Od govora do mržnje na djelu

Raspirivanje međunacionalnih tenzija i pozivanje na maksimu krvi i tla već dva desetljeća uzima danak, a najsvježije su ga platila, razbijenim nosom i masnicama, osmorica pravoslavnih bogoslova iz manastira Krka, koje su na cesti zaskočili i napali maloljetnici iz Kistanja, čije su obitelji programom etničkog inženjeringa Jure Radića nakon Domovinskog rata doseljene iz Janjeva, kako bi se popravila “krvna slika” mjesta u kojem većinu

stanovništva i danas čine Srbi. Teškom mukom građenim međunacionalnim odnosima za urušavanje je bilo dovoljno nekoliko šovinističkih ispada političara, koji su vrištali s naslovnica novina i u televizijskom prime timeu. Plamen je potpaljen, a buknulo je upravo u Kistanjama: sedmorica maloljetnika iz Kistanja šakama, šipkama, palicama i kamenjem napala su pravoslavne bogoslove. Policija ih je privela i kazneno prijavila za zločin iz mržnje, a teški incident u trenu je izazvao još žešće podjele na tom području, koje je i danas pod posebnom državnom skrbi i gdje većina stanovnika živi na rubu egzistencije, od mirovina i socijalne crkavice; zaposleni se ondje mogu na prste nabrojati.

Uslijedili su ogorčenost i konsternacija među srpskim stanovništvom te dodatno potpirivanje i nove optužbe iz redova općinskog HDZ-a, koji je maloljetne napadače pokušao amnestirati novim optužbama o manastiru Krka kao četničkom leglu iz kojega, navodno, stižu provokacije, pa je to, eto, opravdanje za brutalan čin, koji osuđuju ali za njega okrivljuju – drugu stranu. Tko je što skrivio utvrdili su u Policijskoj upravi šibensko-kninskoj iz koje su, nakon kriminalističkog istraživanja nemilog incidenta od 17. ožujka, naveli da su maloljetnici iz mržnje verbalno, a potom i fizički napali đake Bogoslovije Sveta tri jerarha manastira Krka.

– Napad na đake Bogoslovije smatramo napadom na Srpsku pravoslavnu crkvu u Kistanjama. To je uvreda i udarac na građane općine Kistanje i njihovu sigurnost. Motiv za takav napad može biti samo mržnja, a protiv nje se svi moramo boriti, kako bismo je iskorijenili – poručuje načelnik Kistanja Goran Reljić.

Istupio je u javnost i episkop dalmatinski Fotije, govoreći da napad na đake koji su mirno šetali nema drugoga motiva doli vjerske i nacionalne mržnje.

– Nikakvih provokacija s naše strane nije bilo. Ničega. Skupina Janjevaca došla je autom, presrela naše učenike koji su išli prošetati i napala ih šipkama. Svi su uznemireni, đaci, njihovi roditelji koji zovu iz Srbije, Republike Srpske i Hrvatske, kao i naši profesori – veli episkop Fotije.

Nakon fizičkog napada i uhićenja sedmorice maloljetnika, uslijedili su verbalni napadi predsjednika kistanjskog HDZ-a Roka Antića, koji je manastir Krku nazvao četničkim leglom i središtem velikosrpske ideologije u Hrvatskoj, dodatno dižući tenzije, šireći govor mržnje i svaljujući krivnju s napadača na žrtve. Njegova stranačka kolegica Cecilija Gečević uzrok brutalnom činu ne vidi u mržnji, nego ga ocjenjuje kao “incident djece koja žive u kaljuži i blatu već 13 godina, koja su frustrirana i prepuštena sama sebi”.

U Kistanje je otišao Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a, koji upozorava na pogubne posljedice političkih eskapada kojima se dižu međunacionalne tenzije. Podsjetio je da su ljudi koji su ovamo doseljeni i sami bili stradalnici, koji bi trebali imati razumijevanja za druge stradalnike. No huškačka kampanja i sramotne izjave političara o “četnicima” i “gostima u Hrvatskoj” rezultirale su nasiljem.

– Tko je i zašto doveo te mlade ljude da dižu ruku na druge mlade ljude, da uzimaju šipke, bejzbol palice i sačekuju ih? Potiču ih oni koji govore neistine, koji žele reći da su ovi đaci krivi što su pretučeni. A ti su u politici. To su oni koji su rekli da je manastir Krka četničko uporište i oni prije njih, koji su Srbe okarakterizirali kao četnike i goste u Hrvatskoj. Ako takvima kažemo “ne”, neće biti teškoća u odnosima. Pokušaji da se uspostave i održe dobri međunacionalni odnosi traže smirenost, racionalnost, da ne damo da se poremete. Popravljali smo i gore od ovoga. Vjerujem da će država uraditi svoje i da će među ljudima prevladati razboritost i sloga, nasuprot ovom bezumlju i pokušajima unošenja razdora – kazao je Pupovac, pozivajući na smirivanje tenzija.

Incident u Kistanjama mogao bi biti i posljedica posljednjih izjava Zdravka Mamića, Ruže Tomašić i drugih koji su se, u nedostatku pametnijeg posla, dohvatili prebrojavanja krvnih zrnaca i retorike mržnje iz najcrnjih dana devedesetih. Sličnog je u posljednje vrijeme u tom kraju bilo još: valja podsjetiti da je nakon prvostupanjske osuđujuće presude generalima Gotovini i Markaču u selu Varivodama polomljen spomenik srpskim civilima ubijenima nakon “Oluje”, a nakon oslobađajuće presude fizički su, uz prijetnje pištoljem, napadnuti gosti kafića u koji su dvojica mladića iz Kistanja i Knina upala urlajući: “Tko je ovdje četnik?”

Kada govor mržnje počne gušiti javni prostor, na terenu se (posebno onom devastiranom ratom i pogrešnom državnom politikom) pokazuje koliko su krhki međunacionalni odnosi. A za to je, u slučaju Kistanja, kriva isključivo država, koja je nakon rata sprečavala povratak izbjeglih Srba i provela etnički inženjering doseljavanjem oko 1.200 Hrvata iz Janjeva, kojima je dala krov nad glavom i potom ih prepustila samima sebi. Što se socijalne i gospodarske integracije tiče, nije napravljeno ništa; zatvaranje očiju pred problemima urodilo je gomilanjem frustracija, a rezultat svega toga vidimo danas – u ispadima mržnje i nasilja.