spremale naše babe – kaže Đuro Rodić.

Među putnicima iz Pančeva našao se i mladić za kojega se može reći da je s Korduna iako ovdje nije rođen. Naime, 1995. kada je obitelj Krasulja iz Kozarca kraj Vrginmosta bila prisiljena napustiti ognjište, Predrag Krasulja je bio još u majčinoj utrobi. Rodio se nekoliko mjeseci kasnije u Pančevu.

– O tom nesretnom odlasku moje cijele obitelji iz rodnog Kozarca roditelji su mi mnogo pričali. Baka, djed i stric vratili su se par godina kasnije, no moji roditelji su ostali u Pančevu jer sam bio mali i život je krenuo sasvim drugim tokom. Čim sam malo porastao, želio sam otići u Kozarac kod djeda i bake i od tada ih posjećujem redovito, svake godine. Ljetne praznike provodim u kući mog pradjeda, djeda i oca i kako vrijeme prolazi kraj me sve više vuče. Nigdje nema takve ljepote, takvih voćnjaka i livada kao ovdje. Prosto mi je žao što se ovdje nisam rodio. Nije isključeno da ću jednom, upravo ja zaorati zapuštene njive oko kuće mojih otaca – kaže Predrag Krasulja, inače majstor za pravljenje kolača, kojima se proslavio na kolačijadi u Malom Gracu.

Vladimir Jurišić

Nagrada za najbolju slasticu na “Kolačijadi” ponovo otišla u Pančevo

Prvi kolač pa muški

Učenik slastičarske škole iz Pančeva, član KUD-a Abrašević Predrag Krasulja, ispekao je najbolju slasticu

Ovogodišnje, sedmo po redu takmičenje u pečenju kolača i torti ili popularno nazvano kolačijada, održano 9. Marta u Malom Gradcu u organizaciji tamošnjeg pododbora “Prosvjete” imalo je međunarodni karakter s obzirom na nastup članova KUD-a “Abrašević” iz Pančeva čiji je član Predrag Krasulja, inače porijeklom Kordunaš, pobijedio na takmičenju za najbolju slasticu.

Druženje je proteklo u Domu kulture, a dok su se na sceni izmjenjivali domaći, čitaj banijski folkloraši, njihovi gosti iz Pančeva i folkloraši iz Zagreba i Vrginmosta, kao i ženska pjevačka grupa iz Viškova, žiri na čelu s Milošem Vrgom je odlučivao koja će od 12 predstavljenih torti, pita i kolača, biti nagrađena s jednom od tri nagrade.

Petočlani žiri koji je dejstvovao u “malogradačkoj sobici”, etno muzeju u kome su izloženi predmeti i vezovi iz seoskih kuća tog kraja, bez suvišnog kolebanja proglasio je Krasuljinu tortu kao pobjedničku, drugo mjesto dodijelio je Jovani Petrović iz Viškova, a treće Jagi Rom iz Gline. Istina, neke su se žene, degustirajući kolače, sumnjičavo zapitale kako to da su Predrag i Jovana tako mladi napravili tako dobre slastice, (uz majčinu pomoć u Predragovom slučaju), ali ih je uvjerila činjenica da je Predrag učenik slastičarske škole, a Jovana je tu školu već završila.

Program koji je vodila predsjednica malogradačkog pododbora Nataša Vrga uveličao je i nastup najmlađih članica Dajane, Lune i Danijele, koje su recitirale prigodne pjesme o majkama. Podijeljene su nagrade i plakete, dok su učesnice, kao što je red, dobile i cvijeće.

U publici su bili i čelni ljudi Gline na čelu s gradonačelnikom Milanom Bakšićem, kao i predstavnici manjinske samouprave i aktivisti “Prosvjete” s područja Banije.

– Grad Glina daje podršku manifestaciji jer je jedinstvenma na području Banije, rekao je Bakšić, ističući da priredba koja se uspijeva održati sedam godina ima smisao i vrijednost pa zato gradske vlasti  trebaju dati podršku, pogotovo što na takve manifestacije koje imaju i svoje kulturno značenje, dolazi mnogo društava iz Hrvatske i susjednih zemalja.

Pančevcima je to bio uspešan nastavak gostovanja u kome su u 8. Marta uvečer nastupili pred oko 200 gledalaca u punoj dvorani u Vrginmostu.

Idejna začetnica i glavna organizatorica manifestacije Milica Sanković bila je vrlo zadovoljna.

– Došlo je više ljudi nego što smo očekivali, pa je bilo preko sto učesnika, rekla je.

Anka Popara, jedina živa polaznica kurseva kuhanja i pečenja kolača koji su se sredinom 50-ih organizirali za seoske domaćice. Prisjetila se kako je to nekad bilo.

– Skupljalo se naroda i više nego sade. Nije bilo mobitela, ali je bilo dvožica i drugih instrumenata. Nismo imali ni peći pa smo ložili vatre, ali smo se okupljali i veselili, rekla je i dodala da je raduje što je u Mali Gradac došlo mnogo mladih koje zanimaju narodne nošnje, plesovi i običaji.

Nenad Jovanović

Kriza lokalnog identiteta u Belom Manastiru

Bezimeni i zapušteni sportski objekti

Gradski stadion je oronuo, Sokolski dom napušten, Nastavno-sportska dvorana u funkciji, ali svi objekti pate od neprepoznatljivosti

Sva belomanastirska sportska igrališta i svi sportski objekti nalaze se u istom dijelu grada, skoro u istom kvartu. “Gradski stadion”, kako mu piše na ulazu, ili “Sportski centar”, kako piše na turističkom putokazu, smješten je između “Betonske” ulice, Mlina, “Špartine” ulice i Ulice Vojina Bakića. Izgrađen je pedesetih godina 20. vijeka, a uz nogometno igralište, obuhvaća još i pomoćno nogometno te rukometno igralište, nekoliko teniskih terena i potpuno zapušten skejt-park, prepun smeća. Tribine na “Gradskom stadionu” već godinama vape za obnovom, a toliko su dotrajale da se spominje i zabrana korištenja.

U neposrednoj blizini, na Trgu slobode, nalazi se “Sokolski dom” izgrađen između dva svjetska rata, koji je većini Belomanastiraca poznatiji kao “Partizan” i u kome su nekadašnji učenici Gimnazije Beli Manastir odrađivali časove fizičkog odgoja. Zgrada se već godinama ne koristi. Nakon tzv. mirne reintegracije obnovljena je pa onda prodana. Prazna stoji i naočigled propada.

Preko puta “Gradskog stadiona”, s druge strane “Betonske” ulice, uz mlinsko parkiralište, uređeno je boćalište belomanastirskog Boćarskog kluba “Vid”. Na nekoliko minuta hoda prema istoku nalazi se školski kvart, u kome su osnovna i sve tri belomanastirske srednje škole, kao i njihova sportska igrališta te čak tri sportske dvorane: osnovnoškolska, srednjoškolska i najmlađa, najveća i najopremljenija: “Nastavno-sportska dvorana”.

Kamen temeljac te dvorane položili su u aprilu 2006. godine tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks i tadašnji ministri prometa i poljoprivrede Božidar Kalmeta i Petar Čobanković. Izgradnja je trebala biti završena u maju 2007. godine, no osječka tvrtka “Gradnja” poslove je užurbano završavala tek pred Dan Grada Belog Manastira (Sveti Martin) 11. XI. 2007. godine, kad je uz vatromet dvorana i svečano otvorena. Izgradnja dvorane rezultat je dobre saradnje tadašnje lokalne HDZ-ovske vlasti i vlasti na državnom nivou iz iste stranke.

Kad je, međutim, na prošlim lokalnim izborima HDZ izgubio vlast u Belom Manastiru, stala je tek započeta skupa obnova središnjeg belomanastirskog Trga slobode, a planirana obnova “Gradskog stadiona” nije ni započela, a kad će – ne zna se.

Iako postoji već preko pet godina, belomanastirska “Nastavno-sportska dvorana”, osim toga opisnog imena, nije dobila nikakvo, čak ni kolokvijalno ime i – koliko je poznato – nije bilo nikakvih inicijativa da joj se pronađe neko prepoznatljivo ime koje će asocirati na grad u kome se nalazi. Čak i kad postoje takva imena, ona se iz ideoloških ili političkih razloga zatiru. Beli Manastir je nekada bio poznat po nogometnom klubu “Šparta”, osnovanom 1924. godine, koji je jedno vrijeme igrao u Drugoj ligi i postojao je do devedesetih godina 20. stoljeća. Ne samo da se sadašnji nogometni klub ne zove “Šparta”, nego se tako ne zove ni gradski stadion, svima poznat baš kao “Šparta”, a ime “Šparta” danas se u Belom Manastiru može pročitati jedino na grafitima ispisanim po ogradi “Gradskog stadiona”.

Ipak, postoji šansa da se preko imena sportskog igrališta sačuva bar jedan belomanastirski mikrotoponim. Predloženo je da se boćalište Boćarskog kluba “Vid” nazove “Langova bara” jer je i izgrađeno upravo na Langovoj bari, nekadašnjem jezercetu nastalom kao bajer nekadašnje Langove ciglane, koja je na tom prostoru iskopavala zemlju za potrebe proizvodnje cigle. Prijedlog je prihvatio i predsjednik kluba Bariša Boras i sad se samo čeka neka zgodna prilika da se postavi i tabla s takvim imenom.

Još uvijek nije kasno da i “Nastavno-sportska dvorana” dobije neko prepoznatljivo ime, npr. neki mikrotoponim koji će inače biti zaboravljen. Mogla bi se, na primjer, zvati Nastavno-sportska dvorana (NSD) “Adica” jer je to ime ionako postalo “slobodno”, budući da nekada poznati hotel “Adica” na belomanastirskoj željezničkoj stanici već godinama stoji razvaljenih vrata i prozora pa će na koncu i sasvim propasti. Hotel je, inače, ime dobio po obližnjoj šumi Adici, koja se nalazi “preko pruge”, zapadno od grada.

Jovan Nedić

Nastavak plodne suradnje teatara uz Hrvatske i Srbije

Srpski glumci očarani Viroviticom

Deci sam poslala poruku: “Odavno nas negde nisu dočekali kao ovde”, rekla je zaječarska glumica Dragana Jovanović

Iako je festival Virkas zamišljen kao revija predstava kojim su hrvatska kazališta 2005. godine uveličala proslavu 60. obljetnice Kazališta Virovitica, pretvorio se u respektabilne kazališne susrete na kojima su u devet godina nastupali ansambli iz Mađarske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, a od prošle godine i Srbije.

Prva srpska predstava na virovitičkom festivalu Virkas bila je “Umetnost i dokolica” dramatičara, romanopisaca i Oscarom nagrađenog filmskog scenarista (“Četiri mangupa”, 1979.) Stojana Stiva Tešića (1942-1996.) u režiji glumca i umjetničkog ravnatelja užičkog teatra Nemanje Rankovića. Komad je na 43. festivalu profesionalnih pozorišta Srbije u Kruševcu osvojio sedam od ukupno jedanaest nagrada, uključujući i onu za najbolju predstavu i najbolju režiju, a ovacije je doživio i u Virovitici. U program Virkasa uvršten je nakon vrlo uspješne koprodukcije “Proklete avlije” koje su u povodu 120. godišnjice rođenja Ive Andrića u jesen 2011. godine priredili Kazalište Virovitica, Teatar kabare Tuzla i Narodno pozorište Užice.

Uslijedila je još jedna koprodukcija – u proljeće prošle godine kazališta iz Virovitice, Kragujevca i Tuzle uprizorila su predstavu “Dvanaest gnjevnih ljudi” pa je bilo sasvim logično da će na kazališne susrete ove godine biti pozvan Knjaževačko srpski teatar iz Kragujevca. Odabrana je predstava “Jedan čovek, dvojica gazda”  Richarda Beana u režiji Nebojše Bradića, umjetničkog ravnatelja kragujevačkog pozorišta i bivšeg ministra kulture Republike Srbije koji je i sam došao uveličati virovitičke kazališne susrete. Predstavu nije pratio iz dvorane: ansamblu je davao podršku u internom kazališnom kafiću, mjestu gdje se glumci koncentriraju pred izlazak na scenu, ali mu je pogled svako-malo bježao na monitor kojim je pratio ono što se događalo na pozornici.

– Osluškujem bilo publike. Predstava je čvrsta, ima vrlu stabilnu strukturu tako da nisam sumnjao u njenu koherenciju. U komediji je važno da imate partnera u publici, publika je i  Virovitici podržavala glumačku igru, dala je dodatni vetar tako da se stvorila živa komunikacija i rezultat toga je predstava koja je trajala duže od standardnog toka trajanja – izjavo je nakon predstave Nebojša Bradić.

Komad prati život Fransisa Heršala, suvremenog Arlekina koga sudbina i glad stavljaju u niz komičnih situacija. Služeći dvojici gazda pokušava da zadovolji svoje prioritete “seks, hranu i pare”. Igra ga Miodrag Pejković koji je za tu ulogu na Festivalu Dani Zorana Radmilovića u Zaječaru, u studenom prošle godine dobio prestižnu nagradu “Zoranov brk” za najboljeg glumca festivala. I on je pohvalio virovitičku publiku koja se do suza smijala glumačkim bravurama i britanskom humoru Richarda Beana.

– Prelepo je bilo, osetila se ta maksimalna energija kod nas i kod publike. Igrali smo za nekih tridesetak posto skuplje nego za pare koje primamo u pozorištu – našalio se Pejković.

Razmažena virovitička publika, uvijek željna dobre igre, nagradila je ovu predstavu visokom prosječnom ocjenom 4,96 pa je “Jedan čovek, dvojica gazda” osvojila drugo mjesto ovogodišnjeg Virkasa.

Najvišu prosječnu ocjenu (4,97) dobila je predstava Mate Matišića “Balon” Teatra Exit iz Zagreba. Treća je Glumačka družina Histrion (Kalman Mesarić: “Gospodsko dijete” u režiji Dražena Ferenčine – ocjena 4,95), četvrto je Satiričko kazalište Kerempuh (Ante Tomić: “Čudo u Poskokovoj dragi” u režiji Krešimira Dolenčića – ocjena 4,94), a peti su domaćini – Kazalište Virovitica (Tennesee Williams: “Mačka na vrućem limenom krovu” u režiji Samo Streleca) s prosječnom ocjenom 4,84.

U mjesec dana izvedeno je 27 predstava u Virovitici, Slatini, Orahovici, Pitomači, Suhopolju i Voćinu, a pogledalo ih je više od 7500 gledatelja. U gornji dom visoko ocijenjenih predstava ušle su “Karolina Nojber” (4,37) Nebojše Romčevića u režiji i adaptaciji Miloša Jagodića i izvedbi Pozorišta Zoran Radmilović iz Zaječara.

Biljana Đurović koja je igrala Karolinu Nojber zadovoljna je reakcijom virovitičke publike.

– To što Karolina Nojber u jednom trenutku ‘pljuje’ po publici to se ne odnosi na onu publiku koja sjedi u sali već na onu koja nije došla da vidi šta je prava umjetnost. Nije lako igrati ovu predstavu, dešavaju se različite reakcije. Na jugu Srbije vas neće dobro prihvatiti, dobaće i komentar koji nije baš na mestu. Ali glumac mora sve da istrpi i ponese na plećima kao što je to nosila Karolina celi svoj život – izjavila je nakon predstave Biljana, naglasivši da u njenom umjetničkom životu ima i natruha Karoline Nojber.

– Moje ime nije poznato širim narodnim masama jer biram svaku ulogu, u statusu sam slobodnog umjetnika i ponosim se time što mogu da odbijem ulogu. Obzirom da sam majka treba voditi računa o tome kakvu hipoteku ostavljaš deci, dodala je Biljana Đurović, koja je u Viroviticu doputovala bolesna, s visokom temperaturom, ali publika to nije osjetila.

– Ljudi u Virovitici su božanstveni. Svi su toliko brinuli o meni, od hotelskog do pozorišnog osoblja, da im se od sveg srca zahvaljujem, rekla je.

Na marginama festivala domaćini su se trudili da gostima iz Srbije pruže više od igre pa su im organizirali obilazak grada i znamenitosti.

– Obišli smo dvorac i muzej u dvorcu. Prava bi šteta bila da ih nismo videli. Gospođa koja tamo radi bila je pravi domaćin, iscrpno nas je obavestila o svemu: o bivšoj tvrđavi koja je tu postojala, o dvorcu i muzejskim eksponatima. Imamo neko predznanje o Virovitici jer su neke naše kolege ranije radile ovdje, ali bez neke lažne priče – stvarno smo oduševljeni, kao da smo sreli ljude iz detinjstva koje neko vreme nismo videli – kaže glumac Milutin Vešković iz zaječarskog pozorišta.

– Publika je divna, a domaćini su još divniji – dodala je glumica Dragana Jovanović – grad je prelep, ali su ljudi fantastični. Deci sam poslala poruku: “Odavno nas negde nisu dočekali kao ovde”.

Suradnja kazališnih umjetnika iz Zaječara i Virovitice počela je na Sterijinom pozorju kada su se upoznali ravnatelji Miran Hajoš i Vladimir Đuričić.

– Miran je divan čovek i pozorišnog delatnika koji je poznat i van Hrvatske. U Srbiji ga vrlo cene kao poznavaoca pozorišne umetnosti. Prvi plod te saradnje je učestvovanje Kazališta Virovitica na tradicionalnom Pozorišnom festivalu u Zaječaru “Danima Zorana Radmilovića”, jednom od tri najbolja u Srbiji. Odigrali su predstavu “Kvetch” u režiji Dražena Ferenčine, a glumac Enes Vejzović osvojio je nagradu Zlatni brk – kaže direktor pozorišta u Zaječaru Vladimir Đuričić, dodavši kako je to prva suradnja zaječarskog teatra s nekim kazalištem iz Hrvatske u zadnjih 20 godina.

Najavili su novu koprodukciju, ali o tome nisu željeli podrobnije pričati. Detalje će otkriti u Zaječaru na konferenciji za novinare sredinom aprila.

Poslijeratni led probili Somborci

Trebalo je proći petnaest godina da na virovitičkim daskama zaigra neko kazalište iz Srbije. U organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta 1. lipnja 2007. godine gostovalo je Narodno pozorište iz Sombora s predstavom “Noć ludaka u gospodskoj ulici” Miloša Krečkovića u režiji Radoslava Milenkovića. Do zajedničkog projekta trebalo je još pet godina.

– Saradnja, koprodukcije, razmena predstava i umetnika je jako bitna u uslovima kada su kultura i teatar ugroženi. To daje dodatnu snagu teataru – razmena iskustava, primena novih znanja i pojačavanje kapaciteta umetničkih ansambala, to donosi veću vidljivost kod publike i javnosti. Iskustvo koje smo imali s “Prokletom avlijom” i “Dvanaest gnjevnih ljudi”  pokazala su da pozorišni susreti proizvode i neke druge veze. Već sada imamo neke nove zanimljive planove koji će, nadam se, biti realizovani u vremenima koje dolaze – kaže Nebojša Bradić,  umjetnički ravnatelj Knjaževačko srpskog teatra iz Kragujevca.

Goran Gazdek

Općina Krnjak u 2012. i uoči lokalnih izbora

Do posla kroz javne radove

Kroz javne radove bilo je zaposleno 26 stanovnika Krnjaka uz jednog pripravnika u programu osposobljavanja

Prošla, 2012. godina bila je uspješna za općinu Krnjak. Iako je općinski budžet bio manji nego 2011. ostvareni su dobri rezultati. Ukupno je na raspolaganju bilo 4,68 miliona kuna, a i dalje se najviše ulagalo u objekte komunalne infrastrukture. Izmjenama i dopunama prostornog plana stvoreni su preduvjeti za daljnji razvoj, a to je koštalo 220 hiljada kuna. U rekonstrukciju i modernizaciju javne rasvjete uloženo je 790 hiljada kuna. U asfaltiranje nerazvrstanih puteva, okretišta za autobus kod osnovne škole i u postavljanje nadstrešnica na autobusnim stajalištima utrošeno je 1,1 milion kuna.

Više od 90 hiljada kuna investirano je u projekt vodovoda za južni dio općine, u uređenje prometnica unutar gospodarske zone i u plan zaštite i spašavanja. Nabavljeni su nova računalna oprema za jedinstveni općinski upravni odjel, strojevi za javne radove i oprema za rad geronto domaćica u što je utrošeno 19 hiljada kuna. Kako je lani bilo mnogo požara, dosta su radili i vatrogasci iz DVD-a Debela Kosa pa je za njihovu redovnu i izvanrednu djelatnost utrošeno 88 hiljada kuna dok je u obnovu i rekonstrukciju vatrogasnog doma, koji će u buduće biti mjesto društvenog života, uloženo 353 hiljade kuna.

Na području općine već pet godina postoji program pomoći u kući i ima 12 zaposlenih. Kroz javne radove bilo je zaposleno 26 stanovnika i jedan pripravnik u programu osposobljavanja, ali bez zasnivanja radnog odnosa. U sve to je utrošeno 1,380 miliona kuna.

U obrazovanje (rad male škole, sufinanciranje prijevoza učenika srednjih škola, sufinanciranje prehrane učenika te sufinanciranje troškova škole i studenata) je uloženo više od 152 hiljade kuna. U kulturu je uloženo 25 hiljada kuna, u socijalu 225 hiljada kuna i u poljoprivredu više od 16 hiljada kuna.

– Za ovu godinu zadali smo sebi deset prioritetnih zadataka, a oni se svode na nastavak onoga što smo i lani radili, dakle, zapošljavanje kroz javne radove, pomoć poljoprivrednicima prilikom legalizacije farmi, provođenje socijalnog programa, sufinanciranje obrazovanja, izgradnju vodovoda za južni dio općine i asfaltiranje cesta, kaže Rade Kosanović, načelnik općine Krnjak. Prema popisu stanovništva u općini živi 1985 stanovnika od kojih je 1362 ili 68,61 posto Srba dok je doseljenih Hrvata 579 ili 29,17 posto. Srba je šest posto više nego 2001. godine.

Dvojezičnost, ćirilično pismo, grb, zastavu i himnu u Krnjaku su uveli još 2005.godine. Izmijenili su Statut općine i u njega ugradili sve potrebne odredbe. No tada su imali velikih problema. MUP je dolazio nekoliko puta i tražio da se skinu zastava i ploče na ćirilici, ali velikom upornošću i inzistiranjem na poštivanju hrvatskih zakona uspjeli su u tome.

Koalicija u susjednom Bariloviću

SDSS se u Krnjaku susjednoj općini Barilović priklonio koaliciji HNS-SDP-HSU-HSLS koju vodi bivši načelnik te općine Zvonko Spudić (HNS). Predsjednik općinske organizacije Dušan Ličina kaže da je to odluka Izvršnog odbora općinske organizacije, smatrajući da će Srbi tako lakše doći bar do jednog općinskog vijećnika pošto su izgubili pravo na zamjenika načelnika općine, tim prije što je dosta Srba u HNS-u pa bi bilo neizvjesno da su sami išli na izbore.

Neslužbeno, Ličina će biti četvrti na toj zajedničkoj listi što bi garantiralo njegov ulazak u općinsko vijeće. Potpredsjednik općinskog SDSS-a i predsjednik Vijeća SNM u Bariloviću Milosav Kuljanin kaže da je odluka bila tijesna, 3:2 za ovu koaliciju, i protivi se podržavanju Spudića jer je on bio pravosnažno osuđen na dvije godine zatvora zbog financijskih malverzacija dok je bio načelnik općine iz redova HDZ-a, te je tako izgubio kredibilitet da ponovo bude načelnik. Bivši predsjednik županijskog SDSS-a Rade Kosanović nije uvjeren da će ova koalicija pobijediti pa smatra da je trebalo na izbore ići samostalno.

M. Cimeša

Humanitarna akcija “Nada za Deana”

Organizatori, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta – pododbor Viškovo i Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Viškovo, završili su humanitarnim koncertom u Domu hrvatskih branitelja u Viškovu dvomjesečnu humanitarnu akciju “Nada za Deana”. Na humanitarnom koncertu nastupio je Braco bend. Pokrovitelj humanitarnog koncerta bio je HDS ZAMP.

Organizatori su pokrenuli humanitarnu akciju kako bi sumještaninu Deanu Dokniću omogućili liječenje. Dean je rođen sa 940 grama u 29. tjednu trudnoće i boravio je na odjelu intenzivne njege 14 mjeseci na respiratoru. Deanovo prerano rođenje ostavilo je velike posljedice po njegovo zdravlje: potpuno je nepokretan i ovisan je o tuđoj pomoći.

Odnedavno se pojavila ABR metoda koja pomaže osobama s cerebralnom paralizom,a zamišljena je tako da teoriju i praksu ove metode nauče i provedu roditelji u svom domu.

Stručnjaci iz Danske i Srbije ovog mjeseca dolaze u Centar za rehabilitaciju Pulac. Ovi stručnjaci imaju velikog uspjeha i učinak kod nekih slučajeva je potpuni oporavak motorike. Deanu će biti potrebno više tretmana kroz godinu.

Unatoč vremenskim neprilikama dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta, što je dokaz da ljude velikog srca ne može omesti ni snijeg. Od uvaženih gostiju prisustvovali su konzul Republike Srbije u Rijeci Zoran Popović, zamjenica načelnika Općine Viškovo Sanja Udović, vijećnici Općine Viškovo i predstavnici Vijeća srpske nacionalne manjine grada Rijeke i Općine Čavli.

Za humanitarni koncert “Nada za Deana” prodane su 573 karte, a prihod od karata iznosi 11.460,00 kuna i bit će uplaćen na žiro račun Deana Doknića. Ukupan iznos sakupljenih sredstava u humanitarnoj akciji iznosi 60.000,00 kuna. Organizatori su se zahvalili svim ljudima velikog srca koji su bez obzira na recesiju u kojoj se nalazimo, pomogli malom Deanu.

R. Malić

Izborna skupština DVD Debela kosa

Dragan Kozlina novi je komandir dobrovoljnog vatrogasnog društva Debela kosa iz Krnjaka. To je odlučeno na izbornoj skupštini održanoj prošlog tjedna. Njegovi zamjenici su Zoran Kosanović i Slobodan Malić. Predsjednik DVD-a i dalje ostaje načelnik općine Rade Kosanović.

Skupštini su prisustvovali predstavnici DVD-ova iz Plaškog, Barilovića, Jasenka, Vojnića, Brođana kao i načelnik općine Vojnić Branko Eremić. Rad društva u prošloj godini ocijenjen je pozitivno a članovi DVD-a su sudjelovali u gašenju velikog broja požara kojih je zbog suše bilo iznimno mnogo. Školovanje novih vatrogasaca i omasovljenje društva te daljnja izgradnja vatrogasnog doma prioritetni su zadaci za ovu godinu.

M. C.

Svečanost u prostorijama zagrebačke “Prosvjete”

Sto ruža za Dan žena

Međunarodni dan žena – Osmi mart obilježen je prigodnim skupom u dvorani “Prosvjete” u Zagrebu na kome su gošće bile darivane sa ukupno sto ruža, ali i zanimljivim kulturnim programom.

– Obilježavanje Osmog marta se vraća u Hrvatsku, rekao je predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić.

– Ima više svijeta, poklanja se cvijeće i stvara se atmosfera, ali to nije kao iz vremena starijih generacija koje su tog dana pisale domaće zadatke i davale darove majkama, rekao je i dodao da se danas mnogi izruguju onom što je nekada bilo.

– Prosvjeta će, kao i do sada obilježavati Dan žena jer imamo puno pravo čuvati uspomene i vrijednosti, rekao je Višnjić. Prisutnima u dupke punoj dvorani obratio se i zamjenik predsjednice zagrebačkog pododbora Bude Budisavljević, da bi folkloraši i zboristi izveli pjesme i plesove Šumadije, Šopsko oro i Trno mome, a nastupili su i učenici zagrebačke Opšte srpske pravoslavne gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” koji su izveli ulomak iz “Balkanskog špijuna” Dušana Kovačevića. Sve učesnice programa dobile su i posebne poklone – čokoladna srca.

Nataša Vrga izvela je recitacije, dok je program vodila Jelena Nestorović.

U publici su bili i predstavnici ambasade Srbije, aktivisti “Prosvjete” i članovi srpske manjinske samouprave u Zagrebu.

N. J.

Promocija srpskog kulturnog društva u Sisku

“Prosvjeta” skuplja etno građu

Sisački Pododbor SKD “Prosvjete” organizirao je promociju ovog Srpskog kulturnog društva iz Zagreba u sisačkom hotelu “Panonija”. Generalni sekretar Društva Srđan Tatić, koji je na dužnost generalnog sekretara stupio u oktobru prošle godine, Siščane je upoznao sa brojnim djelatnostima SKD-a, kao i sa svojim ciljevima u četverogodišnjem mandatu. Branko Čolović predstavio je izdavačku djelatnost SKD “Prosvjeta”, koja se može pohvaliti sa uspješnim radom s obzirom da godišnje izda desetak naslova s područja historije, književnosti i ostalih tema vezanih za srpsku zajednicu. Predstavio je i projekte sa područja kulturne baštine Srba u Hrvatskoj.

Ljiljana Vukašinović je naglasila potrebu prikupljanja i očuvanja materijalne baštine Srba, kao i mogućnost formiranja pojedinačnih etno zbirki u pododborima, koji imaju mogućnosti za takav vid rada.

– Pozivam zainteresirane građane, i to ne samo članove Prosvjete nego i ostale da sudjeluju u našoj akciji prikupljanja etno građe. Mogu se javiti Pododoboru Prosvjete u svome gradu ili centrali u Zagrebu, kako bismo stvorili registar predmeta i njihovih vlasnika. Time bismo stekli uvid u rasprostranjenost takve građe koji bi bio koristan za buduće izložbe i projekte – poziva Ljiljana Vukašinović te najavljuje izložbu tradicionalnog tekstilnog rukotvorstva u junu u Galeriji Središnje biblioteke Srba u Zagrebu.

Voditeljica Centra za obrazovanje Maja Matić, voditeljica Centra za obrazovanje, pohvalila je najmlađe sisačke članove, polaznike programa školovanja po modelu C koji se zadnje tri godine provodi u OŠ “22. lipnja” u Sisku te ih nagradila kompletima lektire. Potrebu za širenjem postojećeg modela učenja srpskog jezika i kulture istakao je Živadin Stefanović, otac dviju polaznica takve nastave.

Nakon predavanja nastupila je tek osnovana ženska pjevačka grupa sisačkog Podobora, pod vodstvom Esme Samardžije, a recitacije su izveli najmlađi članovi Marija Stefanović i Nikola Didulica. Kako navodi Svjetlana Miličić, predsjednica sisačkog Pododbora, članovi se marljivo pripremaju za aktivnosti u aprilu, kada će nastupiti na Smotri dramskih amatera Sisačko-moslavačke županije te na Tjednu nacionalnih manjina Grada Siska, manifestaciji koja će se održavati od 22. do 28. aprila.

Mirna Jasić

Preminuo istaknuti karlovački nogometaš

Dušan Zdravković Ćiro (1947 – 2013.)

Zdravković je bio centarfor i desno krilo NK Karlovca kada je klub igrao u Drugoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi-zapad

Na karlovačkom gradskom groblju Jamadol 2. marta sahranjen je poznati nogometaš, centarfor i desno krilo NK Karlovca, Dušan Zdravković Ćiro (67). Bio je jedan od igrača NK Karlovca u vrijeme kada je taj klub, krajem 60-tih godina i 70-tih prošlog stoljeća, po drugi puta igrao u Drugoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi-zapad, koja je po kvaliteti bila višestruko jača nego sve nogometne lige u državama nastalim raspadom SFRJ.

U tom rangu takmičenja tada su igrali Osijek, Rijeka, Novi Sad, Dinamo iz Vinkovaca te niz klubova iz Slovenije, BiH, Hrvatske i Vojvodine. Zdravković je u Karlovcu igrao skoro do sezone 1976/77. kada je ekipa ispala iz Druge lige-zapad zbog jednog boda manjka, a trener je bio također nedavno preminuli trener Mirko Cimeša. Zahvaljujući kroničaru karlovačkog sporta, pokojnom novinaru Zdravku Švegaru, ostat će upamćeno da je NK Karlovac prvi dio sezone sedamdesetih završio na drugom mjestu iza Rijeke, koju je Karlovac pobijedio na Kantridi rezultatom 1:0, a gol je dao upravo Ćiro Zdravković.

Nakon završetka igračke karijere, Zdravković se zaposlio u gradskom poduzeću Zelenilo gdje je bio rukovodilac pogrebne službe i gdje je radio punih 17 godina. Nakon toga je prešao u privatnike i otvorio privatno pogrebno poduzeće.

Nažalost, ni ovaj tužni događaj nije mogao proći bez neviđenog skandala. Kada su kolege, igrači i prijatelji htjeli kupiti vijenac u Ćirinom “Zelenilu”, direktor poduzeća Stjepan Turković nije dozvolio da se vijenac napravi iako ga je NK Karlovac 1919 želio platiti.

Turković im je poručio neka vijenac nabave negdje drugdje, što je i napravljeno. Na pitanja novinara oko toga Turković nije želio odgovarati, umjesto da je bivšem radniku poduzeća poslao besplatan vijenac. Bit će da se Turković kao bivši, izuzetno omraženi predsjednik NK Karlovca osvećuje klubu iz samo njemu poznatih razloga.

M. C.

Male pilane, veliki problemi

Vlasnicima pilana na području Gomirja smanjene su kvote trupaca za obradu, jer Hrvatske šume pogoduju velikim proizvođačima

Vlasnici manjih pilana na području Gomirja u teškoćama su zbog politike Hrvatskih šuma, državnog poduzeća koje preferira velike kompanije. Hrvatske šume većim pilanama, čak i dok još nemaju izgrađena postrojenja, pružaju velike kvote trupaca za obradu, dok manjim pilanama odobravaju obradu u mnogo manjem obimu nego ranijih godina.

– Osnovni problem s kojima se susrećemo je formula za izračunavanje ovogodišnje kvote trupaca koje dobiva svaka pilana, a koju od ove godine koriste Hrvatske šume, kaže Božo Trbović, vlasnik pilane “Đurići”, kapaciteta oko 15.000 kubnih metara godišnje.

– Tako izračunata odobrena kvota iznosi oko 50 posto u odnosu na prosjek kubikaže obrađenih trupaca iz ranijih godina. Taj prosjek ionako je već bio manji od kapaciteta pilane jer su mi u zadnje dvije godine šumarske uprave u Delnicama i Ogulinu s kojima sam dogovarao isporuku, već “skidale” kvotu.

– Tokom 2011. ukinuli su mi 2.000 kubika, a tokom prošle godine oko 1.200 kubika, kaže Trbović i dodaje da šumarske uprave općenito nisu osigurale potrebne količine bukovih trupaca.

– Kad sam se požalio da mi nisu isporučili onoliku količinu trupaca koja mi je bila odobrena, pitali su me zašto bukvu nisam uzimao ljeti, iako se bukva za razliku od crnogorice, ljeti kad su vrućine ne može kvalitetno obrađivati, kaže Trbović. Dodaje da su mu zbog ranijeg manjeg prosjeka, za ovu godinu iz Hrvatskih šuma ukupno ponudili 6.802 kubika trupaca za obradu.

Trbović koji ima najmoderniju pilanu u Gorskom kotaru vrijednu deset miliona kuna, ističe da je ranije zapošljavao 24 radnika, a nedavno je morao otpustiti njih 15.

– Ljude sam poslao kućama i žao mi ih je, pogotovo što se radi i o starijim radnicima s tridesetak godina iskustva koji se ne mogu drugdje zaposliti. Vratit ću ih nazad, ali ako mi ostane kvota od 6.800 kubika, njih mogu ispiliti za šest mjeseci i što onda, pita se, dodajući da mu je mjesečna rata kredita 40.000 kuna, a tu su i veliki troškovi za struju.

Nikola Maravić, vlasnik manje pilane “Sloga Commerce”, ističe da se pitanje odobrenja kvota često postavlja u Udruzi malih pilanara Primorsko goranske županije u kojoj su i pilanari s podučja Gomirja.

– Nismo samo Trbović ili ja u teškom položaju. U cijelom kraju se dijele otkazi, pa se pitamo da li je politika Hrvatskih šuma da oduzme posao za 200 ljudi i zaposli tek nekih dvadesetak. Dok malim pilanarima skidaju, dotle velikim poduzećima koja tek ulaze u posao ili tek grade postrojenja, kvote povećavaju. Ima slučajeva da poduzeće još nije sagradilo pilanu, ali već ima kvotu za 70.000 kubika. Neki tek što su ušli u posao imaju 4.000 ili 12.000 kubika, kaže i dodaje da zbog ovakve politike Hrvatskih šuma neki koji nemaju pilane, imaju ugovore.

– Mi trebamo živjeti od šume u kojoj živimo, a kvotu trupaca dobije neka pilana u Zagrebu, kaže Maravić. Pilanari ističu da su oni koji imaju veliku kvotu, dobili i mogućnost da višak prodaju.

– Višak smo dužni prvo ponuditi Hrvatskim šumama, a ako one to neće, mogu dalje prodavati, što znači da mi možemo kupiti te trupce, ali su nam skuplji, kažu pilanari.

Drugo rješenja je licitacija, jer oni s velikim trupcima za to nemaju potrebe, ali i ona je skuplja od isporuke trupaca kroz kvotu jer su tu troškovi prijevoza i piljenja.

Do sada su se kvote na godišnjem nivou ugovarale s upravama u Delnicama, Ogulinu ili Karlovcu, dok se sada prelazi na desetgodišnje ugovore koje pilanari još nisu potpisali, a koji će ih, ako nove kvote ostanu, dovesti pred bankrot.

– Naši sinovi su već otišli iz Gorskog kotara, netko u Rijeku, netko u Evropu, a ja svog sina spremam u Australiju, pa neka sve propadne, ogorčeno će Trbović, pitajući se da li je politika države da brdsko-planinska područja dodatno opuste ili posluže strancima za sirovinsku bazu.

Šira slika pustošenja Vrbovskog

Da situacija nije vezana samo za pilane, ukazuje i Dušan Stipanović, predsjednik gradske organizacije SDSS-a u Vrbovskom. Samo u Gomirju je 40-ak ljudi izgubilo posao, najviše u pilanama, ali i u drugim djelatnostima. Ukazuje i na slučajeve gdje desetak radnika koji su već godinama zaposleni na sječi stabala ne mogu dobiti posao na neodređeno vrijeme.

–  Kad im istekne ugovor, pošalju ih mjesec-dva kući, pa ih ponovo zaposle na određeno, kaže Stipanović i dodaje da će zbog centralizacije biti još teže.

Osim toga, uništavaju se i Moravice kao željezničko čvorište, jer se radionice za popravak i dijelovi sistema prebacuju u Karlovac ili druge gradove, zbog čega je 30-ak zaposlenih u HŽ-u dobilo otkaze. Pa za koga se školuju učenici srednje željezničke škole u Moravicama koja je prije dvije godine proslavila sto godina rada, pita se Stipanović.

Rekavši da je o tom problemu upoznao SNV i predsjednika Milorada Pupovca, Stipanović  očekuje da Hrvatske šume i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva promijene politiku prema malim pilanarima i omoguće stanovnicima tih područja, pretežno Srbima koji su se vijekovima bavili obradom drveta i to u šumama koje su svojim novcem kupili od austrijskog cara, o čemu postoje i povelje u muzejima, da s time nastave i tako spriječe da ti krajevi opuste.

Nenad Jovanović

Stogodnjak (154)

15. 3. – 22. 3. 1913: u trenutku dok je smrtno ranjena Anđela Vuić živjela svoje posljednje sate u sušačkoj bolnici, u vili Dalmata umro je njezin suprug – Mihailo-Miša Vuić. Iz novinskih nekrologa doznaje se da je Vuić, osim političke ekonomije, u Beogradu i Njemačkoj završio i filozofske nauke, i da se, osim u politici i diplomaciji, okušao i u znanstvenom radu. Napisao je više naučnih radova s područja političke ekonomije i filozofije, a među ostalim i knjigu o Juraju Križaniću. Kao srpski diplomata radio je u Beču, Parizu i Rimu, a govorio je više svjetskih jezika. Zanimljivo je da je u vili Dalmata, gdje je bračni par Vuić živio, poslije njihove smrti nađeno mnoštvo vrijednosnih papira, te dva pisma Anđele Vuić: u prvom izričito traži da se ona i njezin suprug pokopaju sa skupocjenim prstenjem, koje su jedno drugom poklonili za života, a u drugom da se u mrtvački sanduk njezina supruga stavi “zlatan sat s lancem, koji mu je darovan, kad je vještim financijskim operacijama sanirao financijsko stanje Srbije…” Posmrtni ostaci bračnog para vlakom su iz Rijeke prevezeni u Beograd gdje su i sahranjeni, o državnom trošku.

* “Drugi odsjek kraljevskog ugarskog ministarskoga predsjedništva kao središnja ćudoredno-redarstvena oblast za suzbijanje trgovine djevojkama i prometa s nećudorednim publikacijama!” Tako će se u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji ubuduće zvati središnji policijski ured koji će se baviti borbom protiv trgovine bijelim robljem i zabranom raspačavanja pornografskih časopisa i brošura.

* Na zagrebačkom je sudu otpočela rasprava protiv 50-godišnjeg Mladena Karanovića, rođenog u Moholu, u Ugarskoj, a prebivalištem u Zagrebu, novinara, istočno-pravoslavne srpske vjere, neoženjenog, pismenog, neosuđivanog… Karanović je optužen da je od raznih osoba u Zagrebu i izvan Zagreba na prijevaru uzimao novac, govoreći da će izdati stručno povijesno djelo pod naslovom “Ugarski izvori za povijest trojedne kraljevine Hrvatske”. Međutim, najavljenu knjigu nikad nije napisao, a prikupljeni novac – više od 5000 kruna – po tvrdnji državnog odvjetnika potrošio na osobne užitke. Optuženi se cijelo vrijeme branio rečenicom: “Da me niste zatvorili, ja bih knjigu napisao!” Njegov odvjetnik je pak sudu predočio pismeni dokaz da Karanović nije psihički zdrav, jer ga je dr. Slavko Miletić liječio od psihoze. Državni je odvjetnik Koerbler na sve to uzvraća “Optuženi je normalan, lukav i pronicav što se vidi iz podatka da je novac potrošio na osobne užitke…” Sud je donio odluku da se Karanović ipak uputi na psihijatrijsko vještačenje.

Đorđe Ličina