EU nije alibi za nekažnjavanje

Iako je Hrvatska sve zadatke iz Bruxellesa izvršila ili će to uskoro učiniti – pa joj je i posljednji izvještaj Evropske komisije od 26. marta dao zeleno svjetlo za ulazak u Evropsku uniju – mora nastaviti s poboljšavanjem situacije oko procesuiranja ratnih zločina i plaćanja odštete žrtvama. Potrebni su daljnji napori s ciljem nepristranog rješavanja pitanja nekažnjavanja, s posebnim naglaskom na pokretanje i ubrzavanje istraga, piše u izvještaju. Ističe se kako je presuda po kojoj država mora isplatiti odštetu djeci srpskih civila pobijenih u Varivodama nakon “Oluje” (bez obzira na to što su počinitelji nepoznati) mjerodavna i za druge, slične predmete.

Na važnost toga ukazuju i u Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću.

– Evropska komisija naglašava potrebu za dodatnim naporima koje Hrvatska mora poduzeti u procesuiranju svih ratnih zločina, uključujući i one iz “Oluje”. Nakon presude Vrhovnog suda vezane uz obeštećenje žrtava ratnih zločina u Varivodama, EK ističe da ubuduće treba sustavno rješavati problematiku obeštećenja svih civilnih žrtava rata, za što se više nevladinih udruga godinama zalaže – kaže Eugen Jakovčić, medijski koordinator u Documenti.

– Izvještaj EK-a je prilika da još jednom istaknemo kako je počinitelje ratnih zločina u Hrvatskoj sve teže procesuirati. Kvaliteta dokaznog materijala se smanjuje zbog nepravovremeno i nekvalitetno provedenih istraga, a u društvu još nije stvorena atmosfera u kojoj bi se svjedočilo protiv počinitelja zločina sa svoje strane. Svjedoke je sve teže naći, sve su manje spremni za davanje iskaza. Javni interes za suđenja opada, a posebno je teško procesuirati zločine u vrhu zapovjedne hijerarhije – dodaje Jakovčić.

O tim se temama govorilo i na nedavnom predstavljanju izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine u prošloj godini, kada je upozoreno i na pozitivne i na negativne pomake u tom procesu.

– Pozitivni su počeci ili nastavci suđenja u nekoliko slučajeva za koje godinama nije postojala volja – kaže Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. – Riječ je o zločinima nad Srbima u Sisku, vojnom zatvoru u Zagrebu te logorima u Kerestincu, Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu.

Stojanović je pozitivnim ocijenio i rad sudstva u Srbiji (gdje su za zločine u Hrvatskoj nepravomoćno osuđena 22 pripadnika srpskih jedinica), nastavak sudsko-policijske suradnje Hrvatske i Srbije te susrete ministara pravosuđa i vanjskih poslova dviju zemalja, koji daju smjernice suradnji nadležnih organa.

– Negativno je što nisu procesuirani zločini miniranja srpskih kuća i deložacije Srba, kao i postupci u kojima su osumnjičeni počinitelji dostupni a suđenja traju dulje od deset godina – kaže Stojanović.

Marko Sjekavica iz Građanskog odbora za ljudska prava ističe sporost pravosuđa i nemogućnost žrtava da dočekaju pravdu 20 godina nakon rata; uz to, ako im se tužbe radi obeštećenja odbiju, moraju plaćati sudske troškove. Primjerice, Petar Mileusnić, koji je umro 3. ožujka, četiri dana prije presude ubojicama svoje supruge i kćeri, Hrvatskoj je isplatio iznos od 20.500 kuna.

– S druge strane, pripadnici MUP-a optuženi za ratne zločine imaju osiguranu obranu, pod stavkom korištenja sredstava prisile – rekao je Sjekavica.

Voditeljica Documente Vesna Teršelič ističe da je na lanjskim suđenjima dokazana uloga tadašnjega hrvatskog državnog vrha u zataškavanju zločina nad Srbima.

– Preko iskaza svjedoka bačeno je novo svjetlo na ratnu ulogu visokih hrvatskih dužnosnika. To pokazuje iskaz ratnog ministra unutrašnjih poslova Ivana Vekića, koji je na suđenju za likvidacije Srba u Sisku izjavio da je ondje bilo mnogo petokolonaša, pa je bilo teško prepoznati neprijateljski nastrojene civile – rekla je Vesna Teršelič, podsjetivši da je Vekić istaknuo kako je zapovjedni lanac išao od predsjednika Franje Tuđmana, preko premijera i ministra unutrašnjih poslova, do kriznih štabova i policijskih stanica.

– Činjenicu da je hrvatski državni vrh barem znao za zločine potvrdili su i brojni tadašnji dužnosnici – dodala je i rekla da je sada na potezu DORH, koji bi ih trebao procesuirati.

O situaciji u kojoj žrtve godinama čekaju pravdu i često moraju plaćati parnične troškove voditeljica Documente kaže:

– U posljednje vrijeme postoje naznake da bi se to moglo promijeniti. Tražimo i procesuiranje ratnih zločina silovanja te priznavanje odgovarajućeg statusa takvim žrtvama. Naime, evidentirano je 60 žrtava silovanja, procesuirano je 27 poznatih okrivljenika, a osuđeno svega njih 13.

Govor mržnje može utjecati na pravosuđe

Vesna Teršelič upozorava i na govor mržnje i njegov utjecaj na pravosuđe.

– Kako su društveni odnosi još poremećeni, govor mržnje je nešto najgore što nam se može dogoditi. Uostalom, on može utjecati i na pravosuđe, iako se ono izdiglo iz gliba mržnje u kojem još uvijek rone političari poput Ruže Tomašić, predsjednice HSP-a Ante Starčević, koja u svojim posljednjim istupima doziva vrijeme u kojem su zataškavane danas procesuirane i pravomoćnim presudama osuđene likvidacije civila.