Balkan prolaz

 Izvinjenje

Izvinjenje, kakvo-takvo, koje je u intervjuu za BHRT izrekao predsjednik Srbije Tomislav Nikolić za zločine “koje su pojedinci počinili nad Bošnjacima u ime Srbije i srpskog naroda”, uz sve krivine i meandre, pa i paušalne ocjene da je “sve što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije imalo karakteristike genocida”, odjeknulo je kao eksplozija. Dojučerašnji radikal i transparentni negator genocida i ostalih zločina počinjenih u ratovima u kojima je Srbija učestvovala devedesetih, mirnim je glasom, dakle sa stavom nekoga ko zna koju politiku želi sprovoditi, rekao kako “ne može da opiše koliko užasa osjeti kada se spomene Srebrenica”. Srebrenica je, kazao je još Nikolić, “sinonim za teški zločin koji su počinili neki pripadnici srpskog naroda”. “Ja klečim i tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je izvršen u Srebrenici. Izvinjavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda”, rekao je Nikolić. Obećao je i da će ove godine posjetiti Srebrenicu te je pozvao Predsjedništvo BiH da tokom njegove skorašnje posjete Bosni i Hercegovini organizira i njegovu posjetu Srebrenici.

  Izvinjenje 2

Reakcije na Nikolićevo izvinjenje nisu izostale. Mediji iz Beograda su među prvima potražili mišljenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, trenutno zaduženog za diskurs svojstveniji Nikolićevom bivšem stranačkom šefu, koji u Haagu čeka presude po optužnici za ratne zločine, a Dodik je odbio priliku da prokomentira stavove predsjednika Srbije, dodavši da nema namjeru ulaziti u polemike sa zvaničnicima Srbije. Bivša Nikolićeva partija, Srpska radikalna stranka, zbog izrečenog je svalila drvlje i kamenje na Nikolića, nazivajući ga “bijednikom”, “izdajnikom” i sličnim pogrdama. Na skupu u znak protesta protiv rasprave u parlamentu Srbije o briselskom sporazumu, opozicioni SRS je u vezi s pozivom na održavanje referenduma postavio pitanje – pazi sad – hoće li na tom referendumu moći da učestvuju i milioni Srba koji su prethodnih vjekova dali život na Kosovu. U obraćanju pred manjim brojem radikala i pojedinih desničarskih organizacija, potpredsjednik SRS-a Nemanja Šarović insistirao je da za tu stranku postoji samo “put otpora koji mora bit trajan, otpor koji mora da se širi iz dana u dan do konačne pobede”. Srbija se danas dijeli na one koji se ne odriču Kosova zarad neizvjesne evropske budućnosti i na one koji su spremni na svaki ustupak. “Ukoliko taj princip pružanja ustupaka prihvatimo, onda će to da važi i za Rašku oblast (Sandžak), Vojvodinu, Istočnu Srbiju, za Bosilegrad i za bilo koji deo Srbije na kom postoji neka druga nacija koja živi u malo većem broju.” Šarović je svoj zapjenjeni govor završio ponovnim spominjanjem Sandžaka (“Je li iduća na redu Raška?”), poručivši na koncu Nikoliću da, ukoliko želi da mu premijer bude Hašim Tači, “neka ga vodi kući”.

 Govor

Nikolićevo izvinjenje nije došlo samo po sebi, niti bi se moglo okarakterizirati kao “trenutak slabosti” predsjednika Srbije, što potvrđuje sadržaj govora premijera te zemlje Ivice Dačića pred parlamentom. Politički sinovi Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića očigledno su ljudi sa kristalno jasnim planom, naročito otkako je postalo evidentno da je u diplomatsko-pregovaračkom smislu briselski sporazum bio potpuni trijumf Kosova. Tokom rečenog govora, Dačić je insistirao da se Srbija “mora odreći politike licemjerja”, što je izazvalo žučnu raspravu sa poslanicima DSS-a Vojislava Koštunice, koji su na sebe preuzeli ni na čemu utemeljenu ambiciju osvajanja srpskih patriotskih srca. Iako je na trenutke situacija u srpskom parlamentu izgledala napeto, Dačić je metodično nastavio hvaliti sve ono što su DSS, radikali, Srpska pravoslavna crkva i bulumenta desničarskih organizacija u proteklom periodu pljuvali. Posredovanje visoke predstavnice EU-a Catherine Ashton nazvao je “korisnim, principijelnim i dobronamjernim” te zaključi “Kroz ovaj proces pregovora konačno smo stigli do jako visokog stepena razumijevanja, kako evropske javnosti u cjelini tako i od strane institucija EU-a u pogledu jasne opredeljenosti Srbije da stupi u porodicu evropskih država. Za nas je sada od strateškog značaja da efikasno primenjujemo sporazum sa Prištinom, kao i da nastavimo dijalog o ostalim pitanjima.”

 Bono

Dok su se premijer i predsjednik Srbije, svaki na svoj način, bavili državničkim poslovima, Vuk Jeremić, bivši šef diplomatije i aktualni predsjednik Opće skupštine UN-a, nastavio je predano raditi na unapređenju svoje komedijaške karijere. Od koje se, kako ono kaže besmrtna filmska replika, neće leba najesti. On je, naime, na društvenim mrežama objavio fotografiju s, kako je naveo, popularnim svjetskim pjevačem i humanitarcem Bonom Voxom na kojoj zajedno dižu tri prsta. Na Jeremićevu nesreću, njegova žurba da se pohvali zajedničkom fotografijom sa popularnim pjevačem razotkrila ga je kao mondenog fićfirića nevelike pameti. Naime, vrlo brzo je dokazano da osoba na fotografiji nije Bono Vox, već njegov dvojnik, o čemu nesretnog Jeremića nitko nije obavijestio. Nakon što je prevara raskrinkana, Jeremić je svoje pristaše na Twitteru obavijestio kako je “prevaren” pošto je na “fotografiji s Bonom zapravo bio njegov dvojnik”. Predsjedniku skupštine UN-a nije ostalo mnogo toga osim da još dublje zaglibi u kašu koju je samoinicijativno zakuhao. Priznao je kako ga je dvojnik popularnog zabavljača prevario, te kako su svi prisutni u baru bili uvjereni kako je riječ o pravom frontmenu irske pop-rock grupe. “Čovjek je toliko savršen dvojnik da smo svi u baru bili uvjereni da je to zbilja on. A što se tiče tri prsta, tako bih se slikao i s pravim”, “opravdao” se Jeremić.

 Prigovori

Crnogorska Državna izborna komisija (DIK) odbila je prigovore izbornog štaba Miodraga Lekića na regularnost izbora za predsjednika te zemlje. Kako prenosi beogradska “Politika”, DIK je Lekićeve primjedbe odbacio kao neosnovane. U saopćenju DIK-a je navedeno kako je Lekićev štab prigovarao na rješenja opštinskih izbornih komisija Podgorice, Cetinja, Nikšića, Ulcinja, Bijelog Polja, Budve, Kolašina, Kotora, Mojkovca, Bara, Rožaja, Plava i Berana, javlja dopisnik “Politike”. DIK je 16 prigovora odbio, a jedan odbacio kao nedozvoljen. Sa svoje strane, Lekićev izborni štab insistira na brojnim “materijalnim greškama i nepravilnostima”. “Zahtijevamo od MUP-a da se inspekcijski nadzor ponovi za sve slučajeve na koje smo ukazali, i da nam se hitno dostave informacije o inspekcijskom nadzoru za ostale inicijative koje smo podnijeli, jer ogromnu većinu njih MUP još nije procesuirao”, saopćeno je iz Lekićevog štaba. Što se tiče Lekića, preostala mu je žalba Ustavnom sudu, a što se tiče države Crne Gore, na sagu o izboru predsjednika stavljena je tačka.