Veljko Radeka: Unaprijedili smo tomografiju organa
Nakon djetinjstva u Karlovcu, diplome i doktorata na zagrebačkom Sveučilištu te rada na Institutu “Ruđer Bošković”, Veljko Radeka je 1962. svoju karijeru nastavio u SAD-u, gdje je više od 40 godina, na njujorškom Long Ajlendu, vodio Odjel instrumentacije u sklopu Nacionalnog laboratorija Brukheven američkog Ureda za energetiku. Danas 82-godišnjak, Radeka više od pola stoljeća pridonosi razvoju elektroničkih mjernih instrumenata u fizici čestica i nuklearnoj fizici. Dobitnik je mnogih nagrada, uz ostalo i za postignuća u razvoju detektora te rukovođenje Laboratorijem Brukheven. Počasni je član Instituta električnih i elektroničkih inženjera (IEEE) i Američkog udruženja fizičara (APS), a ove mu je godine dodijeljena Nagrada “Marija Kiri” za doprinos u razvoju novih detektora zračenja, elektronike i sustava koji djeluju na temeljne granice performansi i omogućuju otkrića u mnogim znanstvenim područjima.
Detektori elementarnih čestica
Što vas je potaknulo da svoj životni i radni vijek provedete u Americi, baveći se instrumentima za znanstvena istraživanja?
Najvažnije odluke u životu često su najbolje ako su rezultat intuicije, a ne rezultat analize, jer se dugoročni ishod takvih odluka ne može predvidjeti. Ovdje sam se brzo snašao, a to je bilo olakšano time što ljudi iz različitih kultura, koji rade na istom području, međusobno lako komuniciraju. Moje područje rada od početka su bili instrumenti za znanstvena istraživanja: naglasak je bio na nuklearnoj i visokoenergetskoj fizici te na područjima u kojima se primjenjuju metode fizike, poput istraživanja u strukturi materijala, biologiji i medicini.
Dali ste izvanredne doprinose razvoju elektroničkih mjernih instrumenata u fizici čestica i nuklearnoj fizici. Možete li nam objasnili o čemu je riječ?
Na ovo pitanje nije lako dati kratak, a razumljiv odgovor. Da bi se razumjeli zakoni fizike, treba pronaći elementarne čestice, znati kako one nastaju i koliko dugo traju prije nego što se pretvore u druge čestice ili u elektromagnetske valove. Zato ih treba, na neki način, “vidjeti”, a tome služe detektori i elektronika koja na njih reagira.
Uz ostalo, razvili ste niskošumna predpojačala i oblikovatelje signala, logaritamska pojačala, multiplikatore, generatore polinomnih funkcija, detektore i njihov sustav, kalorimetar, a provodili ste i pokuse sa solarnim neutrinima te dizajnirali stotonsku komoru. Koja ste područja unaprijedili tom osjetljivom elektronikom?
Sve na čemu sam radio može se smatrati mali dijelovima jedne velike građevine koja služi za pronalaženje i ustanovljavanje zakona prirodnih nauka. To je samo jedan način na koji se može interpretirati uloga instrumenata za znanstvena istraživanja. Što je elektronika uz detektor osjetljivija, što detaljnije i što manje pojave može promatrati i izmjeriti, to se bolja slika dobiva o prirodnim pojavama, kao i pojavama u istraživačkim uređajima. Sada radim na detektorima i elektronici za određivanje svojstava neutrina. Naravno, vrlo slična osjetljiva elektronika omogućuje nove metode i instrumente u drugim područjima, od astronomije do medicine. Radovi mojih suradnika i mene unaprijedili su, među ostalim, tomografiju organa nuklearnom magnetskom rezonancijom (MRI) i emisijom pozitrona (PET). Područje detektora jako je široko i raznoliko. Svrha detektora je da pretvore djelovanje elementarnih atomskih čestica u električne signale. Jedan ogranak detektora su i senzori za mjerenje temperature, pritiska, akceleracije te mnogih drugih fizičkih ili kemijskih svojstava. Primjerice, moderni automobil sadrži velik broj takvih senzora.
Suradnja je najproduktivnija
Okupljate i vodite timove vrsnih znanstvenika i autor ste brojnih znanstvenih radova. Koliko je sve to važno za uspješna otkrića, razvoj tehnologije i dobrobit čovječanstva?
Glavna je uloga voditelja da suradnicima omogući slobodu inicijative i kreativnost i da ih u tome podržava. Najuspješniji voditelji prenose svoje ideje tako da suradnici rade s uvjerenjem da su to njihove ideje; voditelj, naravno, učini sve da suradnici dobiju priznanje za taj rad. To onda postane magnet koji privlači druge talentirane istraživače. U današnje je doba za razvoj nauke i tehnologije, da bi se postiglo nešto novo, nužna produktivna atmosfera grupe ljudi. Objavio sam više od dvije stotine naučnih radova. No važno je reći da je na mnogima od tih radova moje ime samo jedno među imenima mojih suradnika. Napisao sam nekoliko radova koji su od trajnije vrijednosti, ali kolika će biti dobrobit cijelog mog rada, pokazat će vrijeme i drugi će to odrediti. Osim rijetkih izuzetaka, rad se može smatrati uspješnim ako je dobrobit od njega trajnija, pa i kada se zaborave imena autora.