Kronika

Rub civilizacije nedaleko Zagreba

Ne daj Bože da netko od nas dvojice slomi ruku. To bi nas puno koštalo i uništilo više nego sama bolest – kažu siromašna braća Rađenović iz napuštenog Balinca

Područja od posebne državne skrbi u Hrvatskoj toliko su posebna da na njima, daleko od javnosti pa i civilizacije, žive ljudi potpuno obespravljeni, bez ikakvih sredstava i primanja, bez zdravstvenog osiguranja i bez ikakve nade u bolje sutra. Na tvrdoglavi opstanak u nezamislivim uvjetima i neimaštini, goni ih ljubav prema rodnoj kući i zemlji.

Jedva 80 kilometara južno od Zagreba, na Baniji, na kraju napuštenog sela Balinac, nepristupačnog većim dijelom godine, žive braća Ljuban i Vlado Mrđenović, povratnici koji svake večeri smišljaju kako preživjeti sutrašnji dan i kako obraniti ono malo ovaca, kokošiju i usjeva od divljih pasa, vukova, lisica, jastrebova i divljih svinja.

– U Oluji smo nas trojica braće pobjegli prema Srbiji, a u kući su ostale očeva majka Milka i sestra, naša tetka Dragica. Ja sam završio u Sviljancu, Ljuban u Đakovici na Kosovu, a treći brat Dragan u Rumi. Deset godina kasnije, uz pomoć UNPROFOR-a, Ljuban i ja vratili smo se iz izbjeglištva, a treći brat ostao je u Srbiji – priča Vlado Mađarević.

– Mjesec dana nakon što smo  pobjegli iz Hrvatske, tetka Dragica je umrla. Stara baba nije mogla sama otići u Glinu, a i bojala se, pa je uz pomoć nekolicine ljudi tetku Dragicu pokopala na livadi, odmah uz plot kuće, gdje i danas počiva. Par godina kasnije umire i baba Milka pa smo se Ljuban i ja vratili u zapuštenu kuću u Balincu. Od tada, evo već, 8 godina borimo se da preživimo, ali ide teško – žali se Vlado.

Njegov šutljivi brat Ljuban, koji je svojevremeno prebolio dječju paralizu, vrlo dobro se sjeća dramatičnih dana kada su napuštali rodno ognjište.

– Ja sam oduvijek volio konje i pred Oluju imao sam dvadesetak prekrasnih grla. Rekao sam, ako se bježi, idu i moji konji. Bez njih ne idem. Tako je i bilo. Nakon brojnih peripetija završio sam s konjima u Đakovici na Kosovu.

Nije tamo bilo tako loše, možda bih i ostao, da nije jedna bomba, kada su Amerikanci bombardirali Kosovo, pogodila staju, pobila konje, a ja jedva izvukao živu glavu. Od tog časa počeo sam razmišljati o povratku u Balinac, stupio sam u vezu s Vladom i nas dvojica smo se napokon vratili – prisjeća se Ljuban.

Braća nisu ni slutila da će u rodnoj kući, rodnom selu i rodnoj Hrvatskoj slijedećih godina voditi rat teži od prethodnog, onaj za preživljavanje i goli opstanak, bez i jedne kune prihoda.

– Kada smo se vratili, vidjeli smo da bez prihoda, pa ma kako mali bili, nećemo uspjeti. Otišao sam u Službu socijalne pomoći u Glinu, objasnio situaciju, no rekli su mi da novčanu pomoć možemo dobiti samo ako kuću i zemlju predamo državi. Kako u Srbiji imamo još jednog brata koji ima dvije kćerke, nismo htjeli da rasturimo roditeljsko imanje jer sve mislimo kako će se nećakinje, Sanja i Danijela, koje već imaju svoje obitelji, možda vratiti jednom. I tako smo ostali bez ikakve financijske pomoći, a sve što smo kao pomoć dobili, dva su hrđava željezna kreveta. Nismo socijalno osigurani, što nas najviše zabrinjava. Naime, kada se razbolimo, ne idemo liječniku i ne kupujemo lijekove jer nemamo novca. Nekako prebolimo gripe i razne upale pijući čajeve koje sami spravljamo od trava u prirodi. Mrđenovići imaju malo stado od desetak ovaca, nešto kokošiju i psa. Tu i tamo prodaju koje janje pa za taj novac plate režije i kupe najosnovnije namirnice koje ne mogu proizvesti na imanju. Struju plaćaju stotinjak kuna mjesečno, vodu nešto manje, a najviše ih boli što za jedan stari televizor koji im je brat donio iz Srbije, mjesečno moraju plaćati čak 80 kuna jer ih je svojevremeno HRT-ov inkasator, nitko ne zna kako, “provalio” u brdima i pustopoljinama zapuštenog Balinca.

– Nikakva pomoć ne može stići do nas u ovoj zabiti, ali oni što naplaćuju korištenje televizora, bez problema stignu do najudaljenije kuće u ovim brdima, nikoga ne preskaču – jada se Ljuban.

– Nema dugo kako nas je posjetila veterinarka i rekla kako za ovce moramo platiti 30 kuna po grlu. Nekako smo taj novac uspjeli zaraditi krčeći ljudima šikare, režući drva i obavljajući najteže fizičke radove. Kad smo to platili, saznali smo da onaj tko ima do 10 ovaca, ne mora plaćati tu dažbinu, pa se i tu osjećamo prevarenima – kaže Ljuban. Pitamo, što ih goni da tako ustraju u ovoj divljini, bez prihoda i igdje ikoga.

– Na to je lako odgovoriti ! – kaže Vlado – Ovu drvenu kuću gradili su naši pradjedovi. Ovdje se ženilo, rađalo i umiralo, ovdje se radovalo i tugovalo. Ovdje smo odrasli i ovo je naše. To je sve što imamo na svijetu, pa ako ne uspijemo i ako propadnemo, neka propadnemo na svome – kaže Vlado Mrđenović.

Vrijedna braća pomažu susjedima

Jedan od prvih susjeda braće Ljubana i Vlade Mrđenovića, Ljuban Čučković, živi kilometar daleko od njihove kuće i dobro ih poznaje.

– Ja imam nešto mirovine pa sam u velikoj prednosti nad mojim susjedima Vladom i Ljubanom. Kad mogu, pomognem im i gotovo ne prođe dan da ne pomislim na njih. Nas ovdje nema puno, pa treba čuvati i brinuti se o svakom čovjeku. Imam traktor pa im nešto uzorem kad treba, a nedavno sam im poklonio pet, šest kokošiju. Prva jaja koja su izlegle, braća su donijela meni na dar. Inače, vrlo su vrijedni pa i oni meni pomažu u nekim poslovima i tako se nadopunjujemo. Jedino mi nije jasno kako to da nemaju socijalno osiguranje, jer to se može loše završiti i kada razmišljam o njima, to mi je uglavnom na umu – kaže prvi susjed, Ljuban Čučković.

Vladimir Jurišić

Sjednica Savjeta za nacionalne manjine

Država više uzela nego što daje

Kad bi se srpskim društvima vratile nekretnine, ona ne bi trebala biti toliko zavisna od sredstava iz budžeta, rekao Milorad Pupovac

Riječi predsjednika Savjeta za nacionalne manjine Aleksandra Tolnauera, izrečene na sjednici ovog tijela da “predstavnici manjina moraju shvatiti da se i vremena mijenjaju, da ništa nije zagarantirano” ili da se “moraju osigurati prava iz Ustavnog zakona o manjinama, ali da nigdje ne piše da država mora nešto financirati” izazvale su diskusiju zastupnika Talijana i Srba Furija Radina i Milorada Pupovca.

– Hrvatska država više duguje manjinama nego manjine Hrvatskoj. Zbog ratova i promjena granica Hrvatska je ostala bez milion ljudi: Nijemaca, Talijana, Srba, Židova i Roma. Ako je netko pokazao lojalnost Hrvatskoj, onda su to manjine koje nisu ostale zbog želje da iskažu nacionalnost već zbog želje da žive s Hrvatima, rekao je Radin. Pupovac se više bavio neriješenim pitanjem povrata imovine.

– Je li država vratila imovinu institucijama srpske zajednice? Nije. Ako nije vratila, znači da im duguje. Hoće li im vratiti? Pa ne pokazuje neke osobite namjere, rekao je Pupovac.

– Manjine dobivaju manje nego što im je država uzela, zato što je vrijednost nekretnina koje još nisu vraćene “Prosvjeti” i “Privredniku” ili vrijednost nekoliko hiljada hektara zemljišta srpskih vlasnika na koje se kao vlasnik uknjižila država, daleko veća od sredstava koje dobiva, ne samo srpska, nego sve nacionalne manjine. Kad bi se srpskim društvima vratile nekretnine, ona ne bi trebala biti toliko zavisna od dodjele sredstava iz budžeta za normalan rad, rekao je Pupovac. Podsjetio je da je u zadnje vrijeme postala uobičajena retorika da država daje pare manjinama i da one žive na budžetu.

– Mi smo svi porezni obveznici jer plaćamo porez. Niti država daje, niti Savjet dijeli, a to je ionako novac nacionalnih manjina i pripada im po Ustavu i zakonu, rekao je Pupovac.

– Osim toga, ne treba se sporiti oko toga da li netko dobiva više, a netko manje nego racionalizirati potrošnju, pri čemu bi vijeća nacionalnih manjina i njihove udruge trebalo tretirati po posebnim zakonskim propisima. Onda ćemo imati puno čistiju situaciju. I među Romima, Mađarima, Albancima, Srbima i svim drugima, rekao je Pupovac.

Na sjednici Savjeta za nacionalne manjine RH nije saopćena odluka o dodjeli sredstava za sufinanciranje nacionalnih manjina, što će uslijediti naredni mjesec, već je usvojen program rada za ovu godinu i kriteriji za raspodjelu. No nije nedostajalo sadržajnih diskusija i replika.

– Za sufinanciranje programa ostvarivanja kulturne autonomije nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina za 2013. godinu stiglo je 1.297 zahtjeva od strane 118 udruga i 226 njenih podružnica. To je 30 posto više zahtjeva nego lani kad ih je bilo podnijeto 858, kao i 10 posto više podnositelja nego lani kad ih je bilo 107, rekao je predsjednik SNM Aleksandar Tolnauer, dodajući da u najavljenom rebalansu budžeta sredstva za manjine neće doći u pitanje dok velik broj zahtjeva prije svega govori u krizi u kojoj se nalazimo.

Zahtijevana sredstva iznose 88,38 miliona kuna, što je otprilike na lanjskom nivou, a kako je na raspolaganju između četiri i šest posto manje sredstava nego lani, odnosno oko 38 miliona kuna, komisija za raspodjelu ima težak posao.

U raspravi je naglašeno da Savjet na primjer ne treba financirati održavanje godišnjica ili praznika koji se slave u matičnim zemljama, a postavilo se pitanje da li je cifra od 69 manjinskih novina i časopisa prevelika, s obzirom da neke manjine imaju više takvih glasila.

– Osim novina koje se dokazuju na tržištu kao što su “Novosti” ili “La voce del popolo”, postoje i časopisi kojima nije jasna svrha, istaklo je više učesnika rasprave.

Srpski zastupnik Dragan Crnogorac naglasio je da je velik broj manjinskih štampanih medija potreban zbog potrebe da manjine izraze svoje stavove i čuju informacije koje ne mogu ući i u državne, a pogotovo elektronske medije zbog svojevrsne blokade.

Što se obilježavanja praznika tiče, rečeno je da će se financirati praznici koje tradicionalno slavi neka manjina u Hrvatskoj.

Tolnauer je rekao da ove godine neće biti novca za sufinanciranje gradnje društvenih domova za nacionalne manjine i naglasio da će Savjet svim županima uputiti zahtjev da u svojim budžetima osiguraju novac i uslove za rad nacionalnih manjina.

Obilježavanje desete godišnjice rada Savjeta održat će se skromno, skupom u Saboru na koji će biti pozvani svi koji su pomogli radu Savjeta i poboljšali položaj manjina, a zbog izbora, to je planirano za kraj maja ili početak juna.

Uhvaćeni s prstima u medu

– Sredstva se neće ravnomjerno smanjivati svima, nego će njihova visina zavisiti od kvalitete programa, rekao je Aleksandar Tolnauer, dodavši da se SNM u javnosti pogrešno percipira kao “računovodstvo manjina” iako je mnogo više od toga. Savjet unapređuje kulturnu autonomiju manjina, ali se bori i za prava građana jer mu se brojni obraćaju oko pitanja diskriminacije, povratka i imovine. Ali mora se priznati i da je Savjet, koji ove će godine obilježiti desetu godišnjicu rada, prve godine imao na raspolaganju 19 miliona, za razliku od ovih 38 miliona kuna.

Kako je rečeno, mjesec dana prije objavljivanja odluke o raspodjeli sredstava pojedinci prozivaju i vrše pritisak na članove Savjeta.

– To su oni koji su ranije uhvaćeni s prstima u medu i kojima su obustavljena sredstva ili je zatraženo njihovo vraćanje, rekao je Tolnauer i naglasio da savjet neće podleći pritiscima.

Nenad Jovanović

 

 

Darko Karanović, predsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije

Edukacija mladih je zalog opstanka

Naša želja je što veća kohezija srpskih institucija od crkve, preko vijeća do Prosvjete

Predstoje nam lokalni izbori. Što kaže popis stanovništva, a što birački spiskovi u vezi brojnosti srpske manjine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji?

Popis stanovništva je pokazao rapidan pad pripadnika srpske zajednice, sa 9500 na 7582. Našu zajednici posebno je zainteresirao podatak o 1003 nacionalno neizjašnjenih i 292 lica nepoznate nacionalnosti. Cijenimo da u ovim brojevima ima dosta pripadnika naše zajednice koji se zbog određenih strahova nisu izjasnili kao Srbi. S terena smo dobili i informacije da su pojedini popisivači bili odviše sugestivni kod postavljanja pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Svjesni smo da je i “bijela kuga” učinila svoje što se vidi i u padu ukupne populacije stanovništva. Birački spiskovi su omogućili da srpska zajednica ima zamjenike načelnika općina Sirač i Đulovac, kao i dogradonačelnika Grubišnog Polja te zamjenika župana Bjelovarsko-bilogorske županije. Međutim, nakon popisa stanovništva ostalo nam je samo mjesto dožupana. Stoga je jedan od prioriteta našeg rada aktivnost vezana uz sređivanje biračkih spiskova kao i podizanje samosvijesti Srba o vlastitom identitetu i razbijanju predrasuda kod nacionalnog opredjeljenja.

Kakva će biti zastupljenost srpske nacionalne manjine u tijelima lokalne uprave?

Stranke sa srpskim predznakom će se u svakom slučaju aktivno uključiti u lokalne izbore. Nažalost, dosadašnja praksa je pokazala da najveći dio političkih stranaka na listama imaju “svoje” Srbe, koji participiraju u jedinicama lokalne samouprave. No, njihova uloga u općinskim, gradskim vijećima i Županijskom vijeću je upitna jer sam mišljenja da oni prije svega brane interese političkih partija koje predstavljaju, a u malo slučajeva stvarne interese srpske zajednice. Ako se oslonimo na popis stanovništva, bojim se da će i broj Srba u lokalnoj samoupravi biti manji.

Srbi su u kulturno-umjetničkim društvima odlično organizirani. Međutim, kako se radi s mladima? Postoji li među njima interes za folklor, učenje ćirilice…?

Posebno bih pohvalio rad pododbora Prosvjeta iz Garešnice i Daruvara i njihove predsjednike Zorana Blanušu i Srđana Bojića. Oni na najbolji mogući način predstavljaju kulturno naslijeđe. Izuzetno rade na okupljanju mladih, ne samo Srba, jer u garešničkom ogranku ima i predstavnika većinskog naroda kao i aktivnih članova iz drugih manjinskih zajednica. Posebno se izdvajaju dječje sekcije, folklorna u Garešnici i recitatorska u Daruvaru. U njihovom radu veliku ulogu imaju i članovi županijskog, te gradskih i općinskih Vijeća. Nažalost, rezultati pokretanja dopunske nastave na srpskom jeziku su skromni, uz iznimku gospođice Rade Božić koja predaje srpski jezik za petnaestak učenika u Dežanovcu te nekoliko učenika u Daruvaru po modelu C. U planu rada imamo predviđene besplatne tečajeve učenja ćirilice u vrijeme školskih praznika u Garešnici i Bjelovaru. Naša želja je što veća kohezija srpskih institucija od crkve, preko srpskih Vijeća do aktivnosti Prosvjete. To su nesporni temelji za očuvanje identiteta srpske zajednice, a edukacija mladih i njihova aktivizacija, zalog su opstanka.

Goran Gazdek

Preteška legalizacija objekata

U saborskom klubu SDSS-a održali su sastanak na temu legalizacije objekata u Programu stambenog zbrinjavanja na područjima od Posebne državne skrbi (PPDS). Zastupnici Kluba SDSS-a već su ranije Anki Mrak Taritaš, ministrici graditeljstva i prostornog uređenja, skrenuli pozornost na probleme s kojima se susreću građani povratnici srpske etničke zajednice te su sada zatražili i dodatni sastanak.

U postupku legalizacije povratničko stanovništvo na PPDS-u, osim visokih troškova, susreće se s dvostrukim kriterijima vezanima za primjenu Zakona o prostornom uređenju i gradnji te se na taj način stavlja u nejednak položaj srpske povratnike u odnosu na korisnike i nove vlasnike kojima je država darovnicama poklonila kuće.

Klub zastupnika SDSS-a smatra da bi postupak legalizacije trebalo pojednostaviti i olakšati za srpske povratnike korisnike stambenog zbrinjavanja, a građevine koje su obuhvaćene  programom stambenog zbrinjavanja trebalo bi izjednačiti s građevinama obuhvaćenim programom državne obnove. U postupku dokazivanja legalnosti građevine, kada se radi o dokazivanju da je građevina izgrađena prije 15. februara 1968. godine na temelju zračnih snimki, smatraju da je potrebno očitovanje s jasnim uputama kako će se ovo pitanje rješavati jedinstveno za cijelo područje, vodeći računa o ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

Isto tako SDSS-ovci su upozorili ministricu i na problem porušenih gospodarskih objekata, koji i nakon izvršenog snimanja terena, nisu na snimku te se ne mogu legalizirati. Kako ističu – u postupku obnove povratnicima su obnovljene samo kuće, ali ne i prateći porušeni gospodarski objekti. Ako se povratnici odluče za obnavljanje, da bi pokrenuli proizvodnju, neće moći legalizirati te objekte nego će morati pokrenuti postupak ispočetka te priložiti dokumentaciju kao da se radi o novom objektu, čime se nanosi dodatno financijsko opterećenje i nanosi nepravda povratnicima.

Budući da se radi o socijalno i ekonomski isključenim građanima kojima je otežan pristup informacijama, postupak legalizacije gotovo je nemoguć, uz sve olakšice i odgode plaćanja taksi i troškova za svu potrebnu dokumentaciju, i s obzirom na kratak rok za podnošenje zahtjeva, zastupnici SDSS-a očekuju razumijevanje ministrice za ovu posebno osjetljivu problematiku i pozitivan ishod sastanka.

Ugrožene male pilane

Zastupnici Kluba SDSS, pod vodstvom Mile Horvata, održali su radni sastanak i s malim proizvođačima drvne industrije, u kojem je sudjelovao i Igor Dragovan, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. Zbog problema s kojima se susreću mali proizvođači razgovarali su s vlasnicima malih pilana s područja Gorskog Kotara, gdje pretežno živi srpsko stanovništvo koje se oduvijek bavi drvnom proizvodnjom, a sve u cilju pronalaska rješenja za problem s kojim se susreću.

U zadnje dvije godine Hrvatske šume su znatno smanjile količinu dostupnih sirovina što je dovelo do smanjenja proizvodnje, otpuštanja radnika i u konačnici dovodi u pitanje daljnjeg egzistiranja pilana. Pilane nemaju problem plasiranja proizvoda na tržište, stoga je nedopustivo da mali proizvođači drvne industrije propadaju zbog nedostatne količine sirovina.

– Gospodarska situacija ne može i ne smije si dozvoliti zatvaranje malih proizvodnih pogona. Nužno je zaštititi male proizvođače, zaštititi radna mjesta i poticati proizvodnju u cilju ostanka i opstanka stanovnika na tim područjima – zaključuje Mile Horvat, predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a. Stoga su zastupnici SDSS-a s Dragovanom pokrenuli aktivnosti u cilju rješavanja ovog problema.

Mirna Jasić

Nezadovoljstvo srpske zajednice u središtu Kvarnera

Poseban tretman samo za odabrane

Nakon odlaska Željka Jovanovića u vladu, gradska vlast Rijeke je srpskoj manjini ukinula pravo na dogradonačelnika

Ususret predstojećim lokalnim izborima, općine, gradovi i županije u postupku su usklađivanja svojih statuta s rezultatima popisa stanovništva, Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama, Zakonom o izborima i Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi.

Posljednji put taj postupak usklađivanja je kod većine jedinica lokalne i područne samouprave provođen bezvoljno i teškom mukom jer je njegov rezultat trebao biti učešće srpskih predstavnika u izvršnoj vlasti.

U negativnoj atmosferi 2009. godine, kao jedan od rijetkih pozitivnih primjera izdvojio se Grad Rijeka koji je u izmjenama svog statuta “nadstandardno” tretirao srpsku zajednicu, iako ga Ustavni zakon o nacionalnim manjinama na to nije obavezivao. Na području Rijeke nije bilo popisano 15 posto građana srpske nacionalnosti koliko je potrebno da bi dobili svog zamjenika gradonačelnika, ali Grad Rijeka je u 57. članku statuta propisao da jedan od dva zamjenika gradonačelnika mora biti iz redova nacionalnih manjina.

Ta je rečenica statuta u Gradu Rijeci pojedinim političkim strankama bila toliko važna, da se još prilikom kadroviranja razmišljalo o nacionalnosti drugog zamjenika gradonačelnika. Time su se izbjegli dopunski, neposredni izbori za zamjenike nekoliko mjeseci nakon redovnih izbora kada je u Rijeci na to mjesto izabran današnji ministar obrazovanja Željko Jovanović.

Međutim, na pola mandata, nakon njegovog odlaska u Vladu, to mjesto je ostalo upražnjeno, iako se moglo, kao Kninu nakon smrti zamjenika gradonačelnika iz srpskih redova, to mjesto upotpuniti na izvanrednim izborima. U Rijeci je taj naknadni izbor zamjenika gradonačelnika izostao i Željko Jovanović je ostao bez svog nasljednika. Rezultati popisa stanovništva u Rijeci su potvrdili ono što se već znalo; da u tom gradu živi 6,57 posto Srba, odnosno mnogo manje od 15 posto.

Bez obzira na tu činjenicu građani srpske nacionalnosti su očekivali da se njihova prava neće dirati jer brojke s popisa stanovništva, odnosno popisa birača, nisu utjecale niti na njihovo donošenje. Međutim, Gradsko vijeće je u potpunoj tišini donijelo izmjene statuta u čijem paketu je izbrisan i članak 57. Iako novi Zakon o lokalnim izborima na osnovu popisa stanovništva, grad Rijeku nije obavezivao na izbor srpskog zamjenika, to je teoretski bilo moguće jer je izbore za zamjenika iz srpskih redova, do tada propisivao statut grada.

Novonastalim izmjenama statuta takva mogućnost više ne postoji. Iako su izmjene statuta, time i brisanje članka koji je obećavao srpskog zamjenika, izvršene u skladu sa zakonom, pripadnici srpske zajednice u Rijeci ne kriju duboko razočarenje činom i načinom na koji je on izveden, jer Vijeće srpske nacionalne manjine, niti srpske udruge nisu bile obaviještene o ukidanju njihovih prava.

Pošto su po Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama, jedinice lokalne i područne samouprave o promjenama statusa i prava nacionalnih manjina dužne obavijestiti njihova vijeća kao savjetodavna tijela, Vijeće srpske nacionalne manjine Rijeke zatražit će mišljenje i ocjenu zakonitosti riječkog Statuta u Ministarstvu uprave. Za Srbe iz Rijeke zadovoljštinu može samo predstavljati mišljenje Ministarstva da grad nije poštivao proceduru, jer jače sankcije Ustavni zakon o nacionalnim manjinama ne propisuje.

– Riječ je bilo o pravu na zamjenika gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine koje mi nismo tražili, već je to napravila Koordinacija nacionalnih manjina grada Rijeke, na osnovu činjenice da Srbi čine 60 posto među riječkim nacionalnim manjinama. Očito je postojala bojazan da Srbi Rijeke ne izaberu svog “legitimnog predstavnika”, odnosno zamjenika gradonačelnika, ističe Milan Eraković, predsjednik regionalne organizacije SDSS-a Primorsko-goranske županije i Vijeća srpske nacionalne manjine Primorsko goranske županije

– Srbi iz Rijeke su uvijek naglašavali svoj grad kao pozitivan primjer gdje se manjinama daje više nego što Ustavni zakon to propisuje. Nažalost, tog pozitivnog primjera više nema. Ovo je strašan pad kada je riječ o procesu smanjivanja prava nacionalnih manjina koji je počeo i prije ulaska u EU. Također, ovakva odluka pojačava strahove kod srpskog stanovništva da će ulaskom Hrvatske u EU nivo njihovih prava još dodatno pasti. Na žalost, ili na sreću, pripadnici srpske zajednice neće previše osjetiti smanjenje tih prava jer ih većina nije nikada niti zaživjela, kaže Eraković.

Priznati autohtonost zajednice

Milan Eraković najavljuje da će srpska zajednica u Rijeci zatražiti da joj se na osnovu međunarodnog prava i međunarodnih konvencija koji su dio pravne stečevine Evropske unije, prizna autohtonost.

– Smatramo da smo svojim višestoljetnim prisustvom i doprinosom razvoju ovog grada, zaslužili status autohtonosti kao što ga imaju Talijani. 2017. godine slavimo 300 godina od patenta Karla VI kojim se dopušta naseljavanje 208 grčko-pravoslavne vjere obitelji s područja Turskog carstva na području Rijeke. Naime, po jednom od kriterija “ukorijenjenosti” pri određivanju autohtonosti manjina, uzima se u obzir duljina grupno-kohezijskog boravka pripadnika manjina od “najmanje 80 do 100 godina” ili se specifira empirijskim pojmovima “dvije ili tri generacije”. Na osnovu Povelje o autohtonosti nacionalnih manjina u Europi iz 2006. godine, uzima se “višegeneracijska prisutnost” što odgovara našem boravku na ovom području od 1717. godine, objašnjava Eraković.

Dok se ne ostvari pravo na autohtonost srpskog stanovništva na području Rijeke, po sadašnjim pravima, ostaje im jedino pravo na dva mjesta u Gradskom vijeću, ali sa stranačkih lista, bez dodatnih izbora.

Paulina Arbutina

Prekogranični projekat za razvoj preduzetništva i saradnju

Obučavanje za pisanje projekata

Opštine Borovo i Negoslavci, zajedno sa još tri opštine u Srbiji će uz pomoć novca iz EU formirati preduzetničke centre i osposobiti ljude da pišu projekte

Nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju mnoge jedinice lokalne samouprave biće prinuđene da sredstva za razvoj svojih sredina potraže u EU fondovima. Opštine Borovo i Negoslavci su to prepoznale i zajedno sa još tri opštine u Srbiji odlučile da uz pomoć novca iz EU formiraju preduzetničke centre i osposobe ljude u svojim mestima koji će znati da pišu projekte prema visokim i zahtevnim kriterijumima.

Nakon prvog, neuspelog pokušaja iz 2009., projekat je ipak prošao u drugom pozivu 2011.godine, a realizacija je otpočela 1. marta. Prekogranični projekat “Mreža centara za razvoj preduzetništva i prekograničnu saradnju” biće realizovan u okviru IPA programa prekogranične saradnje Hrvatske i Srbije. Vodeći partner je Agencija za razvoj opštine Temerin, a u projekat su još uključene opštine Žabalj i Titel u Srbiji te s hrvatske strane Borovo i Negoslavci. Predviđeno je osnivanje i opremanje četiri preduzetnička i razvojna centra – u Borovu, Negoslavcima, Titelu i Žablju te zajedničke Mreže centara s kancelarijom u Temerinu. U Borovu je nedavno održan i prvi radni sastanak projektnog tima na kome su dogovorene smernice za buduće delovanje.

– Glavni cilj projekta je da stvorimo institucionalne i sve druge uslove za lokalni razvoj preduzetništva i privrede naših pet opština, ali i da kroz prekograničnu saradnju pomognemo jedni drugima i doprinesemo što boljem odnosu naše dve zemlje. Osim osnivanja preduzetničkih centara formiraćemo pet timova sa po desetero ljudi koje ćemo obučiti za izradu i upravljanje projektima prema metodologiji Evropske unije, a po dvoje najboljih biće zaposleno u tim centrima. Cilj nam je takođe da stvorimo akcioni  plan za podršku i pomoć preduzetnicima, poljoprivrednicima, malim i srednjim preduzećima, da pružimo podršku tzv. socijalnom preduzetništvu i ispitamo mogućnosti za osnivanje socijalnih preduzeća, kaže Vladimir Biljnja, projekt-menadžer iz Agencije za razvoj opštine Temerin.

U okviru projekta koji će trajati osammnaest meseci biće organizovane i dve uzajamne posete privrednika Hrvatske i Srbije, te zajednički trodnevni privredni sajam u Temerinu. Nedavno je potpisan i ugovor sa hrvatskom Agencijom za regionalni razvoj i za sada, kaže Biljnja, sve ide po planu.

Prema njegovim rečima, prekogranična saradnja između Hrvatske i Srbije ostvarena je do sada kroz dva poziva za apliciranje projekata prema fondovima Evropske unije. Prvi poziv bio je 2009. godine i tada je prihvaćeno 12 projekata vrednih do 300 hiljada evra, a u drugom,  raspisanom 2011. godine prošlo je ukupno 14 projekata.

– Ovo je prvi projekat prekogranične saradnje u kome učestvuje opština Borovo. Hrvatska je pred ulaskom u Evropsku uniju, a budući da znamo da nijedan privrednik, poljoprivrednik, obrtnik pa ni mi iz lokalne samouprave nećemo moći konkurisati za sredstva EU ili kredite ako nemamo dobre projekte, pomoć centara za preduzetništvo biće nam neophodna. Ovaj centar će biti tehnički i kadrovski opremljen tako da bude na usluzi svima, da prati konkurse, da nam priprema određene projekte koje ćemo kandidovati jer ćemo samo tako moći da se nosimo sa novim okolnostima, kaže Rado Bosić, načelnik opštine Borovo, koja je vodeći partner u projektu sa hrvatske strane.

Uz osnivanje i opremanje Preduzetničkog centra u Borovu, projekat će omogućiti nova zapošljavanja, što je od izuzetnog značaja, ističe borovski načelnik, posebno sada kada se broj nezaposlenih iz dana u dan povećava.

U okviru novoosnovanog lokalnog centra za razvoj biće zaposlene dve osobe koje će raditi na upravljanju projektnim ciklusom. Od projekta vrednog 211 hiljada evra, opštine Negoslavci i Borovo dobiće zajedno 65 hiljada evra bespovratnih sredstava. Budući razvojni centar biće servis građanima, udruženjima, poljoprivrednim gazdinstvima, zadrugama i preduzećima prilikom pisanja projekata i apliciranja prema raznim fondovima.

Zahvaljujući projektu jedna osoba je već od 1.marta zaposlena na period od 18 meseci, a očekuje se zapošljavanje još dvoje mladih ljudi.

Dragana Bošnjak

Hrvatski i srpski gradovi u programima EU

U okviru projekta “Podrška umrežavanju i europskoj saradnji gradova i opština”, koji financijski podržava Europska unija u okviru Programa IPA CBC Hrvatska – Srbija, u Sremskim je Karlovcima održano je međunarodno osposobljavanje za predstavnike hrvatskih gradova Osijek,Vukovar i Beli Manastir, opština Erdut, Nijemci, Drenovci, i Stari Jankovci, te srpskih gradova Subotice, Novog Sada i opština Apatin, Bač, Ruma, Stara Pazova, Beočin i Inđija.

Cilj ovog osposobljavanja bio je osnažiti kapacitete opština i gradova u pograničnom području Hrvatske i Srbije za efikasniju saradnju i umrežavanje na regionalnoj i europskoj razini, ali i poticanje aktivnog građanstva u lokalnim zajednicama. Osposobljavanje je okupilo petnaest predstavnika gradova i opština iz Hrvatske i Srbije koji su imali priliku naučiti najvažnije o cfinanciranju u okviru programa “Europa za građane”. Osposobljavanje su vodili iskusni trener Marco Boaria iz Asocijacije Agencija lokalne demokracije, Odjel za resurse i razvoj i Suzana Mačković, trenerica iz Srbije.

Posebnu pažnju učesnika treneri su usmerili na mere koje se odnose na umrežavanje gradova i opština. Učesnici su imali prilku raditi u grupama i razvijati projektne ideje koje doprinose zajedničkoj saradnji i potencijalno mogu biti uvezane u zajedničke projektne prijedloge te kandidovane na konkursu programa “Europa za građane”. Predstavnici lokalnih zajednica iz Hrvatske i Srbije imali su priliku uspostaviti kontakte te naučiti o mogućnostima saradnje u okviru programa Europa za građane koji je od nedavno dostupan u Hrvatskoj i u Srbiji.

Z. Popović

Zadržana prava u Kninu

Grad Knin uskladio je Statut sa ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te će se na narednim lokalnim izborima koji će se održati u svibnju, iz redova srpske nacionalne manjine birati jedan zamjenik gradonačelnika. U Kninu prema posljednjem popisu stanovništva živi 23 posto Srba, odnosno njih 3551 od ukupno 15407 stanovnika. Sukladno tomu, Knin će po prvi puta nakon ovih izbora imati ukupno tri dogradonačelnika, uz gradonačelnika i dvojicu njegovih zamjenika koji će se izabrati sa stranačke liste koja odnese najviše glasova birača, dakle, zasebno će se izabrati i dogradonačelnik iz redova srpske manjine.

Također, u Statutu je određeno i da Srbi imaju pravo na ravnomjernu zastupljenost u Gradskom vijeću Knina u kojemu će iz redova manjine biti izabran i jedan potpredsjednik.

G. Plavšić

Okrutna politika vukovarske gradske tvrtke Tehnostan

Nećeš grejanje, vrati toplu vodu

U Udruženju potrošača kažu da Tehnostan ne sme bez sudskog naloga i ovršnog postupka zatvarati toplu vodu Vukovarcima

Zbog visoke cene toplinske energije neki vukovarski stanari su odlučili da izađu iz sistema grejanja gradske firme Tehnostan, nakon čega im je ovaj distributer osim grejanja isključio i toplu vodu. U Udruženju potrošača grada Vukovara takve postupke smatraju nezakonitim.

Milovan Zekić se na izlazak iz sistema toplinske energije odlučio nakon što je shvatio da štedeći neće imati manje račune jer je snagu u iznosu od 189 kuna plaćao bez obzira na potrošnju. Tako je iz meseca u mesec dvostruko više izdvajao za samu snagu nego za potrošenu energiju. No, nije znao da će izlaskom iz sistema grejanja gradske toplane ostati i bez tople vode za koju je uredno plaćao račune.

– Pod pritiskom i pretnjom da će doći s policijom, radnici Tehnostana su mi dali da potpišem rešenje. Shvatio sam da sam prevaren jer sam potpisao da mi se uz obustavu isporuke toplinske energije, uzme sat i blokira topla voda, priča ovaj penzioner koji trenutno nema nikakvo grejanje u stanu, a u tome, kaže, nije usamljen. U Udruženju potrošača smatraju da Tehnostan ne sme bez sudskog naloga i ovršnog postupka zatvoriti toplu vodu niti skidati sat već ga samo plombirati.

– Sve drugo što rade, rade na štetu građana uterujući im strah. Ljudi su bojažljivi i ne žele se upuštati u nešto što im je nepoznanica, kaže predsednik Udruženja Mirko Dragun.

– Tu nema zakonitog ili nezakonitog. Ako kupac toplinske energije podnese zahtev za isključenje iz toplinskog sistema mi ga izdvajamo. Ne mogu se odvajati toplinska energija za grejanje i toplu vodu. To je kao kad bih ja tvrdio da je struja za grejanje radijatora i vode različita. Govorimo o obračunskom mernom mestu preko kojeg je kupac priključen i ako se to merno mesto isključuje onda se isključuje sve. Ne može biti “malo hoću, malo neću”. Ili  je kupac ili nije”, odgovara direktor Tehnostana Ivan Kamerla potvrdivši da je izlazak iz sistema grejanja zatražilo nekoliko desetina stanara.

Osim onih koji su to učinili svojom voljom, neki su na to bili prisiljeni. Milivoju Lovriću je grejanje isključeno na osnovu sudske odluke jer nije mogao plaćati visoke račune, ali mu i dalje stižu računi na ime snage. Dok u udruženju potrošača tvrde da se radi o još jednoj nezakonitosti, u Tehnostanu pojašnjavaju razlike između tarifnih kupaca ovisno o tome imaju li zasebno ili zajedničko merilo.

– U slučaju tarifnih kupaca na zajedničkom merilu, svi kupci koji se isključe ostaju u obavezi da plaćaju priključnu snagu, kažu u ovoj gradskoj firmi. Skupu toplinsku energiju nije mogao plaćati ni Fehim Avdija kome su za stan od 60 kvadrata mesečni računi dostizali neverovatnih 3800 kuna.

– Na vreme sam ukazivao da ja to ne mogu plaćati i da se iznađe neki drugi model. Direktor Tehnostana je u početku pokazao volju i rekao mi da potpišem ugovor pa ćemo to rešiti u hodu, a meni su u hodu stizale samo ovrhe i pretnje isključenjem, priča Avdija koji od  1600 kuna ukupnih primanja nije mogao platiti dug, a advokat Tehnostana na sudu nije pristao na nagodbu i obročno plaćanje. Kod stanova sa zajedničkim merilom, poput Avdijinog, sporan je sistem alokatora.

– Postaje apsurdno da ljudi štede, a ne mogu uštedeti. Manje impulsa koje registruje alokator ne znači i manji račun, kaže Mirko Dragun. Da alokatori nisu najbolje rešenje smatraju i u Tehnostanu.

– Ukupna cena grejanja je stvar unutrašnje raspodele, a to znači da neko za nekog verovatno plaća, ali ne znači da ih je energetski subjekt prevario. Ko će koliko platiti ovisi i o položaju stana u zgradi, unutrašnjem i vanjskom gubitku topline, kvaliteti stolarije. Svaki kupac koji smatra da ima povećanu potrošnju može zatražiti reviziju, ali kod svake paušalne procene treba shvatiti da se gubici toplinske energije zbog loše izolacije zgrade ne mogu pripisati nama jer mi svoje gubitke imamo do mesta predaje toplinske energije, brani se  direktor Kamerla.

Dok se u vukovarskim stanovima ne pronađe adekvatan način obračuna toplinske energije, mnogi stanari posežu za alternativnim rešenjima, najčešće strujom. Među prvima je to učinio sam Dragun kome su se računi za grejanje prepolovili.

Dragun ističe i problem što Tehnostan od 2007. godine kada je to po zakonu morao učiniti još nije sklopio ugovore sa svim građanima ili predstavnicima suvlasnika stanova o isporuci toplinske energije, pa sada ima situacija da građani traže izlazak iz sistema grejanja, a nemaju potpisan ugovor. Poseban problem je što stanarima koji žele izaći iz sistema grejanja u zgradama sa zajedničkim merilom, Tehnostan to ne dopušta bez saglasnosti svih stanara uprkos stavu suda koji govori suprotno.

– Tehnostan primenjuje dvostruke aršine. Kad kupac sam zatraži izlazak iz sistema traži saglasnost svih stanara, a kad ih isključuje zbog neplaćenih računa onda im saglasnost ne treba, tvrdi Dragun.

U Udruženju potrošača tvrde da su mesečni računi za grejanje u Vukovaru od 270 do 350 kuna veći u odnosu na druge gradove. Prema važećim cenama Vukovarci priključnu snagu plaćaju 19 kuna po kilovatu mesečno, 39 lipa je kilovatsat toplinske energije na zajedničkom, a 40 lipa po kilovatsatu na zasebnom merilu.

Dragana Bošnjak

Grad slučaj nadmašio samog sebe

Karlovac – grad lažnih diploma

U gradskoj upravi i  poduzećima otkriveno je 17 zaposlenika sa lažnim diplomama, za što neće krivično odgovarati

Nedavno je u Karlovcu pukla još jedna afera: u manje od godinu dana u gradskoj upravi i njenim službama te u javnim poduzećima u vlasništvu grada otkriveno je 17 zaposlenika sa lažnim svjedodžbama i diplomama, od srednje škole, zanata do diploma viših škola i fakulteta.

Bilo je tu direktora, županijskih pročelnika, komunalnih redara, medicinskih sestara u vrtićima pa sve do običnih vozača kamiona “Čistoće”. No Državno odvjetništvo odustalo je do pojedinačnog progona varalica te povratka nezakonito stečenih plaća, ali i onih koji su ih zapošljavali pod obrazloženjem da je nastupila zastara.

– Nas zanima hoće li se nešto u vezi sa time učiniti jer je zbog toga gradu i svim građanima kao poreznim obveznicima nanijeta višemilionska šteta pošto su ti ljudi dobivali plaće i radna mjesta, a da za to nisu bili školovani, kaže Josip Benčić iz SDP-a, kandidat te stranke za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima.

Karlovački gradonačelnik Damir Jelić ( HDZ) se pozvao na Državno odvjetništvu te je dodao  da će pravne službe pronaći načina da se zaštiti interes grada uz opasku da šteta nije samo materijalna nego i moralna.

U SDP-u za ovu aferu najodgovornijim sada smatraju upravo gradonačelnika Jelića mada se u gradsku upravu i javna poduzeća u vlasništvu grada zapošljavalo po stranačko-prijateljskoj liniji ne uzimajući u obzir školsku spremu i za vrijeme bivših HDZ-ovih gradonačelnika. Nemogućim smatraju da se nisu provjeravale radne knjižice jer u njima mora biti upisana školska sprema, a ako je tamo upisana školska sprema onda je to morao učiniti za to nadležni službenik na temelju originala diplome ili svjedodžbe. Većina kadrova ipak je zaposlena prije Jelićeva mandata, još u doba Branka Vukelića pa je Jelić iskoristio ovu priliku da im udijeli hitne otkaze i počisti ljude svog prethodnika s kojim se u međuvremenu grubo razišao.

Za razliku od Grada, Karlovačka županija je bila ekspeditivnija i nemilosrdnija. Kada je ustanovljeno da pročelnica županovog ureda Bernardica Topolnjak-Halapa nema diplomu zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, župan Ivan Vučić odmah joj je uručio otkaz i stvar predao policiji i Državnom odvjetništvu, ali se bez pravosnažne presude od pročelnice ne može tražiti povrat novaca što će, čini se, još potrajati, a možda i otići u zastaru koja iznosi pet godina.

Karlovački laburisti su iznenađeni odlukom Državnog odvjetništva da se odustane od progona lažnih diplomanata. Marijan Milinović smatra da se ne radi samo o aktu krivotvorenja službenog dokumenta već i o njegovom korištenju što je također krivično djelo.

– Pošto su ti dokumenti bili u korištenju sve do 2011. i 2012. godine ne može se govoriti o zastari, smatra Milinović koji najodgovornijim smatra gradonačelnika i traži nadoknadu štete jer su ti ljudi primali plaće i vršili dužnosti na temelju lažnih dokumenata.

– Ako gradska uprava ne pokrene postupak pokrenut će ga laburisti i to protiv onih koji su imali krivotvorene diplome kao i protiv gradonačelnika zbog nesavjesnog poslovanja i zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, kaže Milinović.

Snježana Kirinić također iz Laburista se pita što se poduzima da se pronađu oni koji su diplome krivotvorili te što je sa kupljenim diplomama smatrajući da se i to treba istražiti.

Očito će biti vruće u predizbornim aktivnostima uoči predstojećih lokalnih izbora.

HDZ godinama uništava grad

Da je grad Karlovac ne samo u posljednjih osam godina HDZ-ove vladavine, već od početka devedesetih postao grad afera i grad slučaj poznato je.

Evo samo nekih poznatijih afera: propali projekt NK Karlovca kao prvoligaša, financiranje kluba novcem građana preko javnih poduzeća i izgradnja rasvjete na nogometnom stadionu koju su Karlovčani morali platiti. Stara Toplana je propala, a nova se u svega par mjeseci nanovo zadužila za nekoliko miliona kuna uz najskuplje javno grijanje u Hrvatskoj poslije vukovarskog. Petogodišnja izgradnja običnog željezničkog stajališta još traje. Napravljen je most prema prebivalištu bivšeg ministra Branka Vukelića koji nema pristupnu cestu itd.

Tu je i plaćanje neispunjenih obaveza HSS-u za koncesiju nad Hrvatskim domom uz niz manje više poznatih slučajeva.

M. Cimeša

Stogodnjak (155)

22. 3. – 29. 3. 1913: u glavni grad Hrvatske iz Srbije je pristigla vijest da je u borbama kod Jedrena teško ranjen književnik Milan Pribićević, koji je početkom rata, kao srpski oficir, zatražio da ga se, bez obzira na narušeno zdravstveno stanje, neodložno pošalje na ratište. Međutim vrlo brzo se ispostavilo da je to lažna vijest koju je netko neodgovorno proširio u beogradskim književnim krugovima, pa je zagrebački Srbobran odmah objavio demanti i u njemu i ovo: “Pribićević, koji nam je ovih dana poslao nekoliko lijepih dopisa ispred Jedrena, ostao je i u posljednjim krvavim borbama živ i zdrav. Junačka ga je sreća i ovaj put poslužila kao i na Kosovu i na Bitolju…”

* U Zagrebu je održana sedamnaesta po redu skupština akcionara Srpske banke. Čulo se mnoštvo novih zanimljivih prijedloga kojima bi se poboljšalo poslovanje ove novčarske institucije, ali i unaprijedio položaj srpskih privrednika u Hrvatskoj. Tako je, uz ostalo, i predloženo da se osnuje srpska trgovačka škola, koja bi se kasnije podigla na razinu trgovačke akademije. “Za takvu instituciju treba većih materijalnih sredstava”, rečeno je, uz ostalo, na skupštini, “ali uzdajući se u naše rodoljubive prvake privrednike, koji su oko ‘Srpske banke’ okupljeni, nadamo se da će oni naći načina da se i ova narodna potreba što prije zadovolji…”

* Pravoslavna crkva u Jasenku, kod Ogulina, u žalosnom je stanju pa ju je crkvena općina odlučila obnoviti. Prikupljeno je 6000 kruna za postavljanje novog taraca, bojanje, montiranje željeznih dvokrilnih vrata, te za sve limarske, cimermanske i zidarske radove. “U licitaciji mogu učestvovati samo zvanično ovlašteni poduzetnici-graditelji, a zadržava se i pravo povjerenja prema ličnostima, makar ponuda bila i skuplja…” stoji, uz ostalo, u natječaju.

* Novine objavljuju zanimljiv statistički podatak o pušačima – od siječnja do kraja kolovoza 1912. godine u Ugarskoj i Hrvatskoj popušeno je 708.176 kilograma duhana za lulu i više od 380 milijuna cigareta. Izbirljivi pušači nisu se mogli pohvaliti baš velikim užicima – popušili su, naime, samo 1300 havana-cigara. Inače, sveukupna vrijednost popušenih proizvoda iznosila je više od 12 milijuna kruna.

* Srpska štedionica u Vojniću traži “samostalnog knjigovođu koji je vješt bilansiranju i vođenju svih štedioničkih poslova. Plata 2000 kruna, stan, drva i svjetlo u naravi, a oženjeni 2400 kruna, ali bez stana…”

Đorđe Ličina

Optimizam u općini podno Petrove Gore

Milionske investicije u Vojniću

Najavljena su ulaganja u izgradnju kanalizacije, sanaciju odlagališta otpada Kokirevo i cestovnu infrastrukturu

Povratnička područja na teritoriju Karlovačke županije, opće je poznato, zapuštena su i nedovoljno se ulaže u njih, posebno u infrastrukturu. Na području općine Vojnić, kako je to ovih dana najavio načelnik općine Branko Eremić, stanje bi se moglo znatnije popraviti jer su najavljena ulaganja vrijedna 57 miliona kuna. Radi se o izgradnji kanalizacije, sanaciji odlagališta otpada Kokirevo i cestovnoj infrastrukturi.

Sanacija i nastavak izgradnje odlagališta otpada Kokirevo vrijedni su 14 miliona kuna, a financirao bi ih Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz strukturnih fondova EU. U izgradnju cesta uložilo bi se devet miliona kuna. Za njih sedam izrađena je i tehničko-projektna dokumentacija i dobivene su potvrde glavnih projekata. Za 16 lokalnih cesta čeka se potpis memoranduma iz projekta EIB III.

– Radi se o glavnim infrastrukturnim objektima koji su u planu više od 40 godina i sada smo na najboljem putu da to konačno riješimo. Površinske i fekalne vode su nam predstavljale veliki problem, a kolektorom ćemo to riješiti i zaštititi rijeku Radonju koja je turistički potencijal. Kokirevo će biti “rezervna” deponija županijskog odlagališta na Babinoj gori, a mi ćemo na pravi način na glinastom terenu riješiti i problem našeg otpada. Udaljenost Babine gore i Kokireva je oko 15 kilometara. Na nasipavanje svake smo godine trošili znatna sredstva jer voda i bujice ispiru puteve. Asfaltiranjem ćemo uštedjeti i lakše održavati puteve zimi, kaže Branko Eremić, načelnik općine Vojnić.

Dokumentacija za ova tri velika projekta radila se više godina i dobiveno je 12 potvrda glavnih projekata. Kolektor-kanalizacija bi trebao biti završen u naredne tri godine, a radove će izvoditi karlovačka firma Akvaterm. Koštat će 34 miliona kuna, a radovi kreću čim to dozvole vremenski uslovi. Sredstva su osigurana iz fondova EU i Ministarstva regionalnog razvoja Drugi dio kolektora će financirati Hrvatske vode sa osam miliona kuna.

Kokirevo ima gotovu projektnu dokumentaciju. Za lokalne puteve, za sedam dionica, osigurana su tri miliona EU kuna, a za preostalih 17 dionica sredstva će stići također iz EU fondova. Radovi bi trebali biti gotovi, ističe Eremić, također za tri godine. Najprije bi se asfaltiralo devet kilometara, a onda i preostalih 32 kilometra ili ukupno skoro 42 kilometra. Najduža dionica je 4,3 km ceste Vrelo Utinja – Podsedlo – Malešević selo – granica sa općinom Vrginmost. Najkraća dionica je oko 300 metara.

Na ove konkurse, od 22 grada i općine na području Karlovačke županije, javile su se samo općine Barilović i Vojnić.

– Osim inertnosti ostalih jedinica lokalne uprave ova poražavajuća činjenica direktno tereti karlovačkog župana Ivana Vučića. To je njegov posao, ne samo da lično i preko službi u svojoj ingerenciji upozorava čelnike da propuštaju EU sredstva već i da im osigura stručnu pomoć u pripremi i ostvarenju projekata. Ovakve se stvari neće događati ubuduće – kaže Boris Ožanić SDP-ov kandidat za župana Karlovačke županije.

M. Cimeša

Poluuspela javna tribina u Belom Manastiru

Slabe informacije o legalizaciji građevina

O zakonskoj regulativi i postupku legalizacije se na ovoj tribini nije čulo doslovno ništa

U organizaciji Grada Belog Manastira, u Velikoj većnici održana je prva javna tribina o legalizaciji nezakonito izgrađenih objekata. Velik broj građana postavljao je pitanja stručnjacima iz područja legalizacije Stjepanu Tompiću, Zoranu Marčecu i Korneliji Pacanović-Zvečevac.

Novi Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je donešen kao reakcija na dotadašnje pokušaje ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina, a koja nisu polučila očekivane rezultate. Borba s nezakonitom izgradnjom formalno traje od 15. februara 1968. godine, no stvarnost je da je s tim datumom izvršena zakonska “opšta legalizacija”.

No praksa građenja građevina bez dozvole nastavila se do današnjih dana tako da se broj građevina koje je trebalo ozakoniti povećavao, a važeći propisi nisu mogli pratiti taj trend rasta. Najveći broj pitanja građana odnosio se za sudbinu građevina koje su izgrađene u periodu od 1968. do 1973. godine jer za te građevine ne postoji nikakva dokumentacija u Državnom arhivu u Osijeku.

Ta svojevrsna crna rupa u jedinom baranjskom gradu na izvestan bi način mogla predstavljati problem građanima, ali prema rečima gradonačelnika Ivana Doboša još nisu iscrpljene sve mogućnosti pa će se u cilju rešavanja tog problema još obaviti određeni razgovori u resornom ministarstvu.

S obzirom na činjenicu da veliki broj građana jedva preživljava, pitanja o obaveznim prilozima, naknadama, i drugim davanjima poprilično su uzburkala strasti na tribini. Za sve pomoćne građevine kao što su garaže, spremišta, alatnice i slično, novi Zakon o legalizaciji bespravnih objekata predviđa univerzalni iznos naknade od 500 kuna.

Međutim takav objekt će se moći platiti 500 kuna samo uz uslov da je ta građevina velika do 50 četvornih metara. Za veće građevine i naknada će biti veća, a koliko, ovisi o kubikaži. Plaćanje komunalnog i vodnog doprinosa razlikuje se od mesta do mesta, a visina naknade u Belom Manastiru je jedna kuna za kubik u svim gradskim zonama, o čemu je donelo odluku Gradsko veće Grada Belog Manastira.

Iako je ovo bila tek prva javna tribina, ne možemo se oteti utisku da su mnoga pitanja ostala bez odgovora pa su i sami svesni toga, vodeći ljudi u gradu najavili da će se uskoro organizovati nova tribina. Za nadati se je da će se do tada, uz obaveznog moderatora koji je neophodan na ovakvim i sličnim tribinama, i svi učesnici mnogo bolje pripremiti, a naročito u segmentu zakonske regulative i samog postupka legalizacije o čemu se na ovoj tribini nije čulo doslovno ništa.

Zoran Popović