Vježbalište za korupciju?

Nedavno su završeni još jedni izbori za Studentski zbor, jedino legalno predstavničko tijelo studenata u državi: prošli su kao i svi ostali, popraćeni bezbrojnim primjerima kršenja svih prava i pravila, uz primjere korupcije jednake onima o kojima svakodnevno čitamo u medijima. Bilo je i nekoliko slučajeva nevezanih uz sam Studentski zbor, koji svjedoče što se događa kada se korupcija ne sankcionira još u studentskim danima.

I dok se o nekim članovima Studentskog zbora – poput Petra Bezjaka, Ivana Bote ili Tomislava Čengića – već puno pisalo, neki su neopravdano pali u zaborav. Jedan takav, zaboravljen pa nedavno aktualiziran, jest Tomislav Madžar: bivši SZ-ovac, od ranih dana nositelj iskaznice HDZ-a, mladi liječnik u kojega svoje nade polaže predsjednik te stranke Tomislav Karamarko. Nema novinarskog teksta o korupciji u SZ-u u kojem ga se ne spominje, i to ne bez razloga. Posljednja njegova poduzetnička afera završila je golemim naslovom, kakav voli rabiti jedan dnevni wanna be informativni list, pod kojim se govori o dodjeli velikoga gradskog prostora u središtu hrvatske metropole novoosnovanoj udruzi mladog liječnika; riječ je o Hrvatskoj udruzi mladih (HUM), kojoj je poslovni prostor na korištenje dao Grad Zagreb. Madžar je, inače, poznat i po tome što je od organizatora brucošijada i zavičajnih studentskih zabavica napredovao do profesionalnih voda te osnovao Agenciju za promidžbu Arnea projekti, koja organizira koncerte Halida Bešlića, Miše Kovača, Mladena Grdovića, Mate Bulića, Tomsona… Ne treba puno guglati da se zaključi da su upravo neki od navedenih izvođača najomiljeniji zabavljači studenata po zavičajnim klubovima.

To nisu jedini poslovni projekti/subjekti u koje je Madžar, a i drugi bivši i sadašnji članovi Studentskog zbora koji su članovi HDZ-a, uključen; u tom je smislu zanimljiva i udruga Cro Unum, čiji je predsjednik bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac. Madžaru blizak je i Rikard Fuhs, s kojim je, osim preko Studentskog zbora, povezan i preko poduzeća Industrogradnja, a kojega se može pronaći na brojnim slikama iz različitih egzotičnih zemalja svijeta u zagrljaju s članovima SZ-a. Mladi Fuhs, sin bivšeg ministra Radovana Fuhsa, jedan je od dioničara i članova Nadzornog odbora Industrogradnje, tvrtke koja je gradila riječki kampus, nadograđivala paviljone Agronomskog fakulteta itd. I on je jedan od poduzetnika bliskih Studentskom zboru kojem nikako da krene: od 16 poduzeća s kojima je usko povezan, čak šest ima blokiran račun, a jedno je ugašeno.

Drugi je primjer, nedavno također spominjan u medijima, Šime Višić, svojedobno predsjednik Skupštine SZ-a i član Međunarodnog odbora Zbora. Višić je nakon SZ-a radio za Tempus projekt (Transeuropean Mobility Scheme for University Studies), program namijenjen međusveučilišnoj suradnji zemalja EU-a sa zemljama partnerima sa zapadnog Balkana te iz Istočne Europe, srednje Azije, sjeverne Afrike i Bliskog istoka, no ime mu se spominjalo u kontekstu HDZ-a. Naime, u studenome prošle godine svjedočio je kao član te stranke u slučaju Fimi media: mjesečna “plaća” za poziciju nekakvoga stranačkog tajnika isplaćivana mu je iz crnih fondova.

Studentski zbor osnovan je 1996. godine, a niz je ozbiljnih indicija da od tada primarno služi kao vježbalište mladeži HDZ-a za koruptivne radnje, što Upravni sud i Državno odvjetništvo, unatoč tužbama podnesenim protiv nekih članova SZ-a, ne doživljavaju dovoljno ozbiljno. Kroz sve godine svog postojanja nije sankcioniran nijedan član Studentskog zbora, a bez posljedica su prošle i nadležne osobe odgovorne za sankcioniranje prekršaja i kaznenih djela u toj instituciji, poput rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša.

U eri neoliberalne erozije studentskih prava, SZ se često pretvara u zadnju liniju obrane interesa onih koji provode komercijalizaciju obrazovanja. Bilo da to rade pokušajima podmetanja, kao u slučaju blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2009., kontrainformiranjem, kao u slučaju studentskih prosvjeda u srpnju 2008. radi netransparentne i ilegalne dodjele smještaja u studentskim domovima, pa i fizičkim nasiljem, kao kod blokade riječkoga Filozofskog fakulteta 2009. Kada iskrsnu problemi, Studentski zbor u pravilu zauzima stranu suprotnu pobunjenim studentima, a uvijek, tobože, u ime onih nepobunjenih…

Još prije dvije godine, probleme SZ-a pobrojao je na stranicama Slobodnog Filozofskog Goran Jeras, tada jedan od studentskih aktivista s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a danas u Nizozemsku “odljeven” mladi mozak.

– Dovoljno je prisjetiti se samo nekih od zvučnijih događaja da bismo stekli uvid u način djelovanja Studentskog zbora: javna podrška 2001. optuženom, pa za ratni zločin pravomoćno osuđenom generalu Mirku Norcu, raspodjela sredstava za studentske projekte pojedinačnim pozivanjem predstavnika fakulteta uz pitanje “Koliko tebi treba?”, zloupotreba ovlasti i plaćanje troškova međunarodnoga debatnog turnira pomoću mjenice na državni proračun (koju, po zakonu, izdaje isključivo ministar financija), krađa izbornih kutija tijekom izbora 2005. i potom “nestanak” cjelokupne dokumentacije SZ-a u trenutku kada je opozicija prvi put uspjela dobiti svoje predstavnike u Predsjedništvu, proračuni u kojima su pojedinci iz vodstva na ime projekata kojima su sami bili nositelji dobivali po nekoliko stotina tisuća kuna, njihova “službena putovanja” u Maleziju, Peru i slično – kaže Jeras.

Nekoliko milijuna kuna težak Studentski zbor godinama djeluje potpuno netransparentno i po zavičajnoj osnovi raspodjeljuje milijune proračunskih kuna, s tim da nijedni izbori u posljednjih sedam godina nisu provedeni u zakonskom roku i u demokratskoj atmosferi. Izborne manipulacije, prijevare, potkupljivanja, ucjene i iznude pritom su pravilo, gotovo bez iznimke. A ono zbog čega se ova tema tiče svih nas, ne samo studenata, izgledna je mogućnost da će ovi dečki jednog dana sjediti u Saboru, Vladi ili ostalim tijelima vlasti. Neki od njih već su na visokim pozicijama ili na izbornim listama. Ovih se dana studentsku “vlast” upravo priprema preuzeti nova generacija.