Fokusirani na marginu
Nedugo nakon otvorenja više milijuna vrijednog “Picassa”, 4. travnja u zagrebačkim Klovićevim dvorima otvorena je i jedna manje razvikana izložba pod nazivom “Posljedice. Mijenjanje kulturnog pejzaža”. Riječ je o grupnoj fotografskoj izložbi koja se bavi načinom na koji su ratovi, tranzicija, neoliberalizam i recesija promijenili socijalni i kulturni pejzaž u regiji. U zagrebačkom izdanju izložbe sudjeluje čak 38 autora, koji različitim stilovima pristupaju temi. Kvaliteta radova, dakako, varira, što je neizbježno za skupne izložbe s velikim brojem autora. Ipak, većina njih uspješno istražuje ulogu fotografije u praćenju, dokumentiranju i tumačenju socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih promjena što su se odigrale na području bivše Jugoslavije u posljednjih 20 godina.
– Izložba je specifična po sudjelovanju partnerskih institucija, kustosa i umjetnika iz cijele regije, koja je nakon raspada bivše države ostala fragmentirana i nepovezana. Specifična je i po mediju, fotografiji, koji je u svim tim državama pomalo zanemaren i nedovoljno istražen. Nakon završetka ratova, politički problemi nastavili su određivati živote stanovnika cijele regije, osobito Bosne i Hercegovine te Kosova. Sve je to dodatno pojačano tranzicijom prema kapitalističkom i neoliberalnom sistemu, koji je ekonomski opustošio sve što je nakon rata preostalo – objašnjava za “Novosti” Sandra Vitaljić, koja je uz Anu Opalić bila zadužena za selekciju hrvatskih autora.
Iako su mnogi suvremeni autori izostali (jer ih je bilo nemoguće sve uklopiti u postavljeni kontekst), izložba omogućuje uvid u presjek današnje fotografske scene u regiji. Neminovno se nameće i usporedba s izložbom “Suvremena jugoslavenska fotografija”, jedinom takve vrste koja je 1989. godine bila postavljena u Galeriji Hartnell u Ithaci, u američkoj saveznoj državi New York; kustosi su bili Milan Aleksić i Barry Perlus. Usporedbu s tom izložbom povukao je i jedan od inicijatora projekta postavljenog u Klovićevim dvorima, Miha Colner iz slovenske Galerije Photon, koji kaže kako su mnogi primijetili da se ljudi prikazani na fotografijama ne smiju – ni tada ni danas.
– Zašto su motivi ove izložbe tužni? Zato jer se na tim fotografijama reflektira margina. Mislim da je prikazana stvarnost. Na to pitanje dobivamo djelomičan odgovor posljednjih nekoliko godina, u razdoblju konjunkture, odnosno recesije, pogotovo u slovenskom društvu. Priroda je fotografije da se bavi nekim marginalnim stvarima. Prostor Istočne Europe je heterogen, ali ga spaja iskustvo komunizma, što ne važi za SFRJ. Nas spaja neka druga povijest. Ali sve što je u toj državi bilo nadnacionalno, dolazilo je iz urbane kulture, rocka, filma, suvremene umjetnosti. U istom kontekstu živi i aftermath (posljedice). Fotografska scena je deset godina bila podijeljena, a onda je društvena situacija u svim državama postala slična. Tako serija Darija Petkovića “Okupacija u 26 slika” govori o ekonomskoj okupaciji države. Borut Krajnc u seriji praznih bilborda reflektira grešku kapitalizma – pojasnio je Colner na konferenciji “Forum – razgovori o suvremenoj fotografiji”, održanoj dan nakon otvorenja izložbe.
Hrvatske selektorice odabrale su nekoliko generacija autora, od onih koji se tek etabliraju do nekih široj javnosti već poznatih imena.
– Primijetile smo da se jako puno ovdašnjih autora i autorica bavi temom društvenih, ekonomskih i političkih promjena te ratnom traumom. Odabrali smo autore različitih generacija, koji na različite načine reflektiraju te promjene na svojim fotografijama. Boris Cvjetanović i Silvestar Kolbas, uvjetno rečeno, predstavljaju stariju generaciju, koja je bila aktivna i za socijalizma. Srednju generaciju, rođenu 1970-ih, predstavljaju Jasenko Rasol, Darije Petković, Marko Ercegović, Domagoj Blažević, Ana Opalić i ja. Ta generacija ima iskustvo življenja u bivšoj državi, a umjetničku je zrelost doživjela u posljednjih pet godina. Najmlađa generacija – Srđan Kovačević, Borko Vukosav i Bojan Mrđenović – rođena je tijekom 1980-ih i vjerojatno je nije značajnije obilježio život u Jugoslaviji. Oni se bave pitanjima koja muče njihove vršnjake: prisilnom migracijom (Kovačević), pitanjem koliko nas posjedovanje određuje kao ljudske jedinke (Vukosav) i dokumentiranjem ostataka prošlosti, svjedočeći o posljedicama socijalne tranzicije (Mrđenović) – kaže Sandra Vitaljić.
Na izložbi, koja je otvorena do 19. svibnja, zastupljene su sve one teme od kojih naše društvo uglavnom bježi i o kojima se rijetko govori u medijima; to je priča o posljedicama koje su oblikovale našu budućnost, slika koja ozbiljno progovara o društvu u kojem živimo.