Kratkiš do kratkiša

Prije nekoliko godina, tadašnji selektor igrane konkurencije Dana hrvatskog filma Danilo Šerbedžija napravio je nevjerojatan propust neuvrštavanjem u konkurenciju sjajnog filma “Kurvo!” danas općepriznate Sonje Tarokić. Na ovogodišnjim je Danima bilo još većih bisera: selekcijska komisija – koju su činili autori dječjih filmova Daniel Kušan i Božidar Trkulja te muzikologinja specijalizirana za filmsku glazbu Irena Paulus – odbila je u igranu konkurenciju pripustiti izvrsnu “Trapulu” Ivana Ramljaka i Marka Škobalja, uradak nastao u najboljoj tradiciji mediteranskoga meditativno-metafizičkog filma, ali i s podjednakim asocijacijama na srodne poetske inklinacije, u rasponu od Tarkovskoga do Weerasethakula. Pritom je zanimljivo da je film ušao u uži krug selekcije ovogodišnjega Kanskog festivala!

Manjinskoj hrvatskoj koprodukciji “Posljednja ambulantna kola Sofije” Iliana Meteva ni prošlogodišnje sudjelovanje na spomenutom najprestižnijem svjetskom festivalu nije pomoglo da se probije u dokumentarnu konkurenciju Dana, iako je ta ove godine bila izrazito prosječna. Slična se priča ponovila i u eksperimentalnoj konkurenciji, u koju nije uvršten iznimno suptilan i savršeno komponiran rad Željka Radivoja “Fotoni prošlosti” (u kojem je autor na osebujan način zabilježio davno projiciranje kultnih ostvarenja Toma Gotovca “Obiteljski film 1 i 2”), ali je zato svoje mjesto našao rijetko vulgaran film Darka Bavoljaka “Urbi et orbi” (u kojem se jukstaponiraju ostarjeli Gotovčev anus i vatikanski papinski ceremonijal). U takvom svjetlu, čini se da je sreća što su u Hrvatskom filmskom savezu zaboravili na Dane prijaviti svoj glavni ovogodišnji adut, krasan eksperimentalni dokumentarac uglednog Ivana Faktora “Strange Fruit”; moglo mu se, naime, lako dogoditi da ga ovakva komisija odbije.

I dok su eksperimentalna i posebice dokumentarna selekcija bez uvrštenja najboljih radova (u salonu odbijenih našlo se više vrsnih i intrigantnih dokumentarnih i eksperimentalnih ostvarenja, ne samo spomenuta!) ostale osakaćene, produkcija ovogodišnjega kratkoga igranog metra bila je toliko kvalitetna da joj ni odbijanje odlične “Trapule” nije presudno naudilo. Mogli smo vidjeti gotovo nevjerojatnih petnaestak jačih i jakih igranih naslova, među kojima su kvalitativni vrh zauzeli “Balavica”, “Eugen”, “Arachne” i “Teleport Zovko”.

Nakon razočaravajućega dugometražnoga igranog prvijenca “Noćni brodovi”, Igor Mirković je sterilno tretiranje erotizma treće životne dobi zamijenio vrlo poticajnim pristupom seksualnosti (pred)pubertetskih protagonista u “Balavici”, s osloncem u priči Olje Savičević Ivančević. Sjajnim vizualnih stilom, koristeći intenzivan i “osunčan” kolorit (nagrađena fotografija Radislava Jovanova Gonza) te majstorski postižući efekt rastera, uz pomoć betonskih rešetki i šireg ambijenta mediteranskog nebodera u kojem se odvija radnja, Mirković je kreirao osobitu i vrlo senzualnu atmosferu, kojoj su uvelike pridonijeli odlično izabrani glumci, divno obilježeni mladošću i ljepotom. Posebno je dojmljiva središnja međuigra 11-godišnje djevojčice na pragu puberteta i tek koju godinu starijeg dječaka, u kojoj se sjajno prepliću još sasvim nevina (no praćena slutnjom nečega drugačijega) erotska znatiželja djevojčice i iskustvo seksualno već iniciranog dječaka, pri čemu je djevojčica dječaku očito, iako potisnuto, dragocjenija od njegovih seksualno također već upućenih vršnjakinja. Neočekivani i nadahnjujući Mirkovićev povratak zasluženo je ovjenčan nagradom za najbolju režiju.

“Eugen” Darija Radusina ostao je bez ikakvog priznanja žirija i kritike, no taj scenografski raskošan kostimirani mjuzikl, koji ultimativno shvaća svoj žanr (otpjevani su ne samo songovi nego i svi dijalozi) razgaljujuće je gledateljsko iskustvo zahvaljujući izvanrednoj redateljsko-muzičko-dizajnerskoj izvedbi, a dragocjen začin humornoj priči o mladoj ženi koja sabotira naum svog supruga da putuje vremenskom mašinom dao je glumački par Igor Jaklović – Jelena Martinović. Pritom posebno valja istaknuti potonju, koja zanimljivo spaja glumačke tipove vampa i nimfete i koja je odavno zaslužila priliku da zasja u glavnoj ulozi.

“Arachne” neznanoga 40-godišnjaka Denisa Alentija (za kojeg smo naknadno doznali da je režirao niz poznatih reklama za osječku Saponiju) upravo je senzacionalno otkriće. Produkcijskom razinom gotovo kao da je izišao iz kakvoga skromnijega holivudskog studija, taj fanta-horor – o kriminalcu čiji će se osjećaj nadmoći istopiti pred metamorfoznim sposobnostima muškarca kojem dolazi u stan želeći mu nauditi – nudi ne samo sjajan dizajn i za naše prilike impresivne specijalne efekte, nego i majstorski lapidarnu naraciju, s odlično izvedenom kulminacijskom točkom.

“Teleport Zovko” Predraga Ličine još je jedan odličan primjerak zabavne SF-zafrkancije. No za razliku od “Eugena”, ovdje se ne želi putovati u druga povijesna razdoblja, nego ekspresno teleportirati iz Zagreba u Dubrovnik, pri čemu se može završiti na kakvom polju, obnažen(a) među ovcama. Nakon neuspjele TV serije “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” (iz koje se po dobru pamte samo lezbijski prizori dviju erotičnih Iva, Babić i Mihalić), iskusni spot-maker Ličina pokazuje, poput Mirkovića, da može mnogo bolje i da mu kraće forme bolje leže.

Od ostalih (jako) dobrih igranih kratkiša treba istaknuti kritičarskim Oktavijanom nagrađeni “Terarij” Hane Jušić, u kojem autorica, ovaj put protoincestuoznim odnosom, nastavlja propitivati turbulentne erotske interakcije; “Mrzim te” Lane Kosovac, u kojem dojmljivu ulogu pruža vrlo mlada Klara Naka (Lea iz Ivandinih “Lee i Darije”); “Kišobran” Jure Pavlovića, gdje se mlada Maja Posavec, dosad poznatija kao pjevačica, fino snašla u ulozi senzibilne, emotivno ranjene djevojke, snimane isključivo u blizim planovima; te “Šta ti znaš šta se meni dogodilo” Lane Račić, u kojem Iva Šulentić demonstrira impresivnu tjelesnu prisutnost i daje snažnu izvedbu kao ogorčena ljubavnica. Preostalo je, nažalost, tek toliko prostora da uzgred spomenemo i dojmljive radove Barbare Vekarić (“Mali debeli rakun”), Dorotee Vučić (“Lili na Mjesecu”), Nebojše Slijepčevića (“Kutija”), Kristijana Milića i Maše Škalec (“Soba 3”), Saše Bana (“Ljepotan”) i Hani Domazet (“Dostava”).