Kronika
Veći interes javnosti prema žrtvama rata i sudstva
Dokumenta zadovoljnija medijima
Mediji se sada bave i hrvatskim i srpskim žrtvama, pa su u slučaju Jovana Berića kojem je dosuđena odšteta zbog ubojstva članova obitelji u Varivodama, odigrali veliku ulogu, kaže Eugen Jakovčić iz Dokumente
Hrvatska javnost imala je prilike da se iscrpno informira o slučaju hrvatskog branitelja Krešimira Ivančića i njegove sestre Štefica Dželalije koji po presudi Vrhovnog suda moraju državi, i to s masnim kamatama, vratiti dosuđeno obeštećenje za svog oca Zdravka koga su ubili pripadnici srpskih jedinica.
– Ovo je svakako najdrastičniji slučaj, jer nemamo informacija da je još nekom isplaćena odšteta i kasnije naloženo njeno vraćanje s kamatom, kaže voditeljica Dokumente Vesna Teršelič, ističući da ima više primjera da je nižestupanjski sud dosudio odštetu, a višestupanjski je odbacio.
– Ipak je najviše slučajeva da su sudovi odbacili zahtjeve za obeštećenja zbog smrti bliske osobe i naložili plaćanje sudskih troškova, zbog čega se sve ove godine zalažemo da država svima njima otpiše parnične troškove, bez obzira na imovno stanje, kaže Teršelič.
S obzirom da su o nepravdi Ivančiću i njegovoj sestri pisali svi mediji u zemlji, postavilo se još jedno pitanje: koliko se izvještava kad su u pitanju srpske žrtve, odnosno zahtjevi za odštetu koje podnose njihovi bližnji.
– Zadnjih godina vidljiv je pomak oko izvještavanja o temama kojima se bavimo, kaže Eugen Jakovčić, Dokumentin koordinator za medije.
– Navikli smo većinu redakcija da komuniciraju s nama i provjeravaju podatke koji se tiču procesuiranja raznih zločina pojedinačno i generalno, žrtava rata i suočavanja s prošlošću. Nama nije važno da se Dokumenta pojavljuje kao izvor nego da se u medijima pojavljuju točne i provjerene informacije vezane za činjenice, nezavisno da li se radi o ratnim zločinima, o suđenjima za razne zločine, o pojedinačnim zločinima ili obeštećenjima žrtava rata, rekao je Jakovčić i podsjetio na reklamnu kampanju “Žrtve su dugo čekale” o kojoj su mediji također izvještavali.
– Ono što primjećujemo jest da institucije, odnosno odgovorni u njima, osjećaju problematiku kojom se bavimo, a mediji tome i služe. To je komunikacija sa žrtvama rata i surađujemo kako bi institucije mogle riješiti pojedinačne i sistemske probleme.
Kako u Dokumenti vide odnos različit medija prema Srbima i Hrvatima?
– Mediji se sada bave i hrvatskim i srpskim žrtvama, pa su u slučaju Jovana Berića kojem je dosuđena odšteta zbog ubojstva članova obitelji u Varivodama, odigrali veliku ulogu. Sve naše informacije su bile plasirane i objavljivane, iako neću ulaziti u to kako su bile plasirane, rekao je Jakovčić i dodao da je velika većina medija objavila podatke i činjenice vezane za predmet zločina u Varivodama, rekao je Jakovčić i podsjetio na izvještavanje o slučajevima Marice Šeatović i Petra Mileusnića iz Novske, ali i o sudbini okučanske porodice Vuković iz Medara kod Nove Gradiške kojoj je u operaciji Bljesak stradalo čak sedam članova.
– I dok je kod izvještavanja o pojedinačnim slučajevima sve u redu, problem vidim kod velikih događanja i komemoracija jer se o onima za srpske žrtve malo izvještava. Jednima se daje veća pažnja koja se ne daje drugima i na tome bi trebalo raditi. S pojedinačnim slučajevima ipak nema problema jer mediji vole konkretne slučajeve, pa je i tu podjednak pristup medijima, kaže Eugen Jakovčić.
Vratimo se na slučaj Ivančić. Zdravko Ivančić ubijen je s još nekim sumještanima 11. maja 1994. u Batinjskoj Rijeci kod Daruvara. Za taj zločin optužena su tri lica, s tim da se odustalo od optužbe protiv jednog od njih.
Kako preostala dvojica žive u Srbiji, pokrenuta je inicijativa o ustupanju spisa vlastima u Srbiji, ali se nije odmaklo daleko. Općinski sud u Daruvaru 2007. usvojio je zahtjev za obeštećenje te je Krešimiru Ivančiću i Štefici Dželajliji dosudio naknadu nematerijalne štete, a presudu je 2008. potvrdio Županijski sud u Bjelovaru, pa im je isplaćen iznos od 105 000 kuna svakome i refundirani troškovi postupka. No Vrhovni sud je u martu 2010. ukinuo odluke u korist Ivančiću i Dželaliji, a krajem decembra 2010. općinski sud u Daruvaru presudio je da njih dvoje moraju vratiti isplaćenu odštetu i troškove postupka, kao i da moraju platiti troškove novog postupka, a sve to uz naplatu kamate.
Kako je i Ustavni sud odbio ustavnu tužbu s obrazloženjem da im u postupku pred nacionalnim sudovima nije bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, rasprava će se nastaviti pred Evropskim sudom za ljudska prava.
– Tražili su da vratimo što su nam isplatili što nije problem. Problem je u tome što smo morali platiti sve ostalo i to je tada iznosilo 335.000 kuna. S kamatom on danas iznosi oko 440.000 kuna. Sestra ima obrt i njoj su ovrhom sjeli na račun i ona je svoju polovicu isplatila. Ja čekam da meni sjednu na mirovinu i zbog toga ću morati uzeti kredit jer školujem troje srednjoškolaca od kojih će jedno na fakultet dogodine. Ja bih još i preživio, ali sebi ne bih oprostio kad djeci ne bih omogućio školovanje, rekao je Krašimir Ivančić na konferenciji za medije Dokumente – centra za suočavanje s prošlošću.
Izvještavanje iz Haaga i dalje pristrano
Eugen Jakovčić smatra da praćenje sudbina žrtava u programima HRT-a varira od urednika do urednika i nema drastičnih promjena.
– To što se prati rad ne znači da se nešto promijenilo u politici praćenja suđenja za ratne zločine, a kod komercijalnih TV stanica ne osjećamo veće iskorake, naročito ne od RTL-a, rekao je Jakovčić.
– Ono o čemu nismo vidjeli nikakav napredak jeste izvještavanje o suđenjima u Hagu. Izvještava se kad se donose presude kao što je to slučaj s Antom Gotovinom, kaže Jakovčić i podsjeća da je u vezi sa suđenjem i presudama hrvatskim generalima prostor dan samo odbrani.
Nenad Jovanović
Nenadmašna kombinacija neznanja i mržnje
Njegoš nepodoban u Daruvaru
Njegošev portret autora Dobrivoja Hajdina uklonjen je iz izloga daruvarske galerije nakon navodne “intervencije braniteljskih udruga” pod prijetnjom razbijanja izloga
Veliki crnogorski pjesnik i vladika, autor čuvenog Gorskog vijenca, klasičnog djela crnogorske nacionalne književnosti, Petar Petrović Njegoš (1813.-1851.), proglašen je u Daruvaru četnikom i uklonjen iz Galerije Likovne grupe DA.
Pjesnikov portret u izlogu galerije nije izdržao ni 24 sata od postavljanja. Braniteljske udruge tražile su njegovo hitno uklanjanje i zaprijetile razbijanjem izloga. U gradu multikulture, u kojem već stoljećima zajedno žive Hrvati, Česi, Srbi i pripadnici drugih nacionalnosti, čiji dužnosnici rado ističu otvorenost i međunacionalnu toleranciju – umjesto da su prijetnje prijavili policiji, sa štafelaja su skinuli nepoćudni portret.
– Članovi likovne udruge zamoljeni su da pokušaju naslikati portret grofa Jankovića koji bi krasio zidove muzeja. Svi smo mi amateri, netko bolji, netko lošiji, a kako ja imam iskustva u portretiranju donio sam portret Petra Petrovića Njegoša. Želio sam kolegama pokazati kako ja mislim da bi trebao izgledati portret, htio sam im kazati da na takvim radovima ima puno posla, upozoriti na što treba obratiti pažnju, upoznati ih s tehnikom. Tog dana sam bio dežurni, okačio sam sliku na štafelaj, zaključao prostoriju i otišao kući. Prilikom večernje šetnje primijetio sam kroz izlog da nema portreta pa sam ušao u galeriju. Sliku je netko skinuo i okrenuo prema zidu kako se ne bi vidjela, a umjesto nje postavljena je druga slika – priča nam autor portreta, inače i predsjednik daruvarskog ogranka SDSS-a Dobrivoje Hajdin.
Sliku je vratio, a kada je sutradan dolazio u zgradu Gradskog poglavarstva u čijem se prizemlju nalazi i prostorija galerije, opet je nije bilo. Tamo ga je vidjela dogradonačelnica i članica likovne grupe Veronika Pilat (SDP) i kazala mu kako je zbog braniteljskih prijetnji uklonila portret.
– Bila sam kod kuće kada me nazvao jedan član HSP-a i rekao da je u izlogu Galerije nekakav Karadžić. Došla sam i vidjela portret čovjeka s brkovima, nisam znala tko je pa sam ga skinula. Pitala sam Dobrivoja tko je taj, a on mi je bahato odgovorio da bih ja to trebala znati! Znala sam pola Gorskog vijenaca na pamet, ali nisam znala kako izgleda autor – kaže nam dogradonačelnica Pilat, naglasivši kako ju je drugi dan nazvala i zabrinuta predsjednica likovne grupe Ljubica Petrinić i izvijestila kako “branitelji zovu cijeli dan i prijete da će razbiti izlog”.
Dobrivoje Hajdin likovno umjetnošću se bavi već gotovo tri desetljeća i mnogi kažu da je jedan od najboljih amaterskih slikara u gradu. Zajedno s kolegom Vladom Svatošem kao mladi radnik Dalita izradio je skulpturu ždrala, simbola Daruvara, koja i danas stoji u jezercu pred hotelom Termal u kupališnom parku.
– Nisam smatrao da nekog vrijeđam ili provociram. Svatko imalo pismen zna tko je Njegoš, da nema veze s ratom i četništvom. Neki dan u HTV-ovim vijestima bio je prilog o tjednu crnogorske kulture u Zagrebu s Dimitrijem Popovićem i njegovim ciklusom o Njegošu, a ja ga u Daruvaru ne smijem pokazati. Kakva je vlast kojoj prijete da će uništiti gradsku imovinu, a da to ne može spriječiti čak ni uz pomoć nadzornih kamera. Povukao sam sve svoje radove, izašao iz članstva, ne želim više raditi u grupi u kojoj su moji radovi nepoželjni – kaže Hajdin.
Kao jedini Srbin u likovnoj udruzi do sada nije imao problema, možda i zato što je slikao pejzaže, cvijeće i portrete u kojima kolege nisu vidjele nešto nepoćudno. Sliku svetaca ili pravoslavne crkve nije ni nudio. Sada je pokupio svoje slike i štafelaj, na komadu papira napisao “hvala” i vratio ključ.
Goran Gazdek
36. smotra folklornih amatera grada Zagreba
“Prosvjeta” u Dubravi
Iako u Zagrebu po popisima prebiva više nacionalnih manjina koja imaju i svoje KUD-ove, publika koja se 13. aprila uvečer okupila u dvorani Pučkog učilišta u Dubravi i ove je godine, kao i lani, imala prilike vidjeti tek nekoliko manjinskih ansambala, među kojima i folkloraše zagrebačkog pododbora “Prosvjete”.
Oni su se uz tehničko vodstvo Ivana Kačurova predstavili “Igrama iz Šumadije”, dobivši aplauz poblike, ali i pozitivne dojmove poznavalaca folklora koji vrednuju nastupe ansambala, od nošnji do usklađenosti, pa i brojnosti učesnika.
Plesna grupa Židovske općine “Or Hašemeš” pod vodstvom Nede Wiesler i ove se godine predstavila novom koreografijom rađenom prema priči o Jakovu i Kamenu, pokazujući kako se bogat i raznovrstan program može napraviti i s manje plesača. Folklorna grupa “Bosana”, Bošnjačke nacionalne zajednice Zagreba i Zagrebačke županije, predstavila se u dvije grupe, dječjom i grupom odraslih.
Folklorne grupe “Jeteliček” i “Zahrebske sluničko” Češke Besede pokazale su bogatstvo češke tradicije, ali i podsjetile otkud je došla melodija za hrvatsku budnicu “Još Hrvatska ni propala”. Da “nema udarca bez starca” pokazala je grupa za međunarodni folklor Studenskog kulturno-umjetničkog društva “Ivan Goran Kovačić”, čiji su članovi odavno raskrstili sa studentskim danima, ali su lakoćom plesno prošetali Skandinavijom i Baltikom. Predstavili su se i folkloraši Posavskog zavičajnog kluba “Derventsko kolo”.
Učešće na smotri koja se ove godine održava od 16. marta do 12. juna uslov je za financiranje KUD-a iz gradskog budžeta. Na smotri ove godine učestvuje preko 70 ansambala i grupa djece i odraslih iz 66 KUD-ova s preko 7.000 izvođača.
Nenad Jovanović
Veselko Ćakić, sekretar VSNM-a Zadarske županije i predsjednik GO SDSS-a
Zadru bi trebao “Prosvjetin” pododbor
Bilo bi bolje da postoji jači društveni i kulturni život. Kad su političke stranke u pitanju, ljudi od njih zaziru, pa bi kulturne aktivnosti lakše privukle veći broj ljudi, prije svega mladih
Jeste li u Zadarskoj županiji nešto posebno pripremali za izbore za Evropski parlament?
U vijećima nismo imali neke posebne pripreme jer nismo imali kandidate na listama. Rekli smo da ljudima da je dobro izići na izbore i da ide tko može, ostavljajući im tako na volju hoće li izići ili neće.
Kakve će biti pripreme za lokalne izbore u maju?
Svakako drugačije i opsežnije, a i odaziv će biti veći. Ono što je bitno jeste da će se u narednim danima vidjeti hoće li SDSS na lokalne izbore ići sam ili u koaliciji s nekom od stranaka, pogotovo što smo zbog smanjenja broja u popisu stanovništvu iz 2011. izgubili pravo na neke nosioce izvršnih funkcija. Izgubili smo pravo na zamjenika župana i to za samo 300 stanovnika. Za mjesto zamjenika gradonačelnika Benkovca nedostajalo nam je stotinjak upisanih sunarodnjaka, a izgubili smo i pravo na zamjenike načelnika u općinama Polači, Zemuniku Donjem i Lišanama Ostrovičkim, kao i određen broj vijećnika u pojedinim općinama. Paradoksalno je da u odnosu na 2001, u nekim sredinama imamo porast broja Srba za skoro 40 posto, ali to nije bilo dovoljno da zadržimo pojedine funkcije. Po popisu stanovništva u županiji imamo za 1,28 posto više sunarodnjaka nego 2001. a broj Srba u gradu Zadru povećan je s 2,89 na 3,28 posto.
Da podsjetimo čitaoce, gdje u županiji ima najviši postotak mještana srpske nacionalnosti?
Najviše Srba je – u Gračacu 45,16 posto, Obrovcu 31,44 posto, Benkovcu 13,78 posto, Lišanama Ostrovičkim 12,46, u Polači 10,42 posto, a u Zemuniku Donjem 7,09 posto.
Srba ima i u općinama Vrsi, Vir, Stankovci, Sukošan i Jasenicama.
S obzirom na reviziju biračkih spiskova koja se radi, imate li nekih informacija o brisanju nekih stanovnika iz njih?
Nismo dobili generalni uvid u biračke spiskove i ne znamo tko je brisan, a ne bi trebao to biti. Takvu mogućnost imaju naši predstavnici u izvršnoj vlasti, recimo zamjenik načelnika Obrovca, dok se u mnogim sredinama to ne može znati.
Ima li nešto novog oko obnove i povratka?
Pa i nema. Negativno je što se čeka formiranje ovog državnog ureda koji bi se bavio time, pa je nastao zastoj. Zastala je i dodjela zelenih kartona, odnosno prava korisnika na nadoknadu. A i u zapošljavanju nema pomaka jer je broj zaposlenih Srba u državnim i javnim službama i lokalnoj samoupravi daleko ispod zakonski predviđenog.
Za Zadar je dugo vladala tvrdnja da Srbi tamo žive u nekoj nelagodi i strahu od uključivanja u srpske organizacije?
Imam osjećaj da su se oslobodili, ali taj proces teče sporo. Vjerujem da su slobodnijem izjašnjavanju, što se vidi i iz popisa stanovništva, doprinijele naše aktivnosti, ali meni to nije dovoljno. Bilo bi bolje da postoji jači društveni i kulturni život, da postoje neka udruženja ili pododbor Prosvjete o čijem se osnivanju dugo govori jer bi se ljudi lakše aktivirali. Kad su političke stranke u pitanju, ljudi od njih zaziru, pa bi kulturne aktivnosti lakše “prošle” i privukle veći broj ljudi, prije svega mladih, kao i žena.
Nenad Jovanović
“Ne” ugrožavanju najugroženijih
Na saborskoj raspravi o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna RH za 2013. godinu, u ime Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, predsjednik Furio Radin je naveo kako će Saboru predložiti da donese izmjene i dopune državnog proračuna RH 2013. godinu. Razlog tome je što se proračunske stavke koje se rebalansom značajnije smanjuju, u velikoj mjeri odnose na neke od najranjivijih kategorija stanovništva.
– Sredstva za zbrinjavanje prognanika, povratnika i izbjeglica smanjuju se za 85 miliona kuna i to na stavci stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi, što je smanjenje od oko 30 posto. To pokazuje da se programi stambenog zbrinjavanja, prognaničke i izbjegličke populacije i dalje realiziraju nezadovoljavajućom dinamikom – istaknuo je Radin.
Na raspravi Odbora je postavljeno i pitanje da li je ta sredstva trebalo preusmjeriti na kupovinu stanova za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi, kako bi se ubrzalo rješavanje barem tog problema. Isto tako, upozoreno je kako će na položaj najugroženijih kategorija stanovništva osjetne posljedice imati i činjenica da se sredstva, predviđena za naknade nezaposlenima, smanjuju za 55 miliona kuna i to u vremenu kada nezaposlenost još uvijek raste.
Stambeno zbrinjavanje izvan PPDS-a
Na inicijativu saborskih zastupnika srpske nacionalne manjine, Vlada je donijela Odluku o stambenom zbrinjavanju povratnika – bivših nositelja stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi, kojom se potencijalnim korisnicima produljuje rok za podnošenje prijava i to do 31. kolovoza 2013. godine.
– Provedbom Regionalnog stambenog programa planira se u razdoblju od 2013. do 2017. godine konačno riješiti pitanje ciljanih skupina korisnika na području regije. Svrha je predloženog omogućiti preostalom broju potencijalnih korisnika, koji u RH nisu uspjeli riješiti egzistencijalne probleme, stvaranje pretpostavki za njihovo rješavanje i integriranje u zajednicu na području koje sami odaberu. U partnerskim državama – BiH, Srbiji i Crnoj Gori, otvoren je rok za podnošenje zahtjeva, dok je za područje Hrvatske, 30. travnja 2012. godine, bio prošao rok za podnošenje tih zahtjeva – stoji, među ostalim, u obrazloženju Vladine Odluke.
Predstavništvo Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) u RH pozdravilo je ovu Odluku Vlade o produženju roka za podnošenje zahtjeva te je smatra pozitivnim korakom u kontekstu sudjelovanja RH u Regionalnom programu stambenog zbrinjavanja (RSP).
No, u UNHCR-u se nadaju kako će Vlada razmotriti i daljnje produljenju tog roka, kako bi se omogućila dostupnost procesa prijavljivanja tokom provedbe 5-godišnjeg Regionalnog programa. RSP je višegodišnji zajednički projekt, kojem je cilj pružiti stalna stambena rješenja za oko 74 hiljade najranjivijih raseljenih ljudi odnosno za 27 hiljada kućanstava u regiji. Naslanja se na dosadašnje zajedničke napore Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Republike Hrvatske i Republike Srbije, a uz podršku Europske komisije, Vlade Sjedinjenih američkih država, UNHCR-a i OESS-a. RSP potvrđuje opredijeljenost zemalja da privedu kraju regionalnu raseljenost pružajući trajna stambena rješenja, kao i jamstva za zaštitu prava izbjeglica, povratnika i interno raseljenih osoba.
– Za bivše nositelje stanarskih prava, stambeno zbrinjavanje, koje je obuhvaćeno provedbom monitoring procesa, za poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava, neophodno je ujednačiti postupak na području cijele RH. Očekujemo jedinstveni pristup rješavanja problema bivših nositelja stanarskog prava bez obzira da li se radi o područjima posebne državne skrbi ili izvan tog područja. Isto tako, očekujemo da će se propisima urediti realizaciju prava za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava u provedbi Regionalnog stambenog programa – ističu u saborskom Klubu zastupnika SDSS-a.
Mirna Jasić
Antifašistička svečanost i komemoracija na istoku Hrvatske
Proslava oslobođenja Vukovara i Borova
Venci su položeni na vukovarskom Trgu žrtava fašizma i u parku kod Radničkog doma u Borovu naselju
Udruženja antifašističkih boraca i antifašista Vukovara i Borova obeležila su 68. godišnjicu oslobođenja od fašističkog okupatora. Vukovarsko udruženje antifašističkih boraca i antifašista na čijem je čelu Lazo Đokić, organizovalo je 12. aprila polaganje venaca na spomen-kosturnicu na vukovarskom Trgu žrtava fašizma u kojoj su posmrtni ostaci 388 žrtava pobijenih na “Dudiku”, 155 poginulih boraca Pete vojvođanske udarne brigade i 62 pala borca Crvene armije.
Venci su položeni i na Spomenik herojima oslobodiocima borcima Crvene i Jugoslovenske armije u parku kod Radničkog doma u Borovu naselju. Uz članove UAB-a Vukovara počast žrtvama fašizma odali su predstavnici Generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, Zajedničkog veća opština, SDSS-a, vukovarskog VSNM-a, UAB-a opštine Trpinja i Grada Vukovara.
Najmasovniji skup održan je u Borovu gde je obeležen i Dan penzionera koji borovska podružnica proslavlja 12-tu godinu zaredom. Prisustvovalo je 240 borovskih antifašista, penzionera i njihovih gostiju iz Hrvatske, Republike Srbije, BiH i Mađarske. Centralni skup je bio kod spomenika palim borcima i žrtvama Drugog svetskog rata u centru mesta.
Pomen žrtvama služili su borovski sveštenici, a vence na spomenik položili su predstavnici Udruženja antifašističkih boraca i antifašista Borova, Opštine Borovo, Vukovarsko-sremske županije, borovskih penzionera, VSNM-a Borova i Vukovarsko-sremske županije, borovskog SDSS-a i Zajedničkog veća opština. Evocirajući događaje od pre 68 godina, predsednik borovske antifašističke organizacije Siniša Rakazović istakao je da su Borovci dali značajan doprinos u NOB-u boreći se uglavnom u slavonskim, ali i vojvođanskim brigadama. O žrtvi koju je Borovo dalo svedoče i 123 imena uklesana na spomenik ispred kojeg su učenici Osnovne škole Borovo izveli prigodan recital.
– Činjenica da se okupilo ovako puno ljudi, govori o tome da ljudi polako prihvaćaju naš program i svetonazor jer vide da se ksenofobija sve više vraća. To znači da se moramo boriti da opstanemo i da naše antifašističke ideje zažive još snažnije, kaže Slobodan Landup, predsednik Zajednice udruženja antifašističkih boraca i antifašista Vukovarsko-sremske županije.
D. Bošnjak
Susret mladih iz Srbije i Hrvatske
Ispravljamo greške roditelja
Prilike u kojima žive mladi u Hrvatskoj koje se baš i ne razlikuju mnogo od onih u Srbiji. Možemo reći da dijelimo istu sudbinu, kaže Vladimir Novaković
Na izbornoj skupštini Mreže mladih Hrvatske, organizacije koja u 65 Udruga okuplja više tisuća mladića i djevojaka iz gotovo svih gradova Hrvatske, održanoj u Topuskom, poseban gost bio je Vladimir Novaković iz Beograda, član Upravnog odbora krovne organizacije mladih Srbije, najvećeg reprezentativnog tijela mladih u toj zemlji. Novakovića su, čak i u vrijeme kratkih stanki za kavu, hrvatski kolege prosto salijetali pitanjima o problemima i životu mladih u susjednoj državi.
– Privatno, vrlo često dolazim u Zagreb pa se može reći da sam dobar poznavalac glavnog grada, a družeći se s prijateljima, u dobroj mjeri sam upoznao prilike u kojima žive mladi u Hrvatskoj koje se baš i ne razlikuju mnogo od onih u Srbiji. Možemo reći da dijelimo istu sudbinu i slične prilike, ali polako i sigurno otvaramo vrata liberalizaciji i toleranciji u našim zemljama – kaže Vladimir Novaković.
– U Hrvatskoj sam, pri svakom dolasku izuzetno dobro primljen, ne osjećam nikakve nacionalne ili druge tenzije, pa je pravo zadovoljstvo kada bilo gdje, družeći se s mladima, mogu bez bojazni reći otkuda dolazim. Mreža mladih Hrvatske naš je vrlo bitan partner, Hrvati nas podržavaju od samog našeg osnivanja i surađujemo na svim poljima. Tamo gdje su naši roditelji zakazali, prije, za vrijeme i nakon posljednjeg rata na ovim prostorima, mi mladi, i u Srbiji i u Hrvatskoj, trudimo se da neke stvari ispravimo, a suradnju podignemo na viši nivo. Prosječna mlada osoba u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni, tek je rođena kada je započinjao rat na prostorima bivše Jugoslavije. Upravo zbog toga mi nismo opterećeni nedavnom prošlošću, kao možda naši roditelji pa na neki način mi utječemo na njih, a ne oni na nas, kada su u pitanju nacionalni odnosi. Stotine tisuća mladića i djevojaka iz regije ogroman su potencijal za uspostavljanje normalnih odnosa, razumijevanja i tolerancije, objašnjava Vladimir Novaković.
Petra Pekica, članica operativnog tima Mreže mladih Hrvatske, oduševljena je s stavovima i razmišljanjem Vladimira Novakovića.
– Ono što nam je pričao naš kolega Vladimir, otkriva da su problemi mladih u obje zemlje i načini kako ih prevazići gotovo identični. To nas itekako ohrabruje i pokazuje nam da smo na dobrom putu. Posebno stoga što će mladi ljudi, iz obje zemlje, jednom zasigurno biti u svojim sredinama ministri, profesori, liječnici i političari, a kako već sada imaju progresivne ideje i stavove, oslobođene svih mogućih “izama”, jasno je da će u naše dvije zemlje doći bolja vremena – kaže Petra Pekica.
V. Jurišić
Jedini živi učesnik Narodnooslobodilačke borbe u Borovu
Partizani su krađu plaćali glavom
Ništa od civila nismo smeli uzeti, iako je stizala zima, a mi smo bili oskudno obučeni. Niti hranu. Svako ko bi to uradio bio bi streljan – kaže 90-godišnji veteran NOB-a Đorđe Molosavljević
Đorđe Mirosavljević koji će uskoro napuniti 90 godina, među retkima je, a u Borovu i jedini živi učesnik Narodnooslobodilačke borbe, kojoj se priključio u svojoj dvadesetoj godini i preživeo uprkos zarobljavanju i boravku u logoru.
Za ratne zasluge odlikovan je ordenom za hrabrost i činom kapetana, a zatim ordenom rada sa zlatnim vencem i ordenom zasluga za narod. Iako je na pragu desete decenije života, ovaj vitalni Borovac i danas je aktivan u mesnom Udruženju antifašističkih boraca i antifašista na čijem je čelu bio sedam godina, od obnavljanja rada udruženja 2000. godine. Na dobrom fizičkom i mentalnom zdravlju mogli bi mu pozavideti i mnogo mlađi.
– Sad se osećam tako kao da bih mogao igrati fudbal. Nemam zdravstvenih problema, idem na druženja, pozivaju me iz svih organizacija u mestu, a ja se rado odazivam. Stalno sam u pokretu i kontaktu s meštanima i to s puno mlađim osobama jer mojih vršnjaka više nema, kaže Đorđe koji je kao mladić bio dobar fudbaler.
Početak rata 1941. godine Mirosavljevića je zatekao u tadašnjoj fabrici “Bata” gde se zaposlio posle završene trgovačke škole. Dolaskom nemačke okupatorske vlasti u fabrici je došlo do smene svih rukovodećih kadrova kao i velikog broja zaposlenih Srba, na čija su mesta postavljani Nemci i Hrvati. Zahvaljujući dobroti i gotovo roditeljskoj zaštiti izvesne Zore Švarc, Đorđe je počeo da radi u knjigovodstvu gde je ostao sve do leta 1943. godine.
Borovo su već bile zauzele okupatorske snage; prvo Mađari koji su bili raspoređeni u školi i po kućama s ciljem da spreče pobunu stanovništva, kasnije Nemci, a potom ustaše koji su najviše vršili teror nad meštanima. Već 11. aprila 1941.godine, tadašnji predsednik opštine Ljubomir Buzaretić i dobrovoljci iz Prvog svetskog rata proterani su u Srbiju, a zajedno s njima i pravoslavni prota Bogdan Dejanović. Okupacione vlasti su pravoslavnu crkvu prepustile rimokatoličkom svešteniku Celestinu koji je započeo pokrštavanje Srba što je nastavio i njegov naslednik Anđelko Gregić. Najveće masovno pokrštavanje meštana dogodilo se 1943. godine na crkvenom placu.
Nakon ustanka protiv vlasti NDH u julu 1941., u Boboti i Borovci su pokušali osnovati partijsku ćeliju. Vođe te incijative Stevo Parabak i njegova dva saradnika Panto Sredojević i Panto Čavić, uhvaćeni su i odvedeni na preki sud u Sremsku Mitrovicu nakon čega su obešeni na telefonske bandere. Trpeći zlostavljanja i progone, sve više meštana, uglavnom mlađih, priključivalo se SKOJ-u i odlazilo u partizane.
– Jednog dana kada sam se vratio s posla, moj stariji brat Vitomir je rekao da sutra idemo u partizane. Otac nas je sakrivene u zaprežnim kolima, ispod kukuruzovine, odvezao do Trpinje gde je bilo zborno mesto. S nama su bili i Lazo Rakazović, Jovan Arsić, Vaso Šarčević, Jovo Horvatović, Boško Lazić i drugi. Tamo smo, čekajući vezu, proveli desetak dana krijući se po tavanima, seća se naš sagovornik.
Oko 300 mladića je tada otišlo put Paučja kod Požege u Slavoniji gde je u to vreme bila slobodna teritorija i odakle su partizani odlazili u akcije. Mirosavljević je u Požeškom odredu, zahvaljujući poznavanju stenografije bio raspoređen u tzv. “agitprop”, odeljenje za agitaciju i propagandu. Putem tajnog radija, pratio je vesti Glasa Amerike i Radio Londona. Zbog svojih zasluga ubrzo je imenovan komesarom čete, a kasnije i bataljona. Seća se da je u to vreme više od svega bila važna disciplina boraca.
– Prilikom jedne akcije u selu Jakšić naređeno je da ništa od stvari koje pripadaju civilima ne smemo uzeti, iako je stizala zima, a mi smo bili oskudno obučeni. Nismo smeli uzimati ni hranu. Svako ko bi to uradio bio bi streljan, priča Đorđe.
Ratni put ga dalje vodi u 16.omladinsku brigadu “Joža Vlahović”. Borio se na području Grubišnog Polja i Kutine u Slavoniji, a prilikom osvajanja sela Trnave zbog jakog otpora Nemaca i Kozaka naređeno je povlačenje. Mirosavljević se sa svojim ađutantom pokušao sakriti u samom selu gde su ubrzo pronađeni i zarobljeni.
– Kao komesar sam imao oznake, ali ih nisam uspeo prišiti na uniformu već sam ih nosio u džepu. Kad su nas uhvatili oznake sam bacio u sneg i neprimetno ih zatrpao nogom. Tako sam izbegao sigurnu smrt, priča naš sagovornik i dodaje kako je nakon toga zajedno sa još 50 zarobljenih odveden u zatvor u Hercegovcu, a potom u Kutinu.
Sudbina je htela da se Đorđe nije našao ni među onima koji su iz kutinskog zatvora odvođeni na ispitivanje sa kojeg se više nisu vraćali. Seća se i trojice zarobljenih engleskih pilota s kojima je prebačen u Zagreb, u logor blizu Vrapča gde je bilo oko 200 ljudi. Tamo je proveo skoro tri meseca.
– Svakodnevno je umiralo po dvoje, troje logoraša, a nas nekoliko je moralo kopati rake. Logor je tada bio i bombardovan od strane savezničkih snaga, a nas su prisiljavali da iskopavamo bombe koje nisu eksplodirale, priča Đorđe.
Iako se rat bližio kraju iz logora se moglo izaći samo razmenom zarobljenika. Kako u nekoliko navrata nije bio razmenjen, Đorđe se poslužio lukavstvom pa se jednog dana kada su za razmenu prozvali čoveka za koga je znao da je već bio mrtav, javio umesto njega i tako se izbavio iz logora.
U Borovo, koje je bilo oslobođeno 13.aprila, stigao je tek u junu, kada su već svi mislili da je poginuo. Iako je učesnik NOB-a, Mirosavljević danas ne uživa boračku već starosnu penziju koju je zaradio nakon 36 godina radnog staža. Penziju prima već 37 godina, pa se neki njegovi prijatelji znaju našaliti kako je dobro oštetio državu.
Dragana Bošnjak
Političke intrige i sukobi pred lokalne izbore u ličkom mjestu
Donjolapačka rašomonijada
Političku klimu karakterizira lička poslovica da svaki događaj ima tri priče: moju, tvoju i istinu. Investitori će se još dugo okretati od puta za Donji Lapac
Kakva su sve sredstva dozvoljena u jednoj u maloj i siromašnoj općini u borbi za šaku vlasti, najbolje govori primjer Donjeg Lapca, mjesta zaboravljenog od državne vlasti koje čami u sumornoj svakidašnjici začinjenoj sukobima lokalnih političara.
Do Donjeg Lapca može se doći sa četiri strane: od Bihaća, Srba, Mazina i Frkašića – ili skoro s niti jedne. U općini gdje je udio Srba u ukupnom stanovništvu općine 82 posto, u policiji i Hrvatskim šumama radi ih tek toliko da se mogu prebrojati prstima jedne ruke. Ne djeluju niti institucije koje su pod direktnom nadležnosti općine, kao što su dječji vrtić, Crveni križ, te dobrovoljno vatrogasno društvo.
Dijagnostičkoj slici jedne od većih općina s najvećim postotkom Srba u stanovništvu, valja dodati i apsurdnu činjenicu da je ugašen i Pododbor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” a Vijeće srpske nacionalne manjine nekoliko godina djelovalo je bez prostora i financijske podrške općine. U takvoj pesimističnoj sredini, izborna kampanja je već davno i prljavo počela. Reklo bi se da u općini u kojoj je načelnik – volonter lokalni liječnik Dušan Šijan (SDP), kronično trebaju investicije. Razgovarali smo s njegovim zamjenikom i stranačkim kolegom Jovom Vukšom.
– Izvukli smo općinu iz dubioze u kojoj smo je našli prije četiri godine i pokrenuli određene stvari. Kada usporedimo ono što je bilo i što sada imamo, možemo reći da smo napravili najviše u Lici. Ne kažem da imamo puno, zapravo nemamo još ništa, ali do sada smo imali i još manje. Međutim, dok nemamo ni jedno proizvodno mjesto, nismo ništa napravili, ističe Vukša.
– Mi smo općina bez kune izvornih prihoda. Od neposrednih proizvođača, nekoliko je zaposlenih u Hrvatskim šumama, ovo sve drugo su usluge koje žive na nečijem teretu i ne stvaraju novu vrijednost. U razvoju naše općine kočili su nas naslijeđeni nepodmireni dugovi prethodne SDSS-ove vlasti koji su iznosili gotovo vrtoglavih 7 miliona kuna, koliko iznose skoro dva naša godišnja proračuna. Prošla vlast na čelu s Ilijom Obradovićem radila je krive stvari, ugovarala je poslove za koje nije imala osigurana financijska sredstva. Što se tiče zatvaranja nepodmirenih obaveza, ali i svega onog što je dogovoreno, a treba biti realizirano ove godine, u općinu je uloženo 20 miliona kuna preko Hrvatskih voda, HEP-a i Županijskih cesta, više nego u posljednjih deset godina, navodi Vukša dodajući da su tek dolaskom Kukuriku koalicije na vlast za ovu ličku općinu otvorena vrata ministarstava u Zagrebu. Kako kaže, općinsku delegaciju za vrijeme vlasti HDZ-ove koalicije ni jedno ministarstvo nije htjelo primiti.
Međutim, o uspjesima i zaslugama aktuelne garniture drugačije mišljenje ima predsjednik općinskog vijeća Ilija Đukić (također SDP) koji tvrdi da je veći dio projektne dokumentacije plaćen i projektiran davno ranije.
– Velik broj projekata cestovne i vodovodne infrastrukture nastao je još za vrijeme vlasti Milana Đukića. Zatim, kako je koja vlast dolazila, tako je nastavljala i završavala te projekte, kao što su novi cjevovod pušten za vrijeme Obradovićeve garniture i cesta Korenica-Lapac za vrijeme ove vlasti, objašnjava Đukić.
Jovo Vukša međutim kaže da cesta još uvijek nema uporabnu dozvolu i da je otvorena na vlastitu odgovornost, kao i da se “zna zašto se u taj projekt ulazilo i čija je to politika bila”.
– Ono što je naše i na čemu intenzivno radimo je put Donji Lapac-Udbina i tu je projektna dokumentacija napravljena. Jedino taj put ima težinu i on znači trajno rješavanje pitanja naše prometne izoliranosti i otvaranje Bosanske krajine prema sjevernom i srednjem Jadranu, ističe Vukša.
Iz redova SDSS-ove opozicije na račun vlasti stižu još oštrije oštre kritike: kažu da je stanje u općini katastrofalno jer su zaustavljeni svi projekti započeti 2008. i 2009. godine.
– Odnos općine prema građanima je maćehinski. Nikakvih ulaganja u infrastrukturu i privredu nije bilo, čak je opstruiran i rad proračunskih korisnika jer nisu sufinancirani. To je na primjer dovelo do gašenja Crvenog križa koji je samo formalno aktivan. Općina je u protekle četiri godine služila samo za zapošljavanje jer cjelokupan proračun troši na isplate plaća, iako Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi nalaže samo 20 posto izvornih sredstava za tu namjenu. Koliko općinski proračuni nisu razvojni i produktivni, govori i činjenica da je stavka koja se odnosi na izradu projektne dokumentacije, iznosila nula kuna, ističe Ilija Obradović predsjednik općinske organizacije SDSS-a i bivši načelnik općine.
Posebna tema u Donjem Lapcu su Komunalno poduzeće Visočica i njegovi dugovi oko kojih se vuku repovi i danas.
– Dugovi jesu naslijeđeni, ali spominjati dug od milion kuna, a ne reći zašto je do njega došlo, nema smisla. Problem je što imamo mali broj potrošača, a zastarjele vodovodne cijevi. Lapac vodu dobiva iz crpilišta, a ne silom gravitacije. Danas se 20-30 posto vode gubi i to nas sve košta kroz električnu energiju. Problem je složeniji jer vodovodna mreža obuhvaća i susjednu Bosnu gdje smo nekada plaćali tri čovjeka za održavanje crpilišta u Kulen Vakufu čije je troškove plaćalo ministarstvo, objašnjava Ilija Đukić.
– Vlast ne spominje da smo nakon četiri godine na istom, jer smo stare dugove podmirili i stvorili nove jer smo prešli na novo snadbijevanje u Jošanima, gdje isto nema gravitacije, jer se voda prepušta u vodospremu i također bilježimo strašne gubitke koji već u obliku dugova prema HEP-u iznose 400.000 kuna. Ako je milion kuna starih dugova kočilo ukupni razvoj Donjeg Lapca u protekle četiri godine, onda se stvarno nema šta reći osim da se nije ništa radilo. Uglavnom se tražilo opravdanje. Iako sam u pretekle četiri godine bio dio te priče, ljudima na vlasti koji ne odrađuju svoj posao i stalno traže alibi u drugome, lični interes je broj jedan, a to nije dobro, kaže Đukić.
No, sili gravitacije u Donjem Lapcu osim vode, prkose i komunalne i vodne naknade oko kojih su se lomila koplja na općinskom vijeću. U općini s mnoštvom socijalnih problema mjesečni paušal za vodu košta 120 kuna.
– U tom svom beznađu, općinska vlast je udarila i po džepu građana povećanjem paušalne cijene održavanja vodovodne mreže. Tako je u Donjem Lapcu koja je prvenstveno “socijalna općina”, paušalna cijena vode 78 kuna. Potrošio-ne potrošio platiš toliko, ističe Obradović dok zamjenik načelnika Vukša potez općine kojim su povećali fiksni dio, a smanjili cijenu potrošenog kubika vode, objašnjava činjenicom da su htjeli zaštiti domaćeg čovjeka jer zašto bi kako kažu, teret snosili samo oni koji u Lapcu žive tokom cijele godine.
– Vladajućima ništa nije jasno, oni misle da su to napravili dobro. Građani plaćaju 80 kuna plus PDV za fiksni dio u ime održavanja, samo ne znam u ime čega, kako bi navodno dio troškova snosili i građani koji ne žive u Donjem Lapcu. To je samo rezultiralo tome da je od
1000 domaćinstava, već njih 80 otkazalo plaćanje skupe vode. Ta grupa ljudi sada radije za 15 dana koliko borave u Lici, plate komšiji 300 kuna za korištenje vode, nego 1200 kuna godišnje za vodu koju ne troše, objašnjava Ilija Đukić.
Aktualna predizborna tema je i kaznena prijava protiv Ilije Obradovića i još jedne osobe da su tokom 2007. i 2008. godine zloupotrijebili službeni položaj na način da su nezakonito priznali potraživanje tvrtke Dimar Trade na ime ulaganja u obnovu poslovnog prostora i opreme na područje općine. Nakon toga su navodno prebili potraživanja Općine prema toj pravnoj osobi na ime neplaćene komunalne naknade, zakupnine i utroška vode.
– U pitanju su laži i neistine protiv kojih ću pokrenuti tužbu. Između općine i pravne osobe Dimar Trade postojale su četiri tužbe za potraživanje sredstava. Kako bi izašli iz neugodne pozicije, išli smo na prebijanje troškova uz pomoć sudskog vještaka. Za novac koji su prema nama dugovali, uvećali smo temeljni kapital našeg komunalnog poduzeća Visočica čiji je objekt Dimar Trade koristio i u kojeg je ulagao. Sve je to provela ovlaštena revizorska kuća. Sada taj novac kojim smo uvećali temeljni kapital, stavljaju meni na teret, a čitava situacija ide u pravcu da bi me se diskreditiralo u izbornoj kampanji za načelnika. To je samo nastavak loše prakse jer ne znam koliko je kaznenih prijava podnijeto policiji i DORH-u protiv mene i sve bezuspješno, ističe Obradović. Uzvraća udarac, navodeći da se u Lapačkoj kotlini hajka digla i oko navodnih zapošljavanja rodbine političara.
– Pred kraj mandata sadašnjeg načelnika krenulo se u realizaciju zapošljavanja rodbine načelnika i zamjenika načelnika. Brat donačelnika već nekoliko godina radi kroz javne radove, ne znamo po kojem modusu mu se produžava ugovor. Zaposleni su bratov sin, načelnikov budući zet, načelnikov sinovac… ukupno njih šestero, a nitko nije ispunjavao uvjete natječaja. Općina se pretvorila u porodičnu kuću dva čovjeka, svjedoči Obradović.
U cijelom tom kaosu oko zapošljavanja našla se i Dragana Bajić zaposlenica knjižnice koja ističe da je njen slučaj zreo za sud, jer nije primila 24 plaće, a posljednja joj je stigla za mart 2011. godine. Zamjenik načelnika Jovo Vukša objašnjava da je u njenom slučaju zbog ušteda skraćeno radno vrijeme i satnica, te da je “za jednu i po knjigu koliko dnevno izdaje i to previše”.
– Odlukom općinskog vijeća, općina joj je trebala isplatiti sve zaostale plaće. U suprotnom će ona tužiti općinu. Njoj se ugovor o radu mora poštivati, jer po toj Vukšinoj teoriji, mogli bi ga pitati zašto i kako on kao zamjenik načelnika ima plaću devet hiljada kuna, dok načelnik volonter godišnje uzima 117.000 kuna, a u protekle četiri godine ništa nije napravio za općinu Donji Lapac, odgovara predsjednik općinskog vijeća Ilija Đukić.
Lapačka vlast i opozicija isprepletene ličnim sukobima ulaze u izbornu kampanju koja se po pravilu igra prljavo. Jedni i drugi po uzoru na veće političare od sebe, kao provjereni mamac za uspjeh na izborima, nude otvaranje novih radnih mjesta. Na građanima je da na osnovu dosadašnjeg iskustva, procijene tko za to ima snage.
– Prioritet nam je otvaranje novih radnih mjesta. Intenzivno se radi, već danas se montira jedna pilana koja će zaposliti 10-15 radnika. U cilju je da se pokrene bivši DIP koji bi prema prvim procjenama imao preko 50 radnika, išlo bi se na proizvodnju pragova za pruge i paleta. Problem je samo kako pokrenuti DIP s obzirom na zaduženja prethodnih poduzetnika. U toku su pregovori da se pokrene i betonara, govori zamjenik načelnika Jovo Vukša
U svakom slučaju, u ovakvoj političkoj klimi koju karakterizira lička poslovica da svaki događaj ima tri priče: moju, tvoju i istinu, investitori će se još dugo okretati od puta za Donji Lapac, od kojeg ga god strane svijeta on vodio.
Politički sukob u ličnoj sferi
Sukob između SDP-a i SDSS-a, po riječima Ilije Obradovića ušao je u privatnu sferu i sve privredne aktivnosti doživljavaju se kroz osobne priče.
– Sa svojim sam OPG-om pokrenuo projekt uzgoja 300 muznih krava i natječem se na IPARD-ov natječaj, Mjeru 101. To je prvi projekt takve vrste u Ličko-senjskoj županiji koji ide prema fondovima Evropske unije. Za pripremu takve dokumentacije potrebna su mi ogromna sredstva jer treba poštovati sve normative i standarde EU. Uspio sam izgraditi kompletnu građevinsku dokumentaciju, dobiti suglasnost od Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva poljoprivrede, suglasnosti HEP-a i sanitarne inspekcije, ali ne i od općine gdje ne mogu dobiti adekvatno rješenje o visini plaćanja komunalnog doprinosa. Nažalost, natječaj je raspisan, a ja ne mogu, pored svega uloženog truda, kompletirati dokumentaciju, priča Obradović.
Paulina Arbutina
Građanski aktivizam u gradu na četiri rijeke
Aktivirati usnule potencijale Karlovca
Polka – Udruženje za razvoj građanske i političke kulture Karlovac, predstavilo je stručnu publikaciju za oživljavanje ovoga grada
U Karlovcu je promovirana publikacija “Aktiviraj Karlovac”. Radi se o projektu kojeg provodi Udruženje za razvoj građanske i političke kulture Karlovac – Polka. Predsjednik udruženja, koje je formirano krajem 2012. godine i koje nije stranački obojeno, je Marin Bakić, diplomirani politolog, novinar u karlovačkom dopisništvu Večernjeg lista.
– Projekt ima za cilj obogatiti raspravu o problemima i mogućnostima grada Karlovca, kada bi ta rasprava trebala biti najplodnija, a to je predizborno vrijeme. Pokušavamo nametnuti teme za koje smatramo da su od ključnog interesa i značaja za Karlovac ne bismo li doprinijeli raspravi. Projekt se sastoji od dvije komponente. Jedna je ova publikacija u kojoj je obrađena 21 tema, a druga je internetska stranica na adresi: www.aktivirajkarlovac.net. Tu su objavljeni svi tekstovi i svaki građanin ima mogućnost iznositi svoje poglede na određene teme. Tako ovaj projekt nastavljamo i ne završavamo ga ovom prezentacijom, rekao je za Novosti urednik publikacije Marin Bakić.
U publikaciji na nešto manje od stotinu stranica, pišu Karlovčani afirmirani u pojedinim oblastima života. Novinar Danko Plevnik piše o stanju politike u Karlovcu, političar Dario Janković analizira budžetsku politiku Karlovca, veteran nevladinih udruga Milan Medić piše o ruralnom razvoju i socijalnom poduzetništvu, njegov kolega Mario Protulipac problematizira odnos prema EU fondovima, arhitekti i građevinari Tatjana Basar i Davor Petračić obrađuju temu o urbanizmu,stručnjak iz Vodovoda i kanalizacije ing. Krešimir Veble piše o vodoopskrbi i odvodnji voda, povjesničar Ivan Mužar piše o značenju karlovačkih rijeka, dok ing. Dragutin Belavić problematizira prometno uređenje Karlovca. O energetici piše također Davor Petračić, o sistemu zaštite potrošača u Karlovcu Željko Tomašić, dok se Mile Sokolić bavi zaštitom okoliša, a Diana Šare turizmom.
Miroslav Katić piše o političkoj participaciji mladih, Denis Mikšić obrađuje nezavisnu kulturu u Karlovcu, Nikola Vukmanić piše o likovnoj umjetnosti, a Marijan Bakić o sportu. Urednik publikacije Marin Bakić piše o transparentnosti i problemu gradskih medija dok sa Antunom Alegrom obrađuje temu gradskih parkova i grobalja kao ambijentalnoj vrijednosti.
– Namjera je potaknuti dublju raspravu o problemima i mogućnostima Karlovca, a na to smo se odlučili jer smatramo da naš grad ne ostvaruje svoje potencijale i da se o tome u javnosti nedovoljno kvalitetno govori. Nije nam bio cilj nekoj političkoj opciji raditi kampanju. Kada smo se obraćali autorima nismo gledali tko je u kojoj političkoj stranci i je li uopće politički aktivan, već smo na suradnju pozvali one za koje smatramo da imaju što reći. Problem nam je bio što su autori bili zauzeti svojim redovnim poslovima, a ističem da nitko u ovom projektu nije zaradio niti jednu lipu što tumačimo privrženošću našem gradu. Štampano je 300 primjeraka, a sami smo izdvojili oko 5.000. kuna za izdanje, ističe Bakić.
Karlovac je unazad 20 godina, dodaje Bakić, pretrpio mnoge poremećaje. S jedne je strane uspostavljena savršena klijentelistička mreža koja nepovoljno djeluje na grad a s druge strane mnogo je bivših stanovnika napustilo grad u tom periodu.
Industrija je pretrpjela nenadoknadivu štetu i nikako se ne može iznaći nova razvojna paradigma. Nažalost, to nije problem samo Karlovca već zemlje u cjelini, ali ovaj projekt govori samo o Karlovcu.
– Ovo je prvi projekt Polke. Cilj nam je bio probiti led i dobiti pokoju referencu za buduće projekte koje ćemo prijavljivati na razne fondove. Polka se bavi razvojem građanske i političke kulture i ne želimo glumiti savjest društva već da obrazovnim i informativnim programima proširimo spoznaje o političkom sistemu i potičemo građanski aktivizam. Koliko je građanin odgovoran za svoju zajednicu toliko će odgovorna biti i politika. Važno nam je afirmirati i osobe koje to zaslužuju, zaključuje Marin Bakić.
O iskustvima građanskog aktivizma na promociji je govorio zagrebački gost, poznati glumac Vili Matula, dok je Danko Plevnik na sebi svojstven i pomalo sarkastičan način predstavio ovu publikaciju.
– Stanovnicima Atlantide je bilo mnogo bolje: oni su nestali u jednom danu, kazao je Plevnik, dok Karlovac nestaje gotovo stotinu godina.
Milan Cimeša
Stogodnjak (159)
19. 4. – 26. 4. 1913: “Srpski narod pravoslavne vjere radosno pozdravlja ove godine vaskrs Hrista, mučenika za ljudski rod. Sve prepaćene muke Hristove izazivaju u svakog Srbina spomen na one nevolje, koje je njegov rod i narod imao da preturi u prošlosti… Pet vjekova patio je srpski narod pod igom turskim, ali nikad nije gubio vjeru u bolju budućnost, pa je zato dočekao osvećeno i posvećeno Kosovo. I na današnji dan, kad Srbin pozdravlja Srbina riječima ‘Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!’ osjećajući se radosno što je Hristos razorio adova vrata, što je svjetlost pobijedila mrak, a istina laž, neka se sjeti i onih svojih mučenika, koji su, znani i neznani, ili pali ili stradali za krst časni i slobodu zlatnu…” stoji uz ostalo u Srbobranovoj uskrsnoj čestitci, objavljenoj na prvoj stranici.
* “U posljednje vrijeme izlažu se na ogled i nuđaju na prodaju u raznim trgovinama i knjižarama tiskopisi, sastavci, brošure i slično, koje – raspravljajući o sada aktuelnim pitanjima balkanskog poluotoka – nastoje načinom svoga pisanja razdraživati proti postojećim državnim temeljnim uredbama ili ih ponizivati…”, stoji u službenom dokumentu kraljevskog povjerenika za Hrvatsku i Slavoniju od 23. travnja, a objavljenom u Narodnim novinama 25. travnja. Da bi se to ubuduće spriječilo kraljevskom naredbom određeno je “da su svi knjižari, odnosno prodavaoci tiskopisa, dužni sve tuzemne i inozemne knjige, sastavke, brošure i slično, prije raširivanja i izlaganja, predložiti na cenzuru nadležnoj redarstvenoj oblasti…
* Uredništvo lista Srbobran okomilo se na Srpstvo, glasilo koje izlazi u Novom Sadu, a taj razlog ovako objašnjavaju: “Od početka velikih događaja na Balkanu ‘Srbobran’ je nastojao da bude što brže, što bolje i sa više strana, iz prave ruke, obaviješten i o ratu i o političkim događajima, koje je rat izazvao. Razumije se da nas je to stajalo i da nas stoji ogromnih materijalnih žrtava… Stoga nije nikako pravo, ni nama po volji, a nije ni lojalno, da ‘Srpstvo’ donosi skoro čitavu rubriku ‘Rat na Balkanu’ punu vijesti, izvađenih iz našeg lista, a ni jednom se riječju ne spominje izvor…”
* Statistički podaci govore da je u veljači 1913. izdano 1630 putnica osobama koje su se odlučile iseliti iz Hrvatske i Slavonije u Ameriku. U isto vrijeme iz Amerike se u zemlju vratilo 156 osoba, od čega 142 Srbina i Hrvata.
* Svršeni student filozofije Dušan Bogdanović iz Gospića odlučio je sam pokrenuti akciju za prikupljanje novčane pomoći za Crveni krst Srbije. Akciju je ograničio samo na područje općine Srb i za kratko vrijeme skupio blizu 600 kruna. Najbrojniji donatori su bili oni najsiromašniji, koji su – kako navodi Bogdanović – davali po jednu ili dvije krune pomoći.
Đorđe Ličina