Balkan prolaz

Svjedok

Svjedok odbrane u procesu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, koji je pred Tribunalom u Haagu optužen za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, bio je ratni skupštinski oponent Karadžićevom SDS-u, a današnji Karadžićev nasljednik u stolici predsjednika RS-a, Milorad Dodik. Pošto sjedi u spomenutoj stolici, Dodik je u Haagu rekao isto ono što bi rekao i njegov prethodnik – optužbe protiv Karadžića su “izmišljotine i manipulacije”. Nakon što ga je sudsko vijeće podsjetilo da je u jednom novinskom članku iz 2001. “optuživao rukovodstvo SDS-a da je tokom rata u BiH činilo zločine”, Dodik je odgovorio: “Postoji život da spoznamo neke okolnosti. Vi ovdje pokušavate dokazati da su Srbi remetilački faktor, a da su drugi u pravu. Vaše optuživanje Srba predstavlja svrstavanje na jednu stranu.” Danas Dodik ratnu ulogu SDS-a vidi ovako: “SDS nikada nije rukovodio zločinima nego je samo vršio svoju ulogu kao vladajuća politička partija u to vrijeme.” “Nikada nisam bio u prilici da na sastancima sa Radovanom Karadžićem čujem neki zahtjev od bilo koga da se počini zločin. Štaviše, Karadžić je tražio da se konflikt riješi mirno. To je bilo stanje rata i Karadžić nikada nije insistirao na činjenju bilo kakvog zločina niti je on učestvovao u zločinima”, rekao je u sudnici Karadžićev svjedok. A zločini, čije postojanje ni Dodik nije u stanju negirati? “Nesrbi u RS-u su tražili zaštitu od vlasti i dobili su adekvatnu zaštitu. I sam sam štitio neka naselja sa muslimanskim stanovnicima, ali njihovo ugrožavanje su vršile grupe koje su se iznenada pojavile na tom prostoru”, rekao je Dodik.

Kukurovići

Presuda koju je ove sedmice donio Viši sud u Beogradu prva je kojom je utvrđena odgovornost države Srbije za ratni zločin na području Sandžaka. Kako je saopćeno iz Fonda za humanitarno pravo, presuda je donesena za zločin počinjen u Kukurovićima, u općini Priboj, 18. februara 1993. Svjedoci su, prenose agencije, “opisivali teror pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ) nad muslimanskim stanovništvom nakon što je stigla na to područje u maju 1992.” Prema riječima svjedoka, radilo se o napadu Užičkog korpusa VJ-a minobacačkom vatrom, kojom je uništena imovina mnogih mještana. Osamnaestog februara 1993. oko 18 sati “pripadnici VJ-a, čiji su položaji bili oko sela, napali su Kukuroviće”, dok su mještani, među kojima je bilo i djece, pobjegli kroz šumu, prema Pljevljima i Priboju. Mještani koji su se dva dana kasnije vratili u selo zatekli su zgarišta i pobijenu stoku, a u spaljenim kućama “leševe Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatime Sarač“, koji za vrijeme napada nisu uspeli napustiti selo. Pored toga, 11. aprila 1993. u istom selu spaljeno je osam kuća i pomoćnih objekata, iako je selo u to vrijeme već bilo napušteno. FHP je prije pet godina pokrenuo sudski postupak protiv Srbije u ime 20 mještana Kukurovića, a od suda je traženo da “obaveže državu da zbog odgovornosti za napad VJ-a na Kukuroviće i štete na imovini mještana isplati odštetu od 32.750.000 dinara”. Prije toga, srbijanski istražni organi izvršili su uviđaj, ali, kako navode iz FHP-a, tim povodom “niti jedan mještanin Kukurovića nikada nije saslušan, niti je sprovedena bilo koja druga istražna radnja”.

Predsjednik 

Filip Vujanović, koji je do sada deset godina bio predsjednik Crne Gore, bit će to i u narednom mandatu, nakon što je na predsjedničkim izborima u toj zemlji osvojio 161.940 glasova, nasuprot svom protukandidatu Miodragu Lekiću, za kojeg je glasalo 154.290 Crnogoraca s pravom glasa. Kako je saopćila Državna izborna komisija, aktualni šef države reizabran je sa osvojenih 51,2 posto glasova. Oporba i dio nevladinog sektora tvrde da je tokom izbora došlo do izborne manipulacije i insistiraju na “uključivanju međunarodne zajednice u izbornu problematiku”. Znakovito je da se državna izborna komisija nije oglasila iste večeri sa preliminarnim rezultatima, kako nalažu lijepi demokratski običaji, već je rezultate saopćila naknadno, na što je sekretar povjerenstva rekao da to nije učinjeno jer je “državna izborna komisija bila pod pritiskom, ali i jer nijesmo imali relevantne podatke”. U isto vrijeme, posmatračke misije OSCE-a i Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope ocijenile su da su predsjednički izbori održani profesionalno i efikasno.

Diktatura 

Završeni su izbori u Makedoniji – oni lokalni – a pobjedu je u drugom krugu odnio vladajući VMRO-DPMNE. Kao i u obližnjoj Crnoj Gori, i u Makedoniji je oporba žestoko negirala regularnost izbora. Predsjednik SDSM-a Branko Crvenkovski smatra da izbori nisu bili demokratski, jer je Nikola Gruevski uspostavio “diktaturu”. “U ovakvim uvjetima nije bio moguć drugačiji izborni rezultat”, prokomentirao je Crvenkovski. Lider VMRO-DPMNE-a i makedonski premijer Gruevski ocijenio je pak da su izbori bilo potpuno demokratski i da je riječ o istinskoj pobjedi njegove stanke. Makedonska državna izborna komisija je, svejedno, saopćila kako je Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) pobijedio u tri, Demokratska unija za integraciju u sedam, Demokratska partija Albanaca u dvije, a Srpska napredna stranka (SNS) u jednoj općini, dok će u jednoj predsjednik OV-a biti nezavisni kandidat. Neposredno nakon objavljivanja rezultata, u Strugi je došlo do etnički motiviranih incidenata između Makedonaca i Albanaca, dok su mještani sela Vraništa kamenovali vozila slavljenika koji su se vraćali iz Struge. Makedonski mediji javili su za nekoliko slučajeva nasilja, u različitim mjestima.

Tragedija

Masovno ubojstvo u selu kod Mladenovca, koje je iz nepoznatih razloga počinio Ljubiša Bogdanović, “miran čovjek”, “srdačan susjed” i “veteran iz ratova devedesetih”, prenerazilo je Srbiju. Bilans krvavog Bogdanovićevog pohoda je 13 žrtava, uključujući i dvogodišnje dijete. Vlada Srbije je proglasila 10. april za dan žalosti, dok mediji masovno spekuliraju o mogućim motivima koji su Bogdanovića natjerali da počini tako strašno nedjelo – ubojstva su počinjena u pet susjedskih kuća, a Bogdanović je žrtvama pucao u glavu dok su spavale, počevši od svojih ukućana, majke, sina i supruge, koja je pukim čudom preživjela masakr. Po dolasku policije, Bogdanović je pokušao izvršiti samoubojstvo, ali u tome nije uspio. Nagađajući šta bi moglo biti uzrok ovog strašnog zločina, srpski mediji najčešće spominju posttraumatski stresni poremećaj.